Hajrli nam bilo!

0
24

Vijest o formiranju Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti u Novom Pazaru iznenadila je mnoge, jer prije toga nije bilo nekih pompoznih najava u medijima. Osnivači, njih 21, su svi renomirani i angažirani intelektualci u bošnjačkoj javnosti. Inicijativa je pokrenuta od ljudi iz agilnog kruga saradnika oko muftije Muamera Zukorlića, odnosno najviše od njega samog, čovjeka koji je u zadnje dvije decenije svojim konkretnim djelima na vjerskom, obrazovnom i nacionalnom, odnosno političkom planu, pokazao da odstupa od predstave o Bošnjaku, koja je (bila) nametnuta na Balkanu kao čovjeku koga karakteriše ležernost i iščekivanje.

Muftija Zukorlić je svim svojim postupcima dokazao da ne pripada takvom, lošem (zlonamjernom, pisačevom) skiciranju bošnjačkog insana, ali je i dokazao svima, pa i Bošnjacima, da je moguće kretati se ka boljem usprkos okolnostima koje nam ne idu naruku. Nezadovoljstvo izražavaju najviše politikantski krugovi iz Beograda koji ne očekuju ovakvo bošnjačko ponašanje i kretanje, ali i oni očigledno letargični politički i ini „čimbenici“ među nama, koji bi da se mire (i pravdaju) objektivnim smetnjama, a počesto zaparvo time pokrivaju svoje subjektivne slabosti. Ovu nesvakidašnju osobinu Zukorlića, u više prilika je isticao i sam reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, koji je naglašavao da je i sam često iznenađen od njegovog muftije, jer – ide dalje u realizaciji i od onoga što je sam najavio da će uraditi.

Kad smo kod iznenađenja u bošnjačkoj javnosti, ovaj hrabri potez formiranja BANU, podsjetimo da nije bio neočekivan, već je od mnogih godinama nagovještavan – ako ništa drugo – često kao nužna bošnjačka potreba. I autor ovih redova je u jednom razgovoru od prije par godina sa muftijom Zukorlićem čuo od njega osobno da je jedan od razloga što je pokrenuta politička i medijska hajka na njega u Srbiji, upravo zbog ideje da (se) formira Bosnjačku akademiju.

A kad je riječ o (negativnim) reakcijama, vjerovatno nije slučajno što je reis Cerić u obraćanju na Osnivačkoj skupštini BANU kazao da će se značaj osnivanja akademije mjeriti i po reakcijama (izjavama) u medijima. Takvih negativnih reagiranja, koja (za) očekivano dolaze iz nacionalističkih okruženja oko Bošnjaka, ali, nažalost i (ne)očekivana od nekih poznatih Bošnjaka, svjedoci smo upravo ovih dana.

Negativne reakcije iz srbijanskih šovinističkih krugova su najoštrije, jer su oni ionako po pravilu protiv bilo kojeg dobrog poteza u Bošnjaka na svim prostorima. Za svakog Bošnjaka koji iole misli svojom glavom takve reakcije su mogle biti i očekivane, i zato nije čudo što se one nespretno pokušavaju zaviti u kontekst aktuelnog (političkog) sukoba na relaciji – okruženje muftije Zukorlića u vjerskom ustrojstvu IZ u Srbiji i Bošnjačkom nacionalnom vijeću s jedne strane, i srbijanskog državnog, političkog i naučnog (bolje kazano kvazi-naučnog) antibošnjačkog miljea, koji koristi bošnjačke aktuelne (polu)sposobne političke predstavnike, uplašene za svoje pozicije u vlasti, jer očigledno gube političko tlo pod nogama u Sandžaku, tim prije što se svakim danom izbori približavaju u Srbiji. Uticaj svih ovih institucionaliranih faktora oko muftije Zukorlića je, po svoj prilici, preovlađujući u bošnjačkoj javnosti sjevernog dijela Sandžaka, ali i same Srbije!

S druge strane, neozbiljnim primjedbama (bošnjačkih) pojedinaca da „čelnici Islamske zajednice“ ne treba da osnivaju naučne institucije, već da se bave vjerom“, već je odgovorio akademik Ferid Muhić, predsjednik BANU, upravo onako kako on umije: komparacijom sličnih postupaka od naučnih institucija u Evropi, koje su koristile usluge i pomoć hrišćanskih teologa. Ovdje prof. Muhić jasno ističe da je takvima problem samo to – što su u ovom osnivanju učestvovali alimi, kao što im je stalno i bio problem kad su slični bošnjački (ili muslimanski, islamski) potezi u pitanju.

Naravno, za nas muslimane učešće alima (učenih) u naučnom činu se podrazumijeva i poželjno je kod Bošnjaka, a u ovom slučaju je očigledno bilo i nužno.
Zašto?
Daljnji skromni odgovori (autora ovog tekta) svima koji se pitaju – zašto BANU, i zašto ovi pokretači i osnivači, bio bi sljedeći:
Kao prvo, moramo biti realni – i znati da osnivanje svake ozbiljne institucije zahtijeva obilje posla, priprema i troškova, pogotovo jedne ovako važne institucije kakva je Akademija nauka i umjestnosti, te je ona mogla biti realizirana samo uz infrastrukturnu i svaku drugu pomoć i podršku neke druge postojeće bošnjačke institucije. A, htjeli mi to da javno ističemo ili ne, fakat je da je Islamska zajednica bila i u mnogim segmentima još ostala najorganiziranija bošnjačka institucija! E sad, tu našu staru instituciju – IZ zasad još uvijek vode reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić i muftija Muamer ef. Zukorlić, ako neko još nije čuo (da se malo našalimo), pa što su oni imali kuraži da ovo odrade – za to nisu ni nadlježni njihovi protivnici.


Osnivači BANU: Filipović, Muhić, Cerić i Zukorlić

S druge strane, oni koji se među nama s podozrenjem pitaju zašto BANU, bolje bi bilo da se pitaju zašto je godinama većina Bošnjaka htjela Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti, odnosno krovnu nacionalnu naučnu instituciju Bošnjaka! Naime, godinama unazad viđeniji bošnjački intelektualci su govorili da nam je akademija nužna za naučna istraživanja vezana za bošnjačku naciju. Zar većina nas nismo jako priželjkivali jednu takvu autoritativnu instuticiji „posljednje riječi“ koja će okupiti u nauci već dokazane naše ljude koji bi institucionalno iznosili svoja mišljenja i stavove o mnogim pitanjima što tište bošnjački narod, s neophodnom metodološkom naučnom potkom? Dakle, oko neophodnosti ovakve visoke nacionalne institucije većina Bošnjaka se sigurno slaže.

Na pitanje zašto je ona formirana u Novom Pazaru, odgovor je još prostiji: zato što nije formirana u nekom drugom bošnjačkom centru, odnosno u glavnom – u Sarajevu, jer su, sva je prilika, Bošnjaci u BiH malo više posvetili pažnje raspravi o potrebi, a zapostavili akcione poteze oko osnivanja Bošnjačke akademije. Prema tome, konkretan čin pokretanja je – htjeli to oni iz BiH da priznaju ili ne – ostao u nadlježnost Novom Pazaru, odnosno krugu aktivnih intelektulaca okupljenih oko muftije Zukorlića.

Tim prije što se postupci nekih naših ljudi u politici, medijima i naučnim krugovima u Bosni, mnogima nama izvan nje pričinjavaju kao njihov trud da dokažu ispravnost zlonamjernog skiciranja onog pisca crnih misli o Bosni kao „tamnom vilajetu“ u kojem se ništa ne događa.
Prema tome, namjesto prigovora „zašto baš oni“, trebamo odati priznanje i onima koji su inicirali i onima koji su odradili pripreme, a pogotovo onima koji su prihvatili čast da uzmu učešće u redovima prvih osnivača naše Akademije.

Naravno – pred njima stoje i obaveze. Ne toliko osobnog dokazivanja, jer su se mnogi od njih već dokazali, a neki su i dugogodišnji članovi i drugih akademija. Međutim, fakat je da su pred Bošnjačkom akademijom mnogi izazovi, ali ne treba sumnjati da ljudi koji su je formirali, bez obzira na sve napade na njih, sigurno imaju i dovoljno kuraži i sasvim dovoljno autoriteta i naučnog renomea, da mogu pogledati u oči i odgovoriti svakom koji se potivi ovom postupku ili budućim naučnim aktivnostima i izazovima.
Jedna od obaveza koja pada na sve svjesne Bošnjake pojedinačno, a zasebno na već postojeće bošnjačke institucije, jeste da se Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti pomogne svim mogućim i dozvoljenim sredstvima, ne isključujući ni jednog momenta materijalnu i finansijsku pomoć.


Alija Džogović na osnivanju BANU
Zato nas je dodatno obradovala vijest da je jedan od akademika i prof. Alija Džogović, veoma plodan autor pisane riječi na bosanskom jeziku, a pošto je dobar poznavalac prilika među kosovskim Bošnjacima, autor je i mnogih radova o njima, kako o onima sandžačke, tako i o onima torbeške i goranske provenijencije na Kosovu.

Kad je riječ o renomiranosti pojedinih osnivača, zar za mnoge među nama Bošnjacima akademik Muhamed Filipović nije nesporni autoritet – i naučni i nacionalni?
Zar također izabrani predsjednik BANU prof. dr. Ferid Muhić nije svojim naučnim opusom i svojim živim angažmanom na svim bošnjačkim prostorima pokazao da je jedna od bošnjačkih „institucija koja hoda“? Ove kvalifikacije naravno vrijede za još mnoge druge akademike među njima, sve do našeg adžo Alije Džogovića s Kosova, koji – neka mi se ne zamjeri na subjektivnosti – jeste jedan od najplodnijih bošnjačkih mislioca među bošnjačkim besmrtnicima. (Po mom mišljenju i ova formulacija o „besmrtnosti“ akademika, zapravo ima islamsko porijeklo, jer je poznat hadis da – kad čovjek preseli na Ahiret, teku mu i dalje sevapi na dunjaluku po tri osnova, a jedan od njih je i pisano djelo od kojeg ljudi imaju koristi.)

Kad smo kod akademika Džogovića, samo da podsjetim na izjavu dr. Šefketa Krcića tokom Bošnjačkih pjesničkih susreta u organizaciji „Selama“ u Rečanima više Prizrena, 2003. god., koji je tada kazao da je imalo pravde prema Bošnjacima profesor Alija Džogović je odavno zaslužio da bude akademik“. Prof. Džogović je dakle s Kosova, a da se vodilo računa i o regionalnoj zastupljenosti bošnjačkih stvaraoca, govori i ime među akademicima BANU dr. Šerbe Ratodera iz Crne Gore.

Dakle, niko nije ni očekivao da neće biti reakcija i među Bošnjacima, tj. za očekivano je bilo da će biti „nevernih Toma“. Onima koji se protive iz politikantskih pobuda kakvih je najviše po Sandžaku, a ima ih i u BiH, s tim što su im motivi i „mete“ različiti, možda za ovu priliku najviše odgovara baš ovo „tomino ime“, jer se njihovi stavovi poklapaju sa „stavovima“ miljea oko Tome Nikolića i njemu slične družine iz Beograda.

A oni malo učeniji koji bi da odbacuju i „naučno obrazlažu“ navodnu nepotrebnost ili ishitrenost osnivanja BANU, prije nego nastave medijsku kampanju protivljenja – pošto im većina nas ne spori da su ljudi od značaja za Bošnjake, oni bi se ipak trebali zamisliti makar nad jednom jako očiglednom podudarnošću njihovih stavova sa haman istim kritikama antibošnjački ostrašćenih akademika SANU-a, čije bilo kuca upravo po otkucajima ostarjelog, ali mržnje prepunog srca Dobrice Ćosića iz Srbije, akademika SANU-a. Nije li baš Ćosić nedavno u svom intervjuu „Politici“ muftiju Zukorlića i reisa Cerića označio kao „opasne ljude“ po (šovinističke, dakako) interese Srbije i Srba, kakve ih on zamišlja i dalje pokušava da zadrži oko svog začaranog uma i kruga?

Ako ni ovo nije dovoljno nekim bošnjačkim dežurnim dušebrižnicima, ili onima koji su iz politike i drugih sfera zahvaćeni karakterističnom letargijom i nemoći, krajnje je vrijeme da (sa)znaju da mnogi obični Bošnjaci, ali svejsni svog bića, već odavno znaju – da kad im nije baš sve najjasnije šta je za Bošnjake dobro, uvijek pogledaju šta to misli Ćosić i slične „ćose“ – šta je za njih loše, da bi (u)radili – kontra njemu i njima.
Naime, nemoguće je da se kritike nekih bošnjačkih umova, koji govore u kontekstu dobra za Bošnjake, u detaljima poklope sa kritikama otvorenih bošnjakomrzaca iz SANU-a i srbijanske šovinističke politike:

Što se dijela svjesnih Bošnjaka Kosova tiče, mi odavno znamo da nam treba jedna ovakva nacionalna institucija, koja će u svom naučnom opusu obuhvatiti istaživanja i radove o Bošnjacima Kosova. – Ne da bi nas potvrdili – što reče i dr. Muhić u intervjuu „Avazu“, jer nema šta ko da potvrđuje onima koji su se svojom voljom samodeklarisali (i na minulom popisu u Republici Kosova) kao Bošnjaci, već da onima koji se tako nacionalno osjećaju i koji su o(p)stali na ovim prostorima, daju u ruke dovoljno naučne argumentacije da bi oni mogli da se brane od nasrtaja na svoj identitet. Slučaja takvih nasrtaja je, nažalost, bilo već preko stoljeća nad ovim narodom i na prostorima Kosova. Da samo spomenemo primjer srpskog kvazinaučnog negiranja bošnjačke samobitnosti, zasebno naše populacije u Gori, koji nisu žalili ni para ni truda, da u devedesetim godinama urade obiman projekat „GOS“ u SANU, od nekoliko obimnih knjiga, sve sa ciljem odvajanja dijela našeg naroda u Gori od nacionalnog deklarisanja za Bošnjaka i radi njihovog zadržavanja u srpskom govornom području i u srbijanskim političkim manipulacijama po Kosovu i oko njega. Na ovakve i slične „kvazinaučne“ nasrtaje, najbolji odgovor je onaj pravi naučni – bošnjački.
Ovu potrebu Bošnjaka Kosova je na svoj način potrefio jedan od rijetkih autora u bošnjačkom govornom području, koji se bavi i Bošnjacima Kosova, prof. dr. Džemaludin Latić, jedan od akademika BANU, u intervjuu uoči zadnjih izbora za Predsjedništvo BiH, kad je naglasio potrebu za formiranjem Bošnjačke akademije, rekavši da jedna takva naučna institucija treba da se bavi mnogim bošnjačkim (otvorenim) pitanjima, između ostalog, poput pitanja i onih Bošnjaka u Prizrenu i okolini, na Kosovu.

Zato nas je, dodatno obradovala vijest da je jedan od akademika i prof. Alija Džogović, veoma plodan autor pisane riječi na bosanskom jeziku, a pošto je dobar poznavalac prilika među kosovskim Bošnjacima, autor je i mnogih radova o njima, kako o onima sandžačke, tako i o onima torbeške i goranske provenijencije na Kosovu.

Zaključak bi bio da – umjesto praznih kritika, pokušajmo da mudro uskliknemo: Hajirli nam – nama Bošnjacima i svim dobrim ljudima bilo!

Autor: Ćerim Bajrami

Izvor: Bosnjaci.net


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.