Sva su djeca samo djeca
Neko se smije, drugo jeca
Jedno peticu, peto keca –
Ali opet sva su djeca djeca.
Rastu, smiju se i mršte
Na sve strane okom pršte –
Meridijani im tijesni
Veseli su i kad su bijesni.
Hodaju trkom i mahaju ruke
I kada šute čuješ im zvuke,
Otisnu se u neke svoje luke
Bivaju mornari i kapetani kuke.
I sva djeca pravo imaju
Da rastu u očevom zagrljaju
Pa imali od zločina zločin veći –
Nekom djetetu to sasjeći!
Dok stoje pred babin tabut
Da ga isprate na posljednji put,
Nevino drhte kao vrbov prut
Pogled im nije ni grčan ni ljut.
Iz njih izbija ponos i tuga
Po koja suza k’o ljetnja duga;
Ni glas jedak ni čemerna lica
vjerskog odgoja – to je klica.
Sva peterica sinovi šehida
Ozračeni jekinom tevhida,
Svog baba na Ahiret prate
Da se jednom njemu vrate.
Krupan li je, Bože, uzdah jetima
Njihova suza amanet je svima:
Da se ne zaboravi šehida krv
ubica, zlotvor i prokleta strv!
Autor: Dr. Jahja Fehratović
