Berane – „Festival islama“ jučer je bio u Petnjici. Iako je održavanje skupa bilo najavljeno na otvorenom u Divan bašči, zbog kiše, skup je održan u restoranu preko puta džamije, koji je bio premali da primi sve ljude koji su željeli prisustvovati manifestaciji.
Pored velikog broja Petnjičana skupu je prisustvovala delegacija ustanova Islamske zajednice na čelu sa muftijom sandžačkim Muamer ef. Zukolrićem, delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Bošnjačke kulturne zajednice u Srbiji i Crnoj Gori.
Vjerski program, učenjem ilahija i kasida, izveo je hor „Sabdžak“ koji djeluje u okviru Bošnjačke kulturne zajednice.
U ime Petnjičana obratio se Almir Muratović, koji se zahvalio svima koji su učestvovali u pripremanju iftara i ostalim gostima koji su došli na zajednički iftar.
Također, u ime domaćina se obratio Hazbija Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice za Crnu Goru. U svom obraćanju g. Kalač je podijelio radost zvanu „Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori“ i osvrnuo se na glasine zlonamjernih koji u startu žele uprljati čisto ime BKZ-a.
„Želim se osvrnuti na glasine koje kruže ovih dana u Rožajama, Beranama, Bijelom Polju, Podgorici i dr., da je Bošnjačka kulturna zajednica osnovana kako bi se pocijepao i ponovo podijelio Bošnjački narod. To je kratko rečeno neistina. Oni koji je plasiraju treba da preispitaju svoj nijet, moralni i svaki drugi odnos prema svom narodu.
Radost koju želim da večeras podijelim sa Vama je upravo Bošnjačka kulturna zajednica koja je osnovana upravo suprotno od onoga što nam se pripisuje, a to je da pokušamo ujedinit pocijepan bošnjački narod oko naših temeljnih institucija.
BKZ će na prostoru, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, i šire, postati nacionalna organizacija koja će, imajući u vidu ljude koji je vode, postati važna bošnjačka institucija koja će uspjeti da okupi svoj narod, uspraviti ga na noge, što će nam omogućiti da se prebrojimo u smislu našeg kvaliteta i istinskih vrijednosti, te da tu našu energiju akumuliramo i usmjerimo u pozitivnom pravcu.
Želio sam Vas obavijestiti o ovoj činjenici i nadam se da se radujete tome.
Ovo je veče ibadeta. Ovo je skup odabranih ljudi na jednom prostoru. Žalosno je da se ovakav skup može dovesti u pitanje i okarakterisati čudnim i neprimjerenim. Upravo je suprotno. Ovo je skup odabranih ljudi koji vjeruju u Boga i znaju da je naša vjera temelj naše nacionalne samobitnosti i posebnosti. Zato je ovaj skup zaista veličanstven.“
Po završetku obraćanja g. Kalač je najavio obraćanje muftije Muamer ef. Zukorlića.
Muftija je nakon zahvale Allahu i selama prisutnima kazao da se osjeća sretnim što se nalazi na skupu ljudi koji nisu okupljeni bilo kakvim interesom već samo radi Allaha, ibadeta i zajedničkog druženja u ime Njega.
„Ne postoji časniji povod za okupljanje od ovog večerašnjeg povoda. Ako je moguće zamisliti, da nije ove časne vjere i šehadeta mi se nikada ne bi sreli i ne bi se upoznali. Pogotovu ne bi imali priliku zajedno podijeliti zalogaj. Jer, sjesti sa nekim zajedno na sofru znači bliskost. Za sofru se sa svakim ne sijeda, već samo sa onim kojeg smatraš rodbinski, prijateljski i bratski bliskim. Zato je večerašnja iftarska sofra najčasnija i najljepša sofra, kada u trenutcima Allahove milosti iščekujemo iftar, u trenutcima kada se Allahova milost spušta baš onako kako se maločas spuštala kiša po livadama. I vjerujte, kako je livadama potrebna kiša, našim srcima je mnogo potrebnija Allahova milost. Jer zemlja bez kiše izumire, puca i postaje neplodna. Isto tako naše duše, srca i cjelokupno biće se suši i odumire. Iako se i dalje čovjek zove čovjekom, zemlja zemljom. Ali zemlja bez kiše ne rađa i nema plodova. I dalje se ona zove zemljom, niko je drugačije ne zove, ali od nje nema koristi i fajde. Isto je tako sa čovjekom koji je ostao bez Allahove mislosti, ibedeta, šehadeta, namaza, zekata, posta i hadža ako je dužan i u mogućnosti. On je isto kao suha zemlja beskoristan.
Bez energije vjere čovjek gubi na ljudskosti i snazi. Tada čovjek kao i druga živa bića živi biloškim životom. Takav način života nije predviđen za nas već za životinje i druga živa bića. Jer je Allah čovjeka uzdigao, dao mu da hoda dvonoške a ne četvoronoške, da se ne saginje ni pred kim osim pred Stvoriteljem. Zašto? Zato što jedino On zaslužuje da mu se sagnemo na ruku’ i na sedždu i zato što nam je dao zdravlje i što bez Njega ne bismo postojali. Sve što imamo On nam je dao: oči, sluh, porodicu, nafaku… Pa ko mu se neće zahvaliti. Samo onaj koji ima oči a ne vidi, ima uši a ne čuje, ima srce a ne osjeća… Samo takav se neće zahvaliti Uzvišenom. Nekulturan je onaj koji se ne zahvali ako mu ustupiš stolicu da sjedne ili mu bilo što pružiš ili pomogneš, jer je elementarni bonton da kažeš ‘hvala’. A kako zvati onoga koji se ne zahvaljuje Onome koji mu je dao sve. Nema za njega imena.“
Muftija je u svom obraćanju osvrnuo se na stradanja Bošnjaka Bihora, koji su, kako reče, simbol stradanja i patnji, te da to što se dogodilo Bošnjacima Bihora mora biti poruka i snaga da Bošnjaci hodaju uzdignute glave.
„Vi ovdje na Bihoru znate šta ste prošli i koliko ste propatili. Bihor je simbol patnje i stradanja bošnjačkog naroda. Ali ste vi uprkos svim tim žrtvama ostao i opstao i vama treba odati priznanje što ste pretekli, preživjeli i što večerašnjim skupom, postom, džumom, imenima pokazujete da uprkos svemu što se dešavalo niste zaboravili ko ste. Naravno, ima onih koji su mislili drugačije, da ako prodaš vjeru da će ti biti bolje. Vi ste svjedoci da im nije bolje. Kratkotrajno izgleda da je bolje, ali izdajnika niko ne voli. Izdaja nikad nije donijela sreću. I kada su stradanja u pitanju, stradali su uvijek oni koji su bili bliže neprijatelju. Oni koji su bili daleko neprijatelju nije odmah mogao da ih dokuči. Zato na ovaj mubarek dan i ovu mubarek večer trebamo tu poruku poslati jedni drugima. Prekosutra je dan bedra i trebamo se posjetiti na poruku Bedra, kada je 314 siromašnih nenaoružanih vjernika koji su proganjani punih 15 godina pobijedilo vojsku od preko 1000 naoružanih, uvježbanih i tehnički opremljenih vojnika mušrika. Kako je to moguće kada je bio 17 ramazana, da su postili i dok je bitka trajala niko se nije iftario. To je zapravo poruka i dokaz da sve pobjede oko nas se moraju desiti u našim grudima. Ako svoje srce pripremiš za poraz, gotov si prije bitke. Ali ti muslimanu, nemaš nato pravo, jer imaš vjeru koja te uči vrlinama, historiju i tradiciju kojom se samo možeš ponositi, nemaš u historiji niti jednu tačku zbog koje bi se stidio. Tebi su činili zločine, ti nisi činio zločine. Nad tobom su izvršeni genocidi, ti nisi činio genocide. Pa zašto da se saginješ. I opet pokušavaju da ti pripišu terorizam. Ko islamu može pripisati terorizam. Gdje se rodilo svo zlo svijeta od nacizma, komunizma, fašizma i šovinizma. Da nisu došli iz okrilja islamske civilizacije. Svi znaju da nisu, već da su islamske civilizacije od Andaluzije do Perzije i kineskih granica bili zaštitnici. Zašto onda da se pravdamo. Podignimo glavu.
Na kraju obraćanja Muftija je u amanet Bihorcima ostavio da poduče svoju djecu vjeri i da ih školuju, kako bi bilo dobri ljudi koji neće robovati nikome do Allahu dž.š.
„Ono što niste uspjeli ispraviti na sebi ispravite na svojoj djeci. Nemojte dozvoliti da djeca prođu golgote koje ste vi prošli. Djecu možete zaštititi samo vjerom i školom. U amanet Vam ostavljam: vjeru i školu. Dajte im vjersko obrazovanje i kulturu i dajte im najveće škole. Jer kada ih vjerski odgojite djeca će vam biti dobri ljudi, a kada ih školujete neće biti robovi drugima kao što ste vi morali biti da biste preživjeli.“
Na kraju programa, dovu je proučio direktor „Gazi Isa-beg“ medrese Rešad ef. Plojović, nakon čega su prisutni u džamiji obavili akšam namaz kojeg je predvodio Muftija.
Izvor: Mesihat.org
