Allah navodi kao primjer roba u tuđem vlasništvu koji ništa nema i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno – zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali većina njih ne zna. (en-Nahl, 75)
Da li smo pokušali da zamislimo ovu sliku? Siromašnog roba koji je bespomoćan i koji ne može otići nigdje bez dozvole svoga gospodara; mislite li da bi ovaj rob mogao učiniti bilo šta za vas? On ne može čak ni jesti bez dozvole svoga gospodara.
Onda zamislite ovu osobu kao onu koju je Allah počastio na mnogo načina, uključujući i bogatstvom. Ona ima bogatstvo i vlast, i koristi ih da pomaže drugima, ona velikodušno daje, javno i tajno, pomaže onima koji su u potrebi i poteškoćama.
Ako je ovo slučaj među ljudskim bićima, šta je onda između nas (slabih i bespomoćnih) ljudi i Allaha? Mi smo robovi u vlasništvu, dok je Allah Svemogući i Vlasnik svih stvari. On kontroliše i upravlja svime. Apsolutno ništa se ne događa bez Njegove dozvole i znanja. Ako ovo shvatimo, možemo li se bojati bilo kojeg ljudskog bića na zemlji? Svi ljudi su robovi Allaha. Ukoliko vam oni nešto podare, to je samo zbog toga što im je to Allah naredio i dopustio da učine. Ukoliko vam nešto uskrate, to je samo zbog toga što je Allah tako htio i želio.
Kada shvatio ovaj odnos nage i realnosti ko je ko, život postaje mnogo podnošljiviji. Ne postoji takva stvar kao što je žaljenje ili tuga. Ono što nam nije suđeno neće nas zaobići, a ono što nas je zaobišlo nikada nam nije bilo ni suđeno.
Autor: Šejh Junus Katrada
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
