Iran – Ranim jutrom u srijedu 29. 7. 2015. godine, policijske snage, praćene buldožerima uputile su se u kvart Bunk u iranskoj prijestolnici Teheranu kako bi porušila jedinu sunitsku džamiju u ovome gradu koja je već duže vremena zatvorena i koju muslimani sunije nisu mogli koristiti u toku mjeseca ramazana a i ranije.
Prema iranskoj politici koja se temelji na tzv. “Vlasti fekiha” ovaj postupak nije nimalo neobičan i loš. Sunitskim muslimanima je u Teheranu zabranjeno da formiraju sunitski mesdžid od Homejnijeve revolucije do današnjeg dana. Službenici nekih ambasada arapskih zemalja su pokušali da za sebe, svoje porodice i amabasade organiziraju mjesta gdje bi mogli klanjati dnevne namaze, džume i bajrame, ali im je uzvraćeno na veoma oštar način, jer “prelaze crvenu liniju.”
Zanimljivo je spomenuti da u isto vrijeme raste broj sinagoga, koji sada u Teheranu ima ukupno dvanaest i one su pod zaštitom i brigom. Ista situacija je i sa hramovima ostalih vjerskih zajednica poput kršćana i vatropoklonika.
Ukoliko pogledamo iranski ustav, koji je štampan na arapskom i kojeg su podijelile iranske ambasade i konzulati u arapskim zemljama, doći ćemo do dvije tačke:
U članu 12 ustava stoji: “Zvanična religija Irana je islam, a mezheb džaferijski dvanaesto imamski i ovo je zauvjek i nije podložno promjeni. Što se ostalih mezheba tiče; hanefijskog, šafijskog, malikijskog, hanbelijskog i zejdijskog, pripadnici ovih mezheba imaju slobodu u svojim obredima slijediti fikh svoga mezheba.”
Član 13 ustava ističe: “Iranci vatropoklonici, kršćani i jevreji su jedine priznate vjerske manjine koje imaju pravo ispovjedati svoje vjreovanje shodno zakonima zemlje.”
Propis drugog člana ustava se u potpunosti poštuje. Problem nastaje kada su u pitanju prava ostalih mezheba koji se očigledno i javno krše. Porušen je jedini mesdžid koji pripada sunitskim mezhebima što se nikako ne može opravdati ustavom. Ovakav postupak na jasan način krši ustavno pravo. Vlast fekiha, koja je zadužena za čuvanje i sprovođenje Ustava, kao i usmjeravanje države i zajednice njegovim principima, namjerno krši ustav i ne izvršava svoju zakonsku i ustavnu obavezu.
Ukoliko je Vlast fekiha, kao najznačajnija institucija države sebi dozvolila da krši ustav kakva je onda situacija sa organima i institucijama koji su nižeg stupnja od njih.
Ovdje je bitno spomenuti da su šiitske milicije koje su pod kontrolom iranske vrhovne vjerske vlasti u Bagdadu, Basri i drugim krajevima Iraka porušili na desetine sunijskih mesdžida a da ti postupci nisu naišli na osudu iranske vrhovne vjerske vlasti niti drugih šiitskih autoriteta, što ukazuje na postojanje sihroniziranog plana da se sunijski identitet muslimana ovog regiona u potpunosti izbriše, pa čak i na nivou simbola i mjesta za obavljanje namaza.
S druge strane ne možemo zamisliti da se u ijednoj sunitskoj zemlji organizovano i na državnom nivou vrši rušenje šiitskih hramova, husejnijata, iako se zna da su šije u arapskim zemljama potčinjene Iranu i njegovom projektu ekspanzije i širenja šiizma. Čak su ove zemlje veoma često izložene oštrim kritikama kada se suprotstave nasilnoj najezdi šiitskih elemenata oličenih u pobunjeničkim skupinama koje krše zakon tih država.
I međunarodna zajednica potvrđuje pravo šiitske manjine u sunijskim zemljama i poziva sunijske vlasti da šire ideju tolerancije i suživota, što će doprinijeti stabilnosti i mirnom suživotu.
Liberalne i sekularističke partije u arapskim sunijskim zemljama vrše pritisak na vlasti da promijene obrazovni sistem i izučavanje vjere, jer navodno takav sistem dovodi do pojave vjerskog ekstremizma koji je rezultirao napadima na šiitske hramove u Kuvajtu, iako takvi napadi nemaju baš nikakve veze sa obrazovnim sistemom i vjerskim obrazovanjem. Takvi ljudi su proglasili nevjernicima sunijsku ulemu prije nego su proglasili šije nevjernicima. Porušili su i uništili džamiju vjerovjesnika Junusa u Mosulu prije nego su uništili dva šiitska mesdžida u Kuvajtu.
Arapski mediji govore o ljudskim pravima i slobodi izražavanja samo u situacijama kada neki glupak i maloumnik napadne hrišćanske hramove ili šiitske husejnijate. Ali kada država svojom zakonodavnom i izvršnom vlašću ruši sunijske mesdžide, onda je to uplitanje u unutrašnje stvari jedne zemlje i potezanje tog pitanja može uzrokovat sektaške sukobe. Ono što također izaziva čuđenje je stav nekih islamskih organizacija koje šute iako su na sebe preuzele brigu o islamskim svetinjama.
Jednom me je jedan šejh upitao: “Zbog čega odbijaš učestvovati na mnogim skupovima uleme?” Odgovorio sam: “Zato što među vama, na govornici, vidim mnoge predstavnike Teherana i iranskih vjerskih vlasti, a niko od vas ne ne zauzima da se sunijama u Teheranu obezbjedi niti jedan mesdžid. Vi priznajete njihov legalitet i islamijet, a oni odbacuju vaš islamijet, a čak odbijaju da priznaju vaše postojanje.”
Sjećam se kada su brojni učenjaci odvraćali Talibane od rušenja arheloloških nalazišta sa Budinim kipovima. Mnogi su i otputovali u Kabul da bi s njima o tome razgovarali. Ja se slažem s tim, ali se ne slažem s šutnjom na rušenje muslimanskih svetinja u Teheranu i omalovažavanju osjećanja i principa sunija.
Neki muslimani obaraju pogled pred rušenjem mesdžida nadajući se da će Iran pomoći u oslobođenju Mesdžidu-l-Akse. Isti zaboravljaju da oni rade na rušenju ostalih džamija, a Mesdžidu-l-Aksa nije izuzetak iz toga. Mesdžidu-l-Aksu je otvorio Omer, r.a., koji je prvi na spisku šiitskih neprijatelja. Kubetu-s-Sahra je sagradio Abdulmelik b. Mervan, umevijski halifa, kojeg šije proklinju, a Kuds je oslobodio Salahuddin Ejubi, čovjek koji je s vlasti otjerao šije Fatimije u Egiptu. Mesdžidu-l-Aksa u njihovim prsima samo budi prikrivenu mržnju, uprkos politici uljepšavanja i pretvaranja koju očituju. Sjetimo se i njihove braće keramita (jedna od šiitskih sekti) koji su ukrali Hadžeru-l-esved i pobili brojne hadžije.
Izvor: Zvanični sajt Svjetske unije islamske uleme
Autor: Muhammed Ajjaš el-Kubejsi,
član Svjetske unije islamske uleme i istaknuti irački sunijski učenjak
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
