Godišnjica otmice Bošnjaka iz Sjeverina

0
54

Snadžak – Zločinci pod komandom Milana Lukića su iz autobusa Rudo – Priboj izveli 16 putnika, mučili ih u Vilinoj vlasi kod Višegrada, a potom ubili.

Danas se navršilo 19 godina od dana kada je zločinačka formacija Milana Lukića, uz podršku vlasti sa dvije strane Lima, iz autobusa na liniji Rudo – Priboj otela 16 bošnjačkih civila, državljana Srbije.

U mjestu Mioče kod Rudog, na teritoriji BiH, legitimirani su i zarobljeni, a potom odvedeni u banju Vilina vlas u Višegradu, gdje su zvjerski mučeni i sa svojim dželatima fotografirani. Među stanovnicima Sjeverina koji su tog jutra krenuli na posao u Priboj bio je i Sead Pecikoza.

– Bio sam na sudu u Beogradu 25 puta i čini mi se da to država neće da radi. Osudili su četvoricu, a osam kriju – kaže njegov otac Rasim.

Rasim danas živi u Sarajevu. Za njega više u općini Priboj nema mjesta, samo zato što ima drugačiju vjeru i ime. Stradanje Bošnjaka na granici sa Bosnom ponavlja se kroz stoljeća. I u drugom svjetskom ratu Rasim je izgubio sestru.

– Zaklali su je na sred kuće. Ovdje nema života, ja se dobru ne nadam jer nacionalizam i mržnja se sve više šire. Kuća je zapaljena, zarasla u šiblje – dodaje Rasim.

Kao i prvi dan kad su ih odveli mi danas ponovo isto preživljavamo, kaže Hanka Dautović, u drhtavim rukama držeći sliku najmlađeg brata Zafera Hadžića, zajedno sa onom iz Viline vlasi na kojoj se vidi njegovo pretučeno tijelo.

– Niko mi pušku u ruke nije uzeo a petero mi je poginulo za četiri godine. Šta imam više da pričam. Od države ne očekujem ništa samo da nam dadnu šaku kostiju da ih sahranimo – dodaje Hanka.

Sa mosta u Mioču u Lim su danas spuštene ruže, na mjestu zaustavljanja autobusa, pored kafane “Amfora”, proučena fatiha. Od odgovornih je zatraženo kažnjavanje inspiratora i izvršilaca zločina. Odnos Srbije prema porodicama svojih ubijenih građana ne mijenja se nakon rata. Porodice žrtava su obespravljene, teško žive, njihova djeca teško se školuju i ne mogu dobiti posao.

– Mnogo je stvari zbog kojih svi mi osjećamo gorčinu svaki put kad dođemo ovdje. Mnogi ljudi koji su odgovorni danas su na slobodi i vjerovatno nam se smiju, jer nikom do sada nije proradila savjest pa da dođe porodicama i kaže gdje su tijela zarobljenih. Ova država nema snage ni da tim ljudima podigne spomenik. To je jedna ploča, jer ovi ljudi ne traže ništa mnogo, skupo, samo ploču sa imenima njihovih najmilijih. Ovi ljudi su za ovu državu ne samo građani drugog reda, već i žrtve drugog reda. Oni nemaju prava koja imaju porodice srpskih država i s pravom danas plaču i tuguju – kaže za „Avaz“ Sandra Orlović iz Fonda za humanitarno pravo.

Iako se zločin nad Sjeverincima desio na teritoriji općine Rudo, skupu je prisustvovala samo Svetlana Vuković iz lokalne nevladine organizacije Luna.

– Dolazim da izrazim svoje suosjećanje sa porodicama žrtava otetih u Sjeverinu. To se dogodilo na teritoriji moje opštine i smatram da je jako bitno da ja kao pripadnik svog naroda osudim to što se dogodilo. To je najmanje što mogu da uradim. Naša politika ljude drži u situaciji da i oni koji bi željeli uraditi isto što i ja iz straha od osude komšiluka to ne pokazuju – kaže Vuković.

Imena otetih

U Mioču su 22. oktobra oteti: Mehmed Šebo, Zafer i Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Medhad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džihić, Ramahudin Ćatović, Idriz Gibović i Mevlida Koldžić.

Nakon mučenja u Vilinoj vlasi pretpostavlja se da su ubijeni na obali Drine, ali njihova tijela ni do danas nisu pronađena. Zbog ovog zločina Okružni sud u Beogradu na po 20 godina zatvora osudio je Milana Lukića, Olivera Krsmanovića i Dragutina Dragićevića, a Đorđa Ševića na 15 godina.

Izvor: Mesihat.org


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.