Gdje je Allah, dželle šanuhu od onoga što se dešava muslimanima?

13
48

Gdje je Allah, dželle šanuhu od onoga što se dešava muslimanima?

Svijet – Važnije pitanje od toga gdje je Allah od zuluma i zulumćara, je pitanje gdje smo ja i ti od Njegovog Šerijata, gdje smo ja i ti od Njegovih propisa, zabrana i naredbi, i kakva su naša djela?

Dr. Ekrem Kassab

Prijevod: Mr. Semir Imamović

Prije nekoliko dana, dok sam se vraćao kući s namaza, zaustavio me je jedan čovjek, po mojoj procjeni starosne dobi između 50 i 60 godina, i rekao mi: „Postavit ću ti jedno pitanje, ali nemoj mi se smijati.“ U njegovim rječima mogla se osjetiti nervoza i zabrinutost. „Samo pitaj“ – rekao sam. „Ali moje pitanje je čudno i nesvakidašnje, možda će te naljutiti“ – rekao je. „Nema problema, kakvo god da je tvoje pitanje, ako budem znao odgovor na njega, odgovorit ću ti“ – smirivao sam ga. A onda je nakon kraćeg ustezanja rekao: „Gdje je Allah od onoga što se dešava muslimanima? Gdje je naš Gospodar?“ Čudno je da se sve ovo (susret i pitanje) desilo nakon teravih-namaza, što znači da je čovjek bio u džamiji, klanjao farz i teravih-namaz za imamom, učio kunut-dovu sa imamom, aminao na dovu imama, a možda je čak i plakao u namazu, a zatim postavio ovakvo pitanje. „Nakon što si čuo ovo moje pitanje, hoćeš li me ismijavati“ – upitao je. „Ne, zašto bih te ismijavao? Nisi ni prvi ni posljednji koji je postavio ovakvo pitanje. Naprotiv, ovo pitanje je učestalo i postavljaju ga ljudi različitih vjerskih shvatanja i intelektualnog nivoa, u različitim situacijama i povodima, i na različitim mjestima.“ – odgovorio sam. Ono se uvijek i iznova aktuelizira kada muslimanski ummet pogodi kakva nevolja (musibet). Jedan muslimanski pjesnik je, prisjećajući se nekadašnje slave i ponosa islamskog umeta, i vremena kada je muslimanski halifa samouvjereno govorio oblacima: „Spustite kišu gdje god hoćete, vaši plodovi će, u konačnici doći u moje ruke“, napisao:

Sjetio sam se –  a sjećanje mi samo tugu povećalo – naslijeđenog ponosa kojeg smo svojim rukama upropastili/

u koji god muslimanski narod pogledaš, vidjet ćeš da je on poput ptice odsječenih krila/

„arabizam/arapski nacionalizam“ je bio samo jedna velika predstava, čiji agitatori se sada po ćoškovima kriju/

s nama sada upravljaju ruke, s kojim smo mi upravljali, i posjeduje nas narod kojeg smo mi posjedovali./

Gdje je Allah? Allah je tu. Nijednog trena nije bio odsutan, svojom brigom, zaštitom, mudrošću i pravdom. To je nešto čega bi trebao biti svjestan svaki čovjek, a posebno vjernik. Da moguće je da nepravda zulumćara, sila silnika i tlačenje tlačitelja potraje, ali nemoj ni slučajno pomisliti da Allah ne zna za to i da je nemaran prema onome što rade nasilnici. „A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.“ (Ibrahim, 42)

Milioni ljudi umiru od gladi, dok se jedna mala skupina rasipnika razbacuje sa hranom i pićem. Prema istraživanjima iz 2013. godine,  u svijetu godišnje umre više od dest miliona ljudi. Je li to posljedica izostanka Božije pravde? Ili, ko/šta je pravi uzročnik njihove smrti? Manjak resursa? Manjak hrane i pića na zemaljskoj kugli? Ili ih je, možda, ubila bezosjećajnost, nezainteresiranost, rasipništvo i bahatost šačice bogataša? Naravno, ovo drugo. U vrijeme dok milioni ljudi umiru od gladi, bogate zemlje, svake minute, izdvajaju pola miliona dolara za najsavremenije oružje, koje će, opet, biti upotrjebljeno za ubijanje ljudi. U vrijeme dok milioni ljudi umiru od gladi, na stotine nukleranih podmornica plove morima, a cijena jedne podmornice ravna je godišnjem budžetu za obrazovanje u 23 razvijene zemlje, čiji broj stanovnika prelazi sto miliona. U vrijeme dok milioni ljudi umiru od gladi, godišnje se na drogu potroši blizu 350 milijardi dolara. Prema tome, ko je taj ko aktivno učestvuje u smrti tih ljudi? Čovjek/čovječanstvo samo.

Postavlja se pitanje: zašto Allah to dopušta? Zar On nije Mudri i Pravedni? Da, Allah je Mudar i Pravedan. I uz to je Jak, Svemoćan i Silan. Kada nešto hoće, On za to samo kaže: „Budi“ i ono bude. Međutim, na dunjaluku mora biti iskušenja i nedaća, jer to je narav/bit života na ovom svijetu. Allah, dželle šanuhu, nije stvorio ljude na ovom svijetu da bi uživali, ili da bi bili sretni cijeli svoj život, nego ih je stvorio radi iskušenja – „Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati“ (El-Mulk, 2)Dunjaluk nijednog trenutka svog postojanja nije bio kuća užitka, sreće i blagostanja, nego je uvijek bio kuća brige, tuge i iskušenja. Zar od nečega što je oličenje iskušenja, patnje i nedaće, želiš napraviti suštu čistoću, blagostanje i sreću?

To je priroda života na ovom svijetu. Čovjek je stvoren da se trudi i brine. Stvoren je da bi iskusio tugu i patnju, bez obzira ko bio, šta posjedovao i koliko imao imetka, djece, vlasti i ugleda. Svi ljudi, bez izuzetka, podliježu ovoj Božijoj zakonitosti. Ako ih ne mori briga sakupljanja/sticanja, mori ih briga čuvanja, ako ih ne mori briga dobitka, mori ih briga gubitka, ako ih ne mori briga siromaštva, mori ih briga bolesti, ako ih ne mori briga zatvora, mori ih briga straha, i tako u krug. Nema čovjeka bez briga i iskušenja. Zapravo briga i iskušenje su drugi naziv za čovjeka. Ko od ljudi nije, na bilo koji način, iskušan? Ko od njih nema problema? Ko od njih nema briga? Ko od njih živi u apsolutnoj sreći i zadovoljstvu?

Mi stvari posmatramo kroz svoju malu, vrlo ograničenu, prizmu, pokušavajući Uzvišeno, Veličanstveno i beskrajno Božije biće svesti na obični objekat naše siromašne i ograničene percepcije. A time samo umaramo sebe i druge, jer Onaj kome ništa nije slično, i Koji sve vidi i čuje, i Koji je Uzvišen i Veličanstven, ne podliježe ljudskim mjerilima i kriterijima.

Rekao sam ovom čovjeku: Ako bi išli tom logikom, onda bi isto ovo pitanje mogli postaviti za patnje i iskušenja ranijih generacija, prije svega Božijih psolanika i vjerovjesnika, i njihovih sljedbenika. Gdje je bio Allah, kada su jevreji pokušali raspeti Isa, alejhis-selam, i kada su radili ono što su radili njegovom dvojniku? Gdje je bio kada je Zekerija, alejhi selam, prepilan na dva dijela? Gdje je bio kada je faraon zlostavljao Israelćane? Gdje je bio kada su kurejšije zlostavljale Poslanika Muhameda i ashabe i kad su ih protjerale iz Mekke u Medinu? Zar to nije isto pitanje? Allah je tu, i radi sa svojim stvorenjima ono što želi, iz samo Njemu znane mudrosti, i u skladu sa odredbom/predodređenjem koje je samo njemu poznato. Obećao je da će pomoći vjernike, a kada to samo On zna. Čovjek se mora predati Njegovoj odredbi (kader)i živjeti sa Božijom odredbom, onako kako to On želi, a ne kako to žele naše slabašne duše.

Iskušenja kroz koja trenutno prolazi islamski svijet, i ne samo islamski svijet, nego cijelo čovječanstvo, imaju svoje mudrosti koje su jasno naglašene u Kur’anu.

Prva mudrost je da je dunjaluk kuća ispita i iskušenja, a ne kuća rahatluka i bezbrižnosti. Onaj ko misli suprotno od toga, obmanjuje samog sebe i obmanjuje druge. Nemoj misliti da je bogatstvo to koje donosi duševnu sreću i smiraj. Često su siromašni ljudi i beskućnici, na koje ljudi gledaju sa saželjanjem i prezirom, rahatniji i srećniji od onih koji uživaju sve dunjalučke blagodati, jer siromah i beskućnik imaju samo jednu a bogataši stotinu briga. To se najbolje očituje u ratovima i prirodnim katastrofama, kada su gubici jednih i drugih neuporedivi.

Druga mudrost je čišćenje vjernika i razdvajanje vjernika od licemjera i nevjernika. Uzvišeni o tome veli: „Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.“ (El-Hadž, 10) Dakle, čišćenje vjerničkog safa, od onih koji mu ne pripadaju, kao i čišćenje samih vjernika, zbog grijeha koje čine, je nužna i neizbježna stvar. Ko to od nas nema grijeha, pa mu nije potrebno čišćenje? Čišćenje od prošlih i sadašnjih grijeha, kojih je puno. Šta će saprati te grijehe ako ne iskušenje? Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, govori o „brigama“ zbog kojih Allah, dželle šanuhu, prašta grijehe, ističući posebno „brigu nepokorne djece“. Zbog njihovog neposluha, i izazivanja problema, Allah, dželle šanuhu, prašta grijehe njihovim roditeljima. A gdje su tek prava iskušenja i problemi? Allah, dželle šanuhu, želi da se pokažu i dokažu ljudi koje On voli, i zato su upravo najveća iskušenja imali poslanici i uzoriti vjernici. Sve što je čovjekovo vjerovanje jače, iskušenja su veća. U nekim predajama se navodi da je Allah, dželle šanuhu, objavio: „Tako mi Moga ponosa i uzvišenosti, kada želim nekoga kazniti, Ja mu na ovom svijetu, za svako dobro djelo kojeg je učinio, dām obilje u nafaki, zdravlje u tijelu i sigurnost u porodici, i ako mu, i nakon toga ostane dobrih djela, olakšam mu smrt, tako da dođe pred Mene bez ijednog dobrog djela. Tako mi Moga ponosa i uzvišenosti, kada se želim nekome smilovati, Ja mu na ovom svijetu, za svaki grijeh kojeg je učinio, umanjim nafaku, dām bolest u tijelu, težak život, strah i nesigurnost u vlastitom domu, i ako mu, i nakon toga, ostane grijeha, dām mu tešku smrt, tako da dođe pred Mene bez ijednog grijeha.“

Stvar je mnogo ozbiljnija i veća od toga da li će neko (ne)biti rahat na ovom svijetu. Allah, dželle šanuhu, preko svih ovih iskušenja želi nam pokazati bezvrjednost dunjaluka i njegovih ukrasa. Opisujući stanje vjernika i munafika u Bici na Hendeku, Allah, dželle šanuhu, kaže: „O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite – kad su vam došle i odozgo i odozdo, i kad su oči vaše bile uprte jedino u neprijatelja, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali.“ (El-Ahzab, 9–10) Šta su pomišljali u tim teškim trenucima? Prema Hasanu el-Basriju, nisu svi isto mislili, munafici su mislili jedno a vjernici drugo. Iako su duše, od straha, došle do grklanja, vjernici se nisu prestali nadati da će ih Allah pomoći i da će pobjeda na kraju pripasti vjernicima. S druge strane, munafici su mislili da je došao kraj islamu i njegovim vjernim sljedbenicima. Kur’an spominje da su ashabi u jednom trenutku – neki kažu da se to desilo na Uhudu, neki kažu nakon Hidžre, a neki u Bici na Hendeku – kazali: „Kad će više Allahova pomoć?“ Da, zbog težine iskušenja, tražili su od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzme kod Allaha za njih i zatraži pomoć, a on im je rekao: „U prijašnjim vremenima vjernike su žive zakopavali do glave i pilom im rezali glavu na dva dijela, ali ih to nije pokolebalo u vjeri. Vi ste zaista narod koji požuruje.“

Važnije pitanje od toga gdje je Allah od zuluma i zulumćara, je pitanje gdje smo ja i ti od Njegovog Šerijata, gdje smo ja i ti od Njegovih propisa, zabrana i naredbi, i kakva su naša djela?

http://www.alamatonline.net/l3tube.php?id=10917

Saff.ba

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Gdje je Allah, dželle šanuhu od onoga što se dešava muslimanima?


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

13 KOMENTARI

  1. Allah nas kaznjava jer se nase vodece zemlje odlucije da budu sluge i robovi Amerike i truhlog i hrdjavog zapada umesto da smo sluge i robovi dragog Allaha dz sh.

    0

    0
  2. Isto pitanje su postavljali Jevreji za vreme i posle holokausta. I Rusi,Poljaci i drugi koji su imali na milione ubijenih u dr. svetskom ratu.
    Odgovori rabina i svestenika su uglavnom bili slicni kao u ovom tekstu.
    Medjutim ima i drugih misljenja,meni mnogo logicnijih.
    Najveci dar od Boga je slobodna volja. Bog je ljudima dao slobodnu volju i ne mesa se u nase odluke i dela. Kad bi se mesao, mi ne bili slobodna bica vec lutke na koncu, roboti.
    Ali za svako delo i nedelo se odgovara na onom svetu, tamo nema korumpuranih sudija i zastarelosti slucaja, tamo dobijes sve po zaslugama i nista ne moze da se sakrije ni misao a kamoli nedelo.

    0

    0
      • Možda ja malo znam al ipak znam toliko da na pocetku recenice uvek idé veliko slovo. Ti si, kad se to ucilo u osnovnoj skoli,sigurno bio odsutan jer ti je babo naredio da cuvas ovce celi dan.
        Sta ces,zivot je nekom majka a nekom maceha.

        0

        0
      • E pa druze,sto puta ti je bolje da si makar jedan,maternji, jezik naucio kako treba nego cetri jezika lose.
        Nekako izgleda smesno kad neko ko ne zna gramatiku i pravopis sopstvenog jezika govori drugima da nista ne znaju? Zar nije tako?
        I ako si vec komentarisao ono sto sam pisao. makar i na rdjavom bosnjackom mi objasni zasto je to uzvitopereno.
        Ako ne trazim suvise?

        0

        0
  3. sve dok narod djelite na munafike kafire nevjernike i muslimanske”vjernike” umirace milioni djece od gladi,vodice se najstrasniji ratovi,u roblje odvoditi nevjernicke jazidske jermenske koptske zene i djeca a nevjernicima kidati glave jer drugacije razmislja….a sta je to nego odrzavanje ega,sataninog produkta,dokazivanje i ucenje da drugi nisu u pravu da bi dozivjeli snazniji osjecaj o tome ko ste i stavljanje u poziciju moralne superiornosti nad drugim”budalama” i robovima koji drugacije vjeruju..i tako religija umjesto da spaja ljude,utice na njihovo razumjevanje drugih vjerovanja i obicaja,donosi ljubav i mir,postaje sila koja razdvaja i unistava…ljudi koji vladaju planetom su to iskoristili pa se sad npr. u siriji ubijaju i mrze dojucerasnje komsije koji su vjekovima zivjeli u miru i postovanju…vi “veliki” muslimani cete da unistite svijet,stvoreni ste da se centri moci bogate i upravljaju zemaljskim dobrima koja su nasa zahvaljujuci vama koji rokate nevjernike pa onda izmedju sebe…vise su muslimani digli dzamija u vazduh u zadnjih 15 god no hriscani u cjeloj istoriji…

    0

    0
    • eh moj neznali junače. malo toga ti znaš. sve sta si napisao svjedoči tvom neznanju a i to malo šta znaš je izvitopereno. kao prvo “veliki musliman” ne postoji. postoji veliki srbin ili veliki lopov itd. to nikako da shvatite da nema ta merila medju muslimanima. dal ti čita tekst. da, što je muslimanu jača vjera u Boga, to većim iskušenjima je izložen. a po vašoj logici, što veći srbin to više ordenja i blagislova tj što veći lopov to veće bogastvo. vi smo vjerujete u ovaj svijet, vi veze nemate sa vjerom u Biga. a što pomenu jeside. pa jesidi se klanjaju nekoj ptici i vjeruju da će Bog (euzu bila mina šejtan i radžim) da se pojavi na zemlji u obliku te neke tice. i šta na tome još dodat. neće da se odreknu idolopoklonstva i tako ginu ko tice…doj će inšala sve na svoje.

      0

      0
      • jezidi ne ginu ko ptice no ih ubijaju muslimani…ti se time ponosis…odakle znas da je tvoje vjerovanje ispravnije od njihovog? neka vjeruju u sta hoce ali ne treba da budu ubijeni zbog toga..

        0

        0
      • ti si bre jedan napaljeni debil, inače nebi bisio ovde nonstop. posto od realnog zivota nemas nista ovdje pustas tvoju pamet. ne ginu oni sto se klanjaju kipu u obliku tice nego sto nece da priznaju da tica nije Bog. uostalom od pocetka vjere u Boga Jednog Jedinog Svemoćnog od Ibrahima a.v.s svi ljudi znaju da su to prije bili lažni bogovi bogići itd. Ibrahim-ov a.s otac je prodavao te kipove, ali medju tim bogovima je imao jedan glavni. i jednog dana je Ibrahim-ov a.s otac imao obaveze i ostavio Ibrahim-u a.s da ga zastupa na tezgi dok se vrati. i čim je stari otišo, Ibrahima.s uzme neki kolac i sve kipove polomio sem tog glavnog i stavio kolac u ruku tog bajagi glavnog. kad se vratio stari i vidi sve slomljeno zaviknu “šta je bilo” Ibrahim mu na to, pa ovaj glavni pobijo ove male. kad se počeo drat stari uzvikavši, tonije moguće to kipnemože da uradi. na to njemu Ibrahim a.s “pa zašto se klanjaš kipu koji nikakvu moć nema. ti ga stvoriš odgline i njemu se klanjaš” i tako je prenešeno da je najgora sorta ljudi oni koji su mnogobožci i oni vjeruju samo u materijalni svijet tj. ateisti. jesidi su sami krivi za svoju propast, nek mole tu ticu da im pomogne.

        0

        0
  4. iz srca i iz poznatih mi razloga zelim da vam kazem, da Allah dzeleshanuhu, ljude iskusenjima tretira, dokaz tome je i u kuranu..ono sto ljudi dobro cine to je od Allaha, ono sto lose cine to su njihovi grijehi.

    ali ovo je vazno da znamo, kada covjek se uopce vise ne nada, kada sve za njega kao da vise je nemoguce da se situacija promjeni, Allahom se kunem, tada ce svaki vjernik videti da je Allah bio tu, znao sve i da jedino on mjenja situaciju kada svi misle(pa i sam covjek koji zeli promjenu) da nema promjene ,Allah promjeni to…..za Allaha je sve moguce uciniti, ali Allah ljude iskusava situacijama..zar nije bilo tako sa Faraonom..sa mnogim drrugim situacijama..Allaha mi to je tako, a znam i iz mog licnog dogadjaja kada sam osjecao tu promjenu i nikada nisam prestao da vjerujem u to, a i da se nije dogodilo, ja znam da je to tako trebalo biti, ali ja imam cvrsti iman u vjerovanju iskusenja i svega sto je Allah sam dao vrijeme.

    0

    0
    • Faraon je mislio da moze da bude ono sto nije

      zar Allah i njemu nije sdao vrijeme?..dao je
      ali kada covjek vjeruje u Allaha, i kada misli da mu nista< ne moze pomoci osim Allaha i ostaje tom putu dosljedan,tada se mjenja ono sto niko ne moze da menja osim Allaha, A allah moze sve da menja, i Allah ljude pusta u iskusenja, da bi bili i sami sebi svjedoci

      Ja vjerujem da je i sada ovo iskusenje kao i uvjek bilo,i da to je potrebno

      0

      0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.