Gusinjska sofra

0
31

Gusinje – “Ovu svoju Gusinjsku priču počinjem, bez koristi za sebe ili vas, već iz potrebe za ovu nasu djecu da shvate ljepotu Gusinja i dobrotu Gusinjana i da ostane zapis o tim, lijepim vremenima koja se neće vise ponoviti – nazalost – mozda nisam u pravu.

Svjestan sam da pišem zapletano jer nisam pisac ,ruka polahko drhti i sve će biti pošteno kolko mogu, kolko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da pisem istinu, a poštenja ima mnogo, ali tih moji dragih Gusinjani su poštenja koja se mogu naći samo tamo u to naše drago Gusinje i nigdje više. Mnogi se neće složiti sa mnom, što je i normalno, jer nisu bili tamo. Kad budu doziveli kao ja onda ce se oni sloziti samnom i napisat jednu kolumnu o Gusinjskoj dobroti.

Setih se moje mladosti ”Ah ” i Gusinjskog rahatluka, ljepote i ašikovanja nikad kraja. Mojoj ljepoti niko nije bio ravan, svakog sabaha sam išao na izvor da se umije i da upijem ljepotu izvora u sebe i budem ljep i poznat kao moj smaragdnih izvor i da se divim svojoj ljepoti na čistoj prozračnoj smaragdnoj vodi, Gusinjskog izvora, ali nisam uspeo, izvor je uvijek bio ljepši od mene, na drugima je da pokusaju kao i ja, ali da ce da uspiju jedno veliko ” ? ”.

Zato sam se divio sam sebi, sam sa sobom, a moj prelijepi izvor se čudio mojoj masti i fanatizmu o mojoj ljepoti, a on polahko, ali sigurno žubori ka svom cilju. Moj smaragadni dragulj koji nikad nece izgubiti sjaj i svoju ljepotu, ako ga budemo znali čuvati u odnosu na mene koji polahko ali sigurno koraca u svoju starost a ljepotu uzela Gusinjska vila. Vraćajući se predivnim sokakom i tihim koracima prema čarsiji mog najlepšeg mjesta i susrećao, sam pored bunara, haslama i na proskama nagnude prelijepe Gusinjke vile, lijepe i tanane sa vjedžama kao pijavice, a glave bijele kao grude sira i divio se njihovim plavim očima, kao sto je safir na prstu moje becarske ruke. Majke su im iz Plava, ali bilo je ih oni koje su bile zelenooke kao sto je smaragd na najljepšem Gusinjskom izvoru. Sve su me tako lijepo gledale i upijale se u moju ljepotu u njihovim ljepim očima, a ja nafaklija se divio svojoj ljepoti i mojoj košulji od bijele svile navezane zlatnim koncem koju sam dobio na poklon od jedne predivne, lijepe Parizanke, koja je imala predivno ime a poznato prezime. ”Ah! ” jos radila je kao manekenka u Dioru, onda možete zamisliti kolko je bila lijepa, al` ne kao Gusinjske djevojke. I tako zaljubljen u sebe stigo u poznatu čarsiju na svijetu u kojoj su se svi znali i poznavali, tu sreto svog Komesara, koga je svako u Gusinje poznavao, bio je legenda, koja se nece vise roditi. Ja mu nazvah selam a on meni “slušaj ti Ramagonoviću!!”. Tako nas je sviju zvao koji smo živjeli van lijepog Gusinja. “Noćas smo pozvati na večeru kod moji prijatelja i nemoj kasniti nego da te vidim tačno u 7, nećes zaboraviti Ramaganovicć do 7 noćas, hadalju plavski”, jer mi je majka iz Plava. Svi smo ga postovali jer je bio duša od čovjeka i veliki šaldžija, kakvog nije bilo u nase pleme, ni mrava na džadi ne bi sgazio, kolko je bio dobar i drag, samo smo mi to znali.

Stigosmo pred kućom njegovih prijatelja, koji nas toploh primise i uvedoše kao mlade u veliku bijelu sobu, u kojoj su bili pozvani i drugih gosti. Svi ustadoše kad se pojavi Komesar, kao da je neko komandovao, a to je adet i poštovanje kojeg ponegdje ima nažalost, manje i manje. Ja sedoh na bijeloj kurbanskoj posteciji na vrh sobe kao stari covjek i ako je meni tada bilo 22 god. Dugo se vodila rasprava hoćel kiša pasti ili ne. I taman negdje oko 20 sahti, donesoše đugum, lavor i veliki šareni peškir i oprasmo ruke,zatim postavise bijeli sofrabeš koji je na ivicam svojih rubova imao nekoliko lijepih ruza kao da su sada ubrane iz prelijepih Gusinjski basci, na predivnom Gusinjskom ćilimu sa mnogo prelijepih sara koje su vrijedne Gusinjske djevojke iskale za udadbu svoje komšinice. Preko sofrabesa postavise veliku Gusinjsku sofru, oko koje je se moglo okupiti najmanje 15 ljudih. Ja sjedoh pored svog adža, koji nije znao ko sam ja. Kao prvo donesoše veliku času u koja je bila prava čorba iz koje smo svi jeli, zatim veliku bakrenu kalajisanu tepsiju pilava sa velikim sahanom mesa, možete zamisliti a kakvom se mirisu radilo, kao da je neko zambak uneo u veliku sobu koji je opijao sve nas.

Moj adžo kao najstariji po Gusinjskom adetu je dijelio meso, ja koji sam sjedio pored njegove desne ruke, počeo je da dijeli meso kao sto stari sat iza moji sićušnih leđa ide svojim smjerom, tako da sam ja i on ostali zadnji kad je u pitanju meso, na dnu sahana ostalo su samo dva velika parčeta mesa za najmanje letiri osobe, ja dobih parče koje je imalo kost a za njegove i sad ne znam, znam rele uh sto je vruće parče ”vrag ga odnio”. Tokom jela gledao me kako se deveram sa vručim parčetom mesa i onako slobodno kao po jetimcu i ako nije znao ko sam ja, posapta me njegovom velikom masnom rukom, kao mojih četiri, po mom sćusnom ramenu i rel: “Jedi vraze! Vidiš kako si mršav.” Tok trenutka sam se okrenuo kao ringišpil na Bedlak i sjetio se svoje bijele košulje da ne ostane masna fleka od njegove poštene masne ruke. Svo vrijeme sam misli na košulju i njen predivni vez ,ali vrag nije odnio salu, dolazi velika tepsija pite, i velikim sahanom kiselog mlijeka koji se žutilo kao limun na suncu. Sada na scenu stupa moj predivni adžo sa njegovim čistim, masnim rukama, hvata pitu, kao veslo po Plavskom jezeru, kao pravi Gusinjski vjeslac koji juri ka cilju. Tako je došlo i meni moje hise koje se nije razlikovalo od drugi. Onda moj dragi poštovani adžo reče: “Ovo ti moras pojest ako zelis da budes pravi momak za ženidbu, a ne kao makanja i nijedna te gusinjska djevojka neće uzet”. Njegov brat mu reče:
Komesar: “Oh` Azeme! Znaš li ti ko je on?”

Azem: “Ne vala Komesare!”

Azem: ‘Al nista vrag ne jede, samo se pitam od čega živi.”

Azem: “Ša reče Džema?’ – upita Azem brata. “Ko bih ovaj? Ja prvi puta ga vidim pored sebe”. Komesar: “Oh Azeme! Ovo je unuk Redža Begovog”.

Azem: “Šta veljiš? Pa sto mi ne reče vraže ranije da mu bolje parče mesa dam. Odih da te tvoj adžo zagrli i poljubi.”

Tog trenutka je želđo svu svoju pođtenu duđu, i gostoprimstvo da preda meni, jer takav je Gusinjski čovjek bio i ostao. Nije bilo vele radosti za mene te večeri, jer jetimče treba pomilovati i ukazati na očnsku ljubav koju nisam imao, jer nas je otac rano ostavio i ako ne znam sta je ocinska ljubav, ali je Gusinje i Gusinjani su pokušavalo za trenutak ukaze tu ljubav kao sto su to radili svojski moj rehmetlji djeda ”Baba i rah bijaca Ljolja, kao i rah. adzo Jonuz. Sad sam zaboravio na kosulju sve mislim na susret kod crne vrbe, a trebalo bi da se zove ”ašik vrba” jer večeras tačno u 5 do 23 treba da se sretnem sa jednom predivnom Anadolkom koja je već sinoć došla u njeno i moje Gusinje naših predaka. E, sad dolazi šlag na torti i ako je adžajlija već na sofri. Moj nezaboravni rođak kaže:

-“Eh bogami noćas si moj musafir, ideš sa mnom pravo u Kruševo i tamo ima omladine”. -“Nemoj ako boga znaš! moj dobri adžo, doćiću ja sutra. Ne bogami ako treba nosiću te do kuće ka tovar sena.”

Od domaćina sam dobio kao peškeš jednu gurabiju, jest lijepa, ali nije na gurabiju moje strine Brahovice, koja je to pravila na njen tajnoviti svojstven naćin sto bih moj rah. ”Baba” rekao: Ovo bi i mrtva usta pojela, znam da je iz velikog plemena Hota, rahmet duša njoj i adžo Brahu kojeg je moj rah. baba najvise cijenio. I tako bih kako stariji velju, stigosmo pred kucom mog predivnog adže koji imaše kuću na predivnom mjestu. Lijepa kuca spolja a jos ljepša i čistija unutra. Sta reći o hizbi! Blago toj kravi i junici sto živješe tu. Gore na spratu raj među rajevima kao u Džennet, sve u bijelo, čistoća se osjeća i u šašovcima. Strina i umiljata zdrava fina dijeca kad su me vidjeli kao da je došao Bajram u njihovoj kuci, njegov sin moje godište , da me nosi na malom prstu. Svo vrijeme gledam na vrbu i moju tužnu ljubav. Ona čeka i suze lije a ja jadan i tužan, suze svoje krijem, sto nisam pokraj nje. Rani sabah, jos nije ni osamnulo, kad prvi horoz još nije zakukurikao probudi me žubor potoka koji je prolazio tu pored njihove kuce, kao u američkim filmovima .

Uspio sam da se dočepam odlaska i ako je njima bilo drago da ostanem jos koji dan duže .Vraćajuć se svom Gusinju prolazim sokakom, kojom sam prolazio juce i ponovo susrest ćemo prelijepe Gusinjske djevojke koje me vise ne gledaju kao jule , jedino sto na sebi nemam vezenu bijelu kopulju več obilnu bijelu majcu. Tek sam nakon pet godina svatio da je njih vise interesovala vez na košulji neko moja ljepota, jer njima je trebao urnek da naprave jelek od zlatnog konca za njihovu kanu,da ne bih masnih rukuh na mojoj košulji i dalje bi vjerovao i divio se svojoj ljepoti , ali sam na kraju te pete godine svhatio kolko je značilo Kruševo i još znaci u mom žvotu, te se oženio sa mojom dragom zelenookom koja me tada nije čekala kod vrbe, vec na neko drugo mjesto u Ljackovica laze. Bilo je tako ljepo, u stara bi vaktil vremena, kada smo cak i lose živjeli, ali smo uživali u tome. Otići ću i ja jednog dana, zatvoriti oči a mladima ostaviti za trenutak ljepotu našeg Gusinja. Svojom drhtavom rukom, i suznim očima napisa, ovu moju kolumnu, jedno veliko Hvala moje drago Gusinje. Rahmet im duša! predivnim mojim rođacima: Džemi – komesaru, Azemu, komesarovom bratu, Hako Muharemov, braća: Isljamu, Rizu, Husu – Alji babi – Smaljovi, braca Šabu, Sulju i Redžu Nasovi, Haljilju i Ademu Aljovom, Dzemi Šaba Nasovog, braća Suljo, Šućo i Huso Fejzovi. Muratovom ocu, Ferizu, Brahu Mehovom i Brahu Dinovim, Redžo Braha Mehovog, a kao po najviše jednoj predivnoj – predivnoj rah. Paši, majki jednog velikana iz Gusinja – Redža kompozitora, i sad u ovim godinama osjećam njen niježni dodir bijelih rukuh koji me miluje, kao po ”jetimčetu”, jer je i ona znala sta znaci biti jetimce i svim mojim dragim postovanim i uvaženim Gusinjanima kojih vise nema,neka im se dragi Allah, dž.š., smilije . Mir njihovim predivnim dušama, koji još žive u meni.” – Zufer Bektašević

Izvor: Gusinje-Plav.com


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.