Turska – Kada Hrvatska u noći sa nedjelje na ponedjeljak, 1. jula, konačno uđe u Evropsku uniju (EU), a granica te zajednice dođe na 1.000 kilometara granice Bosne i Hercegovine, pred evropskim zvaničnicima i javnošću ponovo će biti pitanje čiji će odgovor nesumnjivo prešutjeti – zašto Republika Turska tako dugo i grubo biva ignorirana od elitne zajednice Starog kontinenta.
Prije skoro osam godina EU je otvorila pristupne pregovore sa Hrvatskom i Turskom. Hrvatska krajem ove sedmice postaje članica Unije, dok je Turska od članstva jednako daleko kao i 2005. godine.
Distanca između EU i Turske je jednako velika kao i ranije. Dok Hrvatska ulazi u EU, u Bruxellesu je dogovoreno da će ”oživjeti pristupne pregovore s Turskom”, ali da se novi krug pregovora odgađa za ”najmanje četiri mjeseca”.
Njemačka je, naime, blokirala naredni korak u pregovorima o članstvu Turske u Uniji prošle sedmice. Konzervativci njemačke kancelarke Angele Merkl se otvoreno protive članstvu Turske u EU. Ostale članice, uključujući Švedsku i Belgiju, složile su se s potrebom da ”treba gledati naprijed u odnosu na postojeće prilike u Turskoj”.
Primjer odnosa prema Hrvatskoj i Turskoj u procesu evropskih integracija zasigurno je najilustrativniji. On Evropsku uniju i njene predvodnice otkriva u mrežama predrasuda i ideoloških zastranjena koje su daleko od vrijednosti koje deklarativno promoviraju kao svoje.
Taj odnos prema Turskoj na svoj način nameće desetine novih dilema koja će evropski zvaničnici morati pojasniti ukoliko žele da se vjeruje u njihovo istinsko opredjeljenje u baštinjenju demokratije, udružene i mirne Evrope, saradnje među zemljama i narodima na dobrobit generacija koje dolaze. I to istovremeno dok drugima žele ispostavljati fakture za ove vrijednosti.
Odnos EU prema Turskoj je toliko upadljiv da i austrijski ”Kurier” ovih dana uspoređivao Hrvatsku i Tursku na putu u europske integracije.
“Isti start, dvije zemlje, različite brzine”, piše Kurier i konstatira kako Zagreb nakon osam godina stoji pred ulaskom u EU, a ”Ankara je zapela – u slijepoj ulici”. Kao jedan od razloga austrijski list navodi i ”skepsu koja vlada u brojnim članicama Unije prema toj islamskoj zemlji”.
I zaista. Pregovori Turske i Evropske unije službeno su započeli 3. oktobra 2005. godine, zajedno sa Hrvatskim pristupnim pregovorima. Turskoj je još u decembru 1999. godine na summitu Vijeća Europe u Helsinkiju službeno priznat status kandidata za članstvo u EU, iako je 12 godina ranije, 14. aprila davne 1987. godine, počeo proces priključenja Turske Evropskoj uniji, odnosno tada još Evropskoj zajednici (EZ).
Iako je mijenjala mnogo toga, uključujući i svoje ime, EU je zadržala jedno – rezervu prema Turskoj.
Dovoljno je reći da je Hrvatska tek pet godina poslije početka evropskih integracija Turske postala samostalna, odnosno članica Ujedinjenih naroda (UN)!
Također, dok je Turskoj 1999. godine priznat status kandidata, Hrvatska će tek godinu dana kasnije na Zagrebačkom sastanku na vrhu Hrvatska otvoriti pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), što je tek prva stepenica na dugom putu ulaska u EU.
Istovremeno, Turska je pored deset zemalja osnivača EU-a bila jedna od prvih država koje su postale članice Vijeća Europe 1949. godine. Također je bila jedna od osnivačica Organizacije za europsku sigurnost i suradnju 1973., te Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj 1961. godine.
Turska je jednako tako i pridružena članica Zapadnoeuropske unije od 1992., a 1995. godine je potpisala sa EU-om tzv. Carinski ugovor.
Čak 64. godine odnosa sa evropskim institucijama i čak 14 godina u statusu kandidata nisu bile dovoljne da se Turskoj otvore vrata EU.
Zašto? Pitanje je koje ovih dana iznova odzvanja Evropom.
”Iako je otvorila proces pregovaranja o članstvu istovremeno kad i Hrvatska, Turska je ponovo ostavljena ‘na čekanju’ i tako će vjerovatno još dugo ostati”, kazao je za AA ugledni novinar i diplomata Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije Hajrudin Somun.
Razlog tome su, tvrdi Somun, nepovjerenje, sumnje i predrasude.
Ugledni njemački politički analitičar i ekspert za politiku te zemlje u jugoistočnoj Evropi Bodo Weber rekao je za agenciju Anadolija da historija evropskih integracija Hrvatske i Turske ima različitu pozadinu.
”Hrvatski put potječe iz balkanskih ratova 90-tih godina prošlog stoljeća i imperativa Unije da se osigura trajan mir na tom poluotoku, dok je EU-perspektiva Turske pune starija. Ona je u međuvremenu, nažalost opterećena greškama Unije u vezi Kipra, te pričom u ‘kršćanskoj Evropi’ zbog koje kancelarka Angela Merkl i njena stranka godinama blokiraju put Turske. To nije dobro ni za EU, niti za Tursku, kako trenutno vidimo. Šteta što je retorika iz Ankare nedavno otežala zalaganje našeg ministra vanjskih poslova Guidoa Westerwellea za EU-put Turske. Drago mi je što je na kraju uspjelo to da naša vlada, ipak, pristane na otvaranje novog poglavlja sa Turskom”, kazao je Weber glavni analitičar Vijeća za politiku demokratizacije (Democratization Policy Council – DPC) i dugogodišnji analitičar međunarodne politike Balkana, te njemačke vanjske politike uopće.
Na konstataciju kako je zanimljivo da je Turska daleko ispred ekonomije Hrvatske, a da se Hrvatska, ipak, prihvata u EU, te da zbog toga dolaze na svoje oni koji tvrde da za Tursku nema mjesta u EU jer je većinski muslimanska zemlja, Weber odgovara da je to tačno i da ”spomenuto ima izrazitu ironiju u politici kancelarke Angele Merkl”.
”Ona je dosta konzervativnih ideoloških elemenata programa svoje stranke napustila tokom zadnje dva mandata vladanja. U debatama o krizi i budućnosti EU fokus se prvenstveno stavlja na ekonomiju i ekonomske argumente, bez mnogo isticanja političkih vizija. No, u slučaju EU-perspektive Merkel ignorira sopstvenu ekonomsku argumentaciju i drži se na ideološkoj, kršćanskoj argumentaciji”, rekao je Weber za AA.
Razlozi za ignoriranje Turske posebno postaju diskutabilni kada se ukrste činjenice o, recimo, ekonomskim vrijednostima Turske i Hrvatske.
Korupcija, kriza i nezaposlenost u Hrvatskoj
Naime, upravo zbog ekonomije čak i njemački mediji problematiziraju ulazak Hrvatske u EU, a utjecajni ”Bild” nedvosmisleno njemačkoj javnosti poručuje kako je ta zemlja nova grobnica sa ”naše milijarde.”
”Zadužena, korumpirana, izmučena visokom nezaposlenošću – to je Hrvatska”, pisao je ”Bild” krajem maja ove godine.
U članku se navodi visoka stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj, konstatira da je hrvatska industrija u raspadu i da joj nasušno treba kapital iz inozemstva kojega, međutim, blokira troma birokracija.
Hrvatska, također, po konkurentnosti zauzima 81. mjesto na listi Svjetskoga gospodarskog foruma i da je puna korupcije. Na listi indeksa korupcije Transparency internationala (TI) je na 62. mjestu, čak iza Kube!
Kako je objavio Državni zavod za statistiku Hrvatske, stopa registrirane nezaposlenosti u zemlji koja po popisu iz 2011. godine imala 4.284.889 stanovnika je 20,9 posto. Po nedavno objavljenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u evidenciji nezaposlenih u Hrvatskoj je registrirano 355.598 nezaposlenih osoba. Više od polovice mladih Hrvata već sada nema posao!
Također, prema studiji hrvatskih stručnjaka Focus-economicsa, Hrvatska će 2013. godine zabilježiti pad domaće ekonomije od 0,6 posto. Oporavak je predviđen tek u narednoj godini, kada bi stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) mogla dosegnuti 1,2 posto.
Isto tako, grupa europskih stručnjaka prognozira da će Hrvatska ove godine, usprkos ulasku u Europsku uniju (EU) 1. jula, zabilježiti pad BDP-a od jedan posto i novi rast nezaposlenosti. Autori uglednog ”Der Spiegela”, također, smatraju da Hrvatska premalo iskorištava svoje potencijale i spominje još uvijek neriješeni problem korupcije, previše zaposlenih u javnom sektoru i mnoge neobrađene poljoprivredne površine.
Uglavnom, ugledni magazin zaključuje da je jedno sigurno: Hrvatska će trebali pomoć iz Bruxellesa.
Rast turske ekonomije
Istovremeno, Turska je u maju ove godine otplatila posljednju ratu duga Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), u visini od 426 miliona dolara. Nakon otplate duga, Turska i MMF su zamijenili mjesta, te je Ankara MMF-u dala kredit od pet milijardi dolara za pomoć zemljama u krizi!
Turska ekonomija je rasla u prosjeku iznad šest posto. Prilikom dolaska turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana na vlast stopa inflacije u toj zemlji iznosila je 68 posto, dok danas inflacija u toj zemlji iznosi 6,5 posto.
Turski izvoz je, također, sa 25 porastao na 151,8 milijardi dolara, a bruto društveni proizvod 772 milijarde dolara u odnosu na 230 milijardi dolara prije deset godina. Bruto domaći proizvod (BDP) osamnaeste ekonomske sile u svijetu po glavi stanovnika porastao je na 13.577 dolara. Devizne rezerve Centralne banke Turske 2001. godine su iznosile 23 milijarde dolara, dok su danas 123 milijarde dolara.
Izdvajanja za zdravstvo u Turskoj su prije 10 godina iznosila 2,9 milijardi, a danas su 16,8 milijardi dolara. Izdvajanja za školstvo su bila 6,5 milijardi dolara, a danas je izdvajanje za školstvo u toj zemlji 47,4 milijarde dolara.
Za ovakvu Tursku mjesta u Evropskoj uniji ipak nema.
(Bosnajci.net)
