Ja sam Bošnjak – dičan junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!
Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bošnjak lava boji!…
Majka me je Bošnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za čast ove časne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj služim, košto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dušmanskih
Bojnih koplja i handžara!
Na tvoj poziv, evo s`mačem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.
S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu – sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se držn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!
Al ` što rekoh o mejdanu?…
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bošnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mračno bježi,
Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca plaču zrake,
Plače jasna mjesečina
I treptanje zvjezde svake,
Plače svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!
Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!
Autor: Musa Ćazim Ćatić, 19. vijek
Jedino mi je zao sto ne mogu procitati sta ce istorija pisati za Sulejmana Rasima Adema i sve druge koji su njihovog kalibra,koji su se za saku eura prodali.Kada odu u penziji reci ce da je narod bijo ljubomoran.
Ovo je za Adema Zilkica, njegovu bracu Makica i ostalu otpad.
Pogotovo zadnji stih.. Znam kad ga Suljo i Rasim procitaju, da ih boli u srce..
Izdajice!
jos da posvijetimo ove stihove izdajicama danasnjice:
Sulejmanu Ugljaninu i njegovom bratu istomisljeniku pardon srpskom ulizici Rastku kLjajicu.