Hrvatska i Izrael: Njegovanje odnosa vojnom saradnjom

0
33

Avigdor Lieberman, Damir Krstičević, Izrael, Hrvatska

Hrvatska, Svijet – Hrvatska i Izrael potpisali memorandum o obrambenoj suradnji koji će biti platforma i za unaprijeđenje bilateralnih odnosa.

Nedugo nakon posjeta hrvatskog premijera Andreja Plenkovića Izraelu i susreta s Benjaminom Netanyahuom, Izrael i Hrvatska otvaraju nove vidove suradnje – ministri obrane dviju zemalja Damir Krstičević i Avigdor Lieberman potpisali su Memorandum o razumijevanju u području obrane koji će biti, kako je rečeno, platforma i temelj za unaprijeđenje obrambene suradnje i bilateralnih odnosa uopće.

Planirana je suradnja na vojno-tehničkom području, razmjena iskustava na području izobrazbe, različitih oblika školovanja i obuke, kibernetičkih sposobnosti te na području opremanja i modernizacije.

Kanaderi kao primjer suradnje

Lieberman je tom prilikom ponovno zahvalio na pomoći krajem prošle godine, kada su hrvatske protupožarne snage u kanaderima potvrdile svoje visoke sposobnosti u gašenju katastrofalnih požara u Izraelu.

Promptni odaziv Hrvatske na izraelski poziv u pomoć, smatra vojni analitičar i glavni urednik portala Defender.hr Marko Ćustić, bila je sjajan primjer međunarodne suradnje.

Izraelska tehnologija i švedske pogodnosti

Pri razmatranju skupe investicije obnove borbenog zrakoplovstva, kaže Ćustić, u Hrvatskoj se razmišlja i o drugim opcijama pa je teško procijeniti koliko je mogućnost kupovine izraelskih zrakoplova F-16 vjerojatna. Prema njegovim procjenama, kupovina izraelskih F-16 vjerojatno je u konačnici skuplja od, primjerice, švedskog Gripena.

“On ima u istočnoj Europi već u nekoliko zemalja opciju gdje možete uzeti te zrakoplove na leasing, a praktički cjelokupan trošak održavanja, dijelova i svega je uključen u taj leasing koji plaćate na godišnjoj razini, što ispada prilično povoljna opcija u odnosu na neke druge varijante”.
No, ističe da su, uzimajući u obzir brojne posjete hrvatskih državnika Izraelu posljednjih godina, odnosi dviju zemalja sve bolji te je ovaj memorandum znak daljnjeg poboljšanja i produbljivanja suradnje. Radi se, kaže, o dobrom smjeru jer Izrael upravo u području vojne tehnologije i opreme spada u svjetski vrh.

To je posebno zanimljivo, smatra, jer Hrvatska razmatra mogućnosti obnove zastarjele borbene zrakoplovne eskadrile MiG-ova 21, a Izrael svoje 30-ak godina stare zrakoplove F-16 zamjenjuje najsuvremenijim F-35. Ti F-16 zrakoplovi su obnovljeni i poboljšani najsuvremenijom izraelskom tehnologijom.

Američki zrakoplovi s izraelskom tehnologijom

“Poput prikaza slike ekrana na viziru kacige, ugradnja velikih info-panela u boji u kokpit, ugradnja boljeg radara. Navodno u paketu dolaze i projektili zrak-zrak koje proizvodi izraelski Rafael. Znači, kompletan jedan paket američkog borbenog zrakoplova opremljenog najnovijom izraelskom tehnologijom. Tvrdi se da su ti F-16 u razmatranju, odnosno jedna od mogućnosti koje bi Hrvatska mogla odabrati za obnovu svog borbenog zrakoplovstva”, kaže Ćustić.

Međutim, Izrael je, navodi, općenito u području vojne suradnje zanimljiv jer je otvoren za transfere tehnologije i potencijalne zajedničke poslove i druge oblike kooperacije. Hrvatska vojna industrija je, kaže, u ekspanziji proizvodnje suvremene opreme i oružja.

“Taj smjer tehnološkog razvoja i proizvodnje sofisticiranije opreme, a ne onog starog željeza za prodaju nekim nerazvijenim zemljama, je ono gdje bi Hrvatska i Izrael sigurno mogli surađivati i ostvariti neke ekonomske uspjehe”.

Izrael je, ističe stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina, partner NATO-a pa je potencijalno bilateralni partner Hrvatskoj kao članici Saveza.

Pritom se, kaže, radi ponajviše o mogućoj kupovini uglavnom rabljene opreme izraelske vojske, ali na to treba gledati i kao na prostor u kojem će se pokušati ‘progurati’ američko naoružanje.

Odnosi pod upitnicima

“U posljednje vrijeme sve je više ruskog oružja na Bliskom istoku, Rusija se vraća na velika vrata sa svojim poboljšanim vojnim sustavima, pogotovo što se tiče zrakoplova, borbenih helikoptera te protutenkovskih sustava i upravo zbog njihove preciznosti, koja je viđena u sirijskom ratu, sve više država napušta američko naoružanje. Ne bih htio da to zvuči na način da mi kupujemo ono američko oružje koje nitko drugi ne želi, ali svakako da postoji ovdje jedna poveznica da se unutar NATO saveza ne diraju neke ustaljene prakse, a Izrael je poznat kao zemlja preko koje se često takvo oružje prodaje”, kaže Obućina.

‘Razumljiva suradnja’

Hrvatska ovom suradnjom i dobrim odnosima s Izraelom, ističe Cvrtila, ne izlazi izvan okvira onoga što inače i Europska unija u svojim politikama govori, odnosno nije odstupanje u tom smislu jer, kao i svaka druga članica NATO-a i EU-a, Hrvatska također može razvijati posebne veze s određenim državama, ukoliko ta suradnja ne izlazi izvan okvira.

“Izrael je dio zapadnog svijeta, on je u mnogim aspektima i kao nečlanica vezan uz određene strukture i u EU-u, obrambena suradnja između NATO-a i Izraela je vrlo dinamična, vojna industrija EU-a i SAD-a i Izraela je isto tako povezana. Prema tome, Izrael nije samo zato što je na drugom kontinentu izoliran od zapadnog liberalnog svijeta, odnosno europskoga prostora. Dapače, on je u mnogim aspektima u njega uključen. Onda je i suradnja Republike Hrvatske u tom smislu sasvim razumljiva”.
No, kako se radi i o općenitom produbljivanju bilateralnih odnosa, napominje da su oni na neki način uvijek bili pod upitnikom.

“Od osamostaljenja Hrvatske, zbog prošlosti koju ne možemo zaboraviti vezano za NDH i kasnije za jugoslavensku politiku prema Izraelu koja, u najkraćim crtama, nije bila srdačna. Tu je bilo dosta sumnji, odmjeravanja u odnosima i to se na kraju vidjelo s kašnjenjem u uspostavljanju diplomatskih odnosa. Ono što je Hrvatska postigla u međuvremenu u tim odnosima jest prije svega gospodarski element ulaska izraelskog kapitala u velike hrvatske tvrtke, ali i mogućnosti od turizma do nekih kulturnih suradnji”.

Često se tu, kaže, radilo o velikim početnim koracima koji kasnije nisu nastavljeni i na tome zastaje i medijska pažnja prema Izraelu.

“Smatram da i sama hrvatska politika nije toliko okrenuta prema Izraelu kao jednom od svojih strateških partnera. Mislim da najviše u tom odnosu vlada osjećaj potrebe da se surađuje s Izraelom zato što je partner Zapada, pa eto onda ćemo i mi surađivati s njima, bez možda nekog dalekosežnog shvaćanja ili razmišljanja što bi to trebalo značiti”.

Problem stava

Pritom napominje kako se ti odnosi trebaju ‘vagati’ s obzirom na to kakav bi učinak odnos s Izraelom imao na odnose s njemu susjednim arapskim zemljama.

Hrvatska, smatra, osim jeftine nabave oružja, zrakopolova i sl., nema nikakve interese u Izraelu jer s geostrateškog gledišta, kaže, nema stav prema situaciji na cjelokupnom Bliskom istoku, ulozi Izraela i pitanju rješenja o dvije države – palestinskoj i izraelskoj.

A kad nemate stava, ističe, ne možete govoriti da imate neke interese. No, Hrvatska, naglašava, kao članica EU-a i NATO-a koja, kao i neke druge zemlje članice, doduše ne može proaktivno stvarati odluke, ali je se pita za njezin stav koji ima i pravo i odgovornost imati – kako prema Izraelu, tako i prema situaciji u toj regiji i arapskim zemljama u Izraelovom okruženju.

Naglašavajući da su prilikom nedavnog susreta Plenkovića i Netanyahua s obje strane izrečene vrlo prijateljske riječi, analitičar Vlatko Cvrtila smatra da je ovo slijed koji operacionalizira konkretnu i detaljniju suradnju u obećavajućim područjima, što ne iznenađuje jer Hrvatska s Izraelom ima potpisane sporazume i u drugim područjima.

Izraelsko okruženje
S obzirom na problematiku odnosa u Izraelovom okruženju, Cvrtila naglašava da postoje razlike u politikama prema Izraelu i među samim državama Bliskog istoka.

‘Za dom spremni’ – izbjegnuta priča

Već drugu godinu zaredom glavne židovske organizacije u Hrvatskoj neće prisustvovati službenoj državnoj komemoraciji povodom godišnjice proboja logoraša iz ustaškog logora Jasenovca, a razlog je, kako navode, relativizacija ustaštva i vojnih oznaka, pri čemu je sporna spomen-ploča HOS-a s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ samo dio problema. Iako je u trenutku posjeta hrvatskog premijera Izraelu ta spomen-ploča bila posebno aktualna, ona nije bila predmet razgovora. Obućina kaže da to pokazuje trend dobrog odnosa u kojemu se izbjegavaju teme koje bi se u nekom drugom vremenu sigurno pojavile.

Cvrtila ističe da su to problemi koji se prije svega tiču unutarnjih pitanja neke zemlje koja ih na svoj način treba i riješiti te će rijetko koja ozbiljna država tome pristupiti na drugačije, zato što su joj važniji odnosi koji su na strateškoj razini razvijeni. A Izrael s Hrvatskom, kaže, nema opterećenja koja bi posebno zabrinjavala njihovu diplomaciju na način da ona mora odgovarati otvorenim notama i sl. “Države mogu imati određena neriješna pitanja, pa čak i neka koja dosta opterećuju međusobne odnose, ali to ne znači da, recimo, neće potpisivati sporazume kojima se zapravo umnožavaju neke pozitivne interakcije”.
To su, kaže, slojeviti odnosi koji se odvijaju u dinamičnom geopolitičkom kontekstu i podložni su određenim zajedničkim interesima te se, ističe, ne može izričito govoriti da je Izrael u neprijateljskom okruženju.

“S Jordanom imaju potpisan sporazum o suradnji, s Egiptom isto, te dvije države su priznale postojanje države Izrael. U Libanonu možemo reći da postoji jedna frakcija koja je izrazito protiv Izraela, ali to ne znači da je cijela država. Sirija je u građanskom ratu, zbog graničnih razloga neprijateljski nastrojena prema Izraelu, ali kada idemo dalje nabrajati druge države koje su izvan tog kruga, ne možete reći da su baš izrazito sve na jednoj strani nasuprot Izraela. To su vrlo dinamični i različiti interesi i ne vjerujem da će suradnja ili produbljivanje suradnje s državom Izrael pogoršati odnose [Hrvatske] s nekim arapskim državama”.

Nitko, ističe, od Hrvatske ne traži ni da se posebno odredi prema palestinskom pitanju, budući da se s njime teško nose i velike organizacije poput UN-a, pri čemu EU kroz različite financijske kanale pomaže palestinsku samoupravu.

Palestinsko pitanje

“U EU-u ima država koje jasno naglašavaju jedan ‘teritorij-dvije države’, ali isto tako ima drugih koje imaju različiti stav. Ne mislim da bi se Hrvatska u tom smislu morala opredijeljivati za jedno ili drugo rješenje i da bi onda to bio preduvjet za suradnju s jednom i drugom stranom. U međunarodnoj politici možete ne odlučiti se za određenu politiku, prepustiti je međunarodnim tijelima, a dobro razvijati odnose i s jednom i s drugom stranom”.

Hrvatska i Izrael, kaže, nisu imali otvorenih pitanja, surađivale su, a Hrvatska nije zauzimala stranu, što se uzima kao kontinuitet politike.

Stoga se po njemu radi o daljnjem kontinuitetu tih odnosa i mogućoj konkretizaciji onoga što se do sada događalo, ne o posebno velikom iskoraku.

“Memorandum o razumijevanju ne znači da ćemo od sutra imati duboku obrambenu suradnju s Izraelom. To je tek početak – dvije države su jedna drugoj dale ruku i rekle ‘imamo prostor i područje za surađivanje’, ali do konkretizacije u pojedinim projektima i platformama je još dalek put”, zaključuje Cvrtila.

Izvor: Al Jazeera


Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Hrvatska i Izrael: Njegovanje odnosa vojnom saradnjom


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.