Danas sam poslije ikindije bio u haremu Begove džamije i primijetio ovog plemenitog čovjeka. …
Nije se odvajao od Kur'ana, neprestano ga je učio. Iako je slabijeg vida i u poznim godinama, to ga nije udaljilo od druženja s Božijom Knjigom.
Prišao sam mu, poselamio ga, i zamolio Milostivog da mu podari svako dobro.
Saznao sam da se zove Ibrahim, hadžija je, i da se s Kur'anom druži već dugo, svakodnevno.
Prizor ovog starca, kako skrušeno sjedi i s kojom ljubavlju i pažnjom drži Kur'an, naveo me da se zapitam šta to nas odvaja od Knjige?
Šta je s nama, mladima, zdravima i dobrog vida, pa ne koristimo vrijeme u druženju s Kur'anom?
O Allahu, pomozi nam da učimo Kur'an, da vrijeme provodimo uz njega, učini Kur'an proljećem naših srca i radošću naših života. Amin.
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
Izvor: akos.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
