Demokratija ne trči, ali ona sigurnije stiže do cilja. Koliko smo puta, pak, nekoga sreli kome mi dugujemo zahvalnost?
Ko je neupotrebljiv čovjek? Onaj ko ne zna ni zapovjediti ne zna ni šlušati. Lijepo je misliti, još lepše znati, a najlepše je promatrati.
Treba biti svjestan i nikada ne zaboraviti „dane bez budućnosti“, kako su ih nazvali. Moj narod bio se doslovno našao opkoljen sa svih strana. Bio je nastupio potpuni mrak. Nije bilo više nikakve nade, a činilo se da je otpor bio izgubio svaki smisao i da se nastavlja samo još po inerciji.
Na tromeđi izdaje gubitka digniteta, paušalne definicije za demokraciju stojim, spremna da načinim odlučan korak prema cilju, te s tim u vezi čujem na početku ne potpuno jasne, a zatim sihronizovane moćne zvuke poziva, naših predaka. Da bi mi se jasno ukazale siluete sandžačkih heroja i ostalih uzoritih ličnosti koji su kroz teške povjesne trenutke pokazali i dokazali da je Sandžak jedna posebna, prelijepa prostrana teritorija, naklonjena ljudima koji su kroz vjekovno ugnjetavanje stvorili svoj prepoznatljivi ponos, karakter, hrabrost i nepokolebljivost. Naravno, sve to je bilo i suviše iskreno, predano, hrabro ali ipak nedovoljno za konačni cilj. Uprkos tome težilo se svom snagom, ne žaleći ni poslednji atom energija, a ono što je regenerisalo njihovu borbenost bila je vjera. Da, baš vjera koja je konstantno vraćala nadu u bolje sutra, jer je još samo nada postala san budnih. Aludirajući da ovo nije pobjeda, ali nije ni poraz. Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Moralni pobjednici smo mi. Sam naš opstanak je naša pobjeda!
Gete kaže: Pakost ne traži razlog već samo uzroke.
Svima namo je dobro poznat atak na IZ čije su konsekvence nažalost rezultirale podjeli iste. Na početku dosljedna borba muftije sandžačkog Muamera Zukorlića, koji je aludirao na jedinstveni bošnjački korpus ostavljao bez daha sve neistomišljenike, raskrinkavajući ih u sinove izdaje.
Njegovo djelovanje predstavlja objektivnu analizu stanja i izazova pred kojim se nalazi bosnjačko društvo. Oslikavajajući zbivanja, preko Sandžaka, i u regionu, te izazove sa kojim se svi mi suočavamo u ovom gluvom dobu izgubljenih vrijednosti. Međutim, on zna da nije sve izgubljeno. On predstavlja jedinstveni brevijar, obuhvata sva goruća pitanja pred kojima se društvo nalazi, zato daje široku sliku i stimuliše razmisljanja u najrazličitijim pravcima i nivoima. On konstatuje i predlaže, percipira i ponovo definiše. On nudi konkretne mere, prijedloge za budućnost, nudi način izlaza, i to je ono sto ima posebnu vrijednost. On nije samo analitičar vec i vizionar. On zna gde, ali i kako!
Zato, u suštini moramo mobilisati energiju ka ciljevima koji su izuzetno ambiciozni, ali i prepoznati, i odbiti avanture koje mogu fatalno ugroziti nase društvo, kao sto je to prečesto bio slučaj tokom prošlog vijeka. Uprkos mnogobrojnim problemima, Sandžak ima ogromne unutrašnje rezerve i energiju koju, uverena sam, više nikada neće bitri zloupotrijebljena od strane rđavih vlastodržaca.
Iz te defanzivne borbe za jedinstvo IZ upravo se rodio bošnjački ideal. Zemlja se oslobađa ljubavlju, a velika postaje djelima. Zlato kupuje glas gomile, ali ti neće pribaviti ni jedno jedino srce.
Odjednom sam se poistovetila svojim nastojanjima da budem uzorna i dobra osoba, da služim pravednom Gospodaru, gdje su moje „male“ ambicije reproduktivnog napretka, obogaćene idealima, da budem sastavni deo bedema, brane ispred bujice, odnosno dio pravednih, okupljenih oko mecene bošnjačkih ideala. Svoj put planiram shodno datoj sudbini da se potpuno objektivno i svrsihodno posvetim djelovanju korpusa čijim se pripadnikom osjećam.
Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava riječima i sprovodi u djelu.
Sumeja Smailagić – MBDZ
