Kad bude više posla, manje će seliti na jug

1
18
 
Sandžak – Bjelopoljka“ je, u žargonu, ime za jednu od novih zgrada u Podgorici. Moguće da naziv ima prizvuk latentnog animoziteta „domicilnih“ prema  „došljacima“, ali ukoliko termin sagledamo van tog konteksta on potvrđuje tendenciju koju nepogrešivo bilježe i statističari: Bijelo Polje je, uz Berane, Pljevlja i Nikšić, u vrhu crnogorskih opština sa negativnim migratornim saldom.
Što znači da tokom godine više stanovnika napusti tu i ostale navedene opštine i potraži šansu da živi i radi negdje drugo, nego što u njih dođe. Pravac migracije je godinama jednosmjeran uglavnom svi putevi vode u Podgoricu, opštine na Primorju ili inostranstvo. I traje godinama unazad, piše Pobjeda.

Prema riječima Željka Madžgalja, poznatog bjelopoljskog novinara i čovjeka koji se kroz svoj hobi, speleologiju, bori da vrijednosti toga kraja budu na pravi način valorizovane ključni razlog migracija danas je ekonomski.

„Odliv stanovnika iz Bijelog Polja je dramatičan, što potvrđuju podaci između dva popisa, dakle između 1991. i 2011. godine. Za 20 godina broj stanovnika u Bijelom Polju smanjio se sa 55.000 na 46.000. Dakle, iako važi za regionalni centar, ima fakultetske jedinice i prilično razvijenu infrastrukturu, ispod te lijepe fasade nastavlja se negativan migratorni saldo.

Korijene treba tražiti i u naslijeđenim problemima od 10.000 radnika u realnom sektoru sad nema više od 1.5002.000. Zato se mladi ljudi odlučuju na migraciju unutar Crne Gore ili u inostranstvo“, ističe Madžgalj.

Prema riječima Džemala Ljuškovića, predsjednika Skupštine Bijelog Polja, sredinom 80-ih i 90-ih taj grad je bio atraktivan radi školovanja i zapošljavanja. Bijelo Polje je imalo najveću stopu priraštaja i zaposlenosti. 

Raspadom bivše Jugoslavije raspali su se i veliki privredni sistemi tekstilne, fabrike obuće…

Jeftinija roba sa Dalekog istoka dotukla je dio privrede koji je pretekao. Ljudi ostali bez posla i okrenuli se rješenjima sivoj ekonomiji, biznisu ili migracijama…

Predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić smatra da je osnovni razlog za iseljavanje iz te opštine nepovoljna ekonomska situacija i nedostatak radnih mjesta na lokalnom nivou.

„Da se radi o mahom ekonomskim migracijama, potvrđuju podaci da stanovništvo uglavnom migrira ka Podgorici, Baru i južnoj regiji uopšte“, kazao je Šćekić Pobjedi.

On je naveo da je prema podacima Monstata u okviru unutrašnjih migracija za posljednje četiri godine iselilo 1.529, a doselilo 513 osoba.

Šćekić navodi da je struktura migratornog stanovništva izuzetno nepovoljna jer odlaze školovani kadrovi, kao i kvalifikovana radna snaga koja ne može da nađe odgovarajući posao na teritoriji opštine.

On navodi da je problem prepoznat i na državnom nivou kroz strategiju regionalnog razvoja.

„Nedostaju, međutim, konkretno preduzete mjere od strane Vlade i nadležnih ministarstava, posebno poljoprivrede, koje bi kroz pojedinačne projekte omogućile zapošljavanje mlade, kvalifikovane radne snage i spriječilo značajnije sprečavanje migracija ka središnjem, odnosno južnom dijelu Crne Gore. Određene mjere su preduzete, kao što je promocija biznis zone i stimulativne mjere na stvaranju ambijenta za nova radna mjesta“, ističe Šćekić.

Prema njegovim riječima, mogućnosti lokalne uprave da utiču na smanjenje tog trenda su ograničene i svode se na kreiranje povoljnog lokalnog poslovnog ambijenta, socijalnu zaštitu i unapređenje infrastrukture.

Pored navedenih ključnih aspekata koji utiču na migraciju stanovništva, zanimljivo je sagledati i širi kontekst problema koji seže unazad nekoliko decenija.

U tom smislu sociolog prostora Rade Šarović smatra da iseljavanje stanovništva sa sjevera zemlje nije isključivo vezano za ekonomski momenat, već taj trend ima dublju genezu i oblikuje ga više različitih faktora.

„Jedan od njih je i rastakanje crnogorskog sela sa svim atributima koji čine zaokruženo seosko domaćinstvo, problem je koji se decenijama „kotrlja“ i generiše migratorna kretanja uglavnom jednosmjernog karaktera. Industrijalizacija i urbanizacija gradova su predstavljali pokretačku snagu migracija stanovništva, međutim danas se odliv ljudi vezuje i za neke druge činioce. Neravnomjerno raspoređeni polovi, nemogućnost obezbjeđenja stalnog radnog zaposlenja, nedovoljan broj kulturnih institucija koje nude i kvalitetne kulturne sadržaje, čine selo danas mjestom koje je manje privlačno od urbanog područja“, navodi Šarović. 


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Više posla može da bude u razvoju poljoprivrede, naročito stočarstva i ljudskih resursa za potrebe crnogorskog turizma.
    Tamo gde se uzgajaju organska goveda i ovce treba modernizovati postojeće klanice da, kao kod nas u Kanadi, od tih sirovina pravi vakuum upakovane i pasterizovane porcijaše, spremne za završnu fazu termičke obrade (griliranje, pečenje, sotiranje…), na licu mesta, pred gostima, kada se poruče.
    A razvoj ljudskih resursa: kuvara, konobara, šefova kuhinja i menadžera restorana se može vršiti u postojećim hotelima.
    Em su na usluzi lokalnom stanovništvu i razvoju turizma, em se spremaju za turističke centre da rade na dobro plaćenim pozicijama, a ne kao pomoćno osoblje sa niskim zaradama.
    Takvi kadrovi, istinski internacionalni profesionalci, mogu da biraju hotele u zimskim turističkim centrima, ne samo Crne Gore, nego i Austrije, a bogme, ako hoće i Kanade.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.