Novi Pazar – Novopazarsko naselje Pašino guvno proteže se duž magistralnog puta Novi Pazar-Raška. Dobilo je ime po Ejup-paši Ferhatagiću, novopazarskom muselimu (oblasni upravitelj) iz prve polovine 19. vijeka. Ejup-paša je obnovitelj Pašine džamije u naselju Svojbor i cijelo ovo naselje, ćuprija preko rijeke i džamija dobili su naziv po paši.
Pošto je u naselju Pašino guvno bilo relativno malo domaćinstava, stanovnici ove mahale, kao i Ćerkez mahale, pripadali su džematu džamije u Svojboru. Međutim, kako je naselje raslo, a broj stanovnika se povećavao, javila se potreba za mjestom u ovom naselju na kojem bi vjernici obavljali namaz. Zahvaljujući angažovanju džematlija, u toku mjeseca Ramazana u lokalu Kemala Planića organizovane su teravije i vjerska pouka djece. Mesdžid u ovom lokalu je bio u toku dva Ramazana, a kasnije je premješten u lokal Džema Kolašinca. Džemat je već uvidio da je potreba za džamijom velika i počelo je da se govori o izgradnji džamije.
Hadžinica Kada je imala zemlju u Podbijelju. Predlagali su joj da je uvakufi za izgradnju džamije, ali je teren bio nepristupačan i nepovoljan za izgradnju džamije.
„Jedne noći sam sanjala kako mi je džamija uz kuću”, priča hadži Kada. „Ispred kuće sam imala vrt od nekoliko ari do puta i odlučila sam da taj vrt uvakufim za džamiju. Otišla sam kod Muftije i to mu rekla.”
Hadži Kada Bejtović je ćerka Džema Bejtovića iz plemena Kolašinaca. Njih je bilo tri sestre koje su naslijedile zemlju svoga oca na Pašinom guvnu. Sestre – Nurča, hadži Kada i hadži Zuma su od malih nogu odgajane u duhu islama i ljubavi prema vjeri. Kada Bejtović je rođena 1927. godine, a o islamu je učila i od Smail-age Filibalića, poznatog sandžačkog alima. Bila je udata u Turskoj i dugi niz godina je živjela tamo sa svojim mužem Deniz Bajramom. Bajram je Bošnjak iz Sandžaka, iz porodice Nicevića. Voljom Allaha dž.š. nisu imali djece, ali je ljubav prema Allahu dž.š. bila nemjerljiva i Kada je 1991. godine iz Turske otišla prvi put na hadž. Drugi put je na hadž išla preko Mešihata Islamske zajednice 1998. godine kao bedel za svoju majku. Od kako zna za sebe bila je u ibadetu i sekirala se i brinula za ovaj naš vilajet sandžački. Svojim autoritetom i ponašanjem uticala je na žene iz rodbine i komšiluka i ukazivala im na pravi put, put islama. Pozivala je na dobro, pa je ponekad nailazila i na otpor i dolazila je, zbog toga što je nisu razumjeli, i u sukobe sa okolinom, ali je uglavnom svi koji je poznaju cijene i poštuju.
Hadži Kadina inicijativa je ubrzo krenula da se realizuje i 2004. godine, pod pokroviteljstvom Mešihata Islamske zajednice i Odbora Medžlisa IZ-e Novi Pazar na čelu sa predsjednikom Sead-ef. Šaćirovićem, postavljen je kamen temeljac za izgradnju džamije na parceli koju je hadžinica uvakufila.
Sabahudin – Bake i Enes – Eko Hodžić, hadži Kadini sestrići, sinovi od sestre Zume, kao i cio džemat ovog naselja i ostali članovi hadžinicine rodbine, angažovali su se u izgradnji džamije. Posebno se istakao Bake, auto-prijevoznik, koji je svaki svoj slobodan trenutak, kada nije na putu, posvetio džamiji. Bake za „Glas islama“ priča:
„Kada smo počeli da pravimo uslove za izgradnju džamije bilo je dosta teško. Počeli smo da radimo u vrijeme kada se javila ekonomska kriza i kada je narod počeo naglo da siromaši, a fabrike da se zatvaraju. Bilo je teško prikupiti sredstva za bilo šta od materijala što nam je bilo potrebno, jer džematlije jednostavno nisu imali novca ni da prehrane svoje porodice. Ali Allahovom dž.š. voljom i velikim trudom radovi su počeli da odmiču. Javili su se braća Emrovići i Mašo, vlasnik firme „Big bos”, koji su dosta pomogli izgradnju. Plac je bio nepristupačan i mašine nisu mogle da kopaju, pa su džematlije uvakufljavali i svoj fizički rad. Kada se počelo nazirati da će stvarno na tom placu da se izgradi objekat, počeli su se javljati i malo imućniji ljudi da novčano pomognu. Idriz-ef. Beširović je također dosta pomogao, prvenstveno savjetima, jer je i džamija u Svojboru tada bila u izgradnji. Angažmanom džematlija, komšija i svih plemenitih ljudi, koji shvataju blagodati izgradnje džamije, nakon pet godina građevinskih radova džamija je puštena u rad.”
Po Baketovim riječima, kada se stiglo do krova ponestalo je para, snage i energije. Tada je u pomoć džematu na Pašinom guvnu pritekla Islamska zajednica i radovi su nastavljeni. Kube i svi završni radovi su izvedeni uz pomoć Islamske zajednice.
Džamija je vjernicima predata na korištenje na džumi namazu prvog Ramazana 2009. godine. Toga dana su vjernici u svojim srcima imali tri radosti: radost džume, radost početka Ramazana i radost vakufa. Na otvaranju džamije je hutbu održao glavni muftija Islamske zajednice Muamer-ef. Zukorlić, koji je u svom obraćanju, između ostalog, rekao:
„Pošto sam bio u prilici da pratim kompletan istorijat nastanka ove džamije, za ovo parče zemlje u ovoj mahali vi ne biste nikada ni znali da postoji da nije bilo ove džamije. A ovo je bilo vlasništvo jedne naše hanume koja se zove hadži Kada Bejtović. Jedne prave hanume koja zaslužuje svako poštovanje. Nije ona ni od najbogatijih, ni od srednje bogatih u materijalnom smislu, ali je ona najbogatija žena u našem gradu jer se odlučila da sebi pravi kuću u Džennetu. Ona je investirala u biznis koji traje vječno. Uvakufila je plac, ali nije samo to – ona je bdjela, skapavala i svaki dinar koji bi skupila donosila u nekom zamotuljku i tražila da se nastavi sa radovima. I zahvaljujući Allahovoj volji i neograničenoj imanskoj energiji hadži Kadinoj mi danas ovdje obavljamo džumu namaz.”
I pored toga što je uvakufila plac, hadži Kada je prikupljala i novac od džematlija, a prodavala je i zemlju koju je od oca naslijedila i sve te pare je ugradila u ovu džamiju. Sada je hadžinica narušenog zdravlja zbog moždanog udara kojeg je imala, ali je to ne sprečava da uz pomoć štapa i nekog od pomagača dolazi na svaki namaz.
„Ezan me budi i ezan me uspavljuje, šta još da poželim drugo”, kaže hadži Kada. „Lijepu je ovu djecu Allah dž.š. odabrao i dao. Ne zna se koji je bolji – da li imam, da li mujezin. Lijepo uče i ja sam prezadovoljna.”
A imam u Hadži Kadinoj džamiji je student Fakulteta za islamske studije i svršenik Medrese „Gazi Isa-beg“ Haris-ef. Bećirović. On je imam od prvog dana i zadovoljan je džematom i posjećenošću džamije. Haris-efendija obavlja i vjersku pouku i ima preko dvadesetoro djece koja je pohađaju i postižu jasne i vidljive rezultate u savlađivanju harfova i učenju Kur’ana. Džamija je petovaktovna, a za vrijeme džume je prepuna jer se u blizini nalaze fabrike za preradu džinsa čiji radnici su dobili mjesto gdje mogu obaviti džumu namaz. Džematlija Sulejman Planić sa neskrivenom srećom i zadovoljstvom na licu kaže:
„Što se tiče mene lično, da Allah dragi da sve najljepše hadži Kadi i ovom našem Muftiji što nam napraviše ovu džamiju. Ja sam za svaki namaz trčao u Svojbor, pa mi ponekad ispusti guma na biciklu, te zakasnim na namaz. A sad jok. Tu mi blizu. Ja sam se preporodio. Da Allah dž.š. svima Džennet podari.”
Unutrašnji radovi u ovoj džamiji su završeni. Opremljen je prostor i na mahfilu tako da je spremno dočekan džemat ovog naselja, kao i svi građani koji žive ili rade u blizini, koji sada imaju gdje da obavljaju pet dnevnih namaza. Džamija je svijetla, uredna, čista i na neki svoj poseban način skladna i lijepa, iako ne zauzima veliku površinu. Kada se kroči u unutrašnjost Hadži Kadine džamije osjeća se mir i energija iskrenog hadžinicinog nijeta da napravi hair na dunjaluku.
Od građevinskih radova ostalo je da se, uz Allahovu dž.š. pomoć, sazida minaret, izradi fasada i uredi harem. Javljaju se izvjesni donatori koji žele da pomognu, tako da se džematlije nadaju da će se i taj hairli posao završiti u najskorijem vremenu.
Izvor: Glas-Islama.info
MasaALLAH