Naučite postaviti granicu između prijateljstva i roditeljstva jer to je prvi korak za uspješno odgajanje.
Upamtite, vi ste roditelj. Djeca imaju jako puno prijatelja koji im govore ono što ona žele čuti i ne trebaju te ne traže još jednog prijatelja u vama. Djeca trebaju autoritet koji će im reći što smiju, a što ne smiju, kaže psiholog dr. Phil McGraw. Iako vam se ponekad čini da je vašom obitelji zavladao kaos, lako je postići sklad. Samo trebate upotrijebiti prave odgojne alate.
– Najmoćniji uzor djetetu je roditelj istog spola, što znači da su djevojčicama uzor njihove majke, a dječacima očevi. Djeca uče posredno promatrajući vaše ponašanje te posljedice vaših postupaka. Dječje oči pomno motre što se događa mami, tati, bratu ili sestri kada u nečemu uspiju ili ne uspiju te im ta iskustva postaju smjernice.
Upoznajte djetetov svijet, drukčiji je od onoga u kojem ste odrastali
Tim tzv. modeliranjem roditelj vlastitim postupcima, ponašanjem, riječima i ljubavlju usmjerava dijete te mu svojim primjerom treba pokazati kako da bude sretna, uravnotežena i ispunjena osoba. Da biste u tome uspjeli, isključite negativne stavove i samodestruktivne obrasce ponašanja te potencirajte pozitivan stav – navodi dr. Phil u knjizi “Obitelj na prvome mjestu”.
Komunikacija između roditelja i djeteta ključna je za izgradnju i održavanje produktivnog odnosa ispunjenog ljubavlju i razumijevanjem. Dijete mora osjetiti da i ono ima određen utjecaj u okviru granica koje ste postavili, stoga mu poklonite nepodijeljenu pažnju te pažljivo odgonetnite što vam želi poručiti jer slušanje je ključ dobre komunikacije, kaže dr. Phil. Upozorava da roditelji i djeca često počnu komunicirati tek kada izbije kriza, a o ključnim pitanjima treba razgovarati izvan stresnih situacija.
Primjerice, ako tinejdžer zakasni kući pola sata, umjesto da zaurlate čim se pojavi, pričekajte jutro te porazgovarajte hladne glave. Važan odgojni alat je i pregovaranje kroz koje učite dijete da predviđa posljedice svojih postupaka te razvije osjećaj odgovornosti za ishod koji je prouzročilo. Da bi pregovaranje bilo produktivno, odaberite pregovarački pristup koji odgovara osobnosti djeteta, suzite područje rasprave, otkrijte što dijete želi, potrudite se pronaći kompromis, a kod krajnjeg dogovora budite konkretni.
Roditelji griješe kad obraćaju pozornost samo na nepoželjne oblike ponašanja te se odgojne metode gube u gunđanju i prigovaranju, upozorava dr. Phil. Želite li da se dijete ponaša primjereno, postavite jasne standarde ponašanja, a da bi takvo ponašanje postalo i obrazac, odredite “plaću” koju će dijete zaraditi ispuni li vaša očekivanja. Valuta plaćanja varira s djetetovom dobi, to mogu biti plišane igračke, DVD, računalo ili neka prava i privilegije.
Što je zapravo cilj
Ciljevi koje odredite moraju biti prilagođeni djetetovoj dobi, talentu i sposobnostima, a osim vaših, definicija uspjeha treba biti odraz i djetetovih interesa.
Dragocjeni dar
Naučite li dijete kako da potpuno razvije talente te izgradi život oko onoga što ga ispunjava, dali ste mu najdragocjeniji dar, kaže dr. Phil.
Autoritaran roditelj usmjerava, a popustljiv se suočava s više pokušaja
Kada za nekoga kažemo da je autoritaran ili popustljiv roditelj, to zvuči kao dvije negativne krajnosti, no psiholozi tvrde – takvi roditelji nisu negativci.
Autoritaran roditelj nije diktator niti kontrol-frik niti je popustljiv i blag roditelj sinonim za pasivnoga, neuključenoga, nezainteresiranoga, nemarnog ili neodlučnog roditelja. Autoritaran stil roditeljstva nije “otrovan”, samo uključuje više usmjeravanja, a upravo je jasno definirana struktura u obitelji mnogoj djeci itekako potrebna. Takvi roditelji preuzimaju primarnu kontrolu nad situacijom te imaju glavnu ulogu u rješavanju obiteljskih problema – no pod uvjetom da djetetu pristupaju brižno i s ljubavlju, autoritarnim stilom roditeljstva mogu postići vrlo visoke standarde usklađenosti. S druge strane, popustljivost roditelja mnogi ljudi tumače kao nedostatak interesa za dijete, no upravo je suprotno jer taj stil roditeljstva zahtijeva mnogo više napora jer roditelj, da bi postigao željene rezultate, u djetetu mora razviti više samoopredjeljenja.
U odnosu s djecom popustljivi roditelji izgovaraju mnogo više riječi te se suočavaju s više pokušaja i pogrešaka, ali trud i vrijeme uloženo u razvijanje zrelosti i osjećaja vlastite odgovornosti u djeteta dobra je investicija. Ukratko, popustljiv odgojni pristup temelji se na drevnoj kineskoj poslovici: “Daš li čovjeku ribu, nahranio si ga za jedan dan, no naučiš li ga pecati, nahranio si ga za čitav život”.
Stoga je popustljiv stil jedan od najefikasnijih u prijenosu vještina s roditelja na dijete te u razvoju osjećaja vlastite vrijednosti u djece što im omogućuje da samostalno i promišljeno odlučuju. Ipak, u odgoju nema univerzalnog recepta jer stil roditeljstva uvelike ovisi i o tipu djeteta.
Svako dijete ima svoje sklonosti i temperament koji su njegovo jedinstveno obilježje baš poput otiska prsta, tvrdi dr. Phil. Upravo zato djeci, čak ni unutar iste obitelji, ne treba pristupati šablonski – nego individualno. Svako dijete treba tretirati kao pojedinca, uzimajući u obzir njegovu osobnost i stil učenja, savjetuje dr. Phil. Ističe da odgojne metode i stil roditeljstva treba prije svega, što je više moguće, prilagoditi svakom tipu djeteta, a dr. Phil ih je podijelio u tri skupine – djecu buntovnike, suradnike i pasivnu djecu. Buntovnici vole biti primijećeni te često čine sve i svašta samo kako bi privukli pozornost na sebe. Nametanjem svoje volje i dramatiziranjem žele steći utjecaj u obitelji. Nerijetko izazivaju roditelje na okršaj jer se upravo u “ratu” s njima osjećaju moćno i utjecajno. Po prirodi su borbeni te se odupiru roditeljima i svim autoritetima koje im oni pokušavaju nametnuti. Buntovnici ne vole pravila, a ako misle da ih ima previše, jednostavno će ih zanemariti.
Kooperativna djeca vole osjećaj suradnje, no važno im je i da se njihov glas čuje te žele biti uključeni u obiteljsko odlučivanje i rješavanje problema. Vole da roditelji budu velikim dijelom uključeni u njihov život, da surađuju s njima, dodijele im odgovornosti te ih pohvale i ohrabre. Takvoj djeci treba reći što da čine te ih potom pustiti da to naprave na svoj način.
Pasivna djeca trebaju roditelja – vodiča koji će ih usmjeriti i kazati im što da rade. Jako dobro odgovaraju na izravan pristup i jasne upute. Dajte mu plan ili popis obveza te ga zajedno prođite točku po točku, korak po korak. Objasnite djetetu kako, kada i zašto nešto treba napraviti te će ono zadatak vrlo uspješno odraditi. Pasivna djeca uglavnom su sramežljiva i plašljiva, vole predvidivost te novom i nepoznatom ne prilaze brzopleto i nepromišljeno – stoga sve nove ideje treba uvoditi postupno kako biste im dali dovoljno vremena da se prilagode te steknu potreban osjećaj sigurnosti.
Osim stila roditeljstva, rezultat koji ste postigli na testu otkriva i kako vas okolina, uključujući i vaše dijete, doživljavaju. Svaki od spomenutih stilova roditeljstva ima paletu osobina koje ga obilježavaju, a ukupnost tih osobina definira i kako dijete reagira na vas i vaše postupke.
Ukratko, svaka djetetova reakcija, bila ona pozitivna ili negativna, njegov je odgovor na jednu ili više vaših osobina. Ako dijete negativno reagira, sagledajte svoje postupke te poradite na svojim osobinama kako biste poboljšali odnos.
Pozor
Odlučnošću, jakim samopouzdanjem i strogim zadavanjem zadatka roditelj autoritet pozitivno će utjecati na pasivno dijete, ali bi se mogao naći u okršaju s buntovnikom.
Sjajan spoj
Sklon timskoj suradnji u kojoj dijeli odgovornosti i ne ponaša se šefovski, egalitaran roditelj odlično će funkcionirati s kooperativnim tipom djeteta i pasivcem.
Bez popuštanja
Budući da je blag i otvoren, popustljiv roditelj je poput motivatora iz sjene. Potiče dijete da ostvari cilj koji si je postavilo, što će pokrenuti pasivca i dijete sklono suradnji.
Izvor: 24sata.hr
