26. Januar 2011

Fahrudin Đulović

Novi Pazar – Sve je izvjesnije da bi košarka mogla da bude igra koju će Novopazarci rado gledati u budućnosti. Popularnost jednog sporta diktiraju rezultati, nažalost oni su uglavnom izostajali kada govorimo o igri ispod dva obruča. Ako se zna da iz ovog sporta dolazi možda najbolji novopazarski sportista u njegovoj historiji to zvuči više nego paradoksalno.

Misli se na Mirsada Jahovića, čovjeka čije se ime sa ogromnim poštovanjem izgovara kako u Evropi tako i u Americi. Stvari bi od ove godine mogle da krenu u potpuno drugačijem smjeru, pod uslovom da novopazarski srpskoligaš nastavi da igra onako kako je to činio tokom jeseni. Sutra se nastavlja prvenstvo na srpskom zapadu, u kojem “beli” kreću sa mjesta broj tri, i jedan su od tri potpuno ravnopravna kandidata koji kucaju na “B” ligu. Ekipa u koju je rijetko ko vjerovao u trinaest utakmica ostvarila je deset pobjeda. Posebno upečatljivi bili su trijumfi u Požarevcu, Svilajncu, Valjevu, Kraljevu i Čajetini.

Jedina dva poraza van pazarske dvorane dogodila su se od direktnih suparnika u trci za drugi rang srpske košarke Priboja i Šapca. Košarkaši će ostati upamćeni kao prvi novopazarski tim, uzimajući u obzir sve sportove, koji je razbio mit po kome su ovdašnje ekipe sposobne da do pobjeda isključivo dolaze kao domaćini. Specifičnost sadašnjeg sastava je i u tome što ga i sa klupe, i na terenu predvodi ista ličnost- Fahrudin Đulović, bez ikakve konkurencije najbolji igrač lige. Ovo je druga sezona u kojoj ovaj 28- godišnjak bogatog internacionalnog iskustva obavlja dvostruku ulogu u klubu. Prošla sezona bila je sve samo ne uspješna. Ova ni nalik prošlogodišnjoj. Događa se nenajavljeni, ali svima drag bum novopazarske košarke. Bez dileme najzaslužniji za ovako lijepa košarkaška dešavanja upravo je Fahrudin Đulović.

Trenutno treće mjesto, odlične igre i samo tri poraza u prvenstvu Prve srpske lige za većinu poznavalaca pazarskih košarkaških prilika jesu iznenađenje, da li i za Vas?

-Više nego prijatno sam iznenađen onim što smo prikazali u utakmici prvog kola. Otišli smo u Požarevac posle samo deset dana zajedničkih treninga. Na par dana do utakmice nije bilo poznato sa kojom dvanaestoricom košarkaša ulazimo u prvenstvo. Kad imate jednu takvu situaciju prilično je smiješno govoriti o velikim ciljevima u jednom šampionatu kakav je srpskoligaški. Unazad nekoliko godina u takmičenje ulazimo tako što nam ambicije određuje nekoliko uvodnih kola. Uglavnom se dešavalo da doživimo par neplaniranih poraza posle kojih ekipa klone duhom. Ovoga puta to se nije dogodilo. Posle Požarevca motivi su narasli. Pobjeda nad timom u kojem igra nekoliko kvalitetnih pozajmljenih igrača iz drugih klubova pokazala je da vrijedimo više nego smo i sami mislili. Dakle, samo sam startom iznenađen sve posle toga je očekivano.

Ipak, vrlo brzo vas je na zemlju spustio Polet nanijevši vam jedini poraz na domaćem parketu u prvom delu prvenstva?

– Raduje me da taj poraz nije ostavio nikakve posljedice na igru u daljem toku šampionata. Poznato je da se od ove godine u košarci primjenjuje par novih pravila. Šut za tri poena izvodi se sa linije 6, 75, iz uglova ta distanca je nešto kraća ( 6, 60 ), reket nije više u obliku trapeza već pravougaonika… Dan pred tu utakmicu parket u našoj dvorani je obilježen u skladu sa novim pravilima. Ne tražim nikakvo opravdanje, ali objektivno mi smo tih dana trenirali na jednom terenu, a utakmicu odigrali na skoro nepoznatom. Najvažnije je da su naredne utakmice pokazale da je to bio samo jedan loš dan.

Košarkaši Novog Pazara imaju novi nadimak ,”neprijatni“ gost”?

– Naš sastav jeste mlad, ali i kvalitetan i raspolaže sa dovoljno iskustva za ovu ligu. Kod mojih igrača ne postoji kompleks gostujućeg terena i imena protivnika. Igramo na gotovo istovjetan način kući i na strani. To je veliki kapital ovog tima. Takva taktika u spoju sa ogromnom voljom i nevjerovatnim požrtvovanjem svakog pojedinca je ono čemu sam stremio. Kad smo u tome uspeli od nas se realno može očekivati i više. Problem je što sve ne zavisi samo od ekipe, već i od potpore koju budemo imali u gradu i sportskim institucijama.

Trinaest mečeva je iza vas. Ni u jednom niste razočarali. Kojom utakmicom ste u potpunosti zadovoljni?

– Daleko najbolje smo odigrali u Svilajncu. Krajnji rezultat, pobjeda sa 15 poena razlike, nije pravi pokazatelj onoga što je viđeno na parketu. Na poluvremenu rezultat je glasio 70 : 29. Mislim da je tih 20 minuta nešto najbolje što je Novi Pazar ikad odigrao. Odlično smo igrali u svim fazama, imali smo idealan šut. U tom intervalu Hadžerić je iz osam pokušaja sedam puta pogodio za tri poena. Još uijvek nemamo konstantnost igre u toku svih 40 minuta, ali i na tom planu se popravljamo.

Sličan početak imala je i derbi utakmica u Šapcu sa liderom lige. Tada niste izdržali pritisak domaćina?

– Jako mi je žao što je ta utakmica završila tako kako je završila. Poraženi smo sa devet poena razlike, a nismo zaslužili da izgubimo utakmicu. U šabačkoj dvorani bilo je mnogo ljudi iz košarkaških krugova i iz saveza. Ako je to neka satisfakcija skoro da nije bilo čovjeka, a mnogi su nam prilazili po završetku susreta, da nam nije čestitao uz opasku da bolji tim ove godine nije odigrao utakmicu u Šapcu. Na poluvremenu smo imali prednost 50 : 37 nad ekipom koja do tog trenutku nije imala nijedan poraz. Realno naše vođstvo je trebalo da iznosi i cijelih 25 poena razlike. Domaćinsko suđenje, koje je u drugom poluvremenu samo pojačano koštalo nas je važnih bodova.

Možda ne samo to. Poznato je da trener Šapca Milovan Stepandić uživa veliki autoritet kod sudija. Uostalom njegovu biografiju, između ostalih, upotpunjuje predvođenje i takvih timova kao što su čačanski Borac, Vojvodina, podgorička Budućnost?

– Ne volim da prozivam sudije, ali na toj utakmici na svaki mogući način su se trudili da se stave u službu domaćina. Skoro svaka ničija lopta pripala je Šapcu. Na utakmicama koje smo rješavali u svoju korist arbitri nisu mogli da nam naude. Na vrijeme bi obezbijedili dovoljnu zalihu poena, koja bi za protivnika bila nedostižna. A i ne ide da se svira protiv ekipe u slučajevima kad je za koplje iznad svog suparnika, a mi smo u toj situaciji jesenas često bili. Što se tiče Stepandića on je trener broj jedan u ovoj ligi. Sa njim imam izuzetnu saradnju. Koliko mi je poznato podnio je ostavku. To znači da Šabac za nas ne bi trebalo da bude nedostižan do kraja prvenstva, jer je on daleko najjači adut te ekipe.

To znači da KK Nov Pazar od sutra kreće prema cilju, koji se zove “B“ liga?

– Tvrdim da imamo najbolji tim u ligi. Igramo moderno i brzo, igrački smo za korak ispred Šapca i Priboja. Od velikog značaja može biti i to što oba tima u nastavku prvenstva dolaze u Novi Pazar. Slobodu koju su dobili u igri Latifović i Hadžerić su maksimalno iskoristili, Aličković postaje ozbiljan igrač, jednostavno prezadovoljan sam svim igračima pred kojima je, posebno onim najmlađim, lijepa perspektiva. Zbog toga što nemamo slabog mjesta u ekipi ubijeđen sam da bi ovaj sastav bio potpuno ravnopravan svim protivnicima i u “B“ ligi. Naša prednost u odnosu na rivale je baš u tome što nemamo nijednog košarkaša sa strane. To je pokazala i utakmica sa Napretkom iz Kruševca članom “A“ lige. Znam za mišljenja po kojima je Novi Pazar jedna ekipa sa Đulovićem, a potpuno druga bez mene. Upravo ta utakmica, u kojoj ni minut nisam proveo na parketu, pokazala je naš kvalitet. Odlučila je samo jedna lopta. Bilo bi lijepo da nam se ono što tada nismo pogodili vrati kroz ligaške utakmice.

Tim postoji, ali to često zna da bude nedovoljno kad se žele visoki ciljevi?

– Kad bismo imali samo pet odsto od onoga što se izdvaja za fudbal za dvije godine bi bili ,”A“ ligaši. Takav cilj je bukvalno neostvariv bez maksimalne pomoći grada. Šta mi imamo sad? Hladnu salu za treninge i minimum termina za pripreme. Igramo iz ljubavi prema klubu i gradu. Ima i onih koji nas ne zaboravljaju. Imam kontakte sa Mirsadom Jahovićem. Nije nas zaboravio, uvijek kad je u mogućnosti pomogne nam poklanjanjem opreme i savjetima, koji meni lično mnogo znače. Veliki je problem što se ne shvata da je ovo zemlja košarke. Mi jesmo treća liga, ali u zemlji u kojoj je košarka na svjetskom nivou, dakle daleko najkvalitetniji sport. Trebalo bi onda znati da je ova treća liga isto što i prvoligaške fudbalske i rukometne lige.

Koliko dugo će još Đulović obavljati dvostruku ulogu trener- igrač?

-Imam 28 godina tako da mogu još dugo uspješno da igram. Sebe u budućnosti vidim u trenerskim vodama. Pratim rad vrhunskih trenera, usavršavam se. Mada, bolja škola od treniranja ovako perspektivnog tima Novog Pazara trenutno ne postoji. Sutra pred svojom publikom u susretu sa Požarevcem pokazat ćemo da naši dosadašnji rezultati nisu bili nikakva slučajnost.

Izvor: Danas.rs

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles