Husein ef. Đozo je „mudžeddidu-l-asr“ reformator islamske misli 20. stoljeća

6
90

Kada me je prije dva dana jedan prijatelj pitao: „Da li si čuo što su Husein ef. Đozu proglasili fašistom“, mislio sam da je u pitanju nečija neukusna šala ili lažna vijest, koja ima za cilj skrnavljenje časti i dostojanstva ne samo ovog alima i velikana, već cjelokupne Islamske zajednice i Bošnjaka općenito. Tog dana nisam imao mira, već sam svako malo tražio ima li zvanične informacije koja to potvrđuje i taman kada sam mislio da je neću pronaći, informacija i potvrda tome se pojavila.

Ni manje ni više, nego je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, glasovima većine zastupnika, i to isključivo onih koji nose muslimanska imena i trebali bi da štite interese bošnjačkog naroda, podržala inicijativu jednog od zastupnika, opet sa muslimanskim imenom, da se izvrši promjena imena škola, ulica i trgova koji nose imena fašista, nacista i drugih zločinaca koji su ubijali nedužne ljude, progonili ih, silovali i vršili različite zločine, među kojima su svrstali i ovog velikana i islamskog učenjaka.

Začudilo me je, iznenadilo, uvrijedilo, steglo prsa i izazvalo gađenje prema predlagaču i onima koji su inicijativu podržali kada sam među imenima ozloglašenih i presuđenih ratnih zločinaca, ubica, četnika, ustaša, fašista našao imena bošnjačkih prvaka, elite, vjerskih učenjaka, koji su se u okolnostima i sistemu u kojem su živjeli časno borili za očuvanje dostojanstva svog naroda i vjere.

Da stvar bude čudnija, sve se to dešava u vremenu kada države oko Bosne, Srbija i Hrvatska, svim silama nastoje rehabilitovati istinske i dokazane zločince iz svojih redova. Srbija je rehabilitovala četnički pokret i Dražu Mihajlovića te pokrenula procese rehabilitacije četničkih vođa i vojvoda, poput Nikole Kalabića i drugih. Isti procesi se dešavaju i u Hrvatskoj sa ustaškim pokretom, njegovim vođom Antom Pavelićem i njegovim saradnicima, čime se jasno vrši falsifikovanje historije, izjednačavanje žrtve i zločinca, sa jasnim ciljem, a to je amnestiranje zločinaca od odgovornosti. U ovim državama, bez obzira na dokazane zločine pomenutih pokreta i njihovih vođa, mogu se podizati spomenici zločincima, imenovati ulice i slično, te djelovati organizacije koje ih veličaju.

Pitam se koja je to sila, kakav je to argument, koja je to logika, koji je to interes, koji su natjerali nekoga da predloži, a bošnjačku većinu da podrži takvu inicijativu u kojoj se u isti koš stavljaju dokazani zločinci koji su vršili zločine i prvaci svog naroda i ulema koji su branili vjeru i narod? Zar su tako beznačajni čast, dostojanstvo i trud naših dobrih prethodnika, kojih se odričemo i tako jeftino, ponižavajući sebe, prodajemo ili izdajemo? Zar su oni koji su izabrani da danas u Bosni štite i unapređuju prava i intrese bošnjačkog naroda tako nisko pali i tako plitkog uma da ne razumiju procese koji se dešavaju u svojoj državi i okruženju i kakve će konsekvence svega toga biti u budućnosti, te kakva se poruka šalje današnjoj intelektualnoj eliti i omladini.

Neću se ovom prilikom osvrtati pojedinačno na svakog od spomenutih imena Bošnjaka, od Husein ef. Đoze, Mustafe Busuladžića, mula Jusufa Rastodera do Mehmeda Pandže, kojima je neko, zarad nekog interesa, ili nečijeg pritiska, stavio krivicu na pleća i svrstao u istu ravan sa zločincima, očekujući i vjerujući da će taj posao uraditi, to jest dokazati neosnovanost optužbi, bošnjačka inteligencija i elita u Bosni. Ovom prilikom želim se samo kratko osvrnuti na prvo od spomenutih imena, rahmetli Husein ef. Đozu, zbog svega onoga što je taj čovjek uradio za svoj narod, vjeru i Islamsku zajednicu u Bosni, Sandžaku i cijeloj Jugoslaviji, zaduživši na taj način svakog vjerskog službenika, to jest svakog od nas, svakog iskrenog muslimana, da ga poštuje, uvažava i brani. U prilici sam bio da o njemu često slušam svjedočenja od jednog iz reda njegovih učenika u Medresi, a kasnije i saboraca u organima Islamske zajednice, Hajra ef. Tutića, koji je duže od pola vijeka u službi Islamske zajednice, a koji ga je često, u različitim situacijama citirao. Jedna od poruka koju je r. Husein ef. Đozo upućivo svojim učenicima u Gazi Husrev-begovoj medresi je glasila: „Djeco, dolazi teško vrijeme kada će se sve više napadati i udarati na autoritete u vjeri i narodu“

Eto, istinitost riječi koje je izgovorio imao je priliku i da osjeti na svojoj koži, jer je tokom svog života bio optuživan, osporavan, kažnjavan, ali nije odustao, nije se pokolebao, već je nastavio put borbe, vjerujući u Allahovu milost i bolju budućnost koja se ostvarila.

Sa svojim saradnicima je pokrenuo mnoge procese i projekte koji su Islamsku zajednicu podigli na noge, vratili joj ugled i dostojastvo, ulili samopouzdanje, a običnom svijetu, iskrenim vjernicima i džematlijama, nadu za bolje sutra.

Husein ef. Đozo, bio je svršenik Univerziteta Al-Azhar u Kairu, predavač u Medresi, pokretač i urednik rubrike Pitanja i odgovori u Glasniku, kroz koju je održavao vezu sa svojim narodom, rješavaći na taj način njihove dileme i probleme u vjeri. Pokretač je i prvi urednik lista Preporod, član vrhovnih organa i tijela Islamske zajednice, predsjednik Udruženja ilmijje, vjersko-prosvjetni referent Vrhovnog islamskog starješinstva, pobornik ideje osnivanja Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i predavač na njemu, među prvima zagovornik institucionalnog ubiranja zekata i sadekatu-l-fitra putem blok-priznanica Islamske zajednice, to jest uspostave Bejtu-l-mala, što je olakšalo rad Islamske zajednice, posebno finasiranje Medrese Gazi Husrev-beg i FIN-a i obavljao brojne druge važne poslove u Islamskoj zajednici.

Sa druge strane, uspio se nametnuti kao neosporni autoritet svog vremena cijeloj zajednici, jer je obnašao niz važnih javnih funkcija i poslova, sve do toga da je uživao posebno povjerenje Tita, čiji je bio i lični prevodilac za arapski jezik.

Zbog svega pomenutog i mnogo drugih razloga može se zaključiti da je r. Husein ef. Đozo jedan od nas (uleme) kojim se ponosimo, od kojeg smo svi učili, da je tokom svog života i službe u Islamskoj zajednici dokazao svoj patriotizam, da je svojim znanjem, razumijevanjem i jasnoćom tumačenja vjere islama uvrstio sebe u sami vrh liste uleme sa naših prostora. Njega sa pravom možemo smatrati našim reformatorom u 20. vijeku „mudžeddidu-l-asr“, u skladu sa riječima Poslanika a.s.: “Allah će ovome ummetu na svakih sto godina slati nekoga ko će im reformirati vjeru“ (Ebu Davud, Hakim i drugi)  tako da se njegovo ime treba zlatnim slovima ispisati, koje će se dostojanstveno izgovarati i koje ponosno mogu nositi škole, ulice ili trgovi.

Smatram ozbiljnim propustom organa Islamske zajednice što do sada nijedna odgojno-obrazovna ili neka druga ustanova Islamske zajednice nije nazvana njegovim imenom. A taj se propust baš danas, u vrijeme ovog prljavog napada na njegovo ime i djelo, treba ispraviti.

Ako danas Islamska zajednica, njeni čelnici, ulema i iskreni muslimani „mudro“ šuteći i pognute glave prihvate sud i kvalifikaciju po kojoj se jedan od naših dobrih prethodnika, Husein ef. Đozo, islamski učenjak i mislilac, veliki čovjek i patriota, proglašava fašistom, nacistom ili izjednačava sa ratnim zločincima, onda se nemojmo iznenaditi ako se sutra pojavi neko ko će današnje čelnike Islamske zajednice, nekoga od nas ili sve nas koji smo nastavili razvijati i unapređivati ideju Husein ef. Đoze, utemeljenu na Kur’anu i sunnetu Poslanika a.s., proglasiti teroristima ili terorističkom organizacijom. Zar se to ne dešava u muslimanskom svijetu? Čast, dostojanstvo i sloboda u kojima personalno ili kolektivno u ovome trenutku uživamo su rezultat borbe naših dobrih prethodnika, kojih se olako odričemo i preko noći nam mogu biti uskraćeni. Za njihovo se očuvanje moramo nastaviti trajno boriti i svaku tendenciju uskraćivanja ili ograničavanja strogo osuditi, protiv nje se boriti, a njene pobornike izopštiti iz organa odlučivanja.

Dr. Rešad ef. Plojović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

6 KOMENTARI

  1. У Ханџар дивизију се добровољно пријавио јуна 1943. и првобитно служио као имам 2. пука (СС пук бр. 28). За вријеме своје службе у овој јединици, осим просвећивањем трупа, Ђозо се такође бавио и обуком других имама. Писао је у класичном нацистичком пропагандном стилу, користећи стандардне фразе попут „давања живота за великог вођу Адолфа Хитлера и Нову Европу”, о задатку СС-оваца, као и о борби „против капитализма, комунизма и јудаизма“, а све зарад „Новог поретка”.[7] О Ђозиној сарадњи са Хајнрихом Химлером писао је у то вријеме и њемачки магазин „Фокус”. У једном Ђозином писму стоји:[8]

    Сматрам својом дужности изразити захвалност Рајхфиреру у име дивизијских имама и стотина и хиљада сиромашних у Босни. Спремни смо положити наше животе у борби за великог вођу Адолфа Хитлера и Нову Еуропу.

    3

    3
  2. Nacin na koji su pojedinci dosli na odgovorne pozicije je u skladu sa onim sto su i izglasali.
    Svi oni imaju ime i prezime,vise od 90% Bosnjaka bi glasalo za njihovu smenu.
    p.s.Jednostavno ih iskljuciti i RESEN problem

    0

    2
  3. Ono što voliš i poznaješ to i braniš!
    Ali koliko ima onih koji nešto vole i poznaju da bi to i – BRANILI?
    Jedan moj aforizam: Mene je strah nas!

    3

    1

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.