Godišnjica stradanja Bošnjaka Sjeverina

0
251

Danas, 22. oktobra 2019. godine, navršava se 27 godina od otmice i ubistva 17 građana Srbije bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Sjeverin kod Priboja.

Iz autobusa kojim su putovali na posao u Priboj izveli su ih pripadnici vojske bosanskih srba, a zatim svirepo mučili i ubili na obali Drine.

Pripadnici jedinice „Osvetnici”, koja je djelovala pod okriljem Vojske Republike Srpske (VRS), presreli su 22. oktobra 1992. godine, kod mosta na Limu u mestu Mioče (BiH), autobus užičkog preduzeća „Raketa” koji je saobraćao na redovnoj liniji Priboj–Rudo–Priboj.

Nakon legitimisanja svih putnika, iz autobusa su izveli samo građane bošnjačke nacionalnosti – Mehmeda Šeba, Zafera Hadžića, Meda Hodžića, Medredina Hodžića, Ramiza Begovića, Derviša Softića, Mithada Softića, Muja Alihodžića, Aliju Mandala, Seada Pecikozu, Mustafu Bajramovića, Hajrudina Sajtarevića, Esada Džihića, Idriza Gibovića, Ramahudina Ćatovića i Mevlidu Koldžić – i vojnim kamionom ih odvezli u pravcu Višegrada, gdje su brutalno pretučeni i potom ubijeni.

Fotografije mučenja ubijenih Bošnjaka iz Sjeverina, 22. oktobra 1992. godine

Veče uoči ovog događaja, pripadnici iste jedinice oteli su Sabahudina Ćatovića ispred porodične kuće u Sjeverinu i odveli ga u nepoznatom pravcu.

U ovom periodu u Sjeverinu su nedužno stradali Ramo Berbo i Hasan Mujović.

Okružni sud u Beogradu kvalifikovao je otmicu i ubistva kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva i 2005. godine pravnosnažno osudio pripadnike jedinice „Osvetnici” Milana Lukića, Olivera Krsmanovića, Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na 20, odnosno 15 godina zatvora. Nakon okončanja krivičnog postupka, institucije Srbije su odbijale sve zahtjeve srodnika žrtava za obeštećenje i druga prava koja im po Ustavu i zakonu pripadaju.

Opština Priboj je pomogla izgradnju spomen-obilježja otkrivenog u oktobru 2015. godine i čiji predstavnici učestvuju u komemoraciji ovog zločina.

“Oni će poslije biti vraćeni Allahu, svome istinskome Gospodaru. Samo će se On pitati i On će najbrže račun svidjeti”, piše

Porodice ubijenih Sjeverinaca bezuspešno su pokušale da dobiju obeštećenje za ubistvo svojih najbližih, tuživši Republiku Srbiju 2007. godine zbog njene podrške VRS-u, kao i zbog njene odgovornosti za nesprečavanje ovog zločina i obaveze da zaštiti građane pograničnog područja u vrijeme trajanja oružanog sukoba u susednoj BiH. Nakon više od šest godina suđenja, njihova tužba je odbijena. Sud u Srbiji odbio je da razmatra povezanost tadašnjih vlasti Srbije i Republike Srpske i nije našao da je država odgovorna zbog neobezbjeđivanja državne granice, ljudi i imovine u blizini područja zahvaćenog ratom, na šta su organi unutrašnjih poslova i vojske bili obavezani po tadašnjim propisima.

Odbijeni su i zahtevi pojedinih srodnika žrtava za mjesečno novčano primanje, koje se priznaje članovima porodice civilnih žrtava rata, u skladu sa Zakonom o pravima civilnih invalida rata. Istovetno obrazloženje za njihovo odbijanje je da se Zakon ne primenjuje na slučajeve kada se pogibija dogodila van teritorije Republike Srbije – iako se takav uslov nigdje u Zakonu izričito ne postavlja i uprkos tome što su slični zahtevi u nekim drugim slučajevima prihvaćeni.

Usvajanje ustavne žalbe koju je na jednu od ovih odluka podnio otac otetog Seada Pecikoze, Rasim, ukazuje na moguću promjenu stava u pravcu toga da žrtvama ovog zločina nad civilima treba dodijeliti i status civilne žrtve rata i pripadajuće mjesečno primanje.

Kako je pojašnjeno iz Fonda za humanitarno pravo Ustavni sud se, naime, pozvao na stavove koje je ranije iznio Vrhovni sud Srbije odlučujući u sličnim slučajevima: da sticanje prava predviđenih navedenim Zakonom nije uslovljeno mjestom gdje su se pogibija ili ranjavanje dogodili. Našavši da različita tumačenja odredbi Zakona dovode do povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud je ukinuo donijetu odluku i predmet Rasima Pecikoze vratio Upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

Pored nastojanja da za svoje stradanje dobiju adekvatno obeštećenje, porodice žrtava i dalje tragaju za tijelima ubijenih. Tokom prethodne 24 godine pronađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve – Medredina Hodžića 2010. godine u jezeru Perućac – dok porodice drugih žrtava i dalje žive u stanju dubokog beznađa zbog nemogućnosti da svoje bližnje sahrane i obeleže mesto ukopa.

“Dugogodišnji jalovi napori porodica žrtava da ostvare svoje pravo na reparacije van svake sumnje ukazuju na težnju institucija da izbegnu priznavanje odgovornosti Srbije za propuste koji su doveli do otmice i ubistva žitelja Sjeverina. Neuspešna potraga za telima ubijenih, sa druge strane, svedoči o zaveri ćutanja koja je usmerena na sprečavanje svakog pokušaja da se otkrije istina koja je sadržana u arhivama institucija Srbije, ocjenile su organizacije za zaštitu ljudskih prava prilikom ranijih godišnjica od otmice u Sjeverinu.

Podsjećamo da je Evropski sud za ljudska prava objaio da je u martu 2019. godine odbio je predstavku u ime porodica žrtava 17 Bošnjaka, kidnapovanih 22. oktobra 1992. godine u Sjeverinu, za obeštećenje i proglašenje civilnim žrtvama rata.

Predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu (Francuska) u ime porodica sjeverinskih žrtava podnio je Fond za humanitarno pravo (FHP).

U prepisci povodom odluke Evropskog suda za ljudska prava broj 58650/16 piše da je predstavka neprihvatljiva iz razloga “ratione temporis”.

“Ova odluka je konačna i protiv nje ne postoji mogućnost žalbe odboru, Vijeću, niti Velikom vijeću. Shodno tome, Sud više neće voditi prepisku u vezi sa ovim predmetom”, navedeno je iz Sekretarijata Evropskog suda za ljudska prava koji je ovu odluku donio 31. januara 2019. godine.

Prema pojašnjenju Beogradskog centra za ljudska prava “ratione temporis” se odnosi na vremensko ograničenje primjene Konvencije.

U tom smislu Konvencija obavezuje državu ugovornicu od trenutka ratifikacije te se ona ne može smatrati odgovornom za kršenja ljudskih prava koja su se dogodila prije tog trenutka, ma koliko masovna i velika ona bila.

“Na primjer Konvencija je ratifikovna od strane Republike Srbije 2004. godine i na navodna kršenja njenih odredbi pojedinac se može pozivati samo ukoliko su se dogodila nakon navedenog datuma. Ipak, u slučaju dugog trajanja postupka Evropski sud za ljudska prava će uzeti u obzir i trajanje postupka prije 2004. godine iako je nadležan da odlučuje samo vremanskom periodu nakon 2004 godine”, navela je civilna organizacija koja se bavi ljudskim pravima.

U Sjeverinu je 26. avgusta 1992. godine od strane srpskih vojnika ubijen Ramo Berbo, samo zbog toga što je Bošnjak. Ovo ubistvo je najavilo politiku zastrašivanja, diskriminacije, maltretiranja i otmica Bošnjaka u Srbiji koju su sprovodile tadašnje vlasti.

–  Komemorativni skup “Ne zaboravimo Sjeverin”

Povodom 27 godina od otmice 17 Bošnjaka iz autobusa u mjestu Sjeverin, Medžlis Islamske zajednice Priboj organizuje komemorativni skup “Ne zaboravimo Sjeverin”

Komemorativni skup kod spomen obilježja u Sjeverinu počeće u 11:30 sati, a nakon učenje sure Jasin za duše otetih Sjeverinaca i obraćanje prisutnih zvanica, s mosta u Mioču biće spuštane ruža u rijeku Lim. Kako su najavili organizatori prijevoz do Sjeverina obezbijeđen u 10:30 sati ispred ugostiteljskog objekta “Rele” u Priboju.

izvor: Snews


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.