Iz Sjeničke sehare

Sandžak PRESS – Jednom sam slušao jedan vaz hodže Ramiz ef. Hamidovića predsjednika medžlisa Islamske zajednice u Sjenici,  i on nam je tefsirio  suru El-fatihu,  i kada je sa tefsirom došao do ajeta “uputi nas na pravi put” rekao je nešto što me je dojmilo, da je uvijek  bilo pravog puta i stranputica i da je za to Allah dz.š.  i slao poslanike da ljudima pokažu pravi put, još reče da su ti putevi odvojeni i da svaki ima svoje karakteristike i da svaki ko krene jednim putem preuzima osobine sljedbenika tog puta.

Sjetih se toga i osjetih potrebu da napišem ovaj tekst o pravom putu i stranputicama o vremenu zle kobi ali  i o čovjeku u  čijem srcu, u najtežim trenucima za opstanak Bošnjaka Sandžaka,  nije postojala dilema, kojim putem krenuti, zato što je on uvijek bio na pravom putu, na pravoj strani, na strani istine,

Mnogi su koračali tim istim putem, jedni su ga sustizali drugi su išli u susret njemu a treći su pak čekali da ih povede ali kako je vrijeme prolazilo svi oni su negdje nestajali bilo da su se umorili od puta bilo da su skrenuli ili nedaj Bože survali u neku provaliju sebe i one koje su poveli sa sobom , a bilo je i takvih , ali samo je on Ramiz ef. Hamidović odolijevao svim izazovima i prijetnjama na koje je nailazio, stameno i ponosno koračajući putem istine.

Sjećam se i toga nije bilo davno kada je “kafanska klika”na čelu sa Makićem, hodžom iz Sjenice uzurpirala i uz asistenciju policije i ostalih pomagača otela naše džamije i ne samo izbacila, već i premlatila imame, tako da je nažalost, poletni imam velike dzamije u Sjenici Ramiz ef. svoj radni angažman morao nastaviti bilo gdje samo ne tamo gdje mu je i mjesto , možda su uspjeli u tome ali nisu uspjeli da skrene sa pravog puta,  a da li je slučajno to što su se pučisti sastali u kafani, nije li to simbolično, i da li se sjećamo  ko su ti,  koji su  se prije zločinačkih  pohoda sastajali po kafanama, a tamo nalivali, a onda takvi kretali u pohode pljačke, klanja, silovanja i uništavanje svega sto je Islamsko što je Bošnjačko, što je naše , kako oni, tako i ovi pučisti, organizovaše noćno kafančenje, i oni, koji su godinama bili glavna destruktivna grupa unutar Islamske zajednice, a poznati su po svađama, lopovluku, te međusobnoj netrpeljivosti i optuživanju, ujediniše se na putu šejtana i lažnih bogova , a zarad dunjalučkih užitaka i ličnog bogaćenja.

I tako, u jednoj kafani, objelodaniše svoj zločinački plan, a onda krenuše u njegovu realizaciju širom našeg Sandžaka naših gradova  i naših džamija.

Sjećamo se kao je to bilo u Sjenici, glavni mentor zločinačkog plana hodža Makić, čovjek koji je dobro poznat svima, od vremena Miloševića pa do danas, kao sluga svih režima kao “čovjek koji živi od islama a ne za islam koji u svom životu nije naučio niti jedno dijete niti jenom harfu  ” kako je jednom prilikom rekao naš dragi i poštovani imam Ramiz ef. Hamidović.

I taman kada su Makić i ostali “makićevi imami” i “makićevci” zadovoljno trljali ruke i iz prikrajka gledali i smješkali se tome kako milicijska čizma ulazi gazi,izbacuje i prebija, imame, dzematlije i sve one koji su odvažno stali u odbrani istine u odbrani Islamske zajednice , Bošnjaka muslimana i svega ono što je sveto.

Onde gdje je na sedzdu Allahu dz.š. padalo moje čelo tu je sada bila prljava čizma, ista ona koja je gazila  po Srebrenici  po  Kosovu  a danas po Sandžaku, i dalje mi odzvanja Makićev glas u ušima   “drži ih Mirso” zaboravljući isti taj Mirso da je njegovo hapšenje i hapšenje ostalih bošnjaka, negdje 92 god. najavio isti taj Makić izjavom, te usijane  naše glave treba  razoruzati i pohapsiti,  tom izjavom će zapoćeti “lov na vještice” odnosno bošnjake bio je to početak “bartolomejske noći” bošnjackog naroda u Sandžaku..

I kada su pomislili da su uspjeli u svojim zločinačkim namjerama i da je posao završen  pojavio se jedan čovjek koji je Makiću i “makićevcima”prvi rekao “Ne”, Ne lažnoj udbaško-kafanskoj tvorevini lažnog rejsa  Adema Zilkića,  rekao  ono sudbonosno  “Dosta”, dosta je bilo tlačenja vlastitog naroda, dostaje  uništavanja svega onog što je naš Sandžački čovjek napravio , bio je to uvaženi imam Ramiz ef. Hamidović, imam  nekada velike Dzamije u Sjenici iz koje je izbačen, a sada imam Sabur Dzamije u Sjenici.

Neumorni borac za istinu, pravdu borac za jedinu i pravu Islamske zajednice na čelu sa muftijom. Muamerom ef. Zukorlićem a prije svega istinski borac za interese Bošnjaka za svoj narod što je u svkoj prilici svojim djelom pokazao.

Sjetimo se kako je On bio taj koji je nakada “velikog ljidera Sandzaka “ Ugljanina bukvalno uhvatio za uho i upoznao sa Džemaludinom Latićem te preko njega sa rahmetli Alijom Izetbegovićem, o tom događaju pisao je jedn veliki poznavalac dešavanja novije Bošnjačke historije Nedzad Latić, koji je jednom prilikom napisao: “Jedva se sjećam, bilo je to negdje u proljeće prije dva desetljeća, kada me je Ramiz Hamidović, imam iz Sjenice, susreo pred slastičarnom “Carigrad” na Baščaršiji. S njim je bio čovjek koji se predsatvio kao doktor Sulejman Ugljanin. Tražio je moga brata kako bi ih “spojio” sa Alijom Izetbegovićem. Znam da je bilo i drugih kontakata u Centrali SDA sa ljudima iz Sandžaka, kao i drugih kandidata za predsjednika SDA.
Ali, presudilo je to što je Ramiz ef. bio Džemin drug iz klupe. To što ćemo saznati da se radi o bokseru, te da njegov siktavi govor sa naglasakom  koji je svojstven kosovarima, ne odaje čovjeka posebnog obrazovanja, niti inteligencije, bilo je već kasno.                       Naravno, rahmetli Alija je pao na priče sandžačke Šeherezade, ostao hipnotisan plavim, vodnjikavim očima na taj šarm kasnije nisu ostali imuni ni mnogo prevejaniji igrači od lidera SDA i novog tate BiH.
Početkom devedesetih Suljo postaje predsjednik SDA i Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka. Godine 1993. uveo je vanredno stanje u SDA, za njim je MUP Srbije pripremao poternicu zbog separatizma, prijetnje teritorijalnom integritetu SRJ i posjedovanja oružja. SDA se rascijepila,  Slijedio je raskol za raskolom, samo je Suljo ostajao u vruhu SDA-ovog stabla. Njegovi drugovi su zatvarani, proganjani pa i ubijani… Tako da danas nema stranke na Balkanu sa liderskim stažom dužim od Ugljaninovog.

Nek ne zaboravi Ugljanin ko ga je postavio za lidera i čijom zaslugom je došao na to mjesto, a koga je on “nogirao” iz Džamije, je li to hvala Ramizu ef., a neka zna Makić i Makićevci, Ramiz ef. Hamidović će se vratiti u Sultan Validinu dzamiju kao i Mensur ef. Koji ce se uskoro vratiti u Nur dzamiju sa pravim dresom muftije Muamer ef.Zukorlića.

Međutim nisu svi ljudi predisponirani da ostvaruju ovakve pobjede  pogotovu ne ovakve vrste da čine uspone pogotovu ne ovakve da postignu oslobođenje pogotovu ne na ovakvom nivo da se uzdignu do najviših sfera .Doista je uspjeh samo Allahov dž.š. izbor, počast plemenitoj sljedbi pravog puta, puta istine.

Autor: M. M.