Sandžak PRESS – U povodu dešavanja vezanih za najnoviji napad na zgradu Islamskih ustanova, te pokušaj pazarskih tajkuna da uz pomoć Rasima Ljajića, Gradske uprave u Novom Pazaru i Suda oduzmu ovu vakufsku imovinu SandžakPress ekskluzivno objavljuje pisanje „Glasa islama“, broj 116., iz 2006. godine, a vezano za problematiku oko zgrade Islamske ustanove.

0

0

0

NEZAKONITA PRIVATIZACIJA ZGRADE „ISLAMSKE USTANOVE”

Pitanje opstanka za Bošnjakeu Sandžaku

Refik SADIKOVIĆ

Agencija za privati-zaciju, Vladina instituci-ja sa sjedištem u Beogra-du, je 22. juna, na opšte zaprepaštenje svih vjer-nika i svih ljudi kojima je makar malo pravde na srcu, iznijela na prodaju i prodala i zgradu „Islam-ske ustanove”, vakufski objekat u centru Novog Pazara u kojoj se danas nalazi Robna kuća „Ра-zarka”. Zgrada je po-dignuta izmedu dva svjetska rata na te-melju džamije Isa-bega Isakovića, osnivača Novog Pazara (osnovao i Skoplje, Sarajevo, a prema nekim izvori-ma i Šabac). U njoj su se izmedu dva svjetska rata nalazile sve islamske usta-nove, zbog čega je i dobi-la takvo ime.

Nakon Drugog svjet-skog rata, komunističke vlasti su je izuzele iz imo-vine Islamske zajednice i davale raznim preduzeći-ma na korištenje, ugla-vnom trgovinskim i ugo-stiteljskim. Gazdovali su njome neko vrijeme no-vopazarsko preduzeće „Lipa”, zatim prištinska robna kuća „Grmija”, da bi u zadnje vrijeme njome upravljala privatna firma „Rekić”.

Ova zgrada je prvi put dospjela na prodaju 2003., ali je prodaja obustavlje-na nakon što je reagovala Islamska zajednica San-džaka.

Početkom juna ove godine donijet je Zakon o vraćanju imovine crkva-ma i vjerskim zajednica-ma. Ovaj zakon dao je nadu i Islamskoj zajednici da će joj konačno biti vraćena brojna imovina, pa samim tim i ova zgrada.

Šta se desilo, zašto je zgrada prodata tako na brzinu i zbog čega su se brojne firme iz Novog Pazara upustile u ovu, blago rečeno, sumnjivu privatizaciju, zaista je teško do kraja odgonetnuti. Ali puno je stvari koje bodu oči.

Takozvani „konzorcijum“ je u dva dana izdao dva sasvim različita, čak oprečna, saopštenja. Prvi put je zgrada bila mala i srušena je. Pa kada su vidjeli da Islamska zajednica ima fotografije iz tog vremena onda govore kako je zgrada pretrpjela velike izmjene i kako je zakon na njihovoj strani, ali da će oni, s obzirom da su humani, nakon šest godina „pokloniti“ taj plac Islamskoj zajednici. Nisu nam, doduše, objasnili da li će se privoljeti (čitaj natjerati) taj konzorcijum gladnih vukova koji su nasrnuli, kako su se nadali, na nezaštićeni tor, da potpiše tako „humanu„ odluku nakon šest godina.

Demonstraciju laži smo vidjeli, a šta će još isplivati na površinu vi-djet ćemo.

Prvo smo imali pojavu da se neke političke stran-ke pokušavaju već godina-ma staviti iznad Islamske zajednice, a sada i neka-kav konzorcijum hoće da preuzme gazdovanje nad nekim vakufima, a ako ipak to vakufsko dobro „vrate” Islamskoj zajedni-ci, hoće da budu ti koji će odlučivati šta Islamska zajednica može, smije i treba praviti.

Ovakvim lažima i in-sistiranjima na pravu koje nemaju, te pokušaji-ma da komanduju Islam-skom zajednicom, člano-

vi konzorcijuma kao da imaju na-mjeru da zgaze ponos i dostojan-stvo svih pripadnika isla-ma u ovoj državi

Izaziva čudenje činje-nica da je jedan broj firmi koje su, barem na papiru, vlasništvo Bošnjaka pohr-lio da kupi vakuf.

Kad tako lahko pose-žu za vakufskom imovi-nom, nekima bi trebalo ispitati porijeklo imovi-ne, ili čije su oni produ-žene ruke. Jer onaj ko za-radi svoj imetak na halal način, ne želi da ga na-truni bilo čime, a kamo-li uzurpacijom vakufske imovine.

Naši stari su se sa naj-većom mogućom pa-žnjom odnosili prema va-kufskoj imovini. Oni su znali kakav je status va-kufa u šerijatskim propi¬sima. U hadisu o vaku-fima se kaže: „Ne može se prodati, naslijediti niti otuditi sve dok postoje nebesa i Zemlja.”

Oni koji su malo bolje upućeni u problematiku vezanu za vakufsku imo-vinu znaju da skoro svaka vakufnama završava pri-zivanjem prokletstva na svakog onog ko pokuša da uzurpira, uništi, ili na neki drugi način umanji vakufsku imovinu.

Važnost vakufa za nas ovdje je neprocjenjiva. Vakufska imovina je te-melj na kojem stojimo. Ona predstavlja naš ko-rijen kroz koji dobijamo životnu snagu. Ako nam iščupaju korijene, nije teško pogoditi kakva će biti naša dalja sudbina.

Vakuf Isa-bega Isako-vića je prvi i najznačajniji vakuf na ovim prostorima i šta bude sa njim bit će i sa svim ostalim vakufima. Ako ovaj vakuf propadne, teško da ćemo moći da povratimo ostala vakuf-ska dobra.

Osim što je centar va-kufa, zgrada „Islamske ustanove” sa zemljištem koje joj pripada predsta-vlja i srce Novog Pazara. Privatizacija centra grada bi trebala itekako da za-brine sve gradane ovoga grada. Ovo ne bi bio prvi slučaj u Sandžaku da sami centar grada prede u pri-vatne ruke.

Vi koji ovo čitate, ovo se i vas tiče. Ako može-te na bilo koji način da se suprotstavite ovoj ne-pravdi, a ostanete pasivni – odgovorni ste i pred Ve-likim Bogom i pred našim pokoljenjima.

ODLUČNA REAKCIJE ISLAMSKE ZAJEDNICE ZBOG PRODAJE VAKUFSKE IMOVINE

Na ovome se testira Islamska zajednica

Vjerujte, i ti koji su to radili nisu radili samo da bi se to otudilo i da bi se ostvarila materijalna korist. Ima još mnogo državne imovine kojom će se trgovati i koja će se jeftino kupovati. Kada vam neko nešto otima, kada neko bez vaše saglasnosti i volje djeluje s nečim što vama pripada – ne radi se samo o tome da ste oštećeni za nešto, već vas dovodi u situaciju da budete poniženi, zgaženi i budete neko ko ne zaslužuje da nosi emanet koji mu je povjeren, a isto tako kojeg smo primili.

U velikoj sali Mešiha-ta Islamske zajednice San-džaka održan je sastanak na kome su prisustvovali novopazarski imami, pred-sjednici džematskih odbo-ra, članovi Odbora i Skup-štine Medžlisa te Mešihata i Sabora Islamske zajedni-ce sa područja Novog Pa-zara, kao i profesori Me-drese, nastavnici vjeronau-ke i drugi službenici Islam-ske zajednice. Neposredan povod za sastanak je neda-vna prodaja zgrade „Islam-ske ustanove” u kojoj se danas nalazi Robna kuća „Pazarka”.

„Po Kur'an-i-kerimu, po sunnetu Resulullaha s.a.v.s., svi mi koji ovdje sjedimo smo primili emanet no-šenja vjere, čuvanja vjere, čuvanja šehadeta, čuvanja Kur'an-i-kerima i njegove primjene, sunneta Poslani-ka s.a.v.s. kao jedinog pra-vog puta, čuvanje islama u cjelini, čuvanje svega onog što imaju muslimani kao vjernici, kroz Islamsku za-jednicu kao jedinu svoju in-stituciju.”

Ovim riječima započeo je svoje izlaganje Mufti-ja Muamer-ef. Zukorlić na pomenutom sastanku obra-ćajući se prisutnima. On je podsjetio na njihov emanet, kao i na koga se, u prvom redu, odnosi taj emanet.

Zatim je decidno nagla-sio ko su nosioci emane-ta vjere, brige za vjernike i imovinu Islamske zaje-dnice.

„To je emanet vas koji ste u džematskim odbo-rima, vas koji ste u Skup-štini medžlisa, vas koji ste u Odboru, vas koji ste u

Saboru Islamske zajednice Sandžaka, vas koji ste čla-novi Mešihata IZ-e Sandžaka, vas koji svakodnevno pet puta u mihrabu, časno, na najsvetiji mogući način predvodite ovaj dio islamskog ummeta, vas koji se zovete imami – a to znači vođe…

Jer, i one koje predvodimo u namazima, i one koje podučavamo u mektebima, u školama, na fakultetu – svi oni su, zapravo, jedina i glavna naša snaga, oni su istovremeno i naša snaga i naš emanet. Oni su ti koji će uživati plodove uspjeha s polja islama i na ovome svijetu, ako mi budemo

nosili emanet kako treba. Drugim riječima, oni će postati naš teret ukoliko mi ne nosimo emanet kako treba. Ali će oni biti, i oni jesu, naša snaga ukoliko mi njima ukažemo na istinu.

Istina je nekada slatka, ali u većini slučajeva gorka. Ali uvijek, i kada je slatka i kada je gorka ona je časna, ona je jedina koja nam obezbjeđuje da možemo uspravno hodati i ona nam jedina obezbjeđuje da možemo jedino Allahu dž.š. biti pokorni. Jer oni koji dostojanstvo imaju samo Allahu mogu iskreno sedždu da čine.

Dakle, put kroz nošenje ovog emaneta je pun krivina. Neke su blage pa nije potrebno sve potencijale pokrenuti kako bi se prevazišle. Ali neke su vrlo oštre i opasne i tada se nalazimo pred ispitom.“

Muftija je izrazio svoje duboko uvjerenje da ćemo iz ovog izaći kao pobjednici.

„Nije to samo naša tvrdnja. Nije to samo produkt našeg optimizma, već je to obećanje Onoga koji nikad ne krši obećanje, koji kaže: I ne žalostite se, i ne brinite – jer doista ćete vi biti gornji (pobjednici), ako budete pravi vjernici.“ (Ali- ’Imran, 139)

Govoreći o aspektima privatizacije „Islamskih ustanova“ muftija je to ocijenio na sljedeći način:

„Kada vam neko nešto otima, kada neko bez vaše saglasnosti i volje djeluje s nečim što vama pripada – ne radi se samo o tome da ste oštećeni za nešto, već vas dovodi u situaciju da budete poniženi, zgaženi i budete neko ko ne zaslužuje da nosi emanet koji mu je povjeren, a isto tako kojeg smo primili.“

Službenici Islamske zajednice su primili emanet čuvanja imovine Islamske zajednice samim tim što su prihvatili da obavljaju posao koji rade. Na taj način su odgovorni i pred Bogom i pred ljudima, i na ovom i na budućem svijetu.

„Zgrada na čijim temeljima su nikli svi vakufi u Novom Pazaru jer je prvi i glavni vakuf Vakuf Gazi Isa-bega – vakuf na kom je opstao islam i muslimani ovdje.“

O načinu prodaje

Govoreći o dosadašnjoj sudbini zgrade i načinu njene prodaje, muftija je rekao da tu ima mnogo nelogičnosti, nepravde i da sve miriše na spregu više činilaca.

„Ova zgrada je, vrlo čudno i interesantno, prosto oteta, oduzeta bez rješenja o izuzimanju.“

I sve kasnije preprodaje i preuzimanja išle su bez valjane dokumen- tacije, bez posjedovnih listova, bez kupoprodajnih ugovora…

„Može se poklanjati kome hoćeš jer ga nisi ni zaradio, nije tvoje pa onda se prema njemu možeš ophoditi kako ti je volja.“

Zakon i bezakonje

„I taman kada smo se obradovali, kada je došao Zakon o vraćanju imovine, koji je prije nekoliko sedmica stupio na snagu i koji je po tom pitanju vrlo jasan i potpuno eksplicitan, dešava se ovo što se dešava.“

Neko je požurio da privatizuje ovu zgradu koristeći trenutak dok još Zakon nije zaživio i koristeći činjenicu da je strah za tu imovinu splasnuo donošenjem Zakona o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama.

„Dajte, na brzinu raspisujte aukciju, dajte na brzinu pravite takozvane konzorcijume i grupe koji će to da kupe, pa da se to zakomplikuje; a pošto i dalje ti koji su je kupovali i ti koji su je prodavali misle da je Islamska zajednica ona iz pedesetih godina, koju simboliziraju ćeremide koje truhnu svakodnevno i možda mi imami koji se, eto, bavimo više sami sobom nego tim emanetima… To je neka stara klica koja je u njima ostala, ili možda konkretnije – želja njihova da tako bude. Daj da mi to prodamo. Malo će se tu dići galame. Neka oni idu na sudove, sudovi su korumpirani. Oni koji to kupuju imaju para da potplaćuju i sudije. U to su, naravno, umiješani i još neki koji ih štite na nivou politike, da li lokalne ili gore u Beogradu. Sve su to uz pomoć tih raznih šejtanskih spletki isplanirali, kako bi se eto i to završilo. A onda ćemo mi, kao što smo uzdisali za „Islamskim ustanovama“ pedeset i nešto godina, nastaviti i dalje da uzdišemo i da govorimo: ”Hej, doboga! Hej, ovo! Hej, ono…”

Kako će djelovati Islamska zajednica?

Ovaj skup Muftija je ocijenio kao čvrst stav Islamske zajednice da sa vakufskom imovinom može raspolagati i o njenoj sudbini odlučivati samo Islamska zajednica.

„Kada su ovakve stvari u pitanju, onda mi moramo i, ako Bog da, hoćemo pokazati potpunu i nedvojbenu odlučnost, potpuno jedinstvo.“

Radi se o jednom teškom testu za Islamsku zajednicu.

„Vjerujte, i ti koji su to radili nisu radili samo da bi se to otuđilo i da bi se ostvarila materijalna korist. I m a j o š mnogo državne imovine kojom će se trgovati i koja će se jeftino kupovati. Vjerujte da su i oni svjesni da je ovo za nas ispit.“

„… Na ovome se testira Islamska zajednica. Da li je ona iz pedesetih godina, koja se bavi samom sobom i još nekim inertnim aktivnostima koje zna svako da radi, bilo da se radi o sposobnom ili nesposobnom imamu, svejedno; ili smo Islamska zajednica koja je nezaobilazni društveni faktor koji stoji uspravno…

Kao što znate, mi smo jedini stvarni stožer muslimana ovdje.

Sada imamo situaciju da će političke stranke po ovom pitanju ili biti na suprotnoj strani, ili će šutjeti da se nekome ne zamjere. Znači, ovaj teret ostaje na nama.

Izgleda da smo sami, ali mi nismo sami. Zato što imamo Onoga koji je Gospodar svega i koji kaže: Ako Allaha dž.š. pomognete, On će vas pomoći.

Kako mi to Allaha dž.š. možemo da pomognemo, kad Njemu ta pomoć nije potrebna. Ako pomognete ono što pripada Allahu dž.š., ono što je Njemu nanijećeno.

Ovaj vakuf je nanijećen od Gazi Isa-bega Allahu dž.š. On je otišao na Ahiret i ostavio nama taj vakuf u emanet da ga čuvamo.Mi smo odgovorni pred Allahom dž.š. da li smo taj emanet čuvali ili nismo.“

Mi ne treba da spasavamo svijet…

„I ono što mi danas treba da uradimo nije da spasimo svijet, već da uradimo maksimum šta možemo, a Allah dž.š. je Taj koji će odlučivati šta će biti i sa ovim vakufom, i sa drugim vakufima, i sa nama muslimanima ovdje i sa svim muslimanima svijeta, sa cijelim svijetom, kao i sa cijelim Kosmosom.

Ali isto tako vjerujemo da ne postoji ni jedan musliman u ovom gradu i šire, koji ima barem jednu kap imana, da može ravnodušan biti kada se otima imovina vakufa.“

On je rekao da ovo nije običan vakuf. Ovo je naše centrala. „Zamislite sada da je neko prodao Pećku patrijašiju ili Patrijašiju u Beogradu.

Zamislite tada stanje naroda koji pripada toj vjeri i njegovu reakciju. Ali tada ne bi bilo samo reakcije naroda nego i svih njihovih struktura i medija. Vidjet ćemo da li je to slučaj sa nama?“

Istini za volju, Bošnjaci do sada nisu pokazali da znaju biti jedninstveni po nekom pitanju. Uvijek je imalo i onih koji su ”za” i onih koji su ”protiv”, ali i onih koji „mudro“ ćute. Dobro bi bilo da i ostali faktori, bez obzira koliko imaju uticaja među Bošnjacima, stanu na stranu pravde, tj. vraćanja ovog vakufa onome kome je i nanijećen. Ali, očigledno da ima i drugačije usmjerenih struja.

„Neko vam čupa srce i prodaje ga i to u momentu kada je već bilo u vašim rukama. Taman su ostvarene sve zakonske pretpostavke da se ono vrati. Zašto se ovo desilo? Pa, zato što nekoga boli što ovo ide naprijed. Nekoga boli što Islamska zajednica sa svim svojim imamima, odborima, sa Mešihatom na čelu, nije ustanova kojom će se dirigovati iz Beograda, kao što je to bilo u proteklim decenijama. Zovnu nekoga pa mu kažu: ”Znaš, ne bi bilo pametno da se vi u ovo miješate”, ili ”Ne bi bilo pametno da se vi u ovo ne miješate…”

Ono što je cilj našeg današnjeg sastanka jeste da osvježimo značaj ovog objekta, da osvježimo u našoj svijesti značaj odbrane ovog objekta, a on je naslov vakufske imovine. Ako odbranite naslov, odbranili ste tekst.

Uloga nas je danas da tu odlučnost osvježimo, da tu odlučnost potvrdimo, da po kur'anskom principu šure (razmjene stavova) iskristališemo šta to sve treba uraditi.

Da znate da smo imali kontakt sa svim drugim vjerskim zajednicama i da su potpisali zajednički zahtjev za vraćanje zgrade Islamske ustanove.

Niko nema pravo na Božiju pomoć dok prije toga ne da sve od sebe.

U ovom gradu postoje trgovci koji misle da sve može da se kupi ili sve može da se proda. Naravno, brojni od njih trguju i sa onim što je najotrovnije – sa životima naše djece, i na tome zerađuju pare da bi kupovali kuće i neke druge objekte.“

Javnost mora znati šta se događa

„Drugi kolosijek je naša javnost, naši vjernici. Naša je dužnost da ih obavijestimo, da im kažemo i da dio emaneta prenesemo i na njih, da shvate da i oni nose tu odgovornost – da li se ovo spašava ili se ne spašava. Poslije ovoga, upamtite, Islamska zaj e d n i c a će ili biti g l a v n i s t o ž e r o v o g a n a r o d a ili će biti kao neka periferna organizacija, asocijacija, udruženje koje se bavi nekim zanatskim poslom, ili staleškim poslovima ili uslugama kao neka uslužna agencija.

Naš emanet se tiče toga, ne da li smo pobijedili ili nismo, već da li smo u toj borbi uradili šta smo mogli ili nismo. To je naša pobjeda u pojedinačnom smislu.

Ne znam da li je neko čuo saopštenje koje su dali ovi iz takozvanog Konzorcijuma. To je jednostavno jedan jeftin pamflet laži, kako se tamo nalazila jedna vakufska zgradica, koja je srušena. Niti je bila mala, niti je srušena! Evo vidite kako izgleda. Jedino su izloge proširivali. To je ista ta zgrada koja tamo postoji.

Ne znaju oni s kim su se uhvatili u koštac! Islamska zajednica je mnogo tvrđa i žilavija nego što izgleda. Ona nekada djeluje fleksibilno. Znate li zašto? Pa, zato što su najmoćniji sistemi fleksibilni. Kruti sistemi pucaju i lome se.

Islamska zajednica nisam niti ja, niti mi pojedinačno niti bilo koji organ. Islamska zajednica je pravna duhovna i materijalna tvorevina koja je nikla iz Kur'ana. Naravno, ljudi su ti koji je čine autentičnijom, da je bliža Kur'anu, ili malo dalja od Kur'ana, ali je uvijek iz Kur'ana, čak i kad prave greške, čak i kad imamo nedostataka. E, to je Islamska zajednica.

Iz diskusija

Harun Rebronja (profesor Merdrese) je rekao da se priča da je zgrada samo dijelom na vakufskom zemljištu i da se, navodno, Islamskoj zajednici nudi u zamjenu drugi prostor.

„Naravno da niko ne bi napisao na zgradi Islamske ustanove da to nije naše. U tom smislu bi bilo dobro nama ovdje reći šta je to naše. Da li je to to, ili je u pitanju neki mali prostor. Tim se podacima manipuliše pa bi bilo dobro da znamo pravo stanje?“

Muftija: „U papirima stoji da je vlasništvo Islamske zajednice 14.29 ari zemljišta i zgrada koja u osnovi ima preko trista kvadrata. Na dva nivoa po trista. Dograđen je onaj niži dio samoposluge tamo prema hotelu. Dograđeni dio je neznatan. Ali i da je drugačije, zemljište je ključno. To što je neko tu pravio neke anekse, to je zulum nama. Drugo: skoro 60 godina je korist od ove zgrade nama oduzeta. Postavlja li neko to pitanje? To je jeftina priča kojom se javnost želi dodatno zbuniti. Stvari su po papirima apsolutno jasne i tu nema nikakve dvojbe. Oni manipulišu činjenicom da je pored ove bila još jadna mala vakufska zgrada u kojoj je i nakon Drugog svjetskog rata bila administracija Islamske zajednice. Toga se vi stariji sjećate. Ta zgrada jeste porušena, a ova zgrada nije pretrpjela nikakve promjene. Osim toga, ovo nije srednjevjekovna historija, ovo je bilo nedavno i većina vas, koji ste stariji, pamtite kada je ovo bilo vakufsko u konkretnom smislu.

Mr. Mevlud-ef. Dudić (dekan FIS-a i zamjenik Muftije) je rekao da nema nikakve sumnje u naše jedinstvo. Definicija vakufa u Šerijatu sadrži jasnu poruku: „Ne može se prodati, naslijediti niti otuđiti sve dok postoje nebesa i Zemlja.“

Za nas ovdje u Sandžaku vekuf svih vakufa jeste Vakuf Isa-bega Isakovića, utemeljitelja Skoplja, Novog Pazara, Sarajeva, po nekima i Šapca.

Uništiti vakuf znači uništiti Islamsku zajednicu, a to znači uništiti muslimane. Imao sam sastanak sa predstavnicima Ministarstva, kao i predstavnicima svih tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica. Vjerujte, bio sam poprilično zbunjen kako su oni pozitivno reagovali.

Uredio: Refik SADIKOVIĆ

HUTBA

U SANDŽAČKIM DŽAMIJAMA 30. JUNA ČITANA JE HUTBA TEMATSKI VEZANA ZA NEZAKONITU PRODAJU VAKUFSKE IMOVINE

Biznismeni bi da prisvoje „Islamske ustanove“

Poštovana braćo, današnja hutba je podsjećanje svih nas na važnost vakufa i njegovu neotuđivost, te upoznavanje sa onim što namjeravju učiniti pojedinci iz našeg neposrednog okruženja uz pomoć određenih političkih faktora i vladinih institucija, putem rasprodaje vakufske imovine, nakon što je ona bespravno oteta islamskoj zajednici, čime bi se onemogućilo njeno vraćanje pravom i jedinom vlasniku, to jest islamskoj zajednici.

Institucija vakufa postoji još od ranog perioda ljudske civilizacije, Ibrahim a.s. jedan je od vakifa, koji je na prostoru Palestine (Kudsa) ostavio kao vakuf značajnu imovinu, pod imenom “Halilur-Rahman”, pa je po njemu i cijeli kvart dobio taj naziv. Naravno, najznačajniji njegov vakuf je Ka’ba, koja je po vahju (Objavi) od Allaha dž.š. rekonstruisana.

Vakuf je prema tome, sunnet Allahovih Poslanika, a prvi vakuf o kojem se govori iz Muhammedova a.s. vremena je vakuf h. Omera r.a., kada je uvakufio bašču zasađenu palmama po imenu “Semg”. Omer je prije uvakufljenja kazao Poslaniku s.a.v.s.: “O Allahov Poslaniče, imam jednu bašču, koju puno volim i koju želim dati kao trajno dobro!” Muhammed a.s. odgovara: “Uvakufi stvar tako da se ona ne može niti prodati, niti darovati, niti naslijediti, a njeni prihodi će se upotrebljavati kao opće dobro!” Omer je po tome postupio.“

Prenosi Enes r.a. da je Ebu Talha došao kod Poslanika s.a.v.s., kada je objavljen ajet: “Nećete postići dobročinstvo sve dok ne date dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi dali, Allah će, sigurno za to znati.” (Suretu Ali Imran: 92)

Tada je Ebu Talha kazao Muhammedu a.s.: “O Allahov Poslaniče, ja imam jednu bašču, koju od svog imetka najviše volim. Predajem je Allahu, da bi time postigao Njegovo zadovoljstvo. Raspolaži s’ njom, onako kako ti je Allah kazao!” N a t o j e Muhammed a.s. rekao: “To je dobro Ebu Talha! To je imetak koji će ti koristiti! Čuo sam šta si rekao, a ja ti savjetujem da ga uvakufiš u korist svojih bližnjih!” Ashab i Muhammeda a.s. su na ovaj n a č i n b i l i potaknuti na činjenje sličnog hajra, pa se smatra da nije bilo niti jednog imućnog ashaba, a da nije uvakufio makar mali dio svoje imovine. Poslanik s.a.v.s. nije samo ashabe podsticao na uvakufljenje, nego je i svojim ličnim p r i m j e r o m to praktično pokazao, uvakufivši sedam voćnjaka u Medini.

Praksa uvakufljenja je nastavljena i nakon smrti Poslanika a.s., pa je tako i u našim krajevima bilo vakifa, bilo je onih koji su izdvajali dijelove svoje imovine i predavali je Uzvišenom Allahu dž.š., a njene prihode i plodove onima kojima su najpotrebniji. I u našem gradu su ljudi uvakufljavali kuće, zemljišta, poslovne prostore, džamije i sl.. Ta činjenica nas i te kako ohrabruje, a ujedno i obavezuje u pogledu čuvanja i održavanja istih. Niko nema pravo da raskući bilo šta od toga ili da se nemarno odnosi prema onome što je plod truda pojedinaca ili džemata.

Većina vakifa prilikom uvakufljenja svoje imovine je kroz vakufnamu određivala svrhu i cilj uvakufljenja, a skoro svaka Vakufnama se završavala sljedećim riječima: “Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo“

Naš grad, Novi Pazar, je grad velikih vakifa, grad čiji su temelji udareni na uvakufljenju, to jest vakufu, poznato je da je osnivač našeg grada bio Isa-beg Ishaković, veliki vakif i dobrotvor, koji je udario temelje i Skoplju, Sarajevu a po nekima i Šapcu.

Praksa uvakufljenja imovine je bila i ostala tradicija u našim krajevima i to je nešto čime se ponosimo, jer smo svjesni da je vakuf velika sadaka, a sadaka je ta koja nas čuva raznih iskušenja i belaja, čega, nažalost, pojedinci nisu svjesni.

Poslanik a.s. kaže: „ Kada čovjek preseli prestaju sva njegova djela osim troje: trajn a s a d a – ka (vakuf), nauka kojom se drugi koriste i islamski odgojeno dijete, koje se moli za svog roditelja.“

Vakufska imovina je prolazila kroz različite faze: od one u kojoj je doživila pravi procvat, do perioda u kojima joj je prijetilo čak i potpuno uništenje i brisanje bilo kakvih tragova. U periodu od Austro- Ugarske monarhije, preko Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Jugoslavije, počinje uništavanje vakufske imovine, donošenjem niza zakonskih propisa koji su bili na štetu, kako vakufa kao posebne kategorije vlasništva, tako i muslimanima bošnjacima kao narodu, koji je najviše oštećen kroz: agrarnu reformu, nacionalizaciju, eksproprijaciju, rondaciju… i sl.

I kada smo se ponadali da je to vrijeme prošlo, da je iza nas, da će oduzeta vakufska imovina biti vraćena i da će pravda biti zadovoljena, da će se novodonešenim zakonima otkloniti višedecenijska nepravda prema vakifima i islamskoj zajednici, iznenađeni smo novim pokušajima onemogućavanja rješavanja ovog problema, ali se iskreno nadamo da će svi novi pokušaji, propasti, kao što su i oni raniji propali. Nadamo se da smo kao muslimani danas mnogo svesniji važnosti vakufa i njegove uloge i da nećemo dozvoliti da ostvare svoje nakane, neodgovorni, pohlepni, pokvareni i bolesni pojedinci, koji su spremni za rad svojih ličnih, sitnih, dunjalučkih interesa, u potpunosti uništiti tragove vakufa i na taj način zaslužiti Allahovo prokletstvo i na ovom i budućem svijetu.

Molimo uzvišenog Allah da učini da shvatimo vrijednost vakufa, da ujedini naša srca u odbrani onoga što je naš obraz i čast, onoga što je simbol ovoga grada i njegovih građana, molimo ga da nas naše lično ili političko opredjeljenje i mišljenje ne podvoji u ostvarenju ovoga cilja.

Amin.

TEMA BROJA

Podmukla privatizacija „Islamskih ustanova”

Predstavnici Posmatra-čke misije Evropske unije za Balkan posjetili su Me-šihat IZ-e Sandžaka. Na čelu delegacije bili su go-spođa Siv Katrin Lertro, šef Analitičkog centra Po-smatračke misije za Srbiju i gospodin Gizbert fon Ha-ugvic, politički analitičar. Delegaciju je u svom ka-binetu primio muftija Mu-amer-ef. Zukorlić. Nakon susreta sa pomenutom de-legacijom, Muftija je me-dijima iznio važnije detalje razgovora koje je vodio sa gostima:

“Upravo sam okončao opsežne razgovore sa dele-gacijom Evropske posma-tračke misije. Oni su se in-teresovali za posljedice, ili efekte, jučerašnjeg referen-duma, odnosno oko proce-dure opoziva predsjednika opštine. Također su se in-teresovali za posljedice po Sandžak uslijed osamosta-ljenja Crne Gore. Tretira-li smo i temu aktivnosti u Republici Srpskoj, odno-sno izjavu premijera Do-dika da bi se tamo mogla pokrenuti procedura refe-renduma za osamostaljenje Republike Srpske i kako mi ovdje u Islamskoj zajedni-ci gledamo na sve te teme. Oni su se također intereso-vali i o fenomenu ekstremi-zma u svijetu, uključujući i vjerski ekstremizam, a u okviru njega i onaj ekstre-mizam koji se čini u ime islama. O svim ovim tema-ma smo vrlo podrobno ra-zgovarali i usaglasili se da je neophodno da se afirmi-šu sve one vrijednosti koje će omogućiti razvoj plu-ralnog društva, gdje ljudi mogu imati različite sta-vove, mogu imati različi-te poglede na svijet i u du-hovnom, i u političkom i u svakom drugom pogledu,

ali da je u svim tim odno-sima najbitnije poraditi na tome da se ne ostvare pre-tpostavke za nasilje ili bilo koji drugi oblik nepravde.

Ja sam, govoreći o svim ovim temama, također kazao da se Islamska zaje-dnica suočava sa brojnim problemima ovdje i da ne-rješavanje brojnih pitanja ostvaruje pretpostavku za jačanje ekstremnih pogle-da, kako vjerskog tako i drugih oblika ekstremi-zma.

Istakao sam i pitanje najsvježije teme za pripa-dnike islama i Islamske za-jednice. Naime, poznato je da je prošlog četvrtka

(22.06.2006.) Agencija za privatizaciju prodala i zgra-du „Islamske ustanove”. Tom prilikom sam gosti-ma pokazao i ovu fotogra-fiju. Ovdje se jasno vidi da na toj zgradi piše „Islam-

ske ustanove”. To je zgra-da u strogom centru grada u kojoj je trenutno smje-štena robna kuća Rekić, odnosno „Pazarka”. Govo-rio sam o emotivnim i psi-hološkim aspektima na pri-padnike Islamske zajedni-ce. Mi kao Islamska zaje-dnica u cjelini i kao organi-zacija, zajedno sa vjernici-ma, izražavamo svoje ogor-čenje zbog takvog čina, jer se ovdje ne radi samo o je-dnoj zgradi sa svim onim što ona u materijalnom smislu znači, već se radi o tome da vam je neko pro-dao centralu Islamske zaje-dnice, jer je to između dva svjetska rata bila centra­la, odnosno sjedište Islam-ske zajednice. To vam je isto kao da je neko prodao Patrijašiju ili sjedište neke druge crkve, odnosno vjer-ske zajednice. To, pored toga što ima svoje mate-

rijalne efekte, itekako, ili još žešće, ima i svoje duho-vne, emotivne, psihološke i sve druge efekte. Zlo je veće i time što se to desi-lo samo nekoliko sedmica nakon usvajanja Zakona o vraćanju oduzete imovine crkvama i vjerskim zaje-dnicama. Nekome se očito požurilo da se ta situacija još više iskomplikuje, kako bi se preduprijedilo ili one-mogućilo, ili bar iskompli-kovalo vraćanje ovog dijela imovine.

Obavijestio sam goste i o planiranim aktivnosti-ma. Mi smo sada u fazi pri-kupljanja informacija i po-dataka ko je sve u ovome učestvovao, koje su to in-teresne relacije pojedinaca koji su učesnici u toj kupo-vini, koje su interesne re-lacije posrednika koji su u tome učestvovali, kao i ra-zlozi unutar same Agenci-je za privatizaciju, ili Mini-starsva za privredu, ili kon-kretno Vlade. Nakon toga Islamska zajednica će po-krenuti niz aktivnosti kako bi se ovo zaustavilo, kako bi se ovo vratilo na pretho-dni status, odnosno kako bi se ispoštovao Zakon, a u Zakonu o vraćanju oduze-te imovine crkvama i vjer-skim zajednicama stoji da poslije 1. maja ove godine ono što je predmet vraća-nja imovine vjerskim zaje-dnicama ne može biti pro-metom bilo koje vrste, ta-čnije – bilo koji pravni pro-met takvom imovinom je ništavan. Mi smo o tome obavijestili Agenciju, na-dležno ministarstvo i još neke nadležne službe u dr-žavi, ali su se oni ogluši-li. Vidjet ćemo zašto. U fazi smo prikupljanja po-dataka o tome, ali ćemo si-gurno vrlo brzo, narednih dana, svim pravnim i svim javnim raspoloživim sred-stvima reagovati.

Ovo smo naveli kao pri-mjer gdje se nepoštivanjem interesa islama, nepoštiva-njem islamskih vrijedno-sti, nepoštivanjem emocija muslimana situacija dovo-di u još negativniju i daje se prostor za one koji žele da tu situaciju upotrijebe u svoju korist, ili je, ne daj Bože, zloupotrijebe.”

Refik SADIKOVIĆ

MINISTRU VJERA U VLADIREPUBLIKE SRBIJE

Prof. dr. Milanu Raduloviću

Uvaženi gospodine Ministre

Upoznati ste da se Islamska zajednica već nekoliko dana bavi neočekivnim problemom protivzakonite prodaje zgrade Islamske ustanove u Novom Pazaru. Riječ je o objektu od najvišeg duhovnog, istorijskog i kulturnog značaja za muslimane, u kome je između dva svjetska rata bilo smješteno sjedište Islamske zajednice, a jedno vrijeme i Medresa “Gazi Isa-beg”.

Ovaj objekat je 1948. god., bez donešenog rješenja ili bilo kakve pravne procedure, oduzet od Islamske zajednice i sve do danas, uprkos brojnim problemima, uz neznatne izmjene, očuvao svoj originalni izgled, a u vezi sa čime postoji kompletna dokumentacija.

Na radost svih vjerujućih ljudi u Srbiji, nedavno je usvojen Zakon o vraćanju imo-vine crkvama i vjerskim zajednicama, koji eksplicitno u članu 36. zabranjuje i smatra ništavnim svaki pravni promet predmetnom imovinom koji, nažalost, nije bio prepreka Agenciji za privatizaciju da 22.06.2006. god., putem aukcijske prodaje, fizičkom licu iz Novog Pazara proda i ovaj objekat.

U cilju zaštite ljudskog i vjerskog prava na imovinu, a u skladu sa Zakonom, moli-mo Vas da se svojim autoritetom kod Pred-sjednika Vlade i Ministra za privredu i pri-vatizaciju založite da se pomenuta aukcijska prodaja poništi kako bi ova imovina bila vraćena Islamskoj zajednici.

U prilogu Vam dostavljamo zahtjev upućen Predsjedniku Vlade od strane svih tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica u Srbiji.

Uz srdačan pozdrav.