Intervju – Edin Atlagić, predsjednik Mešihata IZBNJ: Strpljivo i predano graditi istinsku instituciju!

0
4

Njemačka – Ovih dana se navršila  godina dana otkako je na mjesto predsjednika Mešihata Islamske zajedice Bošnjaka u Njemačkoj izabran gospodin Edin Atlagić.

Podsjetimo, na sedmom zasjedanju Sabora IZBNJ održanom 10. marta 2012. god. u Wiesbadenu, Edin Atlagić je osvojio najviše glasova na izborima za predsjednika Mešihata IZBNJ. Iskoristili smo ovaj povod za otvoren razgovor sa gospodinom Atlagićem o trenutnom stanju u Mešihatu IZBNJ, te aktuelnim aktivnostima, kao i budućim planovima Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.

Uvaženi gospodine Atlagiću, s obzirom da je ovo Vaš prvi intervju na poziciji predsjednika IZBNJ, zamolili bismo Vas da se našoj javnosti ukratko predstavite?

Prijeklom sam iz povijesnog grada Zvornika, a rođen 1977.g. u južno-njemačkom gradu Ulmu, gdje sam odrastao, završio osnovno školovanje i gimnaziju, da bi nakon toga upisao pravni fakultet. Nakon fakulteta sam radio nekoliko godina u oblastima poreznog savjetovanja i revizije, a trenutno vršim dužnost rukovodećeg uposlenika u jednoj državnoj agenciji u oblasti administracije. Oženjen sam, sa suprugom živim u Ulmu.

Uvodno Vas želim upitati: šta Vama znači Islamska Zajednica?

Rođen i odrastao sam u Njemačkoj, poznajem veoma dobro ovo društvo i zaista volim i cijenim državu u kojoj živim. Cijenim visoke standarde u Njemačkoj kada su u pitanju uređenost, sređenost, pluralizam, tolerancija, normativna kultura, profesionalan i odgovoran pristup stvarima. Cijenim velika dostignuća njemačkog naroda u oblastima nauke, tehnike, umjetnosti. literature i općenito znanja. Izuzetno cijenim njihov visoko izražen stepen samoinicijative, samoodgovornosti, principijelnosti, odgovornosti pred preuzetom obavezom i poštivanje autoriteta, što u suštini predstavlja njihovu najveću vrlinu i potencijal.

Sve nabrojano i još mnogo više su ustvari karakteristike koje su krasile našeg poslanika Muhammeda s.a.w.s., a kroz njega i muslimane ranijeg doba. Izvor tim karakteristikama su temeljni i suštinski islamski principi i islamsko učenje. Zato volim i cijenim svoju vjeru, zato je vrijedno zalagati se za nju koliko je god moguće.

Naša matična islamska zajednica okuplja i organizira muslimane i njihove aktivnosti. Ona ima svoje historijsko utemeljenje i legitimitet. Cijenim našu matičnu islamsku zajednicu, jer su njezini učenjaci a kroz to i njezini pripadnici i u najtežim vremenima kada nam je prijetilo potpuno fizičko uništenje ostali doslijedni islamskim principima poštivanja drugog i drugačijeg. Naša ulema nikada nije pozivala na nasilje, nikada nije promovisala mržnju u odnosu na pripadnike drugih vjera. Islamski princip pluralizma je se tako na prostorima Bosne i Hercegovine i Otomanskog Carstva njegovao stotinama godina. A danas ti principi spadaju u kategoriju univerzalnih evropskih vrijednosti. Cijenim islamsku zajednicu jer ona najintenzivnije, istinito, odgovorno i principijelno brani interese i prava muslimana Bošnjaka. Uz to ona brine o svojim pripadnicima kroz humanitarne akcije i projekte. Cijenim našu Islamsku Zajednicu u Bosni i Hercegovini i zato, što po njenom ustavu u njenom radu i kreiranju mogu učestvovati i učestvuju i lica koja nisu vjerski autoriteti. Ona sa svojim organizacijskim ustrojstvom zato zaista može služiti kao novina i svijetli primjer i ovdje na zapadu. A naša je obaveza je i ta, da objelodanjujemo te vrline naše vjere i zajednice u društvu u kojem živimo.

Bili ste aktivista u svom džematu Ulm, član džematskog odbora i član Sabora IZBNJ. Vaš angažman i hizmet u Zajednici je krunisan izborom za predsjednika IZBNJ. Možete li nam kazati kako je došlo do Vaše kandidature na ovu funkciju i šta ona za Vas znači?

Ja od samog početka svoj angažman u zajednici shvaćam kao angažman u društvenu korist, što obuhvata čitavo naše životno okruženje, tj. njemačko društvo, dakle ne završava se sa zidovima džemata. Kao teenager sam najintenzivnije u džematu doživio i shvatio nepravdu koja se čini našem narodu u domovini. Ta nepravda  u srži ustvari je predstavljala i – nažalost i dalje – predstavlja nepravedan odnos prema islamu koji je zasnovan na nepoznavanju njegovog učenja i njegovih principa. Osjećao sam da želim dati svoj neki skroman doprinos jačanju naše zajednice kroz rad u džematu. S druge strane sam vidio i prepoznao potrebu upoznavanja našeg okruženja sa stvarnim islamskim pricipima života i suživota, tako da sam se paralelno angažirao u gradskim strukturama, vijećima za integraciju, vijeću stranaca grada Ulm itd.

Odlučio sam se da kandidiram,  jer sam osjećao da je vrijeme došlo kada mogu dati doprinos daljem razvoju naše zajednice u Njemačkoj. Osjećao sam i osjećam potrebu da se naša zajednica aktivnije, odlučnije i odgovornije uključi u tekuće društveno-političke procese u Njemačkoj. Dalje mislim da na osnovu svoje profesije i svoga iskustva mogu biti od pomoći po pitanju daljeg ustrojavanja, sistematizacije i administrativnog uređivanja naše zajednice.

Želim u tom pogledu istaći i napomenuti da ja imam svoju profesiju, imam društveni i materijalni status sa kojim sam veoma zadovoljan i na kojem sam zahvalan dragom Bogu. Ovu funkciju obavljam kako bi se odužio na onome što mi je Uzvišeni Allah dž.š. podario, dakle volonterski. Sa iskrenim i čistim nijjetom želim biti na usluzi svojoj vjeri i našem narodu na ovim prostorima, sada kroz funkciju predsjednika zajednice, što za mene osobno predstavlja veliku čast.

Zamolili bismo Vas, da nam ukratko predstavite organizacionu strukturu Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. Džemat, Mešihat, Sabor, saborske komisije; koje su njihove nadležnosti, međusobne veze i hijerarhijske nadređenosti?

Počet ću od najmanje ali ujedno najvažnije organizacione jedinice, a to je džemat. Džemat je osnovna smisao i epicentar djelovanja Islamske Zajednice. A džemat čine njegovi pripadnici tj. muslimani i muslimanke. Njihovo vjersko, islamsko obrazovanje i obrazovanje njihove djece je primarni cilj, svrha postojanja i temeljna misija islamske  zajednice. Samim tim, oni uvijek moraju biti u fokusu našega rada i djelovanja. Društvena i duhovna izgradnja i samim tim unapređivanje položaja naših džematlija i njihovih džemata mora biti polazna tačka za svaku našu odluku, svaku raspravu, svaki naš potez, svako naše strateško razmišljanje. U našim džematima se izgrađuju i regrutuju kadrovi islamske zajednice, prvenstveno za rad u džematu tj. džematskom odboru ali i za sudjelovanje u radu naše krovne organizacije na našem području. Mešihat predstavlja izvršni organ zajednice, tj. organ koji vodi poslove zajednice po nalogu Sabora, koji je najviši zakonodavni organ. Kada su u pitanju međusobne veze, nadležnosti i hijerarhijske nadređenosti, one su denifirane u normativnim aktima zajednice.

Kada pominjete normativne akte zajednice, svaki džemat u SR Njemačkoj je registrovan kao udruženje građana i predstavlja pravno lice za sebe, za razliku od džemata u BiH, koji su članovi Medžlisa IZ-e, a samo medžlis je pravno lice. Stoga, neki džemati ovdje smatraju da im je Mešihat kao krovna organizacija nepotreban i suvišan?

Zamislite da jedan njemački gradonačelnik izjavi  da  je njemu nepotrebna savezna njemačka vlada, da on i stanovnici njegovog grada mogu potpuno samostalno opstati i djelovati. Ne želim vjerovati da neko ozbiljno može zastupati takav stav. Isti je slučaj i sa našom zajednicom. Svaki nivo zajednice ima svoja zaduženja i svoj okvir djelovanja. Svaki nivo ima svoj „domet do kojeg može dobaciti“. Imate neposredni nivo, dakle džemat, koji direktno organizira vjerski život muslimana na lokalnoj ravni. Dalje moramo izgraditi srednji ili regionalni nivo, u našem slučaju medžlis, koji bi trebao u vjerskoj oblasti da unaprijedi međudžematsku saradnju. U društveno-političkom smislu bi trebao da prati i sudjeluje u procesima institucionalizacije u državi/pokrajini. I naravno savezni nivo, u našem slučaju Mešihat, koji sudjeluje u stvaranju širih društvenih uslova i koji se stara o projektima i procesima na najvišem nivou. Svaki nivo dakle ima svoju jasnu prirodnu ulogu, a ta uloga i veza pomenutih nivoa se dodatno definiše normativnim aktima. Imamo jedinstvenu situaciju u tom pogledu da se predviđeno ustrojstvo naše zajednice poklapa sa nivoima vlasti u Njemačkoj, dakle savezni, državni i lokalni nivo.

Kao što navodite, trenutno su džemati samostalno registrirana udruženja građana tj. pravna lica. Pravno gledano, IZBNJ je također registrirana kao udruženje građana, a njezino članstvo čine pravna lica/džemati. Stepen svoje autonomije i samostalnosti pri tome uređivaju udruženja. Na taj način su organizirane i ostale muslimanske krovne organizacije u Njemačkoj kao što su npr. Ditib/Diyanet, Milli Görus itd.

Pošto se temelje na principima islamskog učenja, a cilj i svrha im je primarno islamska edukacija svojih članova, mi ta udruženja često karakterišemo kao vjerske zajednice. Činjenica je međutim da se mi u pravnom smislu na ovim područjima možemo samo deklarativno izjašnjavati kao vjerska zajednica.

Zašto se naša zajednica može samo deklarativno izjašnjavati kao vjerska zajednica?

Ako poredimo naš status sa statusom „pravih“ vjerskih zajednica u Njemačkoj npr. crkvama ili jevrejskoj zajednici, onda je jasno da mi kao i ostale muslimanske organizacije još nismo „pravna i prava“ vjerska zajednica. Crkve u Njemačkoj uređuju svoje odnose po javno-pravnim aktima, dakle aktima koji imaju državno-institucionalni karakter. One stoga mogu djelovati mnogo prodornije i efektivnije. One ubiraju članarinu putem poreza od svojih članova ili bolje rečeno pripadnika. Crkvene organizacije održavaju bolnice, obrazovne institucije kao dječije vrtiće, škole, gimnazije, fakultete. One sudjeluju u etičkim komisijama na saveznom i državnom nivou, imaju zagarantovan prostor u javnim rtv-servisima, regulacionim komisijama, samostalno održavaju groblja, imaju ustavom zagarantovan prostor za djelovanje u vojsci, u javnim objektima, bolnicama, zatvorima, sudjeluju u društvenim procesima. Imovina tih vjerskih zajednica je zaštićena posebnim javno-pravnim aktima. Odnosi sa vjerskim službenicima i uposlenicima također podliježu javno-pravnoj regulativi.

To su karakteristike koje čine „prave i pravne“ vjerske zajednice. Te vjerske zajednice su u pravnom smislu istinske institucije. A pripadnici tih zajednica i njihovi službenici kroz instituciju u konačnici konzumiraju navedena prava. U ovom društvu dakle muslimani kao pojedinci imaju velika prava, međutim njihove „institucije“ nemaju još ona prava koja imaju istinske vjerske zajednice.

Koja je uloga Mešihata po tom pitanju?

Pa vidite, da bi i muslimanske organizacije došle u poziciju da uživaju u pomenutim pravima, a kroz njih i njihovi pripadnici i službenici, da bi dakle postale „prave i pravne“ vjerske zajednice, one moraju steći status koji imaju crkve. A to je status koji je njemačkim ustavom već sada u ovom trenutku zagarantovan onim vjerskim zajednicama koje ispunjavaju određene uslove. To je javno-pravni status koji dodjeluje država i čijim dodijeljivanjem  organizacija postaje subjekt javnog prava, na njemačkom „Körperschaft des Öffentlichen Rechts“. Dakle tim statusom organizacija kao što je IZBNJ, ukoliko ispunjava određene uslove, može da napusti građansko-pravni okvir i postane istinska institucija, „prava i pravna“ vjerska zajednica.

Uloga Mešihata po tom pitanju je ta, što taj status može steći samo organizacija koja djeluje i na saveznom ili državnom nivou. Dakle da bi džematlija, džemat ili službenik IZBNJ došao u situaciju da konzumira navedena prava, to za njega mora izboriti krovna organizacija tj. ona mora steći taj status. Džemat pri tome mora odigrati svoju ulogu u tom čitavom procesu i biti integrirana i funkcionalna organizaciona jedinica takve organizacije. Mešihat stoga mora pored vjerske komponente uložiti i pojačane napore da pruži pomoć, podršku i servis za naše džemate kako bi isti postali funkcionalna jedinica u pomenutom smislu.

Koliko su realne šanse IZBNJ da stekne opisani status?

Razvoj naše zajednice se mora posmatrati kao proces. IZBNJ kao krovna organizacija nije sistematski uspostavljena. Imali smo prvu fazu u kojoj su se širom Njemačke potpuno samostalno osnivali naši džemati. Korišteni su razni pristupi, raznorazni statuti, a sve je činjeno shodno individualnim mogučnostima u veoma teškim uslovima. U toj prvoj fazi su naši očevi i angažirani imami udarili temelje našoj zajednici na ovim prostorima. U drugoj fazi je sredinom 90-tih godina pokrenut proces uvezivanja tih lokalnih jedinica u jednu cjelinu, dakle pod krov jedne savezne organizacije. Mislim da je sada apsolutno krajnje vrijeme da se posvetimo trećoj fazi, dakle fazi u kojoj ćemo graditi i ustrojavati istinsku instituciju i u svakom smislu jačati naše organizacione jedinice.

Pošto smo se smi kao zajednica tek sada počeli zabavljati tim ciljem, sasvim je prirodno da taj cilj u sadašnjem trenutku predstavlja nešto daleko i abstraktno. Vrlo teško je u sadašnjem trenutku zamisliti našu zajednicu sa statusom koji imaju crkve. Kada jedna auto-kompanija predstavi novi automobil, on je već projektiran i koncipiran najmanje pet do osam godina prije njegovog pojavljivanja na tržištu. Ako smo dakle odgovorni prema preuzetom emanetu, i mi na taj način moramo na svim nivoima razmišljati i djelovati, moramo imati strateški plan i kadrovsku politiku minimalno za narednih deset godina. To su dakle procesi koji traju godinama, na kojima se mora raditi sistematski, jer se navedeni status ne stiče tek tako od danas na sutra. A IZBNJ zaista ima realne šanse da stekne taj status ako se sada usmjeri ka tom cilju.

Moja obaveza i moja uloga, moj emanet u ovom sadašnjem vremenu je da ukažem na potrebu da mi kao organizacija moramo ići ka cilju da ispunjavamo uslove za sticanje statusa po kojem ćemo postati „prava i pravna“ vjerska zajednica, istinska vjerska institucija na ovom području. Moja odgovornost prema preuzetom emanetu se očituje i u tome da moram pokrenuti procese  osviješćivanja naših džemata po tom pitanju i da zajedno sa svojim saradnicima obezbijedim osnovne sadržaje i uslove za naše džemate, kako bi isti išli sa vremenom.

Koliko je taj proces izražen kod turskih muslimanskih organizacija koje djeluju u Njemačkoj?

Opisanim putem turske muslimanske organizacije idu već desetak godina. Ispunjavaju jedan po jedan institucionalni uslov i na pragu su predavanja zahtjeva za dodjelu pomenutog statusa. Naravno da ta dodjela ovisi i o vanjskim faktorima tj. priznavanju islama u njemačkom društvu. Ali i u tom pogledu imamo povijesne pomake. Svjedoci smo da je i njemačkim vlastima konačno stalo do sređivanja i pravnog uređivanja „muslimanskog pitanja“.

I mi sada moramo na ovom polju postepeno poduzimati određene mjere, inače „nećemo moći izbaciti novi automobil na tržište“. Imat ćemo za pet do deset godina situaciju da će turske muslimanske organizacije postati istinske vjerske institucije, da će npr. njihovi pripadnici finansirati zajednicu putem poreza, a mi ćemo i dalje imati labavo uvezanu organizaciju čija će glavna svrha i uloga biti iskupljanje zekata i sadake, a koja nije uspjela da se institucionalno pozicionira na prostoru SR Njemačke.

Kada je u pitanju sticanje kvalitetnijeg statusa u našem slučaju pri tome važi svakako ona njemačka deviza „der Weg ist das Ziel“, dakle put ka cilju predstavlja ustvari cilj, jer ćemo kročenjem tim putem ako Bog da postepeno izgrađivati kvalitetniju zajednicu i organizaciju. Naše je da pokrenemo taj proces, da se trudimo i radimo, a rezultat je u Božijim rukama.

Možete li nam navesti jedan primjer za navedenu ulogu džemata i koji su uslovi koje bi organizacija trebala da ispunjava za dodjelu statusa javno-pravnog subjekta ?

Tri stvari su ključne i odlučujuće kada je u pitanju ispunjavanje uslova za sticanje kvalitetnijeg statusa. Moramo pravno urediti, sistematizirati i centralizirati imovinu vjerske zajednice, pitanje uposlenika vjerske zajednice tj. imama i moramo graditi organizaciju koja će biti čvršće uvezana i kvalitetno ustrojena. Sve se to radi pravnim putem, dakle kroz statute. A to treba da se  uradi „u cjelini“, dakle temeljitim i kvalitetnim pristupom.

Uzet ćemo konkretan primjer imovine. Naime imovina vjerskih zajednica koje imaju status javno-pravnog subjekta je zaštićena najvišim zakonskim stepenom. Tako ta imovina nemože nikada biti ili postati predmet stećaja i likvidacije. Svjedoci smo po primjeru crkava u Njemačkoj koliko je taj status jak i prodoran prema trećima, čak i u odnosu na državu. U Njemačkoj je tako npr. katolička crkva kao institucija vlasnica svih svojih nekretnina. Pri tome je ona potpuno samostalno normirala pravila vezana za svoju imovinu. Ona ima administrativni ured, u kojem stručni ljudi rukovode tom imovinom. To je dakle jedna veoma važna osobina koja čini istinsku instituciju. Valjda i mi dugoročno želimo zaštiti našu imovinu na isti način na ovim prostorima?

Turske muslimanske organizacije u Njemačkoj, npr. Ditib/Diyanet, već godinama uveliko sprovode uknjižavanje imovine svojih džemata članica na ime krovne organizacije tj. centrale, jer centralizacija trasira put i za uvođenje jedinstvenih standarda. Prema mojim saznanjima taj proces je kod Ditiba već u velikoj mjeri uspješno okončan. Oni dokazano rade sa jasnim ciljem pred očima, a to je sticanje javno-pravnog statusa.

Oni koji su u toku, primjetili su i povećane i pojačane aktivnosti i naše matične zajednice po tom pitanju. Vakufska direkcija nastoji standardizirati i jedinstveno normirati pitanje vakufa. Tu standardizaciju i to normiranje će i IZBNJ morati sprovesti ako se smatra dijelom matične zajednice. To je dakle uslov i zahtjev koji nam se postavlja po pitanju institucionalizacije naše zajednice u Njemačkoj, ali i po pitanju normiranja vakufske imovine kada je u pitanju matica. Sistematizacijom tog pitanja bi udovoljili dakle kako matici tako i našim potrebama ovdje. To je samo jedan od najznačajnijih primjera.

Početkom 2011.g. usvojen je novi statut IZBNJ, kojim je razdvojena funkcija muftije i predsjednika Mešihata IZBNJ. Da li je ovom odlukom po Vašem mišljenju napravljen pozitivan pomak u organizacionom pogledu u IZBNJ?

Po starom statutu VIGB-a smo imali vjerskog poglavara koji je ujedno bio i pravno glavno odgovorno lice tj. predsjednik. Po tom pitanju smo ujedno odudarali od ostalih muslimanskih organizacija kao što je npr. Ditib/Diyanet, VIKZ ili Milli Görüs, na čijem su čelu lica, koja nisu u ulozi vjerskog poglavara ili vjerskog autoriteta. Ovo naše sadašnje riješenje je pored toga iz mnogo drugih razloga praktično i funkcionalno, ali naravno ne mora biti trajno.

Kada je u pitanju odnos muftije i predsjednika, neupitno je da je muftija kao duhovni vođa i dalje najviši autoritet naše zajednice u Njemačkoj koji direktno odgovara našem vrhovnom muftiji, Reisu-l-ulemi, u Sarajevu. On kao takav neposredno čuva i njeguje vezu sa maticom. On se stara o organizaciji ukupnog vjerskog života na našem području, što podrazumijeva sve djelatnosti koje spadaju u tu kategoriju. A te djelatnosti su same po sebi zaista obimne i u tim oblastima imamo velike izazove i zahtjeve.

S druge strane su našim organizacionim jedinicama, posebno  džematima, dodatno potrebni stručni kadrovi i volonteri koji mogu i moraju voditi brigu o daljem administrativnom i pravnom  ustrojavanju ali i materijalno-finansijskom jačanju zajednice i njenom predstavljanju u vanjskom odnosu. Tu ulogu može i treba da preuzme na čelu zajednice predsjednik Mešihata. Zašto? Zato, jer je sasvim izvjesno da će se u dijaspori sve manje našeg mlađeg svijeta identificirati sa zajednicama u dijaspori ukoliko one ne budu imale kadrove i programe za pomenute djelatnosti, ako u njima struka i profesija ne bude prepoznatljivo zastupljena i ako na nekoj od čelnih funkcija ne bude ljudi koji odlično govore jezik one države u kojoj zajednica djeluje. Islamske zajednice Bošnjaka u dijaspori, kao organizacije, će u tom slučaju po mom osobnom mišljenju polahko ali sigurno „iskrvariti“ kako u kvantitetu tako i u kvalitetu.

EA sa MK

U društvu sa bivšim muftijom Mustafom ef. Klancom na dodjeli menšure novoizabranom Reisu-l-ulemi

Koje ingerencije novi statut daje predsjedniku Mešihata IZBNJ, a koje muftiji?

U kreiranju sadašnjeg statuta nisam učestvovao. To se također odnosi i na muftiju. Mi smo preuzeli odgovornost da budemo na čelu organizacije koja ima dva čelnika, što je tada predstavljalo novinu. Pristali smo preuzeti odgovornost u organizaciji, u kojoj na „papiru“, nisu bile razgraničene oblasti i zaduženja tih čelnih funkcija. Također nije postojao neki prijašnji pravilnik o radu izvršnog organa koji smo mogli doraditi. Dakle prva naša odgovornost je bila ta, da Mešihat riješi pitanje svog unutarnjeg funkcioniranja, da to pitanje normativno uredi. To je dakle osnovna potrebština kako bi se znalo ko šta radi, kako i zašto.

Izradili smo dakle „Pravilnik o radu Mešihata“. Taj pravilnik reguliše nadležnost muftije u stvarima vjere, dakle muftija zastupa zajednicu u stvarima vjere, dok se predsjednik stara o „svjetovnim“, dakle administrativnim i pravnim pitanjima. Ta raspodjela je i sasvim prirodna. Razgraničavanje nadležnosti međutim ne znači da svako od nas „sprema svoju čorbu“. Dakle redovno obavljamo konsultacije jedan sa drugim i u krugu Mešihata.

Ubijeđen sam da je to jedna vrlo funkcionalna i praktična raspodjela nadležnosti za naše sadašnje prilike i da nas ona – što je najvažnije – ne ometa u tome da se bavimo suštinskim stvarima i da radimo, naprotiv.

U periodu prošlog saziva Mešihata i Sabora Zajednica je bila bremenita mnoštvom problema. Jedan od tih problema je bio i statutarna neuređenost Zajednice. Često je dolazilo  do kolizije da li treba raditi po Statutu IZBNJ, Ustavu IZ-e u BiH ili po Pravilniku o radu muftija Rijaseta IZ-e, problem su bili tzv. „različiti pravni okviri“. Da li će sa usvajanjem i prijavom novog statuta problemi i nedoumice ovakve vrste prestati?

Ja bih te probleme i nejasnoće koje spominjete okarakterisao kao sasvim prirodne, jer se mi u Njemačkoj već uveliko nalazimo u opisanom procesu, bili mi toga svijesni ili ne, u kojem prvenstveno mi u Njemačkoj trebamo formirati mišljenje šta ustvari želimo, šta moramo poduzeti za naše pripadnike i šta naše društveno okruženje od nas očekuje. Nalazimo se dakle u procesu u kojem prvenstveno moramo sagledati šta će dovesti do poboljšanja pravnog položaja muslimana i njihovih institucija u ovom društvu. A u kojem se isto tako i IZ u BiH mora suočiti sa činjenicom da se sada odnos prema islamskim zajednicama Bošnjaka u dijaspori mora jačati i definirati.  Na tome se u BiH trenutno radi kroz kreiranje novog ustava.

IZBNJ je dio Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. To proizlazi prvenstveno iz ustava IZ u BiH, ali i iz našeg statuta sa kojim smo ovdje registrirani. U statutu pri tome dolazi do izražaja da smo mi povezani sa Sarajevom, da je to naša matična zajednica. To je ustvari ono što i naš narod na ovim prostorima želi. Naš narod doživljava IZ u BiH kao svoju matičnu islamsku zajednicu, a našeg reisu-l-ulemu kao svog vrhovnog muftiju i vjerskog lidera.

IZ u BiH kao institucija ima svoje akte i svoje normativno uređenje. Ona ima na osnovu toga i određene mehanizme da reagira, djeluje, kreira i utiče. Tako jedan muftija ili jedan organ IZ u BiH ima određene nadležnosti i mehanizme da utiče na sveukupan rad džemata, imama, koordinira i pokreće aktivnosti itd.

Naš trenutni problem je taj, sto i mi želimo da primijenjujemo opisane mehanizme i nadležnosti, a da to u našem njemačkom pravnom okviru nismo utemeljili. I tako nastaju problemi. Problem nastaje, jer se npr. muftija poziva na neke nadležnosti koje on ima na osnovu pravnih akata IZ u BiH. Ti pravni akti međutim nemaju trenutno nikakvo pravno utemeljenje u našim statututima. I tako možete – pojednostavljeno opisano – dobiti situaciju da jedna strana kaže „ja to smijem, akti IZ u BiH mi daju to pravo“, dok druga kaže „ti to ne smiješ, gdje to piše u statutu“. Ili jedna strana kaže „ja to nemoram, to nije uobičajena praksa u IZ u BiH“, a druga strana odgovori „ti to moraš, to ti nalaže zakon njemački“.

Opisana pravna neuređenost dakle ostavlja prostora za ponašanje po principu „švedski sto“. Kada mi treba, pozvat ću se na akte IZ u BiH, kada mi isti ne odgovaraju baš, gledat ću da se držim statuta i građansko-pravnog okvira, pozivat se na zakonom garantiranu autonomiju svog džemata kao građanskog udruženja.

U najmanju ruku je neodgovorno po zajednicu održavati ovakvo stanje normativne neuređenosti, tim što više jer imamo mogučnosti da to dovedemo u red.

Kako se to konkretno može dovesti u red?

Mi kao organizacija koja djeluje na tlu SR Njemačke imamo svoj pravni okvir u kojem djelujemo. Registrirani smo kao udruženje građana i samim tim podliježemo građansko-pravnoj a kroz to i porezno-pravnoj regulativi SR Njemačke. Građansko-pravni okvir je veoma širok. Mi u tom pravnom okviru, kojem sada (još) podliježemo, imamo zaista „veliko zemljište sa svim infrastrukturalnim priključcima i gotovo svim dozvolama“. Možemo dakle na tom zemljištu graditi kuću kakvu želimo. Možemo u unutarnjem odnosu urediti zajednicu onako kako želimo, onakvu kakva nam treba za sticanje kvalitetnijeg statusa, ali i sa onakvim instrumentima kakva je u domovini. Dakle možemo akte matične zajednice koristiti kao sistematsko uputstvo.

Mi sveukupno gledano moramo harmonizirati i standardizirati naše džematske statute, kao i statut Mešihata, ali i statute budućih medžlisa. To je po meni put sa kojim se moramo ozbiljno suočiti i pozabaviti. A ako se ugledamo npr. na IZ u Hrvatskoj, oni su taj proces već okončali. Sredili su svoj odnos prema državi, a ujedno su dio IZ u BiH. Vezu sa maticom pri tome njeguje muftija, koji u duhovnom smislu direktno odgovara vrhovnom muftiji u Sarajevu. IZ u Hrvatskoj je tako u državi u kojoj djeluje postala istinska institucija, „prava i pravna“ vjerska zajednica sa svim pratećim instrumentima i elementima.

Vezu sa maticom bi dakle i mi u Njemačkoj čuvali prvenstveno preko institucije muftije i preko naših imama koji imaju dekret tj. „certifikat kvaliteta“ našeg vrhovnog muftije u Sarajevu, ali i preko administrativnih ureda matične zajednice, koji bi trebali da strateški koordiniraju rad svih zajednica u dijaspori, da nas po strateškim pitanjima uvezuju, drže na okupu i da nam nude konkretne koncepte i sadržaje za naš rad.

Dakle mi u Njemačkoj smo realno gledajući tek otpočeli taj proces pravnog uređenja i pozicioniranja. Registriranje sadašnjeg statuta IZBNJ je zaista tek početak i jedan prvi korak u ovom dugotrajnom procesu ka navedenom cilju. Dalje želim naglasiti da moramo biti svijesni činjenice da taj naš posao u Njemačkoj niko neće niti može obaviti za nas. Mi u Njemačkoj smo ti koji će se vlastitim snagama i kapacitetima samoodgovorno morati pobrinuti o tome, isto kao što je to bio slučaj i sa islamskom zajednicom u Hrvatskoj.

EA sa reisom Kavazovicem

U društvu sa muftijom Pašom ef. Fetićem, Reisu-l-ulemom Husein ef. Kavazovićem i imamom Ibrahim ef. Džafićem

U kontekstu predhodnog pitanja interesuje nas vaše mišljenje u vezi sa odnosom naše Zajednice i drugih Islamskih zajednica u dijaspori sa Rijasetom IZ-e u domovini. U nacrtu promjena Ustava IZ-e u BiH, a koje su objavljene, najavljeno je redefinisanje tih odnosa. U posljednje vrijeme sve češće se čuju glasovi unutar naše i drugih Zajednica da se „maćehinski odnos“ IZ-e u BiH prema Zajednicama u dijaspori treba promijeniti. Koje odnose sa matičnom Zajednicom u domovini Vi smatrate poštenim i prihvatljivim za Islamske zajednice u dijaspori?

Moramo biti objektivni i svijesni činjenice da je naša domovina, a samim tim i institucija IZ-e prošla ne toliko davno kroz ratna stradanja i ratne strahote. Sa tim poslijedicama se IZ u BiH bori i susreće i danas dan, a ujedno se permanentno mora da nosi sa uporno destruktivnim elementima i pritiscima kako u BiH tako i na Balkanu. IZ u BiH je dakle bilo potrebno vrijeme da se složi, ponovo postroji, popuni svoje redove, konsolidira, sagleda stanje i počne sređivati stvari prvenstveno unutar Bosne i Hercegovine. I bez ratnih dešavanja IZ bi se suočila sa velikim izazovom da savlada tranziciju iz jednog socijalističkog okruženja u jedno potpuno novo demokratsko okruženje, koje još nije ni izgrađeno kako treba. Ona je morala da se suoči sa novonastalom situacijom na prostorima bivše Jugoslavije. Morala je da izgrađuje i razvija normativnu kulturu i svijest u jednoj takvoj demokratskoj sredini, da počne sazrijevati kao potpuno samostalna institucija. Smatram dakle da je uslijed opisanih okolnosti sasvim prirodno, da briga za zajednicama u dijaspori nije bila onoliko izražena koliko bi mi to volili. Ne sumnjam dakle u majčinu ljubav naše matice. U javnoj raspravi po pitanju novog Ustava IZ koja je održana nedavno i u Njemačkoj, je došlo jasno do izražaja, da je matica itekako svijesna činjenice da joj je dijaspora vrlo važna, bitna i potrebna.

Dakle odnos je korektan?

Bošnjački narod organiziran u tada postojećim islamskim zajednicama u dijaspori je za vrijeme agresije solidarno i u materijalnom smislu zaista nesebično stao uz svoju domovinu i matičnu zajednicu. On to i danas čini. Što je i njegova obaveza. A primijetno je hvala Bogu da je se IZ u BiH zadnjih godina stabilizirala, organizirala, sustavno otpočela ključne i važne procese i projekte.

Procesi stabilizacije i pozicioniranja islamskih zajednica u dijaspori međutim tek otpočinju ili treba da otpočnu. To odgovorno trvdim posebno kada je u pitanju IZBNJ. I zato treba gledati malo dalje i zapitati se dali su naše zajednice u dijaspori spremne za buduće izazove i dali su preuzele potrebne mjere.

Stoga mislim da je zaista došlo vrijeme kada naša matična zajednica mora insistirati na tome da se zajednice u dijaspori stabiliziraju i istinski pravno pozicioniraju u društvima i državama u kojima djeluju. Ona bi taj proces u granicama svojih mogučnosti trebala i nadgledati. Pored toga, naša matična zajednica ima određene resurse i visoko kvalifikovane kadrove. Nadam se da će se novim ustavom stvoriti uslovi da se zajednicama u dijaspori ponude konkretni sadržaji i koncepti za rad, dakle stručni servis pogotovo u oblasti vjersko-prosvjetnog rada.

Pored opisanog treba imati na umu da mi u Njemačkoj možemo samo graditi instituciju koja je u stanju da sustavno djeluje, ako uspostavimo kvalitetnu infrastrukturu. A kvalitetna infrastruktura zahtjeva jedan određeni stepen administracije a samim tim i određena materijalna ulaganja.

Imajući u vidu ukupni geo-politički značaj SR Njemačke i naš potencijal na ovom prostoru, odgovorno tvrdim, da bi nam naša matična zajednica trebala odobriti određenu materijalnu pomoć koja bi se koristila za jačanje nasih organizacionih jedinica, njihove infrastrukture i pokretanje temeljitih vjersko-prosvjetnih projekata.

U suprotnom će za petnaest ili dvadeset godina znatno opasti broj onih koji će znati za BiH i Sandžak, i koji će obilaziti zemlje porijekla svojih roditelja i materijalno pomagati ta područja i IZ.

Šta tačno podrazumijevate kada pominjete „jačanje infrastrukture“ i „pokretanje temeljitih projekata“?

IZBNJ trenutno okuplja 70 džemata širom Njemačke. Ona kao organizacija sprovodi i koordinira akcije Rijaseta na svom području. To su akcije zekata i sadekatu-l-fitra, kurbana, akcije humanitarnog karaktera itd. Administrativna priprema i sprovedba, a nakon toga pravna i ostala dokumentacija samo jedne takve akcije iziskuje određene ljudske i materijalne resurse. To je čitav lanac poslova.

E sada se od nas kao Mešihata traže i druge aktivnosti odnosno pokretanje temeljitih projekata kako se naš narod nebi „istopio i utopio“ u svojim novim i trajnim životnim sredinama van domovine : vjersko-prosvjetni rad i organiziranje vjerskih takmičenja i druženja na pokrajinskom i državnom nivou, stručna i finansijska pomoć džematima, briga o imamima, procesi institucionalizacije, formiranje ureda za vakufsku imovinu, redovna i kvalitetna komunikacija unutar organizacije, kvalitetna komunikacija sa vanjskim državnim institucijama i ostalim muslimanskim organizacijama, obilazak džemata i sudjelovanje na sastancima, seminarima, manifestacijama, sudjelovanje u sastancima sa državnim institucijama, jačanje medžlisa i pokretanje vjerskih aktivnosti na nivou medžlisa, organiziranje susreta i tribina za žene i omladinu, dalje unapređivanje djelatnosti humanitarnog fonda, izrađivanje normativnih akata, organiziranje seminara za imame i aktiviste, uspostavljanje dženazetskog fonda, distribucija kalendara, knjiga, takvima, organizacija vjerskih putovanja itd.

Da bi dakle uopće pokrenuli navedene aktivnosti potrebna nam je infrastruktura. Potrebni su prvenstveno ljudski resursi koji će organizirati i koordinirati sve navedene djelatnosti, brinuti o kvalitetnoj sprovedbi istih. Te ljude morate opremiti tehničkim pomagalima i sredstvima, obezbijediti im uslove za rad, službene prostorije itd. Dakle morate uspostaviti infrastrukturu i administraciju, zadužiti ljude na tim poslovima. A to opet iziskuje materijalna sredstva. Sve se to može dakle svesti na onu narodnu „koliko para toliko muzike“.

A posmatrajući kojim profesionalnim ljudskim i materijalnim resursima raspolaže krovna organizacija, zaista sam nekada i sam iznenađen kako mi uopšte uspijevamo da održimo i ove aktivnosti koje imamo. Mi trenutno želimo da djelujemo na pet regija/medžlisa u Njemačkoj, a imamo jedno profesionalno uposleno lice, blagajnika, u punom radnom vremenu. Godišnje za skromnu platu tog uposlenika moramo izdvojiti 35.000 eura uključujući obaveze socijalnog osiguranja. Ako tome dodamo čisto administrativne troškove kao što su: poštarina i telefon, porezni savjetnik, službene prostorije, onda imamo godišnje 60.000 eura samo administrativnih troškova, a da pri tome ne pominjemo nikakve dalje aktivnosti Mešihata. Ta sredstva treba tek ostvariti, a jedva ih pokrijemo sa članarinom koju uplačuju džemati na račun krovne organizacije i sa onim sredstvima koji preostaju IZBNJ od akcije zekata i sadekatu-l-fitra. A gdje je tek neophodni profesionalni i puni radni angažman muftije i apsolutno neophodni puni angažman jednog dodatnog operativca itd.

EA sa reisom Cericem

U društvu sa bivšim Reisom Mustafom ef. Cerićem

Godina dana je bila dovoljan period za temeljitu analizu i sagledavanje aktuelne  situacije. Možete li nam ukratko reći kakvo stanje ste zatekli u zajednici sa preuzimanjem funkcije predsjednika Mešihata IZBNJ?

Prišao sam svojoj obavezi odgovorno, koristeći se univerzalnih principa. Obavio sam temeljit uvid prvenstveno u finansijsko i statutarno stanje kao i stanje dokumentacije, upoređivao i sagledavao stanje zadnjih pet godina. Upoznao sam se sa tekućim i prošlim projektima zajednice, listao zapisnike, izvještaje, sakupljao informacije o našim aktivnostima u društveno-političkim procesima u Njemačkoj i o našim džematima. U toku prošle godine sam obavio desetine sastanaka sa raznim ustanovama i institucijama, obilazio koliko sam mogao džemate.

Generalno Vam mogu reći da sam zatekao organizaciju koja ima određen stepen organiziranosti, koja ima infrastrukturu i koja djeluje manje više uvezano. Zatekao sam organizaciju koja, kada je posmatrate izvana, ostavlja utisak organizirane cjeline i koja je prilično cijenjena od strane njemačkih službenih organa, jer nosi prefiks „bošnjačka“, ali i ostalih muslimanskih krovnih organizacija.

Činjenica je međutim da je djelovanje naše krovne organizacije u unutrašnjosti u najvećoj mjeri zasnovano na improvizaciji. Improvizacija je prisutna tamo gdje nema plana i sistema, gdje se radi u teškim okolnostima, gdje struka i profesija nije dovoljno zastupljena, gdje nema razrađene administracije, normativnog uređenja i gdje je prisutan nedovoljan stepen normativne kulture. Ovdje i ovom prilikom želim kao osoba koja ima određena profesionalna iskustva po tom pitanju potvrditi konstataciju Dr. Nedžada Grabusa, muftije slovenskog, koji kaže da su najuspješnije one organizacije koje imaju sređenu administraciju.

Nama je u početnoj fazi bilo potrebno utrošiti mnogo vremena za riješavanje nekih zaista suštinskih stvari. Tako slijedeće godine ako Bog da treba da obilježavamo 20 godina postojanja IZBNJ, a da smo se pri tome do prošle godine u bazi podataka njemačkog socijalnog osiguranja vodili kao „Gemeinschaft der Moslems aus Jugoslawien in Aachen“ (Zajednica muslimana iz Jugoslavije u Aachenu). To je naš prvi registrarski naziv, star najmanje 20 godina. To navodim samo kao primjer. Mislim da je to prilično slikovit primjer, koji reflektira ukupno stanje u zajednici, na svim nivoima.

Oblasti u zajednici nisu sistematski i sustavno riješene. Nismo zatekli sustavno uređene urede ili komisije koje su razradile svoje aktivnosti i koje djeluju samoodgovorno, potpuno neovisno od trenutno „vladajuće garniture“ u Mešihatu. Nemamo bazu podataka naših džemata, što je u svakom smislu osnova za mnoge djelatnosti. Kada je u pitanju porezno-pravna i pravna dokumentacija tu sam konstatirao neprirodno veliki potencijal za poboljšanje kako bi se ispunili minimalni standardi. Volio bih da sam zatekao uređen sekretariat. Sama činjenica da je naša organizacija bila mjesecima bez sekretara je poražavajuća. To je se osjetilo u svakom pogledu, dali bila komunikacija u pitanju ili bilo šta drugo. To kao odgovorni ljudi ne smijemo više dopustiti. Zatekao sam organizaciju koja ima 70 članica i koja podliježe veoma osjetljivim porezno-pravnim okolnostima, koja želi da razvija mnoštvo aktivnosti, od koje se očekuje da aktivno sudjeluje po raznim pitanjima, a koja ima tek jedno profesionalno uposleno lice u punom radnom vremenu. A to lice služi kao „Mädchen für alles“ kako bi mi u Njemačkoj rekli. A treba napomenuti da je zajednica u prethodnim godinama imala i do tri uposlena lica u punom radnom vremenu kako bi održavala minimalne aktivnosti, a da je prijašnje rukovodstvo to moralo finansirati crpeći rezerve i odlagajući ispunjavanje obaveza prema matici kada su u pitanju materijalna sredstva.

Pored opisane statutarne neuređenosti, u statutarnom i registarsko-pravnom smislu smo zatekli zamršeno stanje. Postojeći normativni akti IZBNJ ne harmoniziraju, a izmiještanja sjedišta IZBNJ iz Kamp-Lintforta preko Offenbacha u Wiesbaden u 2009. i 2010.g. su izazvala veoma nepregledno stanje sa kojim se suočavamo i čije poslijedice otklanjamo postepeno i danas dan. Imali smo  situaciju da nam tri registarska suda upućuju dopise sa upitom gdje smo trenutno registrirani, sličan slučaj sa poreznom upravom.

Po pitanju procesa institucionalizacije smo u njemačkom društvu davno prevazišli fazu dijaloga i prešli u fazu pozicioniranja. Svijest o potrebi da se moramo institucionalno pozicionirati i ići putem kojim idu i ostale muslimanske organizacije u Njemačkoj tj. putem sticanja kvalitetnijeg statusa, je bila – nažalost – nikako ili minimalno izražena. Čelnici u džematima u velikoj mjeri uopšte nisu u toku i upoznati sa tim procesima, a to treba da predstavlja ključnu aktivnost Mešihata.

Imam i imamski poziv je osnova i osovina za suštinsku misiju islamske zajednice. Imami su dakle ključni akteri. Najbolnija je po meni bila spoznaja da od samog postojanja IZBNJ nije učinjen iskorak kada je u pitanju riješavanje materijalno-pravnog status imama u zajednici. Sve se svodilo i svodi na improviziranu pomoć u pojedinim slučajevima bez sistematskih i temeljitih pravnih riješenja, a bez kojih nemožemo osigurati materijalno-pravni položaj imama.

Imali smo činjenično stanje određene doze nepovjerenja u rad zajednice, međusobnog nepovjerenja u zajednici i visoko izražen stepen narušenih međuljudskih odnosa, posebno među imamima, čime je prouzrokovana letargična atmosfera kada su u pitanju zajedničke aktivnosti i projekti na nivou zajednice, a radi čega su ispaštali i ispaštaju ljudi u džematima.

Radilo se dakle o jednom ukupno veoma teškom ambijentu za rad sa kojim je se morao uhvatiti u koštac ovaj saziv Mešihata.

Kako po Vašem mišljenju otklonuti situaciju koju opisujete?

Polazna tačka za sve je infrastruktura i njeno trajno jačanje i unaprijeđenje. Nemože nekoličina volontera izaći na kraj sa organiziranjem nabrojanih aktivnosti i pokretanjem i praćenjem navedenih suštinskih procesa. Kvalitetna komunikacija je u tim procesima ključna. Za kvalitetnu komunikaciju u unutarnjem i vanjskom odnosu i za dodatne sprovođenje kvalitetnih aktivnosti nam je prijeko potreban još jedan operativac. Turski Diyanet npr. ima blizu 800 džemata u Njemačkoj, a da pri tome samo centrala Diyaneta u Koelnu upošljava na desetine ljudi raznih struka. Kod njih imate u punom radnom vremenu uposlene sekretare, računovođe, žurnaliste, grafičare, tehničare, advokate, ekonomiste, vozače. Ako je njima za 800 džemata potreban taj broj uposlenika za realizaciju raznih procesa i projekata i pružanje servisa svojim džematima, onda kako mi kao organizacija sa 70 džemata da iole kvalitetno radimo sa jednim uposlenikom? To je vrlo  jednostavna računica, nemorate biti stručnjak da to prepoznate. Svijestan sam da se nemožemo porediti sa Diyanetom, ali jedan dodatni operativac u našoj centrali u punom radnom vremenu zaista predstavlja apsolutni minimum.

Našoj zajednici je u mnogim oblastima i po mnogim pitanjima potrebna struka i stručna ekspertiza. Imamo oblasti koje moramo na svim nivoima povjeriti stručnim ljudima, inače neće biti pomaka, dalje ćemo stagnirati i zavidno posmatrati razvoj turskih krovnih organizacija. Te stručne ljude moramo pridobiti, dakle stvoriti ambijent za njihovo uključenje u rad zajednice. To se odnosi na krovnu organizaciju ali posebno na džemate. Taj ambijent se stiče uvažavanjem struke i kvalifikacije, izgrađivanjem povjerenja i djelovanjem u tačno utvrđenim procedurama, dakle sustavnim djelovanjem i kvalitetnim odnosom prema javnosti, transparentnošću u radu i djelovanjem u zakonskim okvirima. Te ljude nećemo moći adekvatno platiti za njihov rad i trud. Ipak sam ubijeđen da pojedine oblasti možemo izolirati i povjeriti volonterima, a stručnih ljudi u Njemačkoj imamo hvala Bogu na pretek. Ali to nečemo postići ako ne obezbijedimo minimalne administrativne uslove za rad i komunikaciju.

Također, godina dana predstavlja dovoljan vremenski period za pokretanje određenih procesa i inicijativa. Zamolili bismo Vas da nam predstavite aktivnosti koje su urađene u ovom periodu!

Predstavit ću Vam što je kraće moguće samo najznačajnije projekte i procese administrativne i pravne prirode. Naime Mešihat  se u svom radu rukovodi i služi univerzalnim islamskim i naučnim principima. Princip javnog i transparentnog djelovanja želimo ispoštovati na taj način što smo izradom nove internet-prezentacije i nastupa u socijalnim mrežama (facebook itd.) i njihovim redovnim ažuriranjem stvorili jedan instrument da svoje članstvo i širi krug ljudi upoznajemo sa našim djelatnostima kao i sa djelovanjem naših džemata. Cilj nam je bio učiniti zajednicu više primijetnom, posebno kada je omladina u pitanju, jer je ona u suštini najznačajniji adresat naših djelatnosti na ovim područjima. U tome hvala Bogu bilježimo prve uspjehe. Mogu Vam reći da mjesečno zaprimimo na desetine dopisa razne naravi od raznih osoba i institucija, a da se pri tome svakom dopisu uredno odgovori. Naravno tu nećemo stati. Planirano je reaktiviranje i jednog štampanog glasila ili biltena. U konačnici želimo ako Bog da uspostaviti ured za odnose sa javnošću, po čemu je prepoznatljiva svaka ozbiljna organizacija.

Princip normativne kulture treba da predstavlja također osnovu za svaki vid djelovanja, a posebno u našem slučaju kada je u pitanju organizacija sa prefiksom islamska. Poštivanje zakonske i statutarne regulative koja nas obavezuje je dakle apsolutni prioritet. To se posebno odnosi na građansko-pravnu ali i porezno-pravnu regulativu. Kada je u pitanju krovna organizacija, poduzeo sam niz aktivnosti na tom polju koje su već sada implementirane u računovođstvu i dokumentaciji. Porezno-pravni status „Gemeinnuetzigkeit“ je elementaran za našu zajednicu i očuvanju tog statusa se mora na svim nivoima pridodati maksimalna pažnja.  Tako po izrađenom pravilniku o radu Mešihata svaka isplata sa nekih od računa IZBNJ mora imati prateću dokumentaciju u vidu platnog naloga. Iz dokumentacije za svako potencijalno treće lice mora nedvosmisleno proizaći koji organ je donio odluku o isplati i da je isplata u skladu sa načelima statuta i pravilnika, odnosno važećim odlukama. Administracija mora biti uređena do tog stepena da u svakom momentu možemo bez glavobolje prepustiti jednoj renomiranoj njemačkoj revizorskoj kući ili poreznoj upravi da ispita način rada, trošenje materijalnih sredstava i porezno-pravnu dokumentaciju. Pokrenuo sam aktivnosti po pitanju profesionalizacije računovođstva što će u konačnici rasteretiti blagajnu i olakšati i profesionalizirati tzv. reporting, dakle podnošenje izvještaja. Pokrenuli smo opsežne aktivnosti kako bi otklonuli nepregledno stanje u registarsko-pravnom smislu koje smo zatekli.

Kada su u pitanju materijalno-finansijska sredstva u tom pogledu je nužno djelovanje u više pravaca. Džemati obavezi članarine prema krovnoj organizaciji moraju pristupati odgovornije. Mi ćemo na tome insistirati. Dalje je potrebno jačanje i unaprijeđivanje akcije zekata i sadekatu-l-fitra, što je prvenstveno u nadležnosti vjerskog krila. Ipak u tom pogledu se pored djelovanja naših imama moramo više služiti i univerzalnim i savremenim naučnim instrumentima i pomagalima. Moramo pojačati marketing, izrađivati informativne plakate i brošure, organizirati tematska predavanja itd. baš onako kako to rade i turske muslimanske organizacije u Njemačkoj ali u zadnje vrijeme i Rijaset IZ u BiH. Mi smo prošle godine otpočeli izradom jednog jedinstvenog plakata vezano za akciju zekata, a nastavit ćemo ako Bog da u opisanom smjeru.

Organiziranju vjerskih putovanja smo posvetili maksimalnu pažnju. Broj hadžija koji putuju u organizaciji IZBNJ iz godine u godinu je konstantno opadao, jer na tom polju djeluju mnoge organizacije. Ovdje dakle podliježemo pritisku tržišta i stoga moramo pokušati da ponudimo našim hadžijama najbolji moguć program. Smatram da nemožemo skrštenih ruku sjediti po strani i tražiti krivicu kod onoga koji ne putuje u režiji IZBNJ ako mu neko drugi nudi mnogo kvalitetnije uslove za isti novac. Stoga smo prošle godine organizirali putovanje na hadždž  sa uobičajenom turskom kompanijom ali paralelno ugovorili jedan veoma privlačan alternativni program za naše hadžije. Rezultat je bio više nego zadovoljavajući. U našoj organizaciji je tako putovalo skoro 120 hadžija.

Potražnja za vjerskim putovanjima je u konstantnom porastu i predstavlja veliki potencijal. Zato smo prošle godine  kao jedan prvi korak formirali „ured za hadždž i umru“ u kojem djeluju dokazano stručna lica. Ured će ako Bog da samoodgovorno pod nadzorom Mešihata organizirati vjerska putovanja i stručne seminare i jedinstvene materijale i tako rasteretiti Mešihat po tom pitanju. Ukoliko stvorimo administrativne uslove, imamo mogučnosti da pokrenemo i druga putovanja kao što je učešće u manifestaciji Ajvatovice, marša mira u istočnoj Bosni itd.

Generalno je potrebno da se IZBNJ bolje postavi kada su u pitanju privredne i poslovne djelatnosti od kojih će zajednica imati materijalne koristi kako bi na taj način ostvarena sredstva ulagali u vjersko-prosvjetne projekte i jačanje institucije IZ. I ovdje se možemo i trebamo ugledati na turske krovne organizacije u Njemačkoj, dakle nije potrebno ništa novo izumiti. Turske organizacije poput Diyaneta/Ditiba, Milli Gorüs-a ili VIKZ-a su prije desetak godina svaka za sebe stvorile neophodan pravni okvir za takvo djelovanje. Osnovali su društva ograničene odgovornosti (GmbH) koja se bave privredno-poslovnim aktivnostima. Tako te firme distribuiraju prehrambene i ostale proizvode kao i literaturu, organiziraju vjerska putovanja i nude pogrebne usluge tj. dženazetski fond. U IZBNJ se npr. pitanje uspostavljanje dženazetskog fonda vrti  godinama kao tačka dnevnog reda po raznim sjednicama. Tom pitanju se prilazilo neozbiljno željeći integrirati takav fond i njegove djelatnosti u postojeći pravni okvir zajednice, dakle u okvir građanskog udruženja. Taj pristup iz administrativnih i pravnih razloga i nije mogao uroditi plodom. I u ovom pogledu je dakle potrebno stvoriti pravne i administrativne uslove i tražiti ekspertizu struke. Osnivanje društva ograničene odgovornosti koje bi bilo u stopostotnom vlasništvu Mešihata smo u našoj Platformi djelovanja usvrstali među prioritete.

Uloga IZBNJ jeste i da čuva i njeguje sjećanje na genocid koji je počinjen nad Bošnjacima, kako u nedavnoj agresiji tako i u prethodnim periodima. Stoga je Mešihat prošle godine ugovorio i pokrenuo projekat „Cvijet Srebrenice“, detaljne informacije o samom projektu možete naći na našem internet-portalu. Imamo generaciju koja nije zapamtila agresiju na svoju domovinu. Moramo raditi na osviješćivanju te kategorije, koja je budući nositelj zajednice. Kao buduće potencijalne projekte u tom pogledu imamo npr. projekte snimanja dokumentarnih filmova koji tematiziraju genocid i stradanje našeg naroda. Tražit ćemo načine da pomognemo iste. Općenito želimo pojačano afirmirati tradicionalne, umjetničke i kulturne vrijednosti bošnjakog naroda.

Izrada i usvajanje suštinskog „pravilnika o radu Mešihata“ krajem prošle godine je također projekat koji će značajno doprinijeti  uspostavljanju kvalitetnijeg djelovanja izvršnog organa zajednice. Mešihat mora da djeluje depersonalizirano i sustavno. A sustavno djelovanje zahtijeva normativno uređenje shodno stručnoj spremi i na osnovu iskustava i oblasti djelovanja. Pri tome je prvenstveno bilo nužno kategorisati oblasti djelovanja Mešihata, a nakon toga fiksirati nadležnosti i ingerencije. U tome smo za početak uspjeli a slijedit će ako Bog da kontinuirana dorada pomenutog dokumenta shodno našim potrebama.

Izradili smo krajem prošle godine  strateški papir pod nazivom Platforma djelovanja. Osobno smatram da je vrlo bitno fiksirati i poredati ciljeve i prioritete na papiru, kako bi osigurali pregled i planirano, sistematsko djelovanje. Dalja sistematizacija naše zajednice tj. naše organizacije u Njemačkoj predstavlja pri tome najveći prioritet i izazov. U tom pogledu smo pokrenuli određene aktivnosti za normativno uređivanje medžlisa. Sadašnje statutarne „regije“ treba da prerastu u funkcionalne medžlise kako bi čitava organizacija djelovala prodornije i kvalitetnije. Turske muslimanske organizacije u Njemačkoj već dugi niz godina imaju funkcionalna državna udruženja (Landesverband). Dalje smo pokrenuli određene aktivnosti koje u konačnici trebaju da rezultiraju u harmonizaciji naših normativnih akata sto se najviše odnosi na standardizaciju džematskih statuta.

U periodu odkako ste preuzeli dužnost predsjednika, Mešihat je vodio nekoliko akcija. Posljednjih nekoliko godina dosta džemata je bojkotovalo akcije Mešihata zbog navodnog nedostatka povjerenja u njegov rad. Da li se stanje sada  promijenilo nabolje i koliko ste zadovoljni brojem džemata koji se uključuju u ove akcije?

Akcije Mešihata možete podijeliti površno u dvije kategorije.  Shodno odluci Sabora, Mešihat sprovodi akcije za pomaganje onih džemata u Njemačkoj koji su pokrenuli projekat kupovine ili izgradnje vlastitih prostorija. Pored toga Mešihat sprovodi akcije po nalogu Rijaseta IZ u BiH. Ovdje se npr. radi o sergijama za obnavljanje porušenih džamija ili o humanitarnim akcijama. U oba slučaja se dakle radi o akcijama koje se temelje na suštinskom islamskom i univerzalnom principu solidarnosti i međusobnog pomaganja.

Već sam prethodno naveo da je učešće u tim akcijama otprilike polovično. Tako imamo džemate koji se odazivaju redovno i kvalitetno na svaku akciju Mešihata i Rijaseta. Uglavnom su to jedni te isti džemati. To mnogo govori o svijesti i o profesionalnom i odgovornom pristupu imama i ostalih čelnih ljudi u tim džematima. Ali imamo i drugi blok džemata koji sporadično ili uopšte ne učestvuju u akcijama. Intenzitet i kvalitet učešća džemata u pomenutim akcijama će u budučnosti biti javno prezentiran.

Ukoliko se jedan džemat kontinuirano ne uključuje u akcije ili tek onako sporadično s vremena na vrijeme, onda moramo stvari imenovati kako jesu, a u pitanju je neodgovornost i nemarnost imama i onih koji rukovode džematom. U tim džematima se jednostavno rečeno temeljni islamski principi solidarnosti i međusobnog pomaganja ne uvažavaju, a takav odnos se nemože opravdati.

S druge strane imamo  jak, funkcionalan i veoma aktivan džemat u prijestolnici naše države, u Berlinu, koji de facto ne djeluje unutar IZBNJ. Iskreno se nadam da  će se taj džemat vratiti pod okrilje zajednice i svojim dokazanim potencijalom pojačati njen rad, jer se svaka suprotna opcija dugoročno kosi sa osnovnim islamskim principima.

Osim što je mjesec pojačanog ibadeta i posta, ramazan je i mjesec u kojem se vodi akcija zekata i sadekatul-fitra. To je jedna od glavnih akcija koju koordinira i vodi Mešihat IZBNJ. Prošle godine ramazan je došao u vrijeme ljetnog raspusta i godišnjih odmora. Koliko se opisani period odrazio na uspješnost čitave akcije?

Kada je u pitanju prošlogodišnja akcija zekata i sadekatu-l-fitra prvenstveno želim istaći da su u njoj učestvovali svi džemati IZBNJ, što je veliki uspjeh. Tačno je da je prošlogodišnji ramazan pao u vrijeme ljetnog raspusta i godišnjih odmora kada naši ljudi putuju u domovinu. Tom prilikom često u svom zavičaju izvršavaju i obavezu davanja zekata i sadekatu-l-fitra, što je nas i naše džemate u Njemačkoj zabrinulo, jer ta sredstva značajno doprinose jačanju i održavanju džemata i krovne organizacije.

Ta briga se hvala Bogu pokazala kao neopravdana. Rezultati prošlogodišnje akcije u Njemačkoj ukazuju na činjenicu, da je se naš narod pored činjenice godišnjih odmora opredijelio da jača svoj džemat i svoju instituciju ovdje gdje trajno živi i radi i da su imami poduzeli pojačane aktivnosti. Naime ukupna realizacija je u odnosu na 2011.g. čak povećana za 5,8 %, što predstvalja veliki uspjeh.

EA u Srebrenici

U posjeti Srebrenici

U okrilju Mešihata djeluje humanitarni fond „Gazi Husrev-beg“, koji je postao posebno poznat po akciji „Stipendiranje siromašnih učenika i studenata u BiH“, koja se u našim džematima vodi također, tokom mjeseca ramazana. U prošlim godinama je dodijeljen veliki broj stipendija. Koliko je bila uspješna i ova akcija i da li ćemo i ove godine moći obradovati mnoge siromašne učenike, studente i njihove roditelje?

Humanitarni fond „Gazi Husrev-beg“ predstavlja zaista svijetiljku u našem radu i djelovanju. Akcija stipendiranja siromašnih učenika i studenata u domovini je možda jedna od najplemenitijih akcija koje sprovodimo, jer se ulaže u znanje i u izgrađivanje ličnosti pojedinaca. Ti pojedinci sasvim sigurno neće zaboraviti taj akt solidarnosti kada sami ako Bog da postanu izgrađene i situirane ličnosti, a izvijesno je da će se na neki način „odužiti“ zajednici. Lično sam veoma ponosan da pripadam zajednici koja sprovodi ovakve aktivnosti.

Akcija je prošle godine bila veoma uspješna. Iskupljeno i podijeljeno je 150 stipendija po 500 EUR. Dakle ukupno su iskupljena materijalna sredstva u visini od 75.000 EUR. Ako pogledamo desetogodišnji presjek akcije, ukupno je podijeljeno 1450 stipendija što odgovara cifri od 725.000 EUR. Ove brojke govore same za sebe. Detaljne informacije i izvještaje možete pregledati i na našoj web-prezentaciji.

Treba i ovom  prilikom međutim  napomenuti da u ovoj plemenitoj akciji konstantno učestvuje tek nešto više od polovine naših džemata. To je nezadovoljavajuće i jasan pokazatelj da se mnogo više može učiniti i ostvariti.

Želim ovom prilikom istači ulogu i djelo onih ljudi koji su prije desetak godina pokrenuli humanitarni fond GHB i ovu akciju. To su tada bili imami na čelu sa Mustafom ef. Klancom, tadašnjim glavnim imamom. Želim se također zahvaliti rukovodiocu humanitarnog fonda GHB Omeru ef. Sarajliću iz Dortmunda, koji iz godine u godinu priprema akciju tj. koji je u toku ovih godina zaprimio i obradio na stotine molbi i zahtjeva za uručivanje stipendija. Na kraju naravno želim zahvaliti  svim  pojedincima i imamima koji doprinose realiziranju akcije i koji uplaćuju ova novčana sredstva sa dovom Uzvišenom Allahu dž.š. da ih na tome nagradi svojom neizmjernom nagradom i da im poveća imetak.

U proteklom periodu je formirano staleškog udruženja imama „Udruženja ilmijje u SR Njemačkoj“. Koja je pozicija imama unutar IZBNJ i da li su i na koji način njihovi interesi ugroženi?

Ponavljam da naša zajednica u Njemačkoj nije sistematski uspostavljena. Naime prije krovne organizacije su u mnogim gradovima formirani i pravno registrirani džemati širom Njemačke. Korišteni su različiti statuti i pristupi, a imami su usposleni shodno finansijskim mogučnostima i više ukazanim nego definiranim potrebama. Korišteni su raznorazni radni ugovori a imamo i slučajeva gdje se i danas dan ne koriste nikakvi ugovori. Status imama se shodno tome razlikuje od džemata do džemata. Činjenica je također da se intenzitet i kvalitet njihovih aktivnosti razlikuje na isti način.

Imamo generalno trenutačno stanje da svaki džemat u Njemačkoj potpuno samovoljno određuje svom imamu potrebne aktivnosti i pri tome mu potpuno autonomno određuje mjesečna primanja i „kroji“ njegovu ulogu u džematu. A istine radi imamo u nekim džematima i situaciju da imam prilično samovoljno i autonomno određuje sebi intenzitet aktivnosti i da tako upravlja i džematom, a tako se i odnosi  prema zajednici u cjelini. Oba slučaja se kose sa osnovnim principima zajednice. Dakle ovdje se moraju uvesti jednistveni standardi, a Mešihat mora pokrenuti taj servis za svoje džemate.

Pitanje potencijalne ili stvarne ugroženosti imama prvenstveno posmatram iz pravnog ugla. Ako se mi dakle busamo u prsa da smo organizacija koja djeluje na saveznom nivou 20 godina i koja sada okuplja 70 džemata širom Njemačke, i ako pri tome objektivno i trezveno  sagledamo kako nam je „riješeno“ pitanje imama, dakle ključnih aktera, onda moramo doći do konstatacije da su imami zaista ugroženi. Njihov pravni položaj u samoj organizaciji u cjelini nije riješen, nije sistematiziran i nije centraliziran. Samim tim je i njihov materijalni položaj dugoročno ugrožen. To je jedna bolna činjenica.

Naši imami u Njemačkoj se dakle kreću u jednom pravnom ambijentu koji za njih lično može biti pozitivan ali i negativan. Pozitivan u slučaju da oni prepušteni sami sebi uspiju unutar džemata izgraditi odgovarajući status, a negativan u tom smislu da mogu biti izloženi pustoj volji ili nevolji džemata i džematskog odbora ili čak nekih utjecajnih pojedinaca u džematu.

Potreban je dakle potpuno depersonaliziran pristup riješavanju ovog pitanja i izdizanje pitanja materijalno-pravnog položaja imama sa ravne džemata na jednu neutralnu i višu razinu, jer se imam ne smije isključivo tretirati kao „usposlenik“ džemata. Imamska misija zahtijeva  imama kao vjerskog lidera i predvodnika u džematu, a on se na taj način mora i ponašati.

Svi akteri u zajednici pri tome moraju biti svijesni činjenice da se materijalno-pravni status imama može isključivo riješti na taj način, što će se njihov položaj uz stručnu pomoć Rijaseta IZuBiH utemeljiti u ovdašnjem, dakle njemačkom pravnom okviru kroz instituciju zajednice. Samo u ovom pravnom okviru imate zakonom predviđene i prodorne mehanizme i mogučnosti. Sve ostalo se zasniva na dobroj volji, nije prodorno i neće biti efektivno i trajno. Značaj i uloga dekreta se pri tome mora ojačati. Također se mora pristupiti stvaranju uslova za kvalitetno disciplinsko nadgledanje rada imama.

Ako dakle jedan džemat želi biti istinski dio zajednice, onda se statutarnim putem treba obavezati i uvezati prenošenjem određenih nadležnosti na Mešihat. To se posebno odnosi na izbor imama, njegovo upošljavanje i konkretne pravne detalje njegovog upošljavanja, njegove obaveze i njegova prava, njegovo moguće otpuštanje iz radnog odnosa i njegovo disciplinsko nadgledanje.

Svakako da Mešihat mora prvo stvoriti  administrativne uslove da se može kvalitetno zabavljati tim pitanjima. Ja lično imam snažnu volju i namjeru da pokrenem to esencijalno pitanje sa mrtve tačke, a to mi je i obaveza.

Da li će ovo udruženje pomoći u rješavanju stvarnih problema koje imami imaju u svome radu ili se radi o nečemu drugom?

Bivsi američki predsjednik George W. Bush je uvijek gromoglasno govorio da su oni koji nisu sa SAD, protiv nje. Nisam ljubitelj takvih razmišljanja bez diferenciranja gdje je sve samo bijelo ili crno, gdje se sve onako neobjektivno dijeli na dobro i loše. Tako je i inicijativa za formiranje Udruženja Ilmijje u Njemačkoj često od strane određenih pojedinaca bila pračena i jednim djelom opravdavana burnim glasinama kako su imami u Njemačkoj ugroženi, posebno kada se desi slučaj da džemat uruči otkaz imamu. Treba biti realan i objektivan, ima situacija gdje se imam mora „zaštiti od džemata“, ali isto tako sigurno može biti slučajeva gdje se džemat i zajednica moraju zaštiti.

Nedavno sam imao priliku da obavim jedan prvi razgovor sa novoizabranim predsjednikom Udruženja Ilmijje za naše područje, Halimom ef. Alibašićem. Siguran sam u tom pogledu da će se uspostaviti bratska i plodna saradnja na dobrobit zajednice i svih aktera.

Od 2010. godine Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj je učesnik Njemačke konferencije o Islamu (DIK-Deutsche Islamkonferenz) pod pokroviteljstvom Ministarstva unutrašnjih poslova SR Njemačke. Međutim, konferenciju bojkotuju Islamrat i ZMD – Zentralrat der Muslime in Deutschland, dvije krovne organizacije u kojima je IZBNJ (IGBD) zapravo član. Kako komentarišete ovu situaciju i kako će se IZBNJ pozicionirati u pogledu ovog pitanja u budućnosti?

Kao što Vam je poznato 2013. godina je godina izbora. Glasači će se izjašnjavati o novom sastavu njemačkog Bundestag-a, a parlamentarna većina će nakon izbora formirati novu saveznu vladu. Pitanje opstanka Njemačke Konferencije o Islamu i njezinih radnih tijela je dakle otvoreno i već sada je to pitanje prepušteno novom sazivu vlade da odluči kako dalje.

Tačno je da trenutno imamo već godinama pomalo čudnu situaciju da smo članovi u jednoj i drugoj organizaciji koje ste spomenuli, ali je vjerovatno tada bilo razloga da se postupa na taj način. Ta članstva nas u mnogo čemu koče, posebno u procesima na nivou saveznih država. Tako je npr. u saveznoj državi Nordrhein-Westfalen, koja je u svakom smislu ključna,  nedavno od strane nadležnog ministarstva formirana vrlo važna konferencija pod nazivom „Dialog Forum Islam“. Nama se osporava samostalan pristup i nastup sa argumentom da smo kroz naša članstva zastupljeni. Uputio sam dosada dva dopisa da izlobiram naše učešće. Ujedno i naš član Mešihata sa te regije marljivo radi u tom pravcu.

Odluka da se samostalno uključimo u rad DIK-a je stoga bila potpuno ispravna. IZBNJ po mom osobnom mišljenju svakako ima kapacitete da se profilira kao ravnopravna i samostalna muslimanska organizacija. Članstvo u pomenutim organizacijama nam nije donijelo ništa značajno, i sagledavajući prethodne godine, nije nam ni potrebno. I jedna i druga organizacija „se kite“ Bošnjacima onda kada im treba, činjenica je međutim da nas nigdje ili skoro nikako nisu uvezivali i konsultirali. To je naravno i naša krivica, jer smo se jedan veoma dug period zabavljali sami sobom, u velikoj mjeri zanemarujući sve djelatnosti u vanjskom pogledu.

Od marta 2007. god. u SR Njemačkoj je formirano Koordinaciono vijeće muslimana Njemačke (KRM – Koordinationsrat der Muslime) kao jedinstveno tijelo koje predstavlja većinu muslimana prema državi, a u koje su ušle 4 krovne organizacije: DITIB, VIKZ, Islamrat i ZMD – Zentralrat der Muslime in Deutschland. IGBD tj. naša krovna organizacija nije član ovog vijeća. Možete li nam pojasniti zašto i da li ima izgleda da se to promijeni?

IGBD nije član ni pomenutog vijeća radi prethodno pomenutih članstava, što predstavlja prepreku za njezino samostalno članstvo. KRM je vijeće koje će u budučnosti zasigurno igrati ključnu i još mnogo značajniju ulogu u procesima institucionalizacije islama i muslimanskih organizacija. Ono će najvjerovatnije prerasti s vremenom u platformu koja će ujedinjavati muslimanske organizacije u Njemačkoj. Stoga odgovorno tvrdim da moramo poduzeti konkretne korake da se profiliramo kao samostalna muslimanska organizacija i da predamo zahtjev da budemo primljeni kao peta članica tog vijeća. Naše interese niko osim nas neće zastupati, to smo naučili svih ovih godina i toga moramo biti svijesni. U nedavnim razgovorima sa čelnim ljudima Ditiba/Diyaneta nam je iskazana jasna podrška na tom putu. A Ditib je ključni i utjecajan akter i jedan osnivača pomenutog vijeća. Mešihat će ako Bog da vrlo brzo razmotriti to pitanje i donijeti konačnu i odgovarajuću odluku.

U Njemačkoj je uvijek aktuelna debata o integraciji islama i muslimana. Bivši predsjednik SR Njemačke Christian Wulff svojevremeno je izjavio kako je islam dio Njemačke. Mnogi su reagovali i negodovali na tu njegovu izjavu. Kakvo je Vaše mišljenje o ovome?

Prije tadašnjeg predsjednika Wulff-a je sličnu izjavu dao i tadašnji savezni ministar unutrašnjih poslova a sadašnji savezni ministar finansija Wolfgang Schäuble, koji je inače i inicijator Njemačke Konferencije o Islamu. Bilo je pitanje vremena kada će se otvoreno, jasno i nedvosmisleno početi konkretno pričati o riješavanju „pitanja islama“ u Njemačkoj. To se pitanje nije moglo više ignorisati i potiskati u drugi plan. Predsjednik Wulff je imao hrabrosti da izrekne te sada već historijske riječi, samim tim je učinio mnogo za islam i muslimane na ovim prostorima. Uslijedila je velika i kontroverzna diskusija, a evo već sada imamo situaciju da takva izjava ni u konzervativnim političkim krugovima ne izaziva više nikakvu veću pažnju.

Kako ocjenjujete integraciju muslimana i islama u njemačko društvo? Kakav je slučaj sa Bošnjacima?

Pitanje integracije islama i muslimana moramo posmatrati u širem kontekstu. SR Njemačka je u samom početku useljenike posmatrala kao goste, dakle kategoriju ljudi koja će samo na određeno vrijeme boraviti u Njemačkoj, raditi par godina i vratiti se u sredine i države iz kojih potiče. Odatle potiče i naziv „Gastarbeiter“. Tako je i odnos njemačkih vlasti prema toj kategoriji ljudi bio maćehinski, nije se razmišljalo dugoročno. Ti ljudi su u Njemačkoj od samog početka prepušteni sami sebi. Nije bilo nikakvih programa za integraciju te kategorije ljudi i njihovih porodica. Klasične useljeničke zemlje poput Kanade ili Švedske za razliku od toga pridodaju useljenicima od samog početka veliku pažnju. Pri dolasku im je jedno određeno vrijeme zabranjen rad, moraju pohađati kurseve integracije i usavršavati jezik. Rezultati takvog pristupa po državu i društvo su uslijed toga mnogo pozitivniji, useljenici se vrlo brzo snalaze u novim društvenim okolnostima i vrlo brzo se počinju identificirati sa svojom „novom“ domovinom.

Njemačka je uvidila greške koje je činila u samom početku, a poslijedice tih grešaka ispašta i danas dan, zato što integracija npr. čak treće generacije useljenika iz Turske teče problematično i teško. A nedovoljna integracija useljeničke populacije ima dalekosežne negativne poslijedice po čitavo društvo, posebno po budžet državnih institucija i po privredu.

Bošnjaci se u njemačkim službenim izvještajima tretiraju kao primjerni kada je u pitanju integracija. Naši ljudi se nevjerovatnom brzinom uklapaju u nove životne sredine. Tu situaciju imamo u čitavom svijetu. To je historijski naslijeđena vrlina našeg naroda. Posebno se naša djeca veoma dobro snalaze, uklapaju i postižu zavidne rezultate. Nažalost u većini slučajeva na štetu svog identiteta, svoje kulture i svog maternjeg jezika. Mi za razliku od drugih naroda u Njemačkoj imamo – kako ja to često u razgovorima sa njemačkim službenicima ističem – „luksuzni problem“ da moramo konstantno raditi na tome da naša djeca potpuno ne zaborave odakle su, ko su i šta su.

Koje su mjere poduzete od strane službenih njemačkih institucija i dali i kako muslimani učestvuju u istima?

Njemačka je dakle tek posljednih desetak godina priznala sama sebi da je useljenička zemlja i da joj je taj status i potreban. Političke i naučne strukture su tako veoma brzo pokrenule procese stvaranja odgovarajućih institucija. Na svim nivoima vlasti su poduzete odgovarajuće mjere, formirana su ministarstva za integraciju, uredi za integraciju na lokalnoj ravni itd. U zaista rekordnom vremenu su uspostavljena četiri fakulteta islamskih nauka sa ciljem da se školuju kadrovi za islamsku vjeronauku u školama, ali i sa ciljem da se školuju kadrovi za obavljanje dužnosti imama u džematima širom Njemačke. Muslimanske krovne organizacije su kroz savjetodavna vijeća pri tome uključene u kreiranje i izradu nastavnih planova na tim fakultetima.

Fakulteti su uspostavljeni i sa ciljem da se stvore „njemačke islamske obrazovne institucije“, koje će djelovati savjetodavno za zvaničnu njemačku politiku. Po pitanju nedavnog zakona o obrezivanju je se komisija za izradu pomenutog zakona prvi put mogla posavjetovati sa jednom zvaničnom njemačkom institucijom, dakle fakultetom islamskih nauka, i tražiti njenu ekspertizu. Dalje se u pokrajinama/državama izrađuju nastavni planovi za uvođenje islamske vjeronauke u školama. I u taj proces su uključene muslimanske krovne organizacije kroz rad teoloških vijeća.

Paralelno je zvanična njemačka politika svijesna činjenice da se muslimanskim organizacijama mora ponuditi jedan kvalitetniji i institucionalni pravni okvir kroz koji će muslimanske vjerske zajednice aktivnije i kvalitetnije učestvovati u svim društvenim procesima i tjelima.

Kako ocjenjujete sadašnje stanje muslimana u Njemačkoj?

Ustav SR Njemačke definiše našu državu kao društvo koje se temelji na slobodarsko-demokratskim načelima (Freheitlich-demokratische Grundordnung). Iz toga proizlazi i ustavom zagarantovano pravo na slobodu ispoljavanja vjeroispovijesti. Muslimani u Njemačkoj stoga imaju veća individualna prava nego što ih imaju muslimani u gotovo svim tzv. islamskim zemaljama. Dalje muslimani u Njemačkoj zavisno od vlastite sposobnosti i svijesti mogu po mom mišljenju potpuno ravnopravno da sudjeluju u društvenom i poslovnom životu.

Međutim muslimani i islam u njemačkom društvu  nažalost se susreću sa sve većim predrasudima. Destruktivno, negativno i protuzakonito djelovanje pojedinih muslimana ili nekih „muslimanskih“ grupacija u svijetu ili u Njemačkoj, koje se senzacijski medijalno ističe, se pripisuje islamu i islamskom učenju. Tako imamo situaciju da jedan musliman u Njemačkoj u svom životnom okruženju može doći u situaciju da pravda svoju vjersku pripadnost zato što je se neki „musliman“ u Pakistanu raznio eksplozivnom napravom i ubio mnoštvo nevinih ljudi. To su neke apsurdne stvari sa kojima se susreću muslimani u Njemačkoj u svojoj svakodnevnici. Slično je stanje sigurno i u ostalim zapadnim sredinama. Ipak je zvanična Njemačka ali i većina naših sugrađana njemaca svijesna činjenice da je najveći dio muslimana u Njemačkoj potpuno lojalan ovom društvu i ovoj državi i da voli i veoma cijeni svoju državu i život u njoj.

Šta mi muslimani možemo učiniti?

Osnova svega je kvalitetna integracija i uklapanje u društvo. Čvrsto sam ubijeđen da pored toga i mi muslimani u Njemačkoj, ali na zapadu općenito, moramo aktivnije djelovati, moramo lijepim primjerom i na djelu upoznavati naše komšije i sugrađane, naše radne kolege i prijatelje sa stvarnim islamskim principima života i suživota. Moramo biti samokritični prema onome što pojedini „muslimani“ čine u ime naše vjere. Moramo biti otvoreni i spremni za dijalog, njegovati i čuvati vrijednosti pluralnog društva. Smatram da se moramo jasno i na vrijeme ograditi od „muslimanskih“ grupacija koje nastupaju agresivno i koje predstavljaju opasnost za mir i suživot u našem društvu.

U tim procesima posebno mi Bošnjaci kao autohtoni evropski narod možemo i moramo dati svoj doprinos, jer smo mi narod koji stolječima dokazano njeguje univerzalne islamske principe pluralnosti, poštivanja drugog i drugačijeg i međusobnog uvažavanja.

Kada je u pitanju zajednica, možemo i moramo crpiti od visoko izražene demokratske tradicije našeg okruženja. Njemci su narod procedure i koncepcijskog pristupa. Narod koji visoko cijeni profesiju i struku, stručan pristup. Ako dakle istinski želimo da budemo dio ovog društva, onda se moramo u tom pogledu mijenjati na bolje. A to nam, kako sam uvodno naznačio,  i naša vjera nalaže.

Krajem avgusta je došlo do zahlađenja odnosa na relaciji Ministarstvo unutrašnjih poslova SR Njemačke i islamske krovne organizacije. Razlog su bili plakati koje je objavilo ovo ministarstvo  s navodnim ciljem preventivnog djelovanja protiv radikaliziranja mladih muslimana. Plakati su bili posebno provokativni jer izgledom podsjećaju na potjernice i vode kriminaliziranju muslimana i pojačavanju predrasuda i straha od islama. IGBD se oglasio po ovom pitanju i zajedno sa ostalim krovnim organizacijama istupio iz Inicijative partnerstva za sigurnost pri Ministarstvu unutrašnjih poslova SR Njemačke (Initiative Sicherheits-partnerschaft). Kako komentirate ovaj događaj koji je uzburkao njemačku javnost i koje posljedice očekujete?

Posmatrajući sada našu odluku sa neke vremenske distance, postupili smo odgovorno, pravedno i pravilno, jer bi navedena plakatna kampanja prouzrokovala dalje pojačavanje predrasuda. Čak je i ministarstvo unutrašnjih poslova nekoliko mjeseci nakon našeg istupanja zaustavilo sprovođenje kampanje tj. plakati uopšte nisu osvanuli. Naše učešće u pomenutoj incijativi Sicherheitspartnerschaft kao i učešće ostalih muslimanskih organizacija je kolektivnim istupom zamrznuto. Po tom pitanju nemamo još nikakvih naznaka kako dalje. Ukoliko se potegne to pitanje tražit ćemo riješenje sa ostalim muslimanskim organizacijama.

Bošnjaci su kao narod doživjeli i na svojoj koži osjetili najgori moguć stepen fažizma, ekstremizma i genocidnog djelovanja. IZBNJ, koja okuplja bošnjački narod, je stoga naravno odlučna i uvijek spremna dati svoj doprinos u borbi protiv svih vrsta i oblika ekstremizma.. To se odnosi na sve djelatnosti koje su protuzakonite i koje su kadre da ugroze mir, sigurnost, stabilnost i suživot u našoj državi.

IZBNJ međutim zajedno sa ostalim muslimanskim organizacijama smatra nepravednim da se pitanje islama i muslimana u velikoj mjeri posmatra iz ugla državne bezbjednosti i sigurnosti, na što jasno implicira činjenica da je to pitanje naseljeno u resoru ministarstva unutrašnjih poslova. Nadamo se da će novi saziv vlade uspostaviti i na saveznom nivou ministarstvo za pitanje integracije, u čiju nadležnost bi se dalo i pitanje islama i muslimana.

Važno pitanje za budućnost naše Zajednice je i odnos prema omladini, koja je rođena, odrasla i obrazovala se u ovoj državi. Da li će rukovodstvo IZBNJ imati više sluha za njihovo ukjučivanje u rad Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj?

Džemate i zajednicu su osnivali naši očevi, dakle ljudi koji su u većini slučajeva bili fizički radnici u Njemačkoj, ali i pojedini imami. Pored činjenice da nisu poznavali njemački jezik i zakonske odredbe, oni su udarili temelje našim džematima u Njemačkoj i svojim neumornim hizmetom dugi niz godina održali iste do današnjeg dana. Ja se divim tim ljudima i njihovim naporima. Njihove zasluge su neprocjenjive i njihovu ulogu treba pamtiti i stalno isticati.

Mojim izborom je u svakom slučaju dodatno pojačana garancija za veći sluh za uključivanje omladine i struke u rad IZBNJ. Pitanje dali će se omladina i struka uključiti u rad džemata ili zajednice je međutim mnogo šire i ono trajno „ne stoji i ne pada“ sa mojom osobom ili sa bilo kojim drugim pojedincem ili skupinom. Ako nam je u fokusu našeg rada i djelovanja osnovna misija islamske zajednice, onda moramo težiti ka tome da zajednicu učinimo i mladima pristupačnom i privlačnom, da stvorimo određeni ambijent. To se mora odvijati prvenstveno sa najnižeg nivoa, dakle na nivou džemata.

Moraju se izraditi jedinstveni pedagoški koncepti kako našoj djeci trajno usaditi ljubav prvenstveno prema vjeri, ali i prema naciji. Kada Vi u njemu usadite tu ljubav, kada u njemu izgradite svijest da je i on i njegovo znanje potreban zajednici, da može biti od pomoći zajednici, kada u njemu dakle izgradite svijest o emanetu i hizmetu, onda će to dijete sasvim prirodnim putem „izbijati na površinu“ i tražiti svoju ulogu i odgovornost u džematu i zajednici. A djeci i omladini se prilazi sa više strana. Morate mu prići preko roditelja, najprije preko majke, dakle preko naših Bošnjakinja, dakle morate imati i posebne programe i koncepte za rad sa ženama i djevojkama, onda putem mektebske nastave, manifestacija, takmičenja, raznih društvenih i sportskih aktivnosti.

Moramo kao roditelji i kao imami biti svijesni činjenice da danas, posebno u dijaspori, više nije dovoljna samo uobičajena mektebska nastava. Naša omladina se u svom životnom okruženju susreće često sa predrasudima i izložena je moru informacija i dezinformacija. Na predrasude dijete nemože reagirati tako što će proučiti suru koju je naučilo napamet u mektebu ili recitiranjem 6 imanskih šarta. Djeci i omladini se mora objasniti ko je bio poslanik, njegovo životno djelo, moraju im se objasniti temeljni islamski principi kada je u pitanju ponašanje, život, suživot, rad itd. Izgrađivanje ličnosti pri tome ne smije prestati poslije mektebske nastave, moraju se izraditi koncepti za rad sa omladinom.

Mi dakle sada u džematima imamo ili trebamo da imamo i novu generaciju koja je socijalizirana u Njemačkoj. Ta omladina dakle ima drugi pristup stvarima, školovanija je, bolje se snalazi u društvu i od samog početka se kreće se u jednoj sredini gdje sve ima svoj red. Stoga ta omladina predstavlja veliki potencijal za zajednicu i za dalji napredak džemata i za njegovu budučnost.

Imamo činjenično stanje da je npr. u turskim krovnim organizacijama poređeno sa nama omladina nadprosječno uključena u društveno-političke aktivnosti. Iako mi dokazano raspolažemo vrlo kvalitetnim i visoko obrazovanim omladincima u Njemačkoj, njih u strukturama naše zajednice nema u dovoljnoj mjeri.

Mnogi naši imami i džemati u Njemačkoj su uspjeli uvezati pomenute potencijale, zadužiti ih na raznim poslovima i aktivnostima, uvezati u rad džematskih odbora, pridobiti ih za društveno-političke djelatnosti na lokalnom nivou. Takve džemate će te vrlo brzo prepoznati. Prepoznat će te ih po tome što oni funkcioniraju kao „švicarski sat“. Imaju jasnu raspodjelu dužnosti i nadležnosti, koriste se savremenim metodama, tako da je sasvim prirodno da imaju sređenu i kvalitetnu administraciju i da sveukupno djeluju kvalitetno i vidljivo, da sprovode mnoštvo aktivnosti. Ti džemati imaju zdravu podlogu za buduće izazove i veoma su pristupačni i privlačni i za one koji se dosada nisu uključili u džemat. Ti džemati dokazano bilježe konstantan porast članstva, što je sasvim prirodno.

Koju odgovornost po ovom pitanju ima Mešihat?

Odgovornost prema zajednici nalaže svim akterima, dakle nama u Mešihatu, imamima, roditeljima i  džematskim aktivistima da se razmišlja dugoročno, da se prvenstveno radi na izgrađivanju ličnosti od kojih će imati koristi pojedinac, naše sveukupno društvo u Njemačkoj ali i naša zajednica. Ako npr. čujete da u svom džematu imate momka ili djevojku sa završenim trgovačkim ili ekonomskim obrazovanjem i ako ste odgovorni, onda će te pokušati pridobiti taj potencijal da vam uredi i vodi računovodstvo u džematu. Ako prepoznate omladinca koji je komunikativan i školovan, pokušajte ga uvezati za komunikaciju sa gradskim institucijama. Ako imate informatičara u džematu ili nekoga ko se zanima za internet, pokušajte ga pridobiti da vam izradi džematski internet-portal ili nastup u socijalnim mrežama.

Često će te od nekih čelnih ljudi u džematima čuti da se omladina jednostavno ne interesuje za rad u džematu. Tako se i opravdava nemarnost kada je u pitanju njezino uključivanje u rad džemata. Ako imate takvo stanje, onda nešto nije u redu i kao odgovorna osoba morate reagirati i tražiti riješenja. Nedopustivo je posmatrati to po principu „poslije mene potop“.

Odgovorni imami koji svoju misiju shvaćaju ozbiljno ali i ostali čelnici džemata, a naravno i roditelji koji svoju ulogu obavljaju odgovorno će stoga aktivno promicati značaj preuzimanja emaneta i vršenje hizmeta u zajednici. Blagovremeno će sagledavati svoje redove i pokrenuti određene aktivnosti za izgrađivanje budućih nositelja odgovornosti u zajednici, tog sigurno velikog ali ujedno i časnog tereta. Moramo dakle raditi na tome da spremimo naše džemate za budučnost i baš sada u ovim godinama pokrenuti i pratiti postepeni proces smjene generacija u džematima.

Naravno i omladinu, ali i naše Bošnjakinje ovim putem pozivam da preuzmu svoj dio odgovornosti i da se aktivno uključe u rad zajednice i kreiranje iste. Pozivam svakoga ko misli da na bilo koji način može biti od pomoći, da nam se pismenim putem obrati i predstavi svoje mogučnosti i svoje ideje. Na našem web-portalu imate kontakt-masku preko koje nas vrlo lahko možete kontaktirati.

Obzirom da u tome imate određena lična i profesionalna iskustva i da ste angažirani i po pitanju integracije, dali imate neke korisne savjete za našu omladinu?

Osnova je da omladinac prvenstveno obezbijedi sebi uslove za situiran i solidan život kako nebi bio na teret državi i društvu. To se postiže školovanjem. To predstavlja i islamsku obavezu svakog pojednica. Danas poslodavci imaju velika zahtijevanja. Znanje pojedinca se danas površno kategoriše u dvije kategorije, tzv. hard skills i soft skills, dakle tvrde i mehke faktore. U kategoriju „hard skills“ spada stepen školskog obrazovanja, dakle završeni zanat, diploma i slično. To je polazna tačka. Kategorija „soft skills“ obuhvata komunikacijske i organizacijske sposobnosti, opće ponašanje i kretanje u društvu, posjedovanje općeg znanja ili kako se na njemačkom kaže „Allgemeinbildung“, poznavanje društvenih okolnosti, dodatni korisni kursevi, sportske aktivnosti, volonterski društveno-korisni angažman, stručno usavršavanje itd.

U njemačkim stručnim krugovima se osoba kojoj je znanje ograničeno na školsko obrazovanje naziva pogrdnim nazivom „Fachidiot“, dakle “idiot struke“. Pošto je konkurencija na tržištu velika, dobitnik će dakle biti onaj koji u ovoj kategoriji „soft skills“ bude imao „više kredita“. Savjetujem omladincima da aktivno participiraju u društvu, da se redovno informišu, da čitaju makar dnevnu lokalnu njemačku štampu, kako bi stekli osnovu da sa svojim životnim okruženjem mogu komunicirati o raznim stvarima. Savjetujem im da budu društveno korisni, da se angažiraju, naravno u idealnom slučaju u džematu.

Pri tome naša omladina mora biti svijesna da će ih njihovo životno okruženje još više poštivati ako sačuvaju svoju vjeru i svoju bogatu kulturu i tradiciju, svoju raznolikost, jer to svakako predstavlja dodatnu vrlinu i ukazuje na dodatno umijeće.

Poštovani predsjedniče Mešihata IZBNJ zahvaljujemo Vam se na ovom razgovoru i želimo puno uspjeha u radu i projektima koji stoje pred Vama.

Ja se zahvaljujem Vama i koristim priliku da ovim putem poselamim sve naše vrijedne i čestite Bošnjake i Bošnjakinje u Njemačkoj kao i naše imame, predsjednike i ostale džematske aktiviste. Molim Allaha dž.š. da svima nama podari upornosti, mudrosti, znanja i sabura da istrajemo na činjenu dobra i na jačanju naše zajednice, da isključivo gledamo u budućnost i da izgradimo odgovoran odnos prema samom sebi, našem životnom okruženju, našoj državi, našoj domovini, našoj vjeri, zajednici i naciji.

(IGBD)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.