Je li Livno hrvatska mjera muslimana?

BiH – Je li Livno mjera kakav je vjerski život dozvoljen muslimanima na prostorima gdje su Hrvati većina? Je li Livno mjera ustanovljavanja obima aktivnosti Islamske zajednice tamo gdje su Hrvati većina?

Da li hrvatski vijećnici u Općinskom vijeću ustanovljavaju novu praksu da tamo gdje su Hrvati većina oni, hrvatski politički predstavnici i njihove udruge, trebaju muslimanima i Islamskoj zajednici određivati opseg njihove slobode, propisivati koje su njima prihvatljive vjerske potrebe koje muslimani trebaju imati, odnosno koje oni slobode muslimana mogu trpiti, a koje ne mogu? Dakle, tamo gdje su Hrvati većina hrvatske udruge i općinska vijeća će određivati koje će se džamije obnavljati, kakva će biti njihova arhitektura, visina i širina.

Livno, slučaj ili primjer?
Odnos prema muslimanima i Islamskoj zajednici, tamo gdje su Hrvati večina, zorno ilustrira politička struktura Livna. Naime, idilu dobrog života u Livnu jedino naruši pokoja izgradnja mesdžida ili džamije, a čim se to dogodi odmah je vanredno stanje i održava se vanredna sjednica Općinskog vijeća. A pokazalo se, vanredno stanje u Livnu je vanredno jer se gradi džamija sa pratećim objektima na mjestu gdje je bila od njene izgradnje (od druge polovine 19. stoljeća), na mjestu koje je vlasništvo Islamske zajednice, sredstvima Islamske zajednice, po projektu kojeg je naručila i platila Islamska zajednica, a kojeg su odobrile sve nadležne institucije. Kada je ovaj projekt u pitanju, Medžlis Islamske zajednice Livno proveo je kompletnu proceduru pribavljanja potrebnih dozvola, prvo urbanističke, a onda i građevinske, po propisanoj proceduri, poštujući sve zakone i propise. Niti jedna instanca nije preskočena.

S druge strane, državna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je mjesto i graditeljsku cjelinu Ćurčinice džamije sa haremom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Komisija je dozvolila izgradnju nove džamije, u novom obliku, novim materijalima i sadržajima sukladno potrebama vlasnika. Ta odluka se može nekom sviđati ili ne sviđati, ali ona je takva i sve lokalne, federalne i državne institucije su je dužne poštovati. Projekat je prošao sve moguće revizije i preglede: od Ministarstva prostornog uređenje, preko ovlaštene revizorske kuće koja ima ovlaštenje kada su u pitanju objekti na prostoru kojeg je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, do same Komisije. I svi su, nakon primjedbi i otklanjanja istih, dali svoje pozitivno mišljenje o ovom projektu. Ta procedura je trajala više od 3 godine. I lokalna uprava bila je uključena u proces izdavanja dozvole, u mjeri u kojoj je bila njena nadležnost. Džamije Ćurčinica je skoro istih dimenzija kao i stara, s tim da je planirana još jedna učionica i sala za sastanke, 2 ureda, abdesthana i 2 poslovna prostora čijim prihodima bi se plaćali troškovi džamije. Na gradskom području Livna bilo je 14 džamija, po nekim historičarima i 17. Neke su u potpunosti srušene, neke su sačuvane od propadanja, a neke čekaju na obnovu. Neki džemati, poput Sturbe, čekaju na izgradnju novog mesdžida.

Kada je trebalo rušiti mesdžid u Sturbi, prošle godine, svi su morali poštovati zakon i srušiti mesdžid u izgradnji. Međutim, ove godine zakon se općinskim vjećnicima i udrugama ne sviđa, pa ga neće poštovati, zato su zakazali i održali vanrednu sjednice Općinskog vijeća kako bi se našao način da se onemogući poštovanje zakona i zaustavi zakonska obnova džamije. Lokalna vlast time poručuje muslimanima i Islamskoj zajednici da su se muslimani, kojima oni trebaju određivati mjeru svega pa i džamija, drznuli da usred „hrvatskog” Livna grade džamiju, koji su oni srušili. Mi smo srušili tu džamiju jer nam je bila trn u oku, tu u sred grada, i borili smo se protiv nje, a sada se ona gradi i to još i veća i ljepša i modernija i sadržajnija. Pa zar smo se za to borili, moglo bi se sažeti kao implicitna poruka iz onoga što se proteklih dana u kampanji protiv obnove džamije širi Livnom.

Bošnjaci muslimani, građani Livna, dugo čekaju bilo kakvu sjednicu Općinskog vijeća, ne mora biti vanredna, na kojoj bi se osudio zločin rušenja džamije Ćurčinice i na kojoj bi se donio zaključak da se pronađu i kazne počinitelji tog gnusnog zločina, jer zločin je srušiti vjerski objekat bez obzira o kojoj se vjeri radilo. Ili možda nije tako u Livnu? Ljudski je bilo za očekivati, da će Općina sa svoje strane u potpunosti izgraditi džamiju kakva je bila i tako donekle povratiti nadu i dati signal da se osuđuju aveti prošlosti i da svima predstoji ljepša budućnost.

Treba podsjetiti da je livanjska općinska inspekcija 2003. godine izdala naredbu da Medžlis IZ ukloni ostatke srušene Čurćinica džamije, jer od nje prijeti opasnost za prolaznike, iako je objekat udaljen više od 4 metra od ulice. Možda su se nadali da će tako ubiti nadu u njenu obnovu ili da se uklone tragovi zločina i svjedočanstvo mržnje. Medžlis je postupio po nalogu inspekcije, a sada se podvaljuje Medžlisu i muslimanima da su zapravo srušili tu džamiju, koja je „onako malo” bila oštećena u ratu. Dakako, to se može pričati onoj djeci koja su potpisivala peticiju, i koja su u vrijeme rušenja džamije imala 2-3 godine ili nisu bila ni rođena i koji znaju samo „istinu” koja im se namjerno servira. Dosta liči na već odavno ispričanu priču o srajevskim Markalama i samogranatiranju. Međutim, istina je da nije općinska inspekcija izdala taj nalog 2003. godine ne bi smjelo doći do uklanjanja starog objekta i Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika bi, vjerovatno, onda naložila obnovu istog. Ali općinska inspekcija je bila brža od Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

Također je znakovit i strah općinskih struktura od pojedinih vijećnika, jer je općinska vlast, na ovaj ili onaj način, učestvovala u proceduri izdavanja dozvola za džamiju Ćurčinicu, međutim, nakon svega nema snage ni hrabrosti da kaže istinu u oči, već Islamskoj zajednici priča jednu priču, a poslije njeni funkcioneri odu i potpišu peticija. Ipak, vrhunac apsurda je širenje straha od muslimana po Livnu tvrdnjama kako će se muslimani u džamiji okupljati. Biva to je prijetnja građanima Livna! Koji je to zločin što će se muslimani okupljati u svojoj džamiji? Je li to prijetnja Hrvatima?

Široka lepeza diskriminacije
Odnos prema vjerskim objektima, džamiji Ćurčinici posebno, samo je vrh ledenog brijega. Kap je to koja preliva čašu kada su prava Bošnjaka u Livnu u pitanju. Činjenica je da se u ovom gradu niko ne smije oduprijeti diskriminaciji. Činjenica je da Islamska zajednica i muslimani ne mogu na svojoj zemlji, svojim sredstvima, za svoje potrebe i za vrijeme koje dolazi, uz unaprijed pribavljene sve potrebne suglasnosti i dozvole, izgraditi vjerski objekat na mjestu gdje je već postojao.

Diskriminacija Bošnjaka u Livnu je raznovrsna, nepravde prema njima su brojne. Bošnjaci imaju pravo na vjeronauku u školama, ali ona je za muslimane u takvim terminima da se treba diviti roditeljima što još uvijek šalju djecu na vjeronauku. Ona je uvijek po sat ili dva prije nastave, pa u međusmjenama, pa iza nastave, kada djeca već provedu u školi 7 ili 8 sati. Ali Bošnjaci šute i trpe. Radi mira u kući. A da se ne govori o nacionalnoj grupi predmeta, na šta imaju pravo. Ali škole to tako izvedu, tako podijele bošnjačku djecu na odjeljenja, da i najuporniji pobornik te ideje brzo odustane. I opet Bošnjaci šute, ne bune se. Da ne dijele djecu. Samo neka je mir u kući.

O zapošljavanju da se i ne govori. Ima slučajeva da se poništava konkurs, jer je Bošnjak jedini ispunio uvjete, do toga da u školu primaju Hrvata sa nižim kvalifikacijama od Bošnjaka koji ima sve tražene uvjete. Ili primjer jedne učiteljice koja je odrasla u sjevernoj Bosni i koja je školovana u Sarajevu, pa je došla kao pripravnik u jednu livanjsku školu, a kada je ponovila sintagmu „raspored časova” njen direktor je tako podviknuo na nju da je djevojka morala potražiti pomoć doktora specijaliste. I opet Bošnjaci šute, sliježu ramenima. I lani su šutili kada su srušili mesdžid u izgradnji u Sturbi. Dakle, Bošnjaci šute, sliježu ramenima, nadaju se da će diskriminacija proći, kao kakva vremenska nepogoda. Ali dokle tako, ima li ko da kaže dosta više!

Zvanična poruka s pozicije vlasti
Zaključci Općinskog vijeća Livno o džamiji Ćurčinica predstavljaju zvaničnu poruku muslimanima i Islamskoj zajednici da u Livnu nisu poželjni, da se spreme za nastavak svake vrste diskriminacije i aparthejda ili da se isele. To je zvanična politička poruka da su muslimani u Livnu građani drugog reda, da Općinsko vijeće podržava diskriminaciju muslimana, da Općinsko vijeće podržava da muslimanima drugi, u ovom slučaju hrvatske udruge, umjesto muslimana određuju kakve i koje džamije njima trebaju, koje trebaju da se obnove a koje ne trebaju. Općinsko vijeće je na sebe preuzelo ulogu da muslimanima određuje mjeru njihovog vjerskog života i vjerskih potreba.

Općinsko vijeće i svaki vijećnik ponaosob imao je priliku da postupi u skladu sa glasom svoga razuma i savjesti, potvrdi svoju opredjeljenost demokratskoj praksi i standardima te odbije učestvovati u diskriminaciji muslimana, ubijanju njihove posljednje nade u bolji život i nade u mogućnost suživota sa komšijama Hrvatima u Livnu. Općinsko vijeće kao kolektiv i svaki vijećnik ponaosob pokazali su kakva je njihova savjest i logika, moral i pravda kada su u pitanju muslimani. Saučesništvo u ubijanju nade u pravdu za muslimane je izbor općinske vlasti i vijećnika u Livnu.

Prije ovoga postojala je nada da će oni odbiti da nose tešku mrlju na svojoj savjesti, da u livanjskim strukturama, ipak, prevladava razum, ljubav prema drugom čovjeku, a ne mržnja i da muslimani mogu u miru i slobodi živjeti svoju vjeru i svoj nacionalni identitet. Postojala je nada da će u njima, predstavnicima hrvatskog naroda općine Livno, prevladati osjećaj za pravdu, demokratsku tradiciju evropskog naroda koja se ogleda u poštivanju prava manjinskih zajednica, da u ovom gradu, u ovoj vlasti koja predstavlja jedan većinski narod, ima mjesta za drugoga i drugačijeg

Dakle, ovo je poruka nosilaca vlasti, političkih predstavnika. Ipak, još uvijek teško je za povjerovati da je ovo jezik i logika svih građana Livna, svih pripadnika hrvatskog naroda, da je ovakvo razmišljanje civilizacijski domet sljedbenika Isusovih koji u načelu propagiraju ljubav, suživot, toleranciju i međusobno razumijevanje.

Izvor: Rijaset.ba