Intervju za Nedeljnik: Pazarac kome je Đinđić poručio da će se sresti u budućnosti

3
178

Ekskluzivno za Nedeljnik: Čovek kome je Đinđić poručio da će se sresti u budućnosti

“Vi ste mlad čovjek. Ja vam kažem, gledajte u budućnost. Gledajte u budućnost i tamo ćemo se sastati vi i ja. Pošto ja imam namjeru da još živim u budućnosti” 

Ostavio nam je Zoran Đinđić sijaset antologijskih, uglavnom metaforičnih poruka. I sve su uglavnom bile namijenjene jednom cilju – kako bi trebalo da funkcioniše ova država, kako da Srbija konačno postane moderna, evropska, prosperitetna. Bili su to savjeti i apeli ubijenog premijera ili pak molbe građanima Srbije kako da mijenjaju svoju svest nakon svega što nam je ostavio režim Slobodana Miloševića. A onda da mijenjaju i svoju zemlju, koja je početkom ovog vijeka bila opustošena u svakom smislu – i političkom, i kulturnom, i ekonomskom. Jedna Zoranova poruka, ipak, bila je lična. I to jednom, tada, tinejdžeru iz Novog Pazara.

“Vi ste mlad čovjek. Ja vam kažem, gledajte u budućnost. Gledajte u budućnost i tamo ćemo se sastati vi i ja. Pošto ja imam namjeru da još živim u budućnosti”, poručio je Zoran Đinđić u Novom Pazaru, tokom turneje po svim bitnim gradovima Srbije, odgovarajući na pitanja osamnaestogodišnjeg Fikreta Halilovića.

Bila je to njegova snažna poruka svim mladima u ovoj zemlji, ali ta Đinđićeva opaska dobila je, čini se, na značaju tek nakon njegovog ubistva. Ne postoji gotovo nijedno sjećanje na Zorana a da se ta poruka ne citira. Ne postoji praktično nijedna knjiga o Đinđiću gdje ona nije objavljena. Ostala je zapisana na mnogim koricama. Postavljena je i na ploči u jednom kutku Novog Pazara, pravog regionalnog centra Sandžaka, koji već na prvi pogled ostavlja utisak multikulturnog bastiona, čiji obrisi daljeg razvoja mogu samo da se naslućuju.  

Nije bilo lako pronaći Fikreta. Tek trinaest godina nakon Đinđićevog ubistva pristao je da govori za medije. I to za Nedeljnik. Svjestan je da je to jedna od Đinđićevih poruka koja je nakon njegove smrti ostavila tako jak utisak na javnost.

“Nisam tada imao još punih 18 godina, ali bio sam politički aktivan. To je taj kratak period od dvije-tri godine koliko sam se bavio politikom. Srećom, vrlo brzo sam shvatio šta je politika i povukao sam se iz nje, naravno koliko je to moguće, jer je ovdje svima život pretvoren u politiku. Zapravo, odmah posle Đinđićevog ubistva”, reći će nam Fikret, prije nego što nam je konobar u jednom od centralnih novopazarskih kafića donio po jednu kahvu, koja takav ukus i naravno miris ima samo u Novom Pazaru.

Seća se odlično pitanja koja je postavio Đinđiću. Prvo je, parafraziraću, bilo zašto u svim svojim nastupima Bošnjake naziva muslimanima, a drugo – kakav je bio vo koji je sa Radovanom Karadžićem pojeo na Palama. Doista, hrabro. Nakon godinu dana u Pazar je dolazio novi premijer Vojislav Koštunica, ali mu organizatori nisu dali da uđe u salu. Strah od nezgodnog pitanja ili…

Đinđić je, ponovo ću najkraće prepričati, u svom maniru odgovorio da nije ni video tog vola za razliku od mnogih drugih volova koje je u međuvremenu video, te da je odrastao u multikulturnoj sredini gdje nije bilo važno kako se ko zove. A onda je konstatovao da se politički najviše profitira insistiranjem na razlikama, na traženju krivaca na drugoj strani po bilo kom osnovu, čak i nacionalnom, kao i da se mi lako ujedinjujemo protiv nekoga, a da se teško ujedinjujemo za sebe… Da bi na kraju Đinđić izrekao tu ključnu rečenicu koja i danas ima snažnu simboliku.  

“Ne kajem se zbog toga što sam postavio ta pitanja Đinđiću. Glavni razlog za ta pitanja bila su neka moja očekivanja posle petooktobarskih promjena u kojima sam i ja kao omladinac učestvovao”, navešće nam Fikret, ali i reći da je bio više nego zadovoljan Đinđićevim odgovorima.

“Mislio sam tada da mogu da mijenjam cio svet. A onda ti neko ko je zaista bio autoritet tako nešto kaže. Bila je to ogromna motivacija za mene da sam na pravom putu. Ali onda je sve to otišlo s njegovim ubistvom.”

Fikret je ubeđen da je Zoran ostao živ da bi država mnogo brže napredovala. I da bismo danas bili u Evropskoj uniji, i da bi nam životni standard bio mnogi bolji, a situacija u društvu daleko izvesnija.

Sva ta nada, kako kaže, ubijena je sa Đinđićevim ubistvom. I da ćemo konačno da živimo normalno nakon teških devedesetih.

“U tom momentu u našoj ekipi bilo je dvadeset dvoje mladih ljudi koji su bili spremni sve da urade jedan za drugog i sve da urade da se dese promjene u Srbiji. Samo sam ja ostao u Pazaru, a svi oni su otišli u inostranstvo sa samo jednom željom – da bolje žive. Možda je to najbolji pokazatelj stanja u društvu nakon ubistva Đinđića”, kaže nam Halilović.

Cio tekst i sjećanja Fikreta Halilovića pročitajte u najnovijem Nedeljniku koji je na kioscima od 25. avgusta.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. To je jedini Srbin koji je razmisljao o cijeloj Srbiji bez razlike na naciju vjeru i rasu i iz tog je razloga ubijen jer taj narod ne trpi realne i pametne ljude. Oni su ogrezli u zlocinstvu pljacki klanju otimanju i neradu! A dobro him Zoran Hrvat rece da su saka jada!

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.