Kad (po)glavari osile

3
6
Avdo Metjahić

Mi, vjernici – muslimani, Bošnjaci i Albanci, glavu gore i moramo dići glas. Poruke koje nam svakim danom dolaze su uznimiravajuće za sve nas koji smo porijeklom iz tih krajeva. Ne, ne podržavamo ničije nasilje, bilo od zvaničnika ili koji to nisu, ali nećemo dozvoliti da nevini ljudi stradaju zbog pojedinaca koji su radi svoje pozicije i privatizovanja institucije Islamske zajednice, ali i otvorenje saradnje sa režimom, na sve spremni. Baš na sve! Mešihat IZ u CG mora da preispita odluku koja je očigledno preko pojedinaca nametnuta izvan same institucije. Ako to ne urade, IZ će izgubiti kredibilitet vjerske institucije, i postaće podružno žandamerisjko odjeljenje. Na ovaj neljudski i neislamski čin mora dići glas i naša krovna institucija Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ali i Mešihat u Snadžaku. Mi želimo da svaki pojedinac i cijeli naš narod živi u miru i slobodi.

U vaktu onih prošlih ratova, kad ono Srbo-Crnogorci vršiše okupaciju Sandžaka, prepričava se da jedan od njihovih ‘eroja pri osvajanju jedne kasabe, preskoči preko neke ograde i upade u ćenifu. Bila je mrkla noć, baš kako zna biti u tim planinskim predjelima, a on ‘nako izbezumljen od junačkog juriša pri padu u ćenifu, pomisli da je ranjen pa se obrati drugu u neposrednoj blizini:

– Nu čoče, reči mi nešto? – pita zadihan i preplašen.
Pitaj, rećiću ti ako budem znao, – odgovori mu saborac.
– Kad se čo’ek rani u trbuh, da li smrdi? – upita ga.
Kako da ne smrdi junače, – odgovori mu saborac.
Ovaj nesretnik čim ču odgovor kao u nekom bolu mu polako odgovori:
– E ako je tako, ja sam ti čoče vas u komate.
A bolili te junače?, – upita ga saborac.
– A da boli, kako da ne boli, ali junak trpi, – odgovori on.

Ranjavanje na ovakav način, češće se dešava srpsko-crnogorskim (po)glavarima, onim duhovnim ali i svjetovnim, koji se skupa valjaju po izmetu, kao i ‘eroj iz priče iznad. Tako je sve od onog Save… Njegoša… pa sve do patrijarha Pavla i ovog sada aktulenog Irineja, i Amfilohija… a srpsko-crnogorski političari od lažova Ćosića do Mila britve ne bi mogli da stanu ni u podeblju knjigu.

Siguran sam da se još uvijek dobro sjećate kada je ono Pavle sa cijelom svitom upao u srpsko-crnogorsku nacionalističku ćenifu, niko ga sa dna iste nije mogao izvući, a vala nisu ni pokušavali negó se čak sa njim valjali vas cijela genocidna svita koju su pod crkveno zvono blagoslovili u “ime krsta sa tri prsta” da krenu u osvajačke i genocidne pohode, da svećaju Kosovo, nad nedužnim narodima… I ovaj posljednji senilni nasljednik, haman što uzjaha na Pavlovu stolicu, onako genocidnim nagonom izjavi da muslimani “umiju da se ponašaju i da budu korektni samo onda kada su manjina”. Sa tom izjavom podrža počinjene genocide i istrbljenja i najavi kako će od većine praviti manjinu. Ali, što bi se reklo, kakav čoban takvo i stado, kakav patrijarh takav i Amfilohije. Tako Risto sotona neki dan na Sinjajevini u europskoj i Đukanovićevoj Crnoj Gori javno podrža genocid nad muslimanima, a vladajuća klika i nakon ranohuškaškog govora osta nijema, znači odobri: “Mnogi i danas prigovaraju kako je to smio vladika Danilo. Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom. Zato je, blagodareći toj žrtvi, vladika Danilo spasio Crnu Goru. Da se to nije dogodilo, danas ne bi bilo pravoslavnog uva u Crnoj Gori, i to treba imati u vidu”. Eto baš tako Risto blagosilja sve pokolje, učinjene od njegovih junaka u ime njegovog srpstva a i crnogorstva. Baš kao i onomad kada je na početku srpsko-crnogorske genocidne agresije svetom vodicom poprskivao junačko oružje i bratiju koji su poslati da ubijaju, siluju, pljačkaju, istrebljuju nevini narod Hrvatske i Bosne, u krvave pohode od Vukovara do Srebrenice. Blagoslovio je one koji su mogli pravit što više zla nevinom narodu, veliča divljaštvo koje je samo poznato do srednjeg vijeka i upućivao “junake” na takva zvijerstva. Danas skoro dvadeset godina kasnije ne prestaje sa avetinjskim izjavama, pa istragu poturica naziva, značajnim historijskim događajem, nazivajući skoro dvije milijarde vjernika islama, “lažnih ljudi, sa lažnom vjerom”. Ta bijeda ljudskog uma, ta nesreća čovječanstva, prihvaćena je od crnogorske vlasti, jer se u njoj još vrte sljedbenici Slobodana Miloševića, a to su oni koji su organizovali mnoge nesreće devedesetih godina prošlog vijeka. 

Ovi prijethodni me nisu razočarali, jer je njima u krvi kama, krv i istrebljenje… ali sam razočaran u onog ‘našeg’ duhovnog poglavara kojem islam i bošnjačko porijeklo ne dozvoljavaju da po izjavama bude Ristov dvojnik. Nažalost, izleda se umislio i dao je sebi previše vlasti prigrabio, a i oni pobliže njemu radi nekih sitnih ličnih računa dozvolili su mu da vedri i oblači u svojoj konfesiji i nad narodom kojeg istrebljuju više stoljeća. Poglavar se za ljubav crnogorskih vladara odbio pozive jedinstva matične Zajednice iz matične domovine BiH. Iz tog čojskog razloga je privilegovan od crnogorskih vladajućih i policijskih struktura koji su na njegov mig spremni da puno šta urade, tako nas ne čudi što sa optužbama plete mreža oko ljudi koji nesebično rade za svoj narod. Njemu se često dešava da se klizne ka jami iz koje se Risto sotona sa svojom genocidnom bratijom ne vadi. Tako ti je to kad ne paziš, a preskačeš preko plotova i ograda, gdje ćeš upasti i koji će te jad snaći. 

Ma ne sjekiraju se Bošnjaci njegovih padova u jame, jer ih je naučio da često pada, nego im žao one dolame, izvezene u “žeženom” zlatu, kako ono u Napoleona bješe, te je nosaše na velikim svečanostima. Takve dolame nemahu ni otamanski sultani, ali crnogorski vjerski dostojanstvenik, eto imaju, jer ima prijatelje na visokim položajima, što je velika blagodat. 

Ma neka mu bude kako on to hoće, i ne treba mu kvarit ćeif, dolamu izvezli jarani, njegova je, a ako mu se skače, neka skače i sebi u trbuh, što svakako čini, ali samo neka ostavi rahat Bošnjake – vjernike, one sa bradama i bez brada.

Nama preko ‘bare’, dolaze i lijepi haberi da Bošnjaci po Sandžaku izgrađuju Kulturne centre,“Škole Kur’ana”, obdaništa, da se naše potomstvo podučava svojoj kulturi, vjeri i ljudskim osobinama. Valjda u tome nema ništa lošeg? Za nesreću crnogorskom dostojanstveniku, to nikako ne odgovara, pa prema njegovim posljednjim izjavama i “skakanjima”, ama nikako da to prihvati, jer ga vrijeđa kad neko nešto radi. To ti je ono, skim si, takav si, pa bolje kad dolazi okrunjeno, jer rad ubija. 
Tako ti je to, ljudski jezici samo izlijevaju ono što njihova duša osjeća, ma da postoji milion razloga, za vjeru u bolji svijet.

Optužbe upućuje Sanadžačkom muftijstvu, da se okane Sandžaka, onog južnog i da se gube sa ‘njegovog’ terena te da takve škole nisu potrebne njegovim istomišljenicima, a za one druge će lako, ima mjesta po hapsanama. Optužbe na one koji nešto rade, ne prestaju, nego Sandžački muftiluk optužuje da podržava nekakave pokrete, lijepeći etikete bošnjačkim gradovima i u njima čestitim ljudima. Eto koliko je uporan crnogrski dostojanstvenik, da otkrije slabosti Sandžačkog muftijstva, kao da se radi o otkrivanju skrivenog blaga. 

Vinston Čerčil lijepo reče: “Ništo nas u životu ne može razveseliti, kao kad te gađaju i promiše”. U istinu ovaj crnogorski dostojanstvenik, svaki put kad nekog gađa – promaši, pa da mu je meta koliko i planina Lovćen. Ovo njegovo “skakanje” nekako sliči onoj narodnoj: “Ako neću ja sebi – ko će mi, i ako sam ja sam – šta sam, i ako ne sada – kada”, a ja bih dodao: Udri Mujo, udri grome, na nikoga bolje nego na svoga, jer vakat zuluma nije prošao, i baš na stogodišnjici od genocida zvanični zulumćari prirediše najaviše zuluma plavsko-gusinjskom narodu. A kud ćeš višeg zuluma jednom narodu, nego imati takvog vjerskog poglavara.

Kako se primjećuje poglavar se dobro uklapa u skupštinska zaduženja Nebojše Medojevića koji kaže da je islam napadnut od “formi” koje nisu bliske islamu, (vidi molim te) pa čak navodi gdje i u kojim mjestima stanuju i djeluju ti ljudi, koji ugrožavaju mir CG. Medo inače nije toliko dobar poznavaoc islama, koliko zna da njegovi sunarodnici stoljećima vrše genocid i istrebljenje nad muslimanima, dok za zlodjela niko i nikada nije odgovarao, ali zato on na vrijeme ganja žrtvu da kojim slučajem ne progovori. Nego, takvu šuplju priču već godinama plasira crnogorska vrhuška s namjerom da vrše presije nad našim narodom, da opet krene na put neizvjesnosti. Svaka čast Medojeviću, da nije tebe i tvoje brige za islam i muslimane, koje po potrebi krstite čas u “crnogorske” čas u “srpske”, došlo bi do nastavka istrage poturica, koju priželjkuje vaš sveti otac Risto sotona.

Zar ovo ne liči, na ”štulukanje” i na objavu rata vjernicima islama u CG? Zar se ne najavljuje novi egzodus i protjerivanje, koja su prisutni posljednjih sto godina na tim prostorima?! Ma ovo, ljudi moji, liči kao jaje jajetu na hajku inforbiroa, samo što će opštine sa bošnjačkom većinom će pretvoriti u Goli Otok, ionako su u bodljikavoj žici.

Ovaj put, kao i uvijek, nađe se “maša” koja odradi posao za gospodara, a i kako nebi, pogledaj mu dolame, da takve kitnjaste nije imao vaktile ni kralj Nikola. Ono što jest-jest, i ne gubimo mu hak, on, dostojastvenik, poziva sve muslimane da stanu pod njegov ahmediju. Baš tako lijepo zvuči: “Prvo im polomite krila, pa ih onda pozivate da lete”.

On jadnik zaboravlja da Bošnjaci dobro znaju da im je kibla u Mekki, a duhovni centar u Sarajevu, te da su baš zbog toga stradali, prolazeći kroz jedanaest genocida.


Dolazi li bolji vakat za naše potomstvo?

U ovom razdoblju, kleveta u Crnoj Gori i na sjeveru Sandžaka, bolje rečeno u Novom Pazaru bi pohoda mladih na Hadžetu, na stratištu njihovih predaka, gdje nestaše najviđeniji Bošnjaci u tom vaktu. Ovim mladim ljudima i tom pohodu, pripisuju se razni nazivi, jer su imali na sebe zelene uniforme i fesove te nosili svoje bošnjačke bajrake. Prijeti im se sa sviju strana, da će bradate zvijeri iz Srbije i Crne Gore uskoro imati šetnju po Novom Pazaru, pa čak onaj srpski dobrovoljac, četnik, u Rusiji najavljuje da eto njega i neka ga čekaju ako smiju. Na prijetnje četnika lijepo odgovori onaj stari Pazarac: “Da su to obične pačavre, i nije vrijedno gubit vakta sa njihovim nebulozama”. 

Izjave R. Ljajića potpresjednika Vlade Srbije, da “pohod na Hadžet” predstavlja jasnu militarizaciju, demonstraciju sile i najveću opasnost za Novi Pazar i da je perspektiva cijelog tog područja dovedena u pitanje, što je čista obmana i zastrašivanje, u čemu učestvuju Bošnjaci, kao u Crnoj Gori, tako i u Srbiji, na čelu sa Ljajićem i njemu sličnim srpsko-crnogorskim vazalima. Hiljade četnika i simpatizera te fašističke formacije naoružani do zuba marširaju cijelim Srbijom, Bosnom i Crnom Gorom, dok to srpski ministar Rasim ne vidi a niti čuje. Ali zato optužuje muftiju Zukorlića, kako dobija na publicitetu, dok narod pati u siromaštvu i nezaposlenošću. Od kad je jedan imam dužan otvarati radna mjesta i brinuti o ekonimoji svog naroda, kad taj isti narod ima ‘svoje’ ljude u vladi pa čak i potpresjednika te vlade. On, Ljajić, masovna strijeljanja na Hadžetu, na novopazarskom stratištu naziva sardanicima okupatora, ali Srbiju koja je okupirala taj dio Sandžaka sa Novim Pazarom, prihvata kao dobronamjerno okupaciju ili pak nešto normalno. Pitanje za Rasima Ljajuća: Čiji je on saradnik? Okupatora! Masovno iseljavanje uzrokovali su i uzrokuju njegovi gospodari, kojima je on podrepna muha. 

Neko zapisa: “Vrijeme je veliki učitelj”, Bošnjaci to dobro znaju, jer ovo što se sad proba ispolitizovati u čitavom Sandžaku i protiv muslimana, daj Bože da se ne ide predaleko, jer u istinu može doći do destabilizacije čitavog Balkana, pa da se Ljajićeve pretpostavke ostvare. A on očito zna dobro šta državne vlasti Srbije sa četnicima planiraju.

Koliko god se nekome svidjeli ili ne – navodi u gornjem dijelu teksta, koji jesu istiniti, a dokaz je najbolji primjer, pred samo zaključenje ovog teksta stiže nam haber da je crnogorski poglavar sa svojim istomišljenicima razriješio svih dužnosti pri Islamskoj zajednici u Crnoj Gori jednog od najobrazovanijih kadrova kojeg su muslimani u CG ikada imali. Radi se o hafizu Abdurrahmanu ef. Kujeviću. Mediji zapisaše, citiramo: “Takvom sumanutom odlukom, crnogorski reis Fejzić još jednom pokazao svoju bezrezervnu odanost crnogorskom režimu i potpuni nehat po pitanju interesa muslimana u Crnoj Gori”. I dalje se navodi, hafiz Kujević je čovjek koji pored poznavanja Kur’ana napamet, također je i hafiz hadisa Buharije i Muslima, te je čovjek koji je tokom zadnjih osam godina svog angažmana u IZ po riječima mnogobrojnih Rožajaca, duhovno preporodio Južni Sandžak i Crnu Goru. Hafiz Abdurrahman uživa veliko poštovanje i podršku i u dijaspori, tako da ljudi s nevjericom primaju vijest o ovom brutalnom pokušaju njegovog uklanjanja iz IZ u Crnoj Gori.

Sve je to hfz. Kujeviću pripremljeno pred odlazak na hadž, te nakon otvaranja “Škole Kur’ana” i dječijeg vrtića “Ruada” gdje je na svečanosti jasno poručio da će pomenute institucije “odgajati slobodne ljude, koji neće biti sluge diktatora”. 

Pametnom je dovoljan išaret, krenuo je juriš iz poganih mozgova – na djelu je progon čestitih vjernika – muslimana, mentori su režim i (njihovi) pojedinci koji, nažalost, radi ličnih interesa bacaju ljagu na časnu ahmediju. 

Mi, vjernici – muslimani, Bošnjaci i Albanci, glavu gore i moramo dići glas. Poruke koje nam svakim danom dolaze su uznimiravajuće za sve nas koji smo porijeklom iz tih krajeva. Ne, ne podržavamo ničije nasilje, bilo od zvaničnika ili koji to nisu, ali nećemo dozvoliti da nevini ljudi stradaju zbog pojedinaca koji su radi svoje pozicije i privatizovanja institucije Islamske zajednice, ali i otvorenje saradnje sa režimom, na sve spremni. Baš na sve! Mešihat IZ u CG mora da preispita odluku koja je očigledno preko pojedinaca nametnuta izvan same institucije. Ako to ne urade, IZ će izgubiti kredibilitet vjerske institucije, i postaće podružno žandamerisjko odjeljenje. Na ovaj neljudski i neislamski čin mora dići glas i naša krovna institucija Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ali i Mešihat u Snadžaku. Mi želimo da svaki pojedinac i cijeli naš narod živi u miru i slobodi. 

R. Tagore je zapisao, a vidjet ćemo da li će biti baš tako: “Najbolje se živi tamo gdje se slab ne boji silnika, gdje se siromah ne stidi pred bogatim, gdje pošten čovjek ne mari šta nepošten o njemu priča i gdje nepošten javno nosi znak srama na čelu”.

Autor: Avdo Metjahić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. U vaktu onih prošlih ratova, kad ono Srbo-Crnogorci vršiše okupaciju Sandžaka, prepričava se da jedan od njihovih ‘eroja pri osvajanju jedne kasabe, preskoči preko neke ograde i upade u ćenifu…………………
    – E ako je tako, ja sam ti čoče vas u komate.
    A bolili te junače?, – upita ga saborac.
    – A da boli, kako da ne boli, ali junak trpi, – odgovori on.
    *
    heheheeee………..
    Avdo legendo!
    Selam Avdaga, i zivio mi stotinu ljeta!!!

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.