Dva su koncepta koja se danas uočavaju u moćnim medijima, kako Zapada tako i Istoka – koncept globalizacije i koncept sukoba civilizacija.
Ako ne prihvatimo duhovne vrijednosti naših religija, kao sastavne dijelove globalizacije, ako ne prihvatimo Boga za Spasitelja, spašavat će nas ne znam ko.
Islamska misao se kroz povijest susretala sa mnogim tendencijama i izazovima, kao što je pitanje nacije, sekularizma. Jedan od aktuelnih problema islama u svijetu jeste njegov odnos prema globalizaciji. Pojam globalnog sela, inače, prvi je upotrijebio kanadski znanstvenik Marshal Mackluhan. Globalizacija je, prije svega, sihronoizovana ideološka, politička, ekonomska, informacijsko-medijska, kulturna… pojava i pokret planetarnog unificiranja svijeta.
Dva toka mišljenja mijenjaju i određuju socijalni, politički, kulturni i religijski reljef savremenog svijeta: globalizam, s jedne, te individualizam i pluralizam, s druge strane. Dva su koncepta koja se danas uočavaju u moćnim medijima, kako Zapada tako i Istoka – koncept globalizacije i koncept sukoba civilizacija. Mnogo toga je rečeno o avanturama čovjeka 20. stoljeća, koje je poznato po upotrebi atomske energije i leta u svemir. Međutim, postoji jedno novo iskustvo od stvarnog značaja sa kojim se suočava čovjek 20. i 21. stoljeća, iskustvo s kojim se njegovi preci nisu suočavali. To nije iskustvo putovanja iz jednog kontinenta u drugi, već putovanja iz jednog religijskog prostora u drugi. Danas svi vjernici u Boga posjeduju sve te bombe: i kršćani, i Jevreji i muslimani. Stoga, proces današnjeg talasa globalizacije trebao bi biti u kontekstu rađanja planetarne ideologije sporazumijevanja i dijaloga koji bi nudio perspektivu rađanja spasonosnog. Nameću su mnoga pitanja i dileme: Kakva je uloga Boga u globalnom svijetu? Mogu li religije projektovati sistem svjetskog morala?
Da li religija gubi svoju autoritativnost? Da li globalizacija vodi slabljenju vjerskog identiteta? Posebno je važno i da li postoji šansa dobijanja prilike za promociju ideje globalizacije iz perspektive religije?
Postoji više vrsta globalizacije, a među najvažnijim su: ekonomska, kulturna, politička, medijska, obrazovna… U svim aspektima globalizacije prisutna je ideologija globalizacije, ali i globalizacija ideologije. Stoga, ideološki aspekt globalizacije je najvažniji, on je određujući, sabire i ujedinjava sve druge aspekte globalizacije. Vrši se homogenizacija ukusa. Kulturni identitet i doživljaj svijeta se preoblikuju pod tim uticajima. Internet otvara prozore svijetu, što daje osjećaj pripadnosti tom globalnom svijetu. Tako globalizacija znači rasprostiranje istovjetnih formi.
Globalizacija je, stoga, i politički problem jer se bavi procesom uređenja svijeta i svjetske zajednice iz samo jednog središta, koji više nije na stadijumu metropolisa i megalopolisa, već sve više na nivou globalopolisa.
Ustvari, jedna od etapa globalizacije dijeljenja svijeta jeste iščašivanje dijelova svijeta iz njihove tradicionalne cjeline koja je nastajala tokom hiljadu i više godina. Potom, globalizacijski proces tako izdijeljeni svijet spaja u novu vještačku, hibridnu cjelinu, dizajniranu sada po projektu i naumu globalizacije. Postoji bojazan gubitka vlastitih kulturnih osobenosti, ali to je više posljedica psihološkog stanja sažetog u riječima: „Pobijeđeni voli oponašati pobjednika.“ Muslimanski svijet se pred zapadnim uglavnom povlačio u sebe, u stanje koje je Hegel nazvao orijentalni mir.
Odnos muslimana prema globalizaciji može biti:
– U izolaciji – što ne vodi dobru, jer je globalizacija opšti tok
– U asimilaciji – što, isto tako, ne vodi dobru i
– Integraciji koju islam afirmiše.
Suodnos globalizacije i sekularizma
Važan momenat je usiljeno promovisanje globalizacije, što mnoge muslimane podsjeća na vesternizaciju. Problem je sekularizam. Ukoliko se globalizacija opredijeli za sekularizaciju samo će biti pratilac duhovne eksploatacije. Takva se globalizacija ne razlikuje od kolonijalizma, s tim što globalizacija nameće sekularizam koji ne nagovještava vjeru u Boga. Zato je potrebno raditi na oduhovljenju procesa globalizacije. Globalizacija neće nigdje uspjeti bude li zaboravila na Boga, jer samo nas Bog može spasiti. To poručuje i Hajdeger. Ako ne prihvatimo duhovne vrijednosti naših religija, kao sastavne dijelove globalizacije, ako ne prihvatimo Boga za Spasitelja, spašavat će nas ne znam ko. Proces globalizacije neće uspjeti ukoliko ga ne prati istinsko duhovno učenje.
Sekularizam projektuje zatvoren pogled na svijet i apsolutan sistem vrijednosti. Komponente sekularizacije su otrežnjenje prirode, desakralizacija politike i dekonsekracija vrijednosti. Pod pojmom otrežnjenje prirode (termin preuzet od njemačkog sociologa Maxa Webera) podrazumijeva se oslobađanje prirode od prizvuka religioznog. Tako čovjek prirodu ne može satrati Božjim djelom. Pod pojmom desakralizacija politike smatra se ukidanje sakralne legitimnosti političke moći i vlasti, što je preduslov političke, pa i socijalne promjene. Termin dekonsekracija vrijednosti podrazumijeva vraćanje prolaznog i relativnog, svih djela kulture i svakog sistema vrijednosti koji obuhvata religiju.
Ovakav odnos prema vrijednostima zahtijeva da čovjek bude svjestan relativnosti svojih vlastitih pogleda i vjerovanja. On mora živjeti sa spoznajom da će principi i etički kodeksi ponašanja vremenom i kroz generacije biti promijenjeni.
Nastavit će se…
Autor: prof. dr. hfz. Almir Pramenković
Izvor: GlasIslama.info
