Novi Pazar – Sjednica je zakazana po hitnom postupku. Statut i pravilnik vijeća promijenjen. Vijećnici liste “Za Bošnjake, Sandžak I Muftiju” najprije nisu bili pozvani, za sjednicu saznali iz medija, da bi nakon njihove oštre reakcije dobili poziv.
Kako reče predstavnik liste “Za Bošnjake, Sandžak I Muftiju” dr. Jahja Fehratović jasno je zašto nisu bili pozvani jer je vladajuća većina BNV već izglasala organe I izvršni odbor.
“Mi smo jasno podvukli da vijećnici liste “Za Bošnjake, Sandžak I Muftiju” neće učestvovati u radu odbora vijeća sve dok se naša lista I Ugljaninova ne dogovore oko zajedničke platforme djelovanja”, kazao je Fehratović nakon sjednice.
Pored tačaka dnevnog reda usvojeni jednoglasno prijedlozi vijećničke liste “Za Bosnjake, Sandžak i Muftiju”: Zauzimanje stava u vezi odluke suda u Beogradu o rehabilitaciji četničkog vođe Draže Mihajlovića, i posthumno odlikovanje preminulom advokatu Todoroviću. Izvršen rebalans budžeta koji iznosi 44 miliona dinara.
“Primitivizam, brutalno kršenje ustava I zakona, poslovnika, omalovažavanje vijećnika, oduzimanje riječi, kršenje svih propisa koje je propisalo Ministarstvo za ljudska I manjinska prava, to je ono što je obilježilo današnju sjednicu. Nažalost, politika devedesetih koju je predstavljao Ugljanin danas ponovo stanuje u BNV”, kazao je Tandir, dodajući da se moramo boriti da budžet BNV počne služiti Bošnjacima a ne Ugljaninovoj stranci.
S druge strane Ugljanin tvrdi da sredstva koja su izdvojena za BNV nisu potrošena.
“Čeka se da se svi uključe u rad vijeća”,kazao je Ugljanin.
Ugljanin je osudio odluku Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji Draže Mihajlovića I naglasio “da su danas mnogi shatili poruku Skupštine savjeta Evrope o stanju manjina u Evropi, koja kaže da se u Evropu na velika vrata vraća fašizam”.
Ni ova sjednica nije bila otvorena za medije, sve što se odlučivalo u ime Bošnjačkog naroda dešavalo se iza zatvorenih vrata.
(SANA)
Gospođa Nataša Zimonjić-Čengić ima 74 godine. Živi u centru Sarajeva sa sinom Roćkom (46), a u javnosti se prvi put oglasila kao jedna od majki čije je dijete, SINA GORANA, UBIO Veselin Vlahović Batko……….
……….Nedavno, ponovno aktueliziranje srebreničkih kostiju, Natašu je vratilo u 1944, kada je ona, kao pripadnik Treće čete, trećeg bataljona Dvadeset devete divizije, na čijem je čelu bio Vlado Šegrt, došla u Foču……..
…….”U Gacku sam prije toga svašta doživjela, više ružnog nego lijepog, ali kada sam ugledala te kosti… Puno ih je bilo, svuda razbacanih, u velikim i malim gomilama, ili kao pojedinačni skeleti, neki su ležali u jednom komadu… Samo što ih i na ulici nisam sretala. Omladinski komitet, čiji sam bila član, dobio je zadatak da ih skupi… Uglavnom, MUSLIMANSKE OMLADINE među nama NIJE BILO, bila je POBIJENA, a, na domaće mladiće i djevojke velik su uticaj imali ravnogorci, i izuzetno teško je bilo s njima raditi… Recimo, držim predavanje, a iza mojih leđa neko vikne: ‘Živio kralj Petar!’, pa ja, drhteći, odem u Komitet, Gagoviću… A to mi se nije jednom desilo, i ne samo u Foči nego i u Jabuci, u Miljevini, gdje smo mi, govorilo se tada napredni, opismenjavali neuke… Tek sada shvatam šta je, naprimjer, značilo: držiš sastanak a selo gotovo cijelo u četnicima… I, uvijek je bilo sve stroga konspiracija, u nekim šiframa, niko, kao, ne zna ni gdje ideš, ni zašto ideš, ni kada se vraćaš……………
…………Adil Zulfikarpašić je januara 1942. godine dobio zadatak da putuje u Foču, gdje je bio Vrhovni štab, i Tito. O tom svom putovanju ostavio je pismeni trag, objašnjenje, otkud razbacane kosti koje je dvije godine kasnije i Nataša zatekla. Adil je, inače, jahao prema Foči zajedno sa Radetom Hamovićem, zapovjednikom odreda, Perom Kosorićem, zapovjednikom bataljona, i sa još nekoliko pratilaca, a svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i gladni psi koji su vijali oko muslimanskih sela. Seljak na kojeg su naišli ovako je objasnio šta je bilo: “A, SA TURCIMA? Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu, da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazao sam ja vojvodi Klariću: Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte, neka sami sebi jame kopaju…” I u Miljevini su naišli na strašne prizore: “Kod jednog potoka, preko kojeg smo morali projahati, stajala je HRPA POKLANR ZENA STARACA I DJECE. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo da grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku jer je već nekoliko dana sijalo sunce……..
Čitavim putem do Foče NISMO SRELI NI JEDNOG muslimana ni muslimanke. Što je s njima? Prije je u fočanskom srezu bilo 67 POSTO MUSLIMANA…” Most u Foči je još bio krvav, a ispod mosta, opisuje Zulfikarpašić, niz zidine kula, visile su, poput stalaktita u carstvu nečastivog, ogromne krvave ledenice: “Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu su ležali naduti leševi žena, djece i ljudi u građanskim i seljačkim odijelima. Neki mrtvaci bili su goli.” Pričali su im: da Drina ne bi izbacivala tijela, CETNICI BI RAZREZIVALI TRBUHE MRTVACIMA, i tjelesa bi potonula. U Putu u Foču Zulfikarpašić ističe da su strašne zločine učinili većinom mještani, srbijanskih četnika je bilo malo. Navodi i to da za prethodnih sedam mjeseci vlasti NDH, od trideset osam hiljada muslimana, ustaški režim NIJE USPEO mobilizirati više od dvanaest ljudi, a uhapsio ih je oko tridesetak (Srba), što je izazvalo OGORCENJE muslimana: “Znam da su mnogi uglednici intervenisali da ih se oslobodi, i da nijedan od tih uglednih ničim nije odobrio ustaške postupke… ALI< KADA SU CETNICI POCELI KLATI, sve odreda, NIJE SE NASLO ni dvanaest od šesnaest hiljada Srba da uzme u zaštitu barem jednog od osam hiljada muslimana, odnosno njegovu imovinu……….
… Puno sam toga ružnog u godinama od tada do danas doživjela, ah, ružnog, i to je blaga riječ, ali ti skeleti pored Ćehotine, POSEBNO DJECJI, poluraspadnuti, na kojima su se, u raznim mojim kasnijim trenucima očaja i zapitanosti nad svim, pojavljivala osmjehnuta dječija lica, uvijek sa krupnim očima koje kao da mi nešto hoće reći, dakle, ti skeleti me ne prestaju proganjati…
U već pomenutom Putu u Foču, Ferida Mulabdić, studentkinja medicine, partizanska simpatizerka, na Zulfikarpašićevo pitanje da li su koljači uspjeli pobjeći, odgovara da ih je pobjeglo samo desetak: "…ostali su ovdje, ali oni su kao partizani primljeni i imaju svoj odred. Komandant je STRAJO KOCOVIC, samozvani četnički vojvoda, koji je bio jedan od NAJGORIH KOLJACA. Ništa nije učinjeno da se kazne…" Tog Kočovića, bradatog, obučenog u oficirsku uniformu, Zulfikarpašić je kasnije vidio u fočanskom hotelu, sjedištu Vrhovnog štaba. Preko ramena su mu visili redenici. Na šubari je imao petokraku. "Nije me pozdravio, samo je čudno gledao u moj M.P. i bombe na kaišu… Šta ovaj radi kod tebe, pitao sam Tita. 'To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama……..
……………..Zulfikarpašić je u svome referatu govorio o nužnosti ukidanja fočanskog narodnog odbora u kome su samo Srbi, neki od njih i četnici, i tek jedan musliman; o nužnosti ukidanja sadašnjeg suda, koji je, UMJESTO DA SUDI KOLJACIMA, osudio dvanaest muslimana, među njima i narodnog tribuna, opozicionara beogradskom režimu prije rata, "za koga mi je Moša Pijade rekao da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na saradnju". Na savjetovanju su, pored Tita, bili i Ranković, Pijade, Lola, Milutin Milutinović i Milovan Đilas. "Jedino je Milutinović smatrao da bi povodom toga trebalo održati sastanak CK i Vrhovnog štaba, a Tito je kazao da po tom pitanju nemamo šta diskutovati. Ranković je rekao da je velika partizanska pobjeda to što je osnovna četnička masa prišla nama: "Mi ne možemo, bez obzira prema njima, da pohapsimo i sudimo njihove komandante, mada su oni, bez sumnje, počinili zločin prema muslimanima…….
……….Kasnije, saznavši da je jedan od koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću. "Čolaković mi je rekao: 'Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika…'
A Tito je primijetio da on, Zulfikarpašić, izgleda slabo, da se treba naspavati i odmoriti… Nataša Čengić nastavlja: "Poslije smo mi otišli iz Foče. Ne znam tačno šta je bilo sa kostima, ali znam da one nikad nisu dobile ime, znak, da, navodno, ne bi smetale živima…"
Zaborav se u Nataši nikada nije ugnijezdio, a da će tako biti shvatila je još saznavši da je nađena njena sestra Ksenija Jauković, koju su četnici, krajem Drugog svjetskog rata, kao pripadnika Saniteta pri Vrhovnom štabu, zajedno sa jednom bolničarkom, ubili na Majevici. Inače, i Ksenija i Nataša, dvije od pet kćerki Zimonjića, dobile su imena prema Nataliji i Kseniji, princezama, kćerkama kralja Nikole Petrovića. A, kada se sestra tih princeza, Jelena, udala za italijanskog kralja Viktora Emanuela, poslala je dar novorođenoj Kseniji, prvoj unuci njene rodice Ivane, rođene Vukotić, udate Zimonjić sa Čeva, u Crnoj Gori, odakle je i kralj Nikola. Dar je bila prelijepa crnogorska narodna nošnja, u kojoj se Ksenija slikala kada je napunila osamnaestu. Ustvari, tada ju je prvi put i obukla…
Hugo, voleo bih da pročitam kompletan tekst, pa ako možeš stavi link
Stavite na sajt ovu emisiju gde istoricarka Dubravka Stojanovic govori o rehabilitaciji ovog psa. O ordenju i ostalom……
http://pescanik.net/izopsteni/
E jedno veliko postovanje s moje strane kada vidim da ste stavili drzavnu zastavu! To je jedino ispravan put, put ozbiljnosti i odgovornosti… sada cu vas mnogo ozbiljnije dozivljavati BRAVO! Sto se tice rehabilitacije, mislim da to nema nikakve veze sa Bosnjacima, to je po meni udarena kontra hrvatima i Hrvatskoj koja naveliko velica Oluju i bljesak, takodjer i ustastvo… isto tako redovno provociraju.
Mihajlovic sa svojim zlocincima je upravo najvise zaklao Bosnjaka ,tako da teza o odgovoru na odbranbrenu i opravdanu akciju ” Oluja” vojske RH nema nikakve veze sa stvarnoscu
AcimEfendija je zrtva fasizma i zrtva komunizma, kao i zrva Liste za Bosnjake, Sandzak i Muftiju koji su njegove grehe fasisticke uzeli za svoju ideologiju za izbornu kampanju 2014.g. za BNV pa su na taj nacin ucinili delo zlocina Bosnjackog fasizma nad Muslimanima-bivsim Jugoslovenskim Muslimanima za koje je odgovoran Muftija Zukorlic, Jahja Ferhatovic i drugi Bosnjaci sa liste za Bosnjake, Sandzak i Muftiju kao i lice koje im je radilo kampanju za izbore za BNV 2014.g.
Za razliku od liste za Bosnjake, Sandzak i Muftiju, poziciona lista Sulejmana Ugljanina, nepodrzava Acif Efenidju cak naprotiv podrzava i posebno ceni zlocinca iz OZNE perunicica odgvornog za streljanje 1500 Muslimana pored Acif Efendije, delo genocida nad Muslimanima od strane komunista , partizana i Perunicica odgvornog komndanta OZNE za genocid nad Muslimanima, klerofasiticki zlocin komunizma i komunisti u svojoj politici imaju elemnte religije agnosticizma i ateisma, pa takoda dobijaju domen klerofasizma u nekim elementima kao an primer u smilsu predhodnog genocida nad Musslianima 1945.g. u Novom Pazaru.
Protivpravno bi npr bilo rehabilitovati i Mila Djukaovica dedu, Blaza Djukanvica vodju cetnika u Crnoj Gori, dalje jer je u to vreme bio Srbin (smatra seSrbinom kriv za zlocine fasizma, nije mogao da bude Crnograc od 1945.g. pa dalje ni Djukavoci ni Milo Djukavi cpo familijarnoj liniji Djukanovic nemoze da bude lice kao Acif Efendija koji ima pravo na rehabilitaciju, dalje interesanto je za Mila Djukanovica majka Stana, nepominej e njeno rodjeno devojacko pezime dalje ako je iz familije cetnicke dalje ni po majci Milo nemoze da due lice koej ima primanu zastitu od dela genocid i zlocina protiv covecnosti, pa dlaje MiloDjukanovic kao lice nem atakvo svosjtvo a pritom ima i genocid nad Muslimanima i genocidni brak sa Muslimankom znaci da je okoreli zlikovac u smislu predhodnog.
Slucaj u vezi Kucha ( iz plemena Vasojevic) ali iz cetnicke familije, dalje 1976.g. Djordjije Vukicevic iz Podgvorice silovao je jednudevojku iz Familije Bualtovic krajem devedesrtih i osudjen je za gdlo silovanja i lezao u zatvoru Spuz, nakon kraceg elzanja uzatvrou pusten ej odstrane drzave na slobodu ali upucen u vojsku Savezne Jugoslavije semptembra 1999.g. u Kasarnu Kumbor na sluzenje redovnog vojnog roka, dalje kao Kuch nema prece pravo, a dalje po anrodnosti se izjasnjavo da je Crnogorac.
Ko je od Crnogoraca bio iz cetnicke familje smtra se da je bio Srbin (Jugosloven) po anrodnosti za vreme i pr drugog svetskog ratai ostao i takvo se pravo vezuje za njih Crngorce u vezi genocida i zlocina protiv covecnosti, kao i ila Djukanovia deda Blazo Djukanovic.
U rhabilitacije mora da je mesan Americka CIA, dalje oni su sigovrno odgvorniza rehbiltacije zele da ostvare svoje lude ideje dalje poznato ej da je Truman posthumno rehbilitoavodrzau Mihailovica sto ej protivpravan akt, i da je CIA cuvala i niej htela da isporuci Jugoslaviji do 1984.g. Antu Pavelic,a i da je CIA upitila Hagu depsu da je Jovica Stanisic bio kontaobavestajni agent CIA i da je radio i na miru u BIH sto je ocigledno smesno, na osnvu cega CIA izvestja je oslobdjen za zlocine dalje CIA nema pravno svsjtvo da tako nesto moze, sve su to prvana ugnejtavja od strane CIA, dalje CIA je cinila takodje genocid u BIH Boyl psvateovao ubijanje i zlocine nad civilima da cini Armija BIH da bi optuzivala i srbe i hrvate, dalje kako to sada da opravdaju kao potreban zlocin nad civilima, nemogu nemjau osvo da takve stvari opravdaju.
Mozda je Jovica Stanisic bio i agent CIA postupao po CIA naredjenjima da ipsred Srbiej ubija Musliamne kako bi Srbija bila kriva za zlocine i kako bi bili optuzeni za zlocine, slicno kao i savetovanje Boyla Alije Izetbegvoica da ubija Muslimane.
Predhodoni sluca familje-porodice cetnicke i Vasojevica i centnikih Crnogrskih familija -porodica, dalje nemogu da imaju prece pravo iz razloga cela porodica cetnika je dlje i zena je cetniku omogucila da cini zlocine npr nije ga sprecila likvidirala.
A mozda je predhodno anvedeni Djordjije Vukicevic pusten is zatvora Spu jer je ubio zatvoren Albance, postojalo ej tada praviloda ko uod zatvorenika ubiej Albanca uzatvoru ide na slobodu, to pravilo je bila uvela Mura markovic i nejn JUL Mira MArkovic je odgvorna za takve zlocine nad Albancima (bivsim Jugoslovenskim Muslimanima-Muslimanima u SRJ u Srbiji i Crnoj Gori.
Vukicevic Djordjije nije 1976.g. 1978. je godiste.