Stari vijek našeg prostora

35

“Vi ste Bošnjaci, ali ste zanemarili svoju predtursku historiju.
Ako vi nećete tu historiju kao svoju,
onda će Srbi i Hrvati reći da je njihova”

– Pavlo Ostović, član Jugoslovenskog odbora iz Prvog svjetskog rata.

Iliri i Rimljani

Tvrđava Arsa

Iliri su najstrariji narod, kome se zna ime, da je živio na našem prostoru. Prostirali su se na područiju današnje Bosne i Hercegovine,  Sandžaka, Crne Gore, istočne Srbije, Albanije, Kosova i zapadne Makedonije. Jedan su od naroda koji su u Evropu prodrli iz evroazijskih stepa, u III i početkom II milenijuma stare ere, zajedno sa Germanima i Keltima (Galima). Svi su oni bili nosioci jedne nove kulture koja se zasnivala na metalima (bronza, bakar…). Zahvaljujući oružju od metala i lahke pokretljivosti, posvuda su uništavali mirne neolitske starosjedioce. Bili su vrsni ratnici i tvorci jedne velike kraljevine pod imenom ILIRYA. Ta velika država je svoj uspon doživjela od 10. do 1. vijeka stare ere. Što se tiče naše teritorije Sandžaka, navodi se da su je naseljavali gušće nego u drugim mjestima, i to dva ilirska plemena: Autorijati (slivove rijeka Lim, Tara, Raška i Ibar) i Dardanci (Pešter). Dokazi za te tvrdnje su brojni toponimi (nazivi rijeka, planina …) kao što su Tara, Ibar, Pešter, Zeta, Raška … Prema vizantijskom historičaru Prokopiju, iz 6. vijeka, jedno od poznatih naselja na tom područiju bila je tvrđava Arsa, pa je slovenizacijom postalo Rasa-Ras, od koje je nastao naziv Rasia-Raška. Tragovi kulture tog velikog naroda su u našem kraju pronađeni na mjestu Vezirovo brdo kod Gusinja, i to zidni reljefi koji potiču iz 7. vijeka stare ere i ostaci tvrđave Arse u mjestu Pazarište kod Novog Pazara. Širom Sandžaka su rasprostranjeni ostaci starih ilirskih grobalja koji su u našem narodu poznati kao “grčka groblja”.

Zbog toga što su bili žestoki borci, pokušajem Rima da ovlada ovom državom, ulaze u 220-ogodišnji rat. Rim uspijeva da ih pokori i ovlada nad njima za narednih 500 god. Kroz to vrijeme Iliri su dijelili sudbinu ostalih pokorenih naroda od Rimskog carstva, koje se prostiralo od Maroka do Irana i od Engleske do Sudana. Važno je napomenuti da je granica između Isročnog i Zapadnog Rimskog carstva prolazila teritorijom današnjeg Sandžaka, što govori o ulozi ove teritorije na Balkanu. U blizini Pljevlja pronađen je jedan arheološki nalaz u obliku kamenog spisa, iz rimskog perioda, ispisan latinicom.

Doseljavanje Slovena

Slika starih Slovena

Riječ ‘Sloven’ potiče od latinske riječi ‘sclav’, što znači rob. Pa tako postoji mišljenje da su Rimljani, da bi uspostavili kontrolu nad Ilirima, doveli sa Karpata Slovene kao robove i naseljavali ih po ilirskim zemljama. Tu su se naseljavali i miješali sa Ilirima i tako se Iliri vremenom asimiliraju i primaju njihov jezik. Naseljavanje Slovena je dobrim dijelom zaobišlo Bosnu i Sandžak, i to upravo zbog brdsko-planinske konfiguracije, ali ipak, vremenom su slovenske skupine uspjele da se probiju dublje i trajno se tamo nasele. Zbog toga što su te Ilire sa svih strana okruživali Sloveni u velikom broju, nisu uspjeli zadržati svoju etničku samostalnost. Nasljednici Slovena na našim prostorima su Srbi, Crnogorci i Hrvati, ali Srbi to posebno naglašavaju, a nasljednici Rimskog carstva bivaju Bizantinci.

Srbi su narod koji se prvi put spominje u 7. vijeku. Riječ ‘Srbin’ po, većini mišljenja historičara, potiče od grčke riječi ‘servus’, što znači, također, rob. Dokazi su sljedeći:

1) Car Konstantin Porfirogenet je u svom djelu „De Administrando Imperio” , oko 950. god., napisao sljedeće o porijeklu njihovog naziva:

“…Srbi na jeziku Bizantinaca je riječ koja označava ‘robove’, a na tom jeziku obično se riječju ‘serbula’ označava obuću robova, a riječ ‘serboulianous’ označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Bizantinaca…”

2) Isto tako arhiepiskom Giljeljmo Tirski (1139.-1186.) u njegovim dokumentima pod nazivom “Monumenta Montenegrina” je zapisao:

“…a sav ovaj narod vodi porijeklo od onih koji su u tim krajevima, upućeni i dovedeni u progonstvo, bili kaznjeni da sijeku mermer i kopaju rude, pa zato im ime dolazi od ‘ropstva’ – ‘servitutis’..”

Kako Konstantin Porforogenet opisuje, Srbi su bili robovi u Bizantisjkom carstvu. Tražili su od cara da ih pusti da se vrate u svoju zemlju na daleki sjever. Pa je tako on u nastavku zapisao:

“Pa, poslije nekog vremena, ti su isti Srbi odlučili poći u svoje vlastite kuće (vratiti se na Karpate), a imperator ih je pustio. Ali, kad su prešli rijeku Dunav (Danoubin) oni su promijenili svoje mišljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem vojnog zapovjednika koji je tada bio u Belegradonu, da bi on njima dao drugu zemlju za naseliti se. A budući da ono što je sada Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita, bilo pod upravom imperatora Bizantinaca, i budući da su te zemlje bile opustošene od Avara, stoga je imperator naselio te iste Srbe u naznačene zemlje i oni su postali podložnici imperatoru Bizantinaca, a imperator je doveo svećenike iz Rima i njih krstio, i naučio ih da pravilno obavljaju pobožnosti, i poučio ih u kršćanskom nauku. “

Možda su ovo i odgovor zašto je Bizantiji, odgovaralo slovensko zaposijedanje Balkana i 668. god. je regrutovano oko 30,000 Slovena u ratu protiv muslimanskog halife.

Stara Bosna

Bosna u Rimskom carstvu

Bosna, njen narod i vjera se oformljuju kad i ostali balkanski narodi, u 7. vijeku, ali se još u sklopu Rimskog carstva javlja poseban termin za narod koji je živio u njenom središtu – ‘Poseni ‘(iskrivljeno od Boseni), odnosno kasnije Bošnjani i danas Bošnjaci, teritorija današnje Bosne se nazivala ‘Bassania‘. Taj su naziv vjerovatno naslijedili od Ilira. Prvi vladari Bosne se ne mogu sa sigurnošću navesti, jer ta administrativna teritorija postoji milenijumima.  U ‘Ljetopisu Popa Dukljanina’ se spominje kao značajan vladar Silmir (početak 9. vijeka), dok za utjemeljivača nezavisne Bosne pop navodi Svetolik Stjepana (917.-934.). Rašku (tadašnju Srbiju) je utemeljio župan Časlav (927-950.). On je pobjegavši iz bugarskog ropstva, uz pomoć Bizantije, odvoio Rašku od Bugarske i proširio na Duklju i veći dio Bosne ka primoriju. Taj dio Bosne je ostao u sastavu Raške 10 god. i Bosna ubrzo postaje u cjelosti nezavisna. Naravno, slabljenjem i povlačenjem Bizantije. To ne daje nikakva prava Srbima nad Bosnom, jer je tada Srbi nisu naselili. U udžbenicima, u našim školama, se uči da su ”Srbi i ovi drugi u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni jedno te isto”. Jedina je razlika bila što su “ovi drugi” bili prisiljeni prihvatiti ”muhamedansku veru” da bi preživjeli ”zulum’, ali,  historija svjedoči da su oni još u 10. vijeku ratovali, jer nisu posjedovali isti identitet, kulturu i vjeru, čak im je i državno uređenje bilo jako različito.

Što se tiče vjere, poznato nam je da se nastupom nove ere kršćanstvo svijetom širilo velikom brzinom. Kako je vrijeme odmicalo od poslanstva Isa, a.s. (Isusa Hrista) javljalo se sve više kršćanskih učenja. Iliri su sačuvali jedno od, mnogobrojnih, kršćanskih učenja, jer do Bosne, možda opet zbog njenog geografkog položaja, nije doprla odluka sa Nikejskog koncila, koji je održan 325. god. i na kojem je naređeno da se sva evanđelja, osim kanonska četiri, spale i takva učenja iskorijene. Iliri su svoju vjeru nazivali apostolskom, tj. njegovali su tradiciju da vode porijeklo od crkvenih učenja kakvo je bilo u vrijeme apostola (ar. havarijje – drugovi Isa, a. s./Isusa Hrista), za razliku od pravoslavne i katoličke crkve koje su se od toga bile davno udaljile; a u Raškoj je dominanciju uspijela uspostaviti bizantijska pravoslavna crkva. U srednjem vijeku u Bosni, vjera, nacija i kultura dolaze do izražaja.

Zanimljivo je još istaći da su brojna istraživanja dokazala da se DNK većine Bošnjaka razlikuje od njihovih susjeda Srba i Hrvata. Prema svjetskoj organizaciji IGENEA, koja je napravila DNK analize za sve države ovako izgleda porijeklo naroda sa ovih prostora:

Drevni narodi u Bosni i Hrcegovoni
Iliri 40 %
Teutonci 20 %
Kelti 15 %
Sloveni 15 %
Huni 6 %
Tračani 4 %

Drevni narodi u Srbiji i Crnoj Gori
Sloveni 30 %
Iliri 21 %
Teutonci 18 %
Kelti 14 %
Feničani 9 %
Helenski Narodi 6 %
Vikinzi 2 %
Drevni narodi u Hrvatskoj
Iliri 34 %
Sloveni 20 %
Kelti 18 %
Teutonci 12 %
Feničani 8 %
Helenski narodi 8 %

Sve su ovo činjenice koje ukazuju da su Iliri Bošnjacima dali kulturno, etničko i političko obilježije. Ako nije tako, onda gdje su Iliri koji su 4000 god. živjeli na tolikom prostoru pod jednim velikim kraljevstvom!?

Autor: Usame Zukorlić

————————–

Literatura:

  1. /Sandžak, porobljena zemlja/,  Harun Crnovršanin, Nuro Sadiković
  2. /Kako se kalio Sandžak/,  Harun Crnovršanin, Nuro Sadiković
  3. /Porijeklo naziva Srbin, kako su i po kome su ponijeli ime, dokumenta, izvori/, Forum.hr
  4. Igenea.com



Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

35 KOMENTARI

  1. Stvarno kako vas nije sramota? Cuj “Slaven” znaci Rob? Cuj Rimljani ih uveli u Iliriju? Koja Ilirija? Slaveni se nisu naselili u nikakvu Iliriju, nego vec u Ostrogotsko kraljevstvo i Bizantiju, koja je vladala na podruju Bosne u vrijeme dolazkom Slavena. Kakvi Rimljani? Rimljani su izgubili vlasti Balkana i to 400.god. prije dolazkom Slavena. Cuj Slaven znaci rob? Kako to kad su sebe Slaveni tako nazvali i to 300.god. prije Krista, kad Rimljani nisu znali ni za jedan narod sjeverno od Dunava. Ako “Slaven” znaci “rob”, kako to da su se tako sami Slaveni nazivali t.j. “Slavenima”? Jer su Slaveni sami sebe nazvali Slavenima, sa cinjenicom da su se tako nazivali prije nego sto su Rimljani uopste znali za nakve Slavene?

    Ime Slaveni dolazi od (Slovjani) znači “oni koji znaju govoriti”, za razliku od “Nijemci”, od “něm”, “nijem”, “oni koji ne znaju govoriti” (na sličan način su Grci skovali riječ “barbari”). Druga očita veza je riječ “slava”, koja ima zajednički korijen sa “slovo” – kad je netko slavan, o njemu se širi glas.

    5

    1
  2. Traganje za korenima Srba

    Srbi vladali Egiptom

    Iz prapostojbine Indije naši preci su krenuli pre oko šest hiljada godina na tri strane. Jedna grupa je, posle kraćeg zadržavanja u Mesopotamiji, stigla u dolinu faraona

    Jesu li Srbi, odnosno Sloveni starosedeoci na Balkanu odakle su se raseljavali na sve strane sveta, ili su stigli iz današnje Indije, kako misle drugi, pitanja su na koja i danas mnogi naučnici traže odgovore. Zvanična nauka je i dalje na stanovištu da su se naši preci početkom sedmog veka nove ere doselili negde iza Zakarpatja.

    Bilo kako bilo, poreklo, jezik i kultura Srba tema je kojom su zaokupljeni ne samo naši već i veliki broj stranih istraživača.

    Mnogo je zagovornika teorije da su Srbi boravili u Indiji pre njihovog iseljavanja ka srednjoj Aziji i zapadu uopšte. Oni su složni i u tome da je ta velika migracija počela pre šest hiljada godina i da je trajala oko hiljadu godina. U tom svom kraljevstvu, odakle su krenuli, Srbi su bili na visokom nivou obrazovanja, pismenosti, a i vojno ustrojstvo bilo im je na zavidnom nivou. Uzrok njihovog pokreta na zapad verovatno je bila prenaseljenost, uz koju idu glad i razne bolesti.

    Država Sarbarska

    U toj velikoj seobi prvi srpski glavni deo krenuo je direktno prema zapadu i u Mesopotamiji osnovao srpsku državu Nova Sarbarska. Prema istraživanju našeg istoričara Konstantina Nikolajevića ovaj deo Srba nije se dugo zadržao u međurečju. Jedan deo krenuo je dalje ka Maloj Aziji, pa odatle u Evropu, gde su naselili Balkansko, Apeninsko i Pirinejsko poluostrvo. Druga grupa je pošla obalom Crvenog mora i stigla u Gornji Egipat. Kao iskusni ratnici i veoma izdržljiv narod, oni su svoje mesto pod suncem našli u onom delu Egipta koji se graniči sa Nubijom. Posle smrti faraona Pepija îî ta grupa Srba je zavladala područjem koje je naselila i ta njihova vladavina je trajala od 2261. pa do 2052. godine pre Hrista. Te godine njih je u velikom sukobu porazio i potisnuo tebanski faraon Mentuhotep îî. Teoriju o dolasku Srba u Egipat zastupa i francuski egiptolog Masper Gaston. Kako je zapisao, Srbi su iz Sarbarske prodrli u Afriku, a u Egipat su stigli u tri navrata. Potvrdu za to Gaston nalazi u natpisima na piramidama i kamenim spomenicima. Ti hijeroglifi, zapisao je on, jasno govore da je šesnaest vekova pre Hrista u Libiji i Mauritaniji boravio narod bele rase, plavih očiju koji je gotovo srušio egipatsko carstvo. Gaston kaže da je čak i sačuvano nekoliko likova tih, kako su ih Egipćani nazvali “kraljevih pastira”, koji su vladali Donjim Egiptom. Njihova lica bila su obrasla bradom i nosili su dugu kosu.

    Arheološka iskopavanja u Egiptu, Libiji i Nubiji pokazuju da je to bio jedan isti narod koji je samo u različita vremena dolazio u Egipat.

    O svemu već napisanom potvrdu nalazimo i kod našeg istoričara Stojana Boškovića koji u delu “Istorija sveta”, između ostalog, piše i kako su Egipćani podizali ustanke protiv srpskih vladara. U Donjem Egiptu Srbi su, prema istraživanju Boškovića, vladali oko sto pedeset godina i ta vladavina je završena u vreme kada je u Gornjem Egiptu na presto stupio Amozis î. On je prikupio veliku vojsku i sa dobro razrađenim planom napao prestonicu Avaris iz koje je kontrolisan ceo Donji Egipat. Borbe su vođene najviše na Nilu i okolnim kanalima i posle dugog i krvavog vojevanja Avaris je pao, a sa njim i vlast Srba u tom delu Egipta.

    Seoba iz Azije

    Činjenica je da u onome što bismo u najširem smislu nazvali istorija Srba i što se već decenijama uči u školama postoji mnogo mesta koja su pod znakom pitanja. Upravo zbog toga oni koji se ne slažu sa teorijom da su se Sloveni doselili negde iz Zakarpatja pokušavaju da dokažu da su tokovi istorije, kada je reč o Srbima, odnosno Slovenima, išli nekim drugim pravcem. Lutanja i kod njih ima, mišljenja, odnosno istraživanja se razlikuju, ali, svejedno, “udžbenička teorija” sve je češće pod lupom.

    Jedna od zagovornika drugačije teorije od školske jeste i nedavno preminula dr Olga Luković-Pjanović, koja svojom knjigom “Srbi… narod najstariji” nije ostavila ravnodušnim ni najtvrđe pristalice, važeće teorije o seobi. Uprkos svim teškoćama na koje se nailazi tokom istraživanja, dr Luković- Pjanović je decenijama uporno tragala za literaturom koja se bavila poreklom Srba i njihovim mestom među drugim narodima. U svojoj knjizi navela je mnoge izvore koje je koristila baveći se ovom problematikom.

    U obimnoj knjizi “Istorija Srba” Nenad Lj. Đorđević je, tragajući za korenima Srba, između ostalog zapisao: “Prastari Srbi, a sa njima i mi koji danas bitišemo, pripadamo indoevropskom stablu. Ima, međutim, naučnika koji ne prihvataju Indiju kao kolevku ljudskog roda, pa ipak, ni njima ništa ne smeta da upotrebljavaju izraz indoevropski, možda zato da se ne bi razlikovali od ostalih. Mi, ipak, smatramo i potpuno smo uvereni da je naša prva kolevka bila – Indija. Treba podvući da su masovni pokreti starih naroda, pa među njima i naših predaka, uglavnom usmereni u pravcu istok-zapad. Ta kretanja, tako se bar uzima, za poslednjih 15.000 godina uvek su imala isti pravac – prema zapadu.” Pristalica ove teorije je i Nemac Viktor Hejm. U jednom od svojih dela on piše “da su indoevropski narodi sedeli negde u Aziji, pa su, držeći se prigodnog puta, što ga sunce svaki dan prevali, došli u Evropu, dok su neki ostali u Aziji. Što god istorija pominje narodi su se uvek selili iz Azije u Evropu”.

    I Johan Riters, takođe Nemac, zagovornik je teorije o dolasku Slovena iz Azije. U delu “Zemljopis”, gde spominje stare Srbe, on piše: “Sa vrha Mera (brdo u Indiji) pružaju se njegove razne grane kao Himavat, Henakutaš i Nišades na kojima je živeo surovi i odeven u odelo od koža narod Serba ili Srba.” Opisujući podnožje Himalaja, Riters još kaže: “U unutrašnjoj Indiji bile su glavne države Prazija i Gangarija, a iza njih velika država Sarbarska, dakle srpska, a druga je bila u primorskoj Indiji i nazivala se Panovska država.”

    Običaji Srba i Indusa

    Posle poraza srpske države u Egiptu, njeni stanovnici su doživeli različite sudbine. Jedan deo ostao je u svojoj, sada već bivšoj državi i s vremenom se pretopio u domorodačko stanovništvo. Drugi su se povukli i nastanili teško pristupačne terene, gde su s vremenom nestali, ali je u spomen na njih jedno prastaro jezero dobilo naziv Serbonis ili Sirbonis. Jedna velika skupina je napustila Egipat i krenula u dva pravca. Kako je zabeležio Diodor Sicilijski jedna grupa otišla je u Siriju, a druga, duž severne Afrike, na Pirinejsko poluostrvo.

    Pobornici teorije da su Srbi iz Indije krenuli na zapad to potkrepljuju i sličnim običajima koji su se i do današnjih dana sačuvali kod ova dva naroda. Sličnost narodnih običaja i gatanja kod Srba i Indusa je neverovatna, a velike sličnosti postoje i u veri. Primera radi, Brama, Višnu i Šiva imaju svoga dvojnika u srpskom bogu Triglavu. Badnjak, koji Srbi beru i lože za vreme velikog hrišćanskog praznika, nekada se sa drugačijom namenom, kao poseban praznik, obeležavao u Indiji. Koren tog praznika je nađen u kultu boga Agne, kojeg su Indusi slavili kao božanstvo ognja, odnosno vatre.

    Otmica devojaka, koja je kod nas još ponegde prisutna, i danas je aktuelna kod Indusa. Arheolog dr Đorđe Janković sa Filozofskog fakulteta u Beogradu objavio je nedavno knjigu “Srpske gromile” gde je, pored ostalog, povukao neke paralele između običaja kod nas i u Indiji. Jedan od njih je da se udovica posle muževljeve smrti odmah ili na dan godišnjice ubija na njegovom grobu i tako sa njim odlazi na “onaj svet”. Taj se običaj, uz manje ili veće izmene i u zavisnosti od podneblja, dosta dugo održao kod Srba. Kada je izumro, odnosno kad je udovica bukvalno prestala da prati muža u grob, žena je učinila nešto drugo čime je, kako-tako, taj drevni običaj sačuvala. Posle muževljeve smrti supruga se nije preudavala niti je menjala prezime, te je tako do kraja života ostajala verna svom mužu.

    U knjizi je najveći deo posvećen spaljivanju pokojnika. O tom činu dr Janković kaže da je jedno vreme bio prisutan svuda gde su živeli Srbi, a da su to isto nekada, kao i danas, sa pokojnicima činili i Indusi. Razlika je samo u tome što su Srbi ostatke spaljenog pokojnika pohranjivali u zemlju dok Indusi pepeo prosipaju u svetu reku.

    Istraživač srpske prošlosti Miloš S. Milojević je i u poeziji našao potvrdu o tome da su Srbi iz Indije, svoje prapostojbine, krenuli u veliku seobu. Zlo ih je nateralo na taj korak, pa u jednom delu pesme piše: “Kako neću suze proljevati/ kad ja idem iz zemlje Inđije/ iz Inđije iz zemlje proklete?/ U Inđiji teško bezakonje/ kum svog kuma na sudove ćera…” U istoj pesmi jezgrovito i upečatljivo izneti su i pravi razlozi seobe Srba. “Te ne pade dažda ni oblaka/ plaha dažda, niti rosa tiha/ I ne rodi vino ni šenica/ ni za crkvu časna leturđija./ Puno vreme za tri godinice/ crna zemlja ispuca od suše/ u nju živi upadoše ljudi/ a Bog pušta strašnu boljezanu/ boljezanu strašnu srdobolju/ te pomori i staro i mlado…”

    0

    1
    • Samo jedno pitanje za vas KAKO VAS NIJE SRAMOTA ??? Da se sluzite necim ovakvim, molim te mi reci koliko je ovaj tekst verodostojan kad kao literaturu nemas ni jedan naucni rad, vec navodis internet sajtove ?
      Zasto ljudi to radite ? Naravno da je bilo prekrajanja istorije ali od strane velikih sila, a ovdasnji narod i mi i vi i oni iskorisceni. Jedno je sigurno mi svi pricamo Srpski jezik ili Hrvatski kako god da ga zoves ali to je JEDAN jezik. I nisu Srbi dosli iz Indije, ako su Srbi dosli iz Indije odakle su onda Rusi, Ukrajinci ? Iz Afrike.
      Ali o tome bi mogli do sutra.
      Jako je jedno sto se logujete kao Hrvati i kao Srbi i postujete ovde komentare koji idu u vasu korist . . . Jos jednom vas opet pitam pa KAKO VAS NIJE SRAMOTA ?

      0

      1
      • ne znam na koga se odnosi ovo sramota, citiran je prilog sa navodom mnogih autora, medju kojim ima i stranaca, da li ste ikada culi za Seferika, koga interesuje moze da procita coveka, stranca, naucnika, nepristrasnog, nije sve apriori a nije sve ni aksinom, pa da ne sme covek da istrazuje, naravno glupost i mrznja na ovim sajtovima vodi u pravcu podele, ali sam AUTOR je naveo u svom prilogu samo autore koji su pristrasni, ni jedne druge, pa takav tekst nema ni naucnu tezinu

        0

        0
  3. Balkansko klupko je vrlo tesko raspleti, te stoga pohvaljujem svaki napor u tom pravcu. Usled burne historije i svih desavanja na Balkanu ne moze se poreci cinjenica da smo svi izmijesani, ali ono sto mene licno jako cudi je to da se Srbi stavljaju na celo za zastitu historije i njenog prekrajanja, a toliko su je prekrajali da se vise nista ne zna. Naravno cast izuzecima! Narocito je losa propaganda koja je kulminirala 90-tih, a koja ni danas ne jenjava, naravno, ne vise na bojistima nego u knjigama na internet sajtovima raznih organizacija, da su svi Srbi. Razumije se ta prica vazi samo u mirno doba, a kad dodje rat onda mi nismo vise “Srbi islamske vjeroispovjesti”, nego automacki postajemo Turci, a oni koji ubijaju taj narod oni se velicaju kao heroji. Mislim da su Srbi jako iskompleksirani sto su mali narod i sto je Srbija mala drzava, a hteli bi da budu veliki.

    Drago mi je sto su se ovdje pojavili i ljudi iz Hrvatske sa svojim komentarima, lijepo je vidjeti ljude koji polemisu, dzentlmenski, bez psovki i vrijedjanja. Jer to treba ovim balkanskim narodima i drzavama.

    Najsrdacniji pozdrav svima!

    1

    0
    • Ja sam taj koji nije izuzetak, kako bih rekao nisam po volji drugih, prema teoriji gosp. Averoesa. Al ipak sam u tolikom broju da se moj glas ne moze preglasati a i zanemariti. Mada svi to hoce, cim si najveci. Skupe se svi drugi pa me biju, psuju i maltretiraju. I takmice se ko ce vise. A ja sam sam. Doduse imam vekovnu izdrzljivost i cuveni inat, pa im nije lako. Mislim da je meni cak i lakse, jer sam napadan i ne moram da se branim. Iza mene je mnoooogo godina postojanja, na sve sam navikao. Pa zivim i zivecu.

      1

      0
  4. slušajno san upa na ovu stranicu,… samo nešto da napomenen,nisan povjesnićar ni to nije moje podrućije, ali znan da su svi hrvati u dalmaciji šta ne govore čakavski (šta govore štokavskom ikavicom) porjeklom iz bosne,…npr moj grad šibenik u ja mis 16 stoljeću nakon šta se uspješno obrania od turaka poharala je kuga i priživila je 1/5 stanovnika pa su vrata grada otvorena i tad su moji pretci naselili šibenik (navjerojatnije s područja bosne,),inače karakt za dalm hrvate je da pričaju čakavski a oni su se povukli na otoke,ovi iz bosne u gradove,… a smeće od srba šta je došlo sa sjevera crne gore je došlo u dalmaciju tek nakon nekog mira s turcima kada su s sanđaka pribaćeni kršćani”pravoslavni vlasi” i crnogorsi “srbi”, a muslimansko stanovništvo je povučeno prema sanđaku…znači moguće je da u vas sanđaklija teće dalmatinska krv a u nas dalmatinaca bosanska,zato je po meni ova tema nekako preopširna, isto ki šta su muslimani iz poražene like pribaćeni tamo kod bihača a naseljeni ode opet pravoslavci po nekim djelovima like… vaše mišljenje o ovome ?

    0

    0
  5. 1. Dok Vuk Karadzic nije njegovim umotvorinama sve pomutio i dao osnov za velikosrpstvo, najumnije srpske glave tadasnjeg vremena su tacno znali ko jesu i ko nijesu Srbi. 1825-te u prvom broju Letopisa Matice srpske su nabrojali slovenske narode na Balkanu: Bugare, Srbe, Bosnjake, Crnogorce (Montenegre),i.t.d. Za recene Montenegre ili Crnogorce navode da su to slovenski stanovnici planina u “turskoj Albaniji” koja se proteze od primorja barskog do Bosne. Sto ce reci, da oni tada nijesu imali dileme, jesu li Grbljani bili Crnogorci, cija se teritorija nalazi tacno na sredini izmedju granice sa Bosnom i Bara sa okruzenjem (Krajina i Mrkojevici) ,dje se i dan danasnji nalazi etnicka granica crnogorske i albanske nacije.”
    (Postoji i slika isječka iz 1.broja Letopisa)

    0

    0
  6. Poštovani autore i čitatelji.Poštujem Bošnjake i bošnjačku naciju i dajem potporu vašim nastojanjima njenom učvršćivanju i na povijesnim temeljima.Tko se god imalo upusti u dokazivanja “istine” pogotovo iz onog razdoblja srednjovjekovnih država na ovim prostorima pa bio on i stručan i dobronamjeran naići će na one čija je istina drugačija.Recimo ja se ne slažem s time da su samo bogumili ili bosanski krstijani prešli na islam i područja koja su na teritoriji današnje BiH bila u sastavu hrvatskih dijelova Hrvatsko-ugarskog kraljevstva do osmanlijskog osvajanja.Ima toga još klimavog,pogotovo ovi genetski “dokazi”.I sami vidite da šarenije teško može biti.Osim toga ondašnja svijest o narodu,državi pa i vjeri su bitno drugačija.Neki “povjesničari”u Hrvata,a osobito među Srbima idu s “dokazima” dotle da se da se ja,a i mnogi zacrvene.I još nešto:neka se od BiH ne pravi Jugoslavija.Pozdrav svim Bošnjacima osobito u Sandžaku.

    0

    0
    • Poštovanje gospodine Anton …

      Hvala Vam na ukazanom poštovanj prema našim nastojanjima …

      Ni ja se na slažme da su samo bogumili prelazili na islam. Prelazili su i pravoslavci i katolici …

      NE slažem se da je ijedna nacija od Bošnjaka, Srba, Hrvata, Albanaca čista… Već su naučne tvrdnje ukazale da smo jako raznoliki u korjenima …

      Np. Bošnjaci imaju porijekla bogumila koju su porešli na islam, Srba muslimana koji su odbjegli iz Srbije u Bosnu i Sandžak u 19. vijeku, Hrvata muslimana koji su također odvjegli u Bosnu u 18. vijeku, Albanaca, naročito u Sandžakau koji su se iz sjeverne Albanije i Kosva doseljavali na prostor Sandžaka i td.

      Srbi se sastoje od vijekovnih pravoslavaca sa ovih prostora, zatim od Vlaha, naroda keltskog porijekla, zatim od Bošnjaka koji su pod pristiscima i vremenom asmilirani i drugih naroda …

      Hrvati isto tako imaju svoju raznolikost …

      A Bosna:

      “Jedna zemlja a dva gospodara nit je bilo niti biti neće.”

      Hvala …

      0

      0
  7. Ovo je super napisano!

    Ja cu cak i potvrditi dokaz kako su Bosnjaci vezani za Ilirma.

    Prvo trebamo znati koje Ilirsko pleme je zivjelo u to stoje postalo “Bosna” odnosno “Bosona” sto znaci “tecena voda” na starom Ilirskom jeziku.

    1. Ilirsko pleme “Dezitijati” je zivjelo u centralnoj Bosni, gdje se nalazi rijeka Bosna.

    Mapa Ilirski plemena u BiH:

    http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f7/IllyricumAD6RomanConditionofTribes.png

    2. Bosna je se stvarala bas gdje to Ilirsko pleme zivjelo.

    Mapa formiranja drzave Bosne:
    http://www.kic-bih.at/Bosna14-15vijek.jpg

    Mislim daje ovo sami dokaz daje Ilirsko pleme “Dezitijati” formiralo naj prvu Bosansku drzavu.

    Pozdrav od Travnicara.

    0

    0
  8. Postoje razne teorije u poreklu balkanskih naroda ali ja verujem u jednu: svi smo mi izmesani toliko da jednostavno nije moguce utvrditi tacno poreklo. Jedino se genetskom analizom pojedinca moze nesto saznati.
    Svidja mi se tekst i deluje u dobroj meri objektivno a ne patjenicki kako mnogi nacionalisti znaju da predstave druge narode… a sebe uvelicaju.
    I pored objektivnosti tvrdnji u ovom tekstu moram da napomenem da Vi Bosnjaci za razliku od nas Srba imate mnogo slabiji kulturni i bilo kakav drugi identitet o cemu govori samo jedna stvar a to je promena vere kako koji ‘sejtan’ dodje…
    Bili ste Pagani tj. mnogobosci pa “Bogumili” pa na kraju Muslimani… nema tu stabilnog tla i tradicije…samim tim ni stabilnog identiteta.

    Ne mislite valjda da Vas vredjam… ne, samo mislim da ste generalno i genetski dobri ljudi i da niste ZAGRIZENI i zato se gubite i asimilirate u druge narode.

    Bavio sam se karakterologijom Srba i znam sta pricam tako a moja saznanja govore da ste Vi Bosnjaci vecinom Ilirske krvi mesani sa Srbima i u manjoj meri Hrvatima … o cemu svedoci i jezik kojim govorite.

    Pozdrav iz Beograda,

    Ljubodrag S.

    0

    0
    • Za gospodina Ljubodraga…

      Hvala Vam na komplimentu…

      Mi Bošnjaci, kao Bošnjaci smo imali vjeru bogumilsku i islamsku. Ima mnogo dodirnih tačaka između ove dvije vjere tako da se čak može i reći da mi vjeru nikad ni mijenjali nismo… Kratski pr.
      – Isus-Isa.a.s. nije nikad bio Bog, već vjerovjesnik
      – krst nije nikad bio simbol
      – klanjanje freskama i kipovima je idolopoklonstvo
      – alkohol i blud su strogo zabranjeni i dr.

      Mislim da je manja razlika između islama danas i mogumisltva tada, nego između pravoslavlja danas i pravoslavlja prije gosdpodina Save.

      Bošnjaci su narod koji su preživjeli:

      – 10 genocida
      – Ausrougarsku monarhiju
      – anarhiju Kraljevine Jugoslavije
      – anarhiju NDH
      – Aleksnadra Rankovića
      – Slobodana Miloševića
      – i m. dr.

      Dobro smo danas uopšte i živi…

      0

      0
      • Možda bi autor bio ljubazan da nekim konkretnim primerom potkrepi svoju tezu da se današnje Pravoslavlje drastično (ili uopšte) razlikuje od Pravoslavlja pre Sv. Save.
        Meni tako nešto nije poznato, kao ni istoričarima vere sa kojima sam na ovu temu razgovarao.

        1

        0
      • e moj milane, s kim si se ti uhvatio da se naucno dopisujes, a ako pogledas sajtove bivsih republika, ispadose da su svi iliri sem srba koji su cigani, ne vredi brate srbine, ne zivis ti ovde i ne mozes ni da pojmis sta moze da znaci i jedna recenica

        2

        0
  9. Srpski istoričari kreiraju istoriju Balkana kako njima odgovara,a dovoljno je da te svoje teze ponovite deset puta,pa da je srpsko pučanstvo ispranih mozgova,prihvati.To je osnovni problem zbog kojih su svi nesporazumi između naroda na Balkanu,od priznavanja do osporavanja.Ova kriva Drina se nikad neće ispraviti,dok vi u svojoj glavi ne napravite zaokret i dok ne počnete da poštujete druge i drugačije.Kao potvrda ovome što pišem je jedna nevjerovatna vijest:srbi su vladali Balkanom prije Rima.Pa zar se i tim nebulozama bavite.Još držite tribine širom Srbije i BiH kako bi neuki narod ispranog mozga to prihvatio kao istinu.Svaka čast srpskim istoričarima.Vi ste za Nobelovu nagradu.

    0

    0
  10. Ovdje je neko spomenuo krsne slave, one se kod Srba slave negdje od 11 vijeka. Slava se slavi zbog pomena na pretke i vjeru u Hrista, neko kaže da je to paganski običaj, možda i jeste, ali upravo je to razlog zbog kojeg smo se očuvali i nismo primili islam, zato smo tako tvrdoglavi.

    0

    0
    • Pošten odgovor,ali to ne znaći da nesrbe trebate terorisati i negirati njihovo porijeklo.Tako civilizovani narodi ne rade.Svačije se mora poštovati,a ne kako ste to kroz istoriju radili.Ponašali ste se prema drugim narodima kako se ponašala inkvizicija prema nevjernicima i vjernicima.

      0

      0
  11. وَلا تَهِنُوا وَلا تَحْزَنُوا وَأَنْتُمُ الْأَعْلَوْنَ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ

    ‘‘I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 139)

    0

    0
  12. Da vas podsjetim.Kralj Tvrtko je stvorio močnu državu protiv koje su ratovali srpski i hrvatski vladari.Svaki put su dobili po nosu.U toj Tvrtkovoj Bosni su živjeli katolici,pravoslavci,bogumili,jevreji.Svi su oni branili Bosnu jednakim žarom.Nije bilo izdaja.Čudno je da ono što su nam preci ostavili u naslijeđe,rastačemo ne svojom voljom nego radi sitnosopstveničkih interesa kako bi se dodvorili vladajučoj oligarhiji susjednih zemalja.Svi zaboravljaju da su srbi,hrvati i muslimani nastali silom a ne zato što su željeli.Koliko to etničkih srba ili hrvata živi u Bosni,to vas ne interesuje.Danas kulturniji narodi Evrope istražuju i hoče da znaju ko su im preci,a mi na Balkanu svojatamo jedni druge bez ikakve naučne podloge i istraživanja.Ovakav mentalitet srba i hrvata je na nivou prvobitne zajednice.Proslavljanje krsnih slava kod srba jasno ukazuje ko kojem plemenu pripada.To je izgleda nivo razvoja srpskog društva.

    0

    0
    • Selam…

      U Bosni srednjovijekvonoj su živjeli kao većinski narod Bošnjaci (Bošnjani-bogumili), zatim kao manjinski narod Hrvati. Više ka primorju. Imali su i neke gradove gdje su bili većina. Imalo je i mješovitih sa Bošnjacima. I Srbi su živjeli u znatno manjinskom broju na prostoru današnjeg zapdnog Sandžaka koji je bio u sastavu Kraljevine Bosne. Bosnom nisu tada nikada vldali Srbi, već samo dijelom Hercegovine, a hrvatki plemići jesu u kratkom periodu. To što se tiče Srednjovijekovlja…

      Poslije nailazi doba Osmansko, kada se širi islam i u potpunosti nestaje bogumisltvo, zatim dolazi Astrougarsko doba kada se katoličanstvo širi, zatim dolazi doba Kraljevine Jugoslavije kada se u Bosni masovno širi pravoslavlje, zatim dolazi doba NDH kada se ponovo katoličanstvo širi, zatim dolazi doba Titove jugoslavije kada se širi komunizam – nevjera i na kraju dolazi doba Bosne i Hercegovine kada se u Bosni nalaze tri etnička i krupna naroda, koji nikako da nađu zajednički jezik. Ali da bi se zajednički jezik našao mora se shvatiti da je Bosna Bošnjacima, isto što i Srbija Srbima i Hrvatska Hrvatima, ali je Bosna srpska u hrvatska isto toliko koliko je Srbja bošnjačka i hrvatska i Hrvatska, bošnjačka i srpska.

      To su osnovni princima koje treba da shvatimo radi našeg boljeg suživota i mirnije budućnosti…

      0

      0
  13. za Darka Milojevica..
    Gospodine Darko uz duzno postovanje prema vama kao coveku i istoricaru uz ogradu ne i narodu kojem pripadas, mogu ti reci, ako demantujes necije stavove i mozes da donese sud o istim da su ne istiniti, proizvoljni i ne tacni, ja bih te zamolio da nam malo bolje opises tu ”nasu” istoriju, ali naravno izuzmi, da su svi srbi i da su srbi nebeski narod. mi svi zudimo za nekom itinom ustavri za jednom jedinom jer je istina i samo jedna, ali vi ste nadaleko i nasiroko otisli od te istine vama se istina izgleda samo svudja u epovima narodnog i ne poznatog stvaralastva i u mitovima kojima glavnim protagonistima istih pisete neka vasa imena, KOJI SU, I SAM MI MOZES POTVRDIT, ISTORIJI NEPOZNATI!!!!

    1

    0
  14. ZNATE LI VI KOJE PRVI REKAO”MUSLIMANI SE NAORUZAVAJU U SANDZAKU” I ZBRISAO NA ZAPAD DA BI MOGAO NA MIRU DA PISE ITORISKA TRABUNJANJA I TO PRODAJE ONIMA KOJE OPTUZI DA SE NAORUZAVAJU.LJUDI STRADASE A ON JOS ZARADJUJE.

    0

    0
    • Selam…

      Ne znam ko je zbrisao na Zapad. Mnogi su bježali na zapad i u Tursku kad je najteže bilo.

      U knjigama:

      # /Sandžak, porobljena zemlja/, Harun Crnovršanin, Nuro Sadiković
      # /Kako se kalio Sandžak/, Harun Crnovršanin, Nuro Sadiković

      Nuro Sadiković je autor samo dva poglavlja i to jedan o kosovskim Bošnjacima i drugi o mobilizaciji Bošnjaka u ŠUC diviziju.

      Tako da gore navedeni tekst nema ama baš nikakve veze sa gospdinom kojeg Vi spominjete.

      I još nešto, u biografiji sam pročitao da je na Zapad ozišao još 1969. ???

      0

      0
  15. Uz duzno postovanje autoru ovog teksta i ogradu od bilo kakvih nacionalnih i etnickih predrasuda, ja kao diplomirani istpricar mogu samo da kazem da ovakvo prekrajanje istorije i tumacenje istorijskih izvora na subjektivni nacin kako bi se ostvarili neciji politicki ciljevi objasnjava cinjenicu da je Balkan brdo baruta, a nazolost sve te nemile dogadjaje u kojima stradaju neduzni rezira neko mnogo jaci i mnogo veci a koji uz to nema nikakvih dodira sa balkanom sem interesa…

    1

    0
    • Pozdrav za Gospodina Milojevića…

      Bez ikakvih nacionalnih i etnickih predrasuda Vam odgovaram na pitanje:

      “Ja kao ljubitelj historije mog bošnjačkog naroda, a naročito onog koji živi u Sandžaku mogu da Vam kažem da iza ovog teksta ne stoji ničija politička volja, niti ciljevi, niti neka viša sila, niti podgrijavanje tog “brda baruta” na Balkanu.
      Činjenice koje ja iznosim imaju argumentaciju i veoma jaku potporu. Ako je nešto sporno u tekstu, Vi, kao historičar, navedite šta je to i argumente da to nije tako.”

      BOŠNJACI su ILIRI

      0

      0
      • “Činjenice” koje Vi iznosite niti su činjenice, niti imaju istorijsku potporu. Osim ako nam ne prikažete tačan izvor za svaku Vašu zabludu.
        Pozdrav

        1

        0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.