Ideal ne podnosi matematiku

1
12

abstract-1919-1135-wallpaperBroj nije bitan već želja za borbom i snaga borbenog duha. Čast, moral, odanost, volja, iskrenost i vjera – to je ono što čini jednu pobjedničku vojsku.

Pobjede u bitkama se ne ostvaruju masovnošću armije i njenom opremljenošću, već snagom duha boraca i njihovom jedinstvenošću. Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu kaže:

Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. ( Es-Saff, 4)

Osnova u uspjehu zajednice muslimana jeste iskrena vjera u Allaha, te ubjeđenje i svijest da su pobjeda i uspjeh od Allaha i da pobjeda ne zavisi isključivo od kvantiteta i količine sredstava koja su na raspolaganju. U tom smislu su i Allahove riječi:

Allah je to zato učinio da bi vas obradovao I da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i Mudar. (El-Enfal, 10)

Suprotno tome, nedostatak iskrene vjere, istinskog razumijevanja Allahove objave i udaljavanje od Njegove upute znači poraz i poniženje bez obzira na materijalnu i fizičku snagu. Kakva je korist od brojnosti i silnog materijalnog bogatstva kad fali kvalitet vjere i ubjeđenja i kad smo se udaljili od Allaha, Koji Jedini daje i pobjedu i poraz?! A onaj ko je daleko od Allaha, blizu je samo poraza i poniženja.

Prva bitka koja se desila između muslimana i mušrika je Bitka na Bedru. Muslimani su imalli oko trista vojnika a neprijateljska vojska hiljadu. Muslimani su imali samo dva konjanika, a mušrici preko sedamdeset. Muslimani su bili siromašno opremljeni, a mušrici su imali svu profesionalnu ratnu opremu. Međutim, islamska vojska je u ovim bitkama predstavljala čistu ideju, rasplamtjelu vjeru, želju za Allahovom nagradom i za Njegovim Džennetom, želju za pravdom, isto kao što je predstavljala oslobođenje od zablude i izopačenosti. Mušrici su tri dana pred bitku proveli u pijenju vina, dok su im robinje pjevale i udarale u defove, a oko njih gorjele vatre da Arapi čuju šta su napravili pa da ih se boje. Mislili su da je to put do pobjede. Nasuprot tome, muslimani su uoči bitke svojim srcima bili okrenuti Uzvišenom Allahu, molili Ga za pobjedu, činili ibadet, nadali se šehadetu i udisali mirise Dženneta. Ishod ove borbe bio je pobjeda bogobojaznih i skrušenih, te poraz onih što su se zabavljali i rugali.

Bedr se kroz povijest ponavljao na desetine puta u raznim dijelovima svijeta. I ovi naši krajevi su svojevrsni Bedr. I ovdje se vodila i vodi borba za Istinu, a protiv zablude; za slobodu, a protiv nasilja; za pravdu, a protiv zuluma; za čast i dostojanstvo, a protiv primitivizma; za toleranciju, a protiv mržnje. Naš Sandžak imao je i ima svoje šehide, čija imena nikada ne smijemo zaboraviti, kao što nismo zaboravili imena šehida sa Bedra, jer oni su emanet svima nama i budućim generacijama. Oni su najsjajniji primjer odanosti islamu, domovini i slobodi. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je da će među budućim generacijama uvijek biti onih koji će biti spremni na najveće žrtve, te u jednom hadisu kaže: “Moj ummet je kao kiša, ne zna se da li su bolje prve ili posljednje kapi.”

Na ovom putu, musliman doživljava i osjeća ljepote i vrijednosti svoje vjere, kao što osjeća slast i draž istinske pobjede. Ta pobjeda se zove: iman, istina, pravda, sloboda, plemenitost, humanost, solidarnost, milosrđe… “Istina ima svoje borce i svoje heroje pa čak i svoje šehide, a interes ima samo svoje robove.” (Muftija Muamer ef. Zukorlić)

“Daj mi 500 čvrstih vjernika, vratit ću se sa pobjedom”

Omer, radijallahu anhu, dok je bio halifa, reče Halidu ibn Velidu, radijallahu anhu: ”Halide, želim da odeš do Perzijanaca. Koliko vojnika trebaš?” Halid reče: ”Daj mi 500!” Omer se nađe u čudu, pa mu naglasi, kao da ga Halid nije dobro čuo: ”Halide, oni tamo imaju možda stotinu hiljada vojnika!” Halid mu reče: ”U redu, daj mi još 500.” Omer, opet u čudu, reče: “Povedi bar deset hiljada vojnika.” Halid odgovori: ”Vladaru pravovjernih, nevjernicima je Allah dao samo djelić dunjaluka, a nama je obećao Ahiret. Tako mi Allaha, da odem tamo sa samo pet stotina vjernika, vratili bismo se sa pobjedom!”

Ovako se Halid osjećao, zato što njihova srca nisu bila vezana za dunjaluk, već su razmišljali o Ahiretu. Allah im je dao moć koja se osjetila prije nego što su se susreli sa nevjernicima. Ta mala grupa vojnika, u poređenju sa brojem vojnika koji su nevjernici imali, je bila dovoljna za Halida. U Medinu se vratio sa pobjedom i sa velikom poukom svim kasnijim generacijama.

Borba za Istinu ne može prestati kod čovjeka koji je osjetio slast slobode. Jer, on ne može odustati. To nema nikakve veze sa brojnošću onih koji se na tom putu bore, već sa snagom ideala koji nose u sebi. Niti to ima veze sa brojnošću zastupnika interesa i neistine.

Svaki iskren vjernik zna da kada stupi u borbu na Allahovom putu, nagrada mu je zagarantovana: pobjeda ili šehadet.

Obećanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan ne pokoleba u vašoj odanosti Allahu. (Lukman, 33)

 Piše: Mensur Fijuljanin

Autor je učenik Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru

Tekst preuzet iz učeničkog lista Softa, broj 61.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Dobar tekst ali mi se naslov nimalo ne svida. Nauka i islam idu ruka uz ruku pa tako i matematika. Kad se ideal ubaci u ekvaciju onda je i dio matematike! Treba samo jednacinu ispravno postaviti…

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.