Na roditeljima leži velika odgovornost i zadaća kako svoje dijete naučiti da poštuje njihov autoritet. Većina roditelja, u periodu odgajanja svoje djece, ima žive roditelje ili barem jednog od njih. Pred roditeljem se postavlja zadatak, kako da svojim ličnim primjerom pokažu na koji se način iskazuje poštovanje i zahvalnost za učinjena roditeljska dobročinstva. Djeca trebaju da vide u svome svakodnevnom životu da se poštovanje iskazuje prema roditeljima i drugim starijim osobama. Odnos roditelja prema djedu i nani će se odraziti na poslušnost ili neposlušnost njihove djece prema njima.
Jezgrovito je to u jednoj predaji, Allahovog Poslanika, s.a.w.s., rečeno: „Onaj ko nije milostiv prema našim mladima i ne poštuju naše starije nije naš.“
Najbolje je djetetu ličnim primjerom ukazati na poželjne i nepoželjne oblike ponašanja. Allah, dželle dželaluhu, nam u Kur'anu poručuje:
„Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu robujete i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne odbij ih od sebe, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'“ (El-Isra, ajet 23-24.)
Analizirajući Kur'an primjetit ćemo da se nekoliko puta obraća djetetu oporukom na poštivanje roditeljskog autoriteta, dok je oporuka roditeljima da budu pažljivi prema djeci neznatna. To je posebna situacija u posebnim uvjetima, jer je priroda u kojoj je čovjek stvoren da roditelji da budu pažljivi prema djetetu. Čovjekova fitra podstiče da se štite mladi naraštaji da bi se osiguralo produženje života na Zemlji kao što to želi Allah. Međutim, dijete ima potrebu za stalnim ponavljanjem oporuke da se stara za pokoljenje koje se žrtvovalo, koje se brinulo, staralo…
Analogno tome, islamski učenjaci smatraju da Allah dž.š., neće vjernicima prihvatiti i uvažiti četvero bez drugih četvero; vjerovanje bez dobrih djela, pokornost Allahu bez pokornosti Poslaniku, s.a.w.s., zahvalnost Allahu bez zahvalnosti roditeljima i namaz bez zekata.
„Kad jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni “UH“ i ne podvikni na njih.“ (Kur'an, El-Isra, 23.)
Ovaj nam ajet jasno ukazuje na maksimalan napor u izražavanju poštovanja i zahvalnosti roditeljima. Arogantan odnos prema roditeljima u bilo kom periodu njihova života nezamisliv je za iskrenog muslimana, pogotovo u godinama njihove starosti, kad su oni ovisni o našoj pažnji i pomoći.
Dakle, islam svodi na minimum bilo kakvu nepoželjnu situaciju, koja bi mogla naše roditelje razljutiti ili ražalostiti.
Riječi Svevišnjeg Allaha: „I obraćaj im se riječima poštovanja punim….“označuje naš odnos prema roditeljima. Kur'an nam predočava ilustrativan primjer obraćanja Ibrahima, a.s., svome ocu mnogobožcu deminutativom imenice otac (ja ebeti- babuka ili babice), kao i obraćanje sina Ismaila kada otac odlučuje da ga žrtvuje radi Allaha. Zbog svoje roditeljske uloge, majka podnosi veći dio tereta. I pri izražavanju simpatija ona se više žrtvuje, više posvećuje pažnje, više je brižna i nježna.
To je i razlog da odnos djeteta naspram majke mora biti izraženiji. „'Ko je od ljudi najzaslužniji da mu poklonim svoju pažnju?’ ‘Majka, majka i ponovo majka!’ odgovori Poslanik, a.s.“
Imam Ez-Zehebi u djelu Kitabul-Kebair (Veliki grijesi), u poglavlju o neposlušnosti ashaba koji se zvao Alkama, u komentaru ovog hadisa navodi da je Alkama poklanjao veću pažnju ženi nego majci. Alkama je jednom bio na smrtnoj postelji i nije mogao preseliti dok mu majka nije oprostila. Tad je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „O skupino muhadžira i ensarija! Ko dadne prednost supruzi nad majkom na njemu je Allahovo prokletsvo, prokletstvo meleka i svih ljudi.
Ko tako postupa, ukoliko se ne pokaje, uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njen oprost, neka zna da mu Allah neće primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo je zadovoljstvo u njenom zadovoljstvu, a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi.“ (Taberani i Ahmed)
Ovdje ćemo navesti neke načine i metode, pomoću kojih će roditelji naučiti svoju djecu poslušnosti prema njima:
- 1.Ne smijemo proturiječiti roditeljima, već prema njima biti dobri u riječima i djelu, popustljivi, pokorni, ponizni i blagi;
- 2.Ne trebamo od njih okretati lice dok govore, niti ih grditi i podvikivati na njih i nikad im ne reći ni „uh“, na što nas upućuju riječi Uzvišenog Gospodara:„Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni ‘uh!’- i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima punim poštovanja.“
- 3.Dijeliti radost s roditeljima, umiljavati im se i pokazivati im ljubav, prvi ih pozdravljati, ljubiti im ruke i lice, ustupati im najbolja mjesta da sjednu, danju ići iza njih, a noću ići ispred njih;
- 4.Ne predbacivati im svoja dobročinstva da ih ne bismo uvrijedili i ponizili, a time na sebe navukli Božiju srdžbu;
- 5.Voditi računa da majkama damo prednost u dobročinstvu i osjećajnosti, što vidimo iz hadisa koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.,: „Jedan čovjek je došao kod Božijeg Poslanika, a.s., i upitao ga: ‘Ko je od ljudi najpreči da prema njemu lijepo postupam?’ ‘ Tvoja majka’, odgovorio mu je on. ‘A zatim?’- upitao je. ‘Zatim tvoja majka, kazao je.’ ‘A zatim?’ ‘ Zatim tvoja majka!’ ‘A zatim?!’ ‘ Zatim tvoj otac!’-odgovorio je Poslanik, a.s..“
- 6.Pomagati roditelje u poslovima, ne ometati dok se odmaraju ne svađati se s drugima pred njima, odazivati se čim nas pozovu, ne jesti prije njih za stolom, svoju djecu učiti da budu ljubazna prema djedovima i nanama;
- 7.Ne ulaziti kod njih i ne posjećivati ih bez dozvole, savjetovati se s njima i tražiti dozvolu za putovanje (čak i u džihad);
- 8.Podučavati ih vjeri ako nisu dovoljno upućeni, paziti na njihov dobar glas, ne ogovarati ih i ne ugoniti ih u laž;
- 9.Često Allahu činiti dove da im oprosti i da im podari dobro na ovom i na onom svijetu;
- 10.Poslije smrti roditelja činiti dobročinstvo prema njima. O tome kaže Poslanik, a.s.,: „ Kad čovjek umre, tim momentom presahnu svi izvori sevaba, osim: trajne sadake, znanja od kojih se drugi koristi i dobro odgojeno dijete što ga se dovom sjeća.“ (Muslim)
Odnos prema roditeljima nemuslimanima
Islam samo u jednoj situaciji dopušta neposluh roditeljima, što vidimo iz kur'anskih riječi: „A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj,….“ (Kur'an, Lukman, 15.)
Allahov Poslanik kaže u jednoj predaji: „Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.“ Ovo je jedini izuzetak kada je dozvoljena neposlušnost spram roditelja.
Međutim, bez obzira što je roditelj ateista ili mnogobožac, islam od čovjeka traži da se prema njima velikodušno odnosi. Veza roditelja sa djetetom, pored svih ovih simpatija i ove plemenitosti, dolazi, prema ovom rasporedu, nakon vjere tako da oporuka čovjeku u odnosima sa njegovim roditeljima stoji poslije vjere.
Veza vjere nadvisuje svaku drugu vezu, bez obzira koliko roditelji uložili truda, napora, savlađivanja i zadovoljstva da bi svoga potomka zaveli da pripiše Allahu ortaka, o čijem božanstvu on ništa ne zna.
Brojni su primjeri odnosa roditelja sa svojim potomstvom, koji svoje ponašanje ne usklađuju sa islamskim načelima. U Kur'anu nalazimo raspravu poslanika Ibrahima, a.s., i njegov metod ophođenja naspram roditelja mušrika.
Allah, dž.š., kaže: „ A spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio istinit, vjerovjesnik! Kad on reče ocu svome: ‘ O, moj oče, zašto ti robuješ onome koji ne čuje, niti vidi, niti je tebi imalo u stanju pomoći? O, moj oče, Meni zbilja dolazi Znanje koje tebi došlo nije, pa mene slijedi ja ću te uputiti na Put Pravi. O, moj oče , Šejtanu ti ne robuj! Šejtan je zbilja neposlušan Svemilosnom. O, moj oče! Ja se zbilja bojim da te zadesi kazna od Svemilosnog, pa da budeš šejtanu drug’. ‘ Zar ti, o Ibrahime, božanstva moja mrziš?!’ – povika otac njegov.
Akoli ne prestaneš ti, zbilja ću te kamenovati, zato me zadugo napusti.’ ‘ Mir, selam tebi’, Ibrahim odgovori- ‘ Gospodara svoga ću moliti da tebi oprosti. On je doista dobar prema meni.'“ (Kur'an, Merjem, 41-47.)
Ovdje vidimo primjer poslanika Ibrahima, a.s., te njegovog odnosa prema ocu mnogobošcu. Iako vezan najčvršćom ovozemaljskom vezom, on napušta svoga oca u miru, koji ga tjera od sebe zbog nepokornosti mnogobožačkoj vjeri. Ibrahim odbija pokornost ocu, ali se prema njemu odnosi ljubazno i velikodušno, pokazujući time uzvišenost islama i ličnosti mu'mina.
Islam ne traži pozitivan odnos samo za vrijeme dok su roditelji živi. Naše obaveze prema roditeljima ne prestaju ni nakon njihove smrti. Ebu Hurejre prenosi predaju da je neki čovjek došao Poslaniku, a.s., i rekao: „'Moj otac je umro i stvarno je ostavio dosta imetka ali nije uvasijetio da ga trošim. Da li će njemu koristiti ukliko ga budem trošio na Allahovom putu?? Poslanik, a.s., je odgovorio: ‘Svakako.'“ (Muslim)
Druga predaja u kojoj se kaže: „'O Allahov Poslaniče, moja majka je preselila a ostao joj je mjesec neispoštenog posta, hoću li ja za nju izvršiti.’ Poslanik, a.s., je rekao: ‘Da je tvoja majka ostala dužna nekome nešto, da li bi ti to odužio za svoju majku?’ ‘Svakako.’, odgovorio je čovjek. Pa dug prema Allahu je preči.'“ (Buhari)
Na kraju ovog članka možemo zaključiti da stanje našeg imana, značajno određuje naš sopstveni odnos prema našim roditeljima. Molimo Uzvišenog da nas učini pokornima našim roditeljima, da nam oprosti naše pogreške prema njima, i da se nama i našim roditeljima smiluje na Sudnjem danu. Amin.
Za Sebil.eu piše: Nedim Botić
Izvor: novihorizonti.net
