Njemačka – Pakistanski policajac prodao je nedužnog Murata Kurnaza Amerikancima, koji su ga u Guantanamu mučili četiri godine.
Bivši zatvorenik Guantanama Murat Kurnaz – Nijemac porijeklom iz Turske – priča kako su mu mnogi bivši prijatelji psihički oboljeli zbog strašnih tortura, te da su „svi zatvorenici izlagani neopisivom mučenju, bez obzira na njihovo zdravstveno stanje i godine, dok se starosna dob zatvorenika u logoru kreće između 18 i 86 godina.“
Izjavio je ovo u svom razgovoru za Al Jazeeru na marginama foruma u okviru aktivnosti „Zaustaviti tržište mučenja“, kojeg trenutno organizira njemački ogranak Amnesty Internationala u Berlinu.
Kurnaz pojašnjava kako je u zatvor Guantanamo stigao 2002. godine, kada je imao 19 godina, a da je iz njega izašao 2006. nakon protesta, te pravnih i političkih uplitanja, gdje je bio jedini njemački zatvorenik među ostalim zatvorenicima različitih nacionalnosti.
Pušten je na slobodu nakon zahtjeva za njegov povratak u Njemačku, koji je uputila njemačka kancelarka Angela Merkel bivšem predsjedniku Amerike Georgeu W. Bushu.
Istakao je kako je vjera u Boga i čvrsto uvjerenje da će biti pušten jer je nevin odigralo ključnu ulogu u tome da ostane pribran i ne doživi nervni slom za pet uzastopnih godina „strašne torture“ koje je proveo u zatvoru.
Podsjetio je da je zbog protivljenja trenutnog ministra vanjskih poslova Frank-Waltera Steinmeiera – u vrijeme kada je obavljao funkciju vicekancelara – zaustavljeno njegovo ranije puštanje na slobodu.
Prodat za 3.000 dolara
Vezano za okolnosti hapšenja, Kurnaz kaže kako je radio kao čuvar jednog noćnog kluba u njemačkom gradu Bremenu prije nego se okrenuo vjeri.
Uhapšen je u Pakistanu, nakon događaja 11. septembra 2001. godine u Americi, objašnjavajući da je otputovao u Pakistan radi učenja arapskog jezika, no jedan od tamošnjih policajaca „prodao“ ga je Amerikancima za 3.000 dolara.
Forumu koji se održava u Berlinu u znak borbe protiv mučenja, na kojem je učešće uzeo i bivši zatvorenik, prethodila je projekcija dokumentarnog filma njemačkog reditelja Stephan Schallera pod imenom „Pet godina moga života“ sa fokusom na svakodnevne metode mučenja kojima su bili izlagani Kurnaz i njegovi prijatelji zatvoreni u Guantanamu.
Kurnaz smatra da su scene mučenja, čiju brutalnost predstavlja ovaj film, dosta blaže u poređenju sa „strašnom realnošću“ kroz koju je prošao, te da obuhvataju – pored svakodnevnih udaraca i šutanja nogama – elektrošokove, simulacije utapanja, zabranu spavanja, zatvaranje u mračne samice po nekoliko mjeseci i preglasno puštanje pop muzike.
Kaže da su čuvari zatvora, čiji je zadatak bio mučenje zatvorenika „preferirali službu u Guantanamu od učešća u invaziji na Irak. Vidio sam jednog vojnika koji je posljednjeg dana službe strgnuo sa sebe uniformu, bacio je na zemlju, gazio nogama i pljuvao.“
Ispitivanje zatvorenika
Što se tiče istrage, Kurnaz kaže da su se američki istražitelji veoma rano uvjerili, nakon žestokog i neprestanog ispitivanja, da on nema nikakve veze sa afganistanskim pokretom talibana, niti sa organizacijom Al Kaida, kao i dešavanjima 11. septembra 2001. godine.
Kurnaz je rekao kako ovo gorko iskustvo kroz koje je prošao, što je bio i uzrok za raspad njegovog braka, nije promijenilo njegovo viđenje i odnos prema životu, te je objasnio kako to kod njega nije ostavilo psihičke posljedice, poput onoga što se desilo njegovim nekadašnjim prijateljima, koje je ovo iskustvo uništilo.
Kritizirao je američkog predsjednika Baracka Obamu zbog toga što nije ispunio svoja dva obećanja data prilikom kandidature za predsjedničke izbore o tome da će zatvoriti logor Guantanamo, te je istakao kako je blizu 136 osoba još uvijek zatvoreno tamo. Oni su pobjegli iz svojih država i ne mogu se više u njih vratiti, dok druge zemlje ne žele da ih prime.
Podsjetio je na to da je Kina izvršila egzekuciju jednog broja ujgurskih zatvorenika po samom dolasku na aerodrom.
S druge strane, Maya Liebig, zvaničnica Amnesty Internationala, pojašnjava da je najveći broj zatvorenika u Guantanamu jemenske nacionalnosti, te da Amerika strahuje da, ukoliko ih puste na slobodu, mogu učestvovati u napadima protiv njih.
Naglasila je da Washington rangira zatvorenike na „opasne“ i „nevine“, te da zatvorenici iz ove druge klase mogu biti pušteni na slobodu.
(Al Jazeera)
