MEVLUD DUDIĆ „SANDŽAČKI AZHAR“, EL-KELIMEH, NOVI PAZAR 2022.
Knjiga „Sandžački Azhar“ glavnog muftije prof. dr. Mevluda Dudića nije samo monografija trideset i nekoliko godina obnovljenog rada Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novome Pazaru već širi pregled kontinuiteta uspostave, trajanja i razvitka Sandžaka kao društvene zajednice, te Bošnjaka i islama u njemu, a čega ne bi moglo biti bez vlastitih obrazovnih institucija – od prve škole, sibjan-mekteba sagrađenog uz Isa-begovu džamiju koji je začetak cjelokupnoga obrazovnog sistema Bošnjaka Sandžaka pa do medresa i drugih specijaliziranih i strukovnih škola koje su tijekom vremena postojavale i odgajale generacije vjerske i svjetovne elite našeg naroda.
Vrlo bitnim se doimaju podaci do kojih je autor u svom istraživanju došao o kontinuitetu četiri stotine godina trajanja neprekidnog rada ove Medrese (od 1540. godine pa do prvog prekida 1946. godine), kao jedne od pet novopazarskih medresa koje putopisac Evlija Čelebija nalazi u Novom Pazaru, odnosno jedne od trinaest medresa, koliko ih je bilo ukupno u Novopazarskom sandžaku. U tih četiri stoljeća kontinuiranog postojanja Medresa „Gazi Isa-beg“ proizvodila je elitu i bila kičma, stub i temelj ukupnog razvitka bošnjačkog naroda u Sandžaku i šire.
Ta elita je uvijek bila uz svoj narod, i u najtežim trenucima. To se potvrdilo i 1946. godine kada je rigidni komunistički režim imao najmjeru da se brutalno obračuna sa islamskim naslijeđem i svim vrijednostima muslimanske duhovnosti i kulture na ovim prostorima. Prvi koji su stali u odbranu tih vrijednosti i dosljedno do kraja, kada su svi ostali posustali, ostali odani tim idealima i budućim generacijama ostavili sjeme vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta bili su svršenici ove medrese, među kojima su i danas živa imena velikana i alima poput Ismaila Filibalića, Emina Zukorlića, Amira Zilkića… Zato je bilo prirodno da se devedesetih godine XX vijeka, u početku uzdizanja, buđenja, vraćanja dostojanstva Bošnjaka Sandžaka prvo reafirmira rad Medrese u Novome Pazaru, jer ona je proizvodila karakter ovoga naroda, ona je prozivodila kičmu ovog naroda i zahvaljujući njoj ovaj narod je u tom najtežem periodu udara na njegovo dostojanstvo i postojanje u cijelosti u drugoj polovici XX stoljeća, uspio da ostane na ovim prostorima. Također, prirodno je da od te 1990. godine kada je otvoreno istureno odjeljenje Alahudin medrese iz Prištine, koje zatim prerasta u Medresu „Gazi Isa-beg“, pa do danas 2022. godine, upravo ta Medresa daje elitu ovoga naroda što se potvrđivalo ne samo u našoj državi već i na Istoku i na Zapadu, gdje god su njeni svršenici nastavljali svoje školovanje. Na svakom fakultetu i univerzitetu širom svijeta, ostavljali su upečatljiv trag i dostizali vrhunske rezultate.
Pored toga, iz tog sjemena Medrese nastao je cijeli obrazovni sistem Islamske zajednice u Srbiji, od vrtića i predškolskih ustanova Reuda i Wildan, preko Fakulteta za islamske studije do Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Čak i u utemeljenju najznačjanije vioskoprofilne akademske instucije Bošnjaka – Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti velikog udjela ima Medresa „Gazi Isa-beg“ u Novome Pazaru, jer je iz njenog sjemena krenuo ne samo obrazovni već cijeli kulturni, nacionalni pa, čak, i politički pokret buđenja Bošnjaka.
Političko krilo je oformljeno da se bi branili institucije Islamske zajednice, među kojima je Medresa stožerna, na koju je još 1996. godine i krenula prva politička agresija i nasrtaji neodgovornih i zlonamjenrih tadašnjih lokalnih moćnika. Kada su drugi pokušavali da urušavaju te institucije, pa i tu Medresu, razvijen je bajrak odbrane nacionalnih, kulturnih i vjerskih institucija. I zahvaljujući toj strategiji rahmetli akademik muftija Muamer Zukorlić donio je prvu politički izvojevanu pobjedu uzevši muštuluk svima nama da je ova zgrada Islamskih ustanova, danas Fakulteta za islamske studije vraćena u vlasništvo Islamske zajednice; odnosno, nakon sedam decenija uzurpiranja, vraćena u status neotuđivog vakufa. A kao prvi vakuf na našim prostorima, ona je ne samo na simboličkoj ravni već i suštinski garant da će Bošnjaci, islam i muslimani ovdje opostati. I zato je to dio i ove Medrese, zato je to borba i ove Medrese, i zato je to amanet svih nas njenih svršenika i učenika rasturenih diljem svijeta u misijama očuvanja našeg naroda, njegove vjere, kulture i nacije. A to je sve rezultat Medrese, jer kako god se promijenila ukupna slika Novog Pazara i Sandžaka tako se utjecalo i na formiranje bošnjačkih džemata u cijeloj dijaspori.
Ova knjiga autora muftije Dudića svjedoči o tome, jer reprezentuje svaki izdanak ove škole, i zato kada govorimo o ovoj knjizi zapravo govorimo o nama samima, svakom ko je završio Medresu, jer svi smo njezin dio, pa čak i oni koji nisu završili ovu školu jer je neko njihov završio – što će reći da smo svi ukupan udio te kulture pamćenja i našeg zajedničkog postojanja na ovim prostorima.
Naravno da bi se to moglo postići trebalo je napraviti sistem rada Medrese, trebalo je to utemeljiti, iznijeti u najtežim momentima. Postoje dokumentirana i autorizirana svjedočanstva sudionika tog vremena, posebno rahmetli muftije Zukorlića, muftije Dudića, hadži Hajra ef. Tutića i mnogih drugih, kako je nastajala i branila se Medresa. Kada su neke druge politike govorile da se u noj ne smije ništa raditi bez njihovog pitanja, pa ni čistačica zaposliti, ova Medresa je brusila ljude i proizvodila karaktere. E, zapravo ti karakteri su najveći doprinos ove odgojno-obrazovne institucije.
Kako bi to plastično dokazao, autor je učinio veliki napor da, pored historijskog dijela kontinuiteta nastanka i razvitka školstva u Novopazarskome Sandžaku i obnove rada Medrese „Gazi Isa-beg u Novom Pazaru, te njene historije ovih trideset godina, ponudi poseban prilog ovoj monografiji time što je svakoga svršenika uvrstio u njen sadržaj, svih trideset dvije generacije koliko ih je do sada poniklo. Pored osnovnih biografskih podataka, jako je važan i slikovni dio jer se njime postiže snažna cjelina kontinuiteta i ukupnog dojma koji daje ova monografija kao savremeno štivo koje će vrlo brzo postati refrentan izvor za proučavanje naše savremenosti, ali i historije jer mi kao narod do skora nismo imali klasificirano, kodirano i referentno obrađeno na jednome mjestu ništa što se tiče Sandžaka, sve to je razasuto po različitim obrazovnim, kulturnim i administrativnim centrima, u dijelovima ili parčadima. Veoma je bilo zahtjevno, posebno u vremenu kada je muftija Dudić pripremao ovu studiju, kada još uvijek nije bila razvijena internet-platforma, niti je postojavalo refrentnih digitalnih arhiva, već se za svaki podatak moralo ići, kako se kaže, pješke od arhiva do arhiva, od centra do centra, preko Skoplja, Sarajeva, Zagreba, Beograda, Podgorice, Dubrovnika, Istanbula i vjerovatno i dalje. Sve je to trebalo obići, obraditi, doći do saznanja da se u nekom arhivu nalazi neki podatak vezan za Medresu u Novom Pazaru, pa doći do njega, obraditi ga, iskoristiti i kooptirati u cjelinu teksta.
Stil pisanja ove knjige izuzetno je skladan i pitak. Naučno potkrijepljen, ali isto tako nije pretjerano opterećen zahtjevnom terminologijom, lahak za svakog čitaoca, prilagođen da svako bez poteškoća može prodrijeti u njegov sadržaj – a to govori o jednostavnosti stila i zrelosti autora, što je jako rijetko i jako vrijedno, i u čemu takođe treba posebno čestitati autoru. U istom duhu, tekst prati i kvalitetna tehnička oprema koja vizuelno ovo djelo dovodi do razina bolje opremljenih knjiga na našem prostoru.
Jako je lijepo od muftije Dudića što je ovu iznimno važnu monografiju posvetio dvojici savremenih velikana, preporoditelja i prevodnika buđenja islama na ovom našem prostoru, rahmetli muftiji akademiku Muameru Zukorliću i Faruku efendiji Demiću. O rahmetli muftiji Zukorliću dosta toga savremene generacije znaju i ako Bog da će kroz njegov legat još mnogo dobra saznavati, dok je Faruk efendije Demić već pomalo neopravdano zaboravljen i zato ovo podsejćanje na njegovu ulogu devedesetih godina kada je kao profesor Gazi Husrev-begove medrese, nakon pola vijeka dekadence, pokrenuo da'vetsku misiju u Novome Pazaru, i pokrenuo uspravljanje i uzdizanje muslimana na ovome našem prostoru. Ovim nam autor još jednom daje primjer kako trebamo u kontinuitetu graditi svoju historiju i odnos prema jedni prema drugima, jer sve ovo što današnje genracije pregalaca rade ustvari je samo jedna cigla u kontinuitetu postanka, razvitka i napretka našeg naroda.
Kao nekadašnji učenik i svršenik Medrese Gazi Isa-beg, mogu posvjedočiti da je sve ono što su nam sve druge škole ponudile bila samo nadogradnja, da je Medresa ugradila sjeme svega onoga što mi danas jesmo, bez obzira koji fakultet da smo završili, vjerski ili svjetovni, sve ono što mi jesmo u srži, u temelju, u kičmi izgrađeno je i izbrušeno u Medresi Gazi Isa-beg u Novom Pazaru. Skoro da sama siguran da isto to mogu posvjedočiti svi nekadašnji učenici ove medrese. Na to trebamo biti ponosni, time se trebamo dičiti i to trebamo čuvati kao zjenicu oka u glavi, jer sve ovo što radimo, ovo čime se bavimo ustvari izdanak te Medrese i amanet prema toj Medresi i zajednici i onome što je ostalo ovom narodu nakon tridesetogodišnjeg uzdizanja ovoga naroda u epohi rahmetli muftije akademika Muamera Zukorlića i muftije Mevluda efendije.
Autor: Dr. Jahja Fehratović
