Egipat ili destabiliziranje stožera arapskog svijeta

0
15
esad-durakovic
Autor: Esad Duraković

Najznačajnija arapska zemlja, Egipat, dramatično je destabilizirana. Racionalno i razložno gledano, ne postoje uporišta za nadanja da se ova drama okonča brzo i sa relativno malim brojem žrtava. Razloga za mračne prognoze ima više, na žalost.

Prvo, Egipat je najmnogoljudnija arapska zemlja, i to nije beznačajno. Drugo, Egipat je u arapskom svijetu najveći rasadnik naučnih kadrova, umjetnosti, inteligencije općenito. On je i u tome pogledu na prvome mjestu i stoga ima izuzetan značaj za arapski, ali i za islamski svijet općenito. Treće, razumije se da je Egipat zbog navedenih razloga stožerna arapska zemlja i u političkom smislu. Sukobi koji potresaju Egipat mogu biti samo proporcionalni navedenim faktorima goleme važnosti zemlje, a to znači da će biti – kao što već jesu, zapravo – i masovni i surovi, sudbinski do razmjera epskog totaliteta. Bio bih neizmjerno sretan da se prevarim, ali – mnoštvo činilaca je naprosto udruženo tako da vodi u smjeru dalje dramatizacije.

Navedenome treba dodati i to da se egipatska dramatična pometnja zbiva u regionalnom i nadregionalnom kontekstu pa je neopravdano i nekompetentno posmatrati je izvan toga. Naime, veći dio Bliskog Istoka, zemlja po zemlja, uvode se u stanje haosa, s očiglednom namjerom da se region destabilizira, te da se, zatim, značajno prekomponira, da se neutralizira bilo kakva vrsta njegove homogenizacije, čak normalnog suživota i političkog osnaživanja. Štaviše, tamo gdje bi se mogla očekivati njegova homogenizacija (“polje islama”) proizvode se besmisleni i potpuno pogubni međusobni sukobi – kao sektaški ratovi do istrjebljenja. Veoma je važno, naravno, u toj strategiji stvaranja “novog svjetskog poretka” (što podrazumijeva razaranje postojećeg svijeta, čemu već svjedočimo u nizu aspekata) odvesti u haos ovu stožernu arapsku zemlju, jer su neke već temeljito razorene i osujećena im je budućnost zadugo. Tako se Egipat privodi predvorju pakla. Htio to neko priznati ili ne, sva zbivanja o kojima je ovdje riječ kontekstualiziraju se huntingtonskim sukobom civilizacija u koji smo već ušli, ako to neko nije zapazio ili nema snage da imenuje pojave (prisjetimo se samo Bushove izjave o otpočinjanju krstaških ratova nakon rušenja Blizanaca!). Na Bliskom Istoku su preostala još dva respektabilna faktora – Iran i Turska – pa se i oko njih, na žalost, pletu mračnjački kolopleti.

Male su šanse za brz prestanak nasilja u Egiptu i zbog sljedeća dva kapitalna razloga. Prvo, na vlasti je prevratnička uzurpatorska Armija (tačnije – hunta u punom kapacitetu toga pojma), a generali u politici ne donose dobra jer oni ne shvaćaju politiku a vole da se igraju rata. Drukčije ne umiju. (Pitam se šta bi dobri psiholozi kazali kada bi vidjeli onoga al-Sisija pred mikrofonima poklopljenog nestvarno nakinđurenom šapkom i sa onim nadrealističkim sunčanim naočalama!) To znači da je nerealno očekivati da Armija ustukne, čime bi priznala svoju fatalnu grešku, jer nakon ovoga gotovo sladostrasnog pucanja u živo meso demonstranata, ne treba sumnjati da su generalni svjesni kako moraju ići do kraja jer će inače oni biti gonjeni i smaknuti. Otišlo se predaleko, na put bez povratka.

Egipat ili destabiliziranje stožera arapskog svijeta

(Dana 16. avgusta gledamo na TV, uživo, kako jedan demonstrant, nenaoružan, stoji ispred tenka sa visoko podignutim rukama, licem-u-lice s tenkom, stoji nekoliko trenutaka, nepomičan, emitirajući tako važnu i izuzetu poruku, a onda iz tenka na toga nepokretnog i nenaoružanog čovjeka, koji se sav pretvorio u stamen simbol i ustreptalu metaforu, ispale takav kalibar da vidimo, pošto ga gledamo s leđa, kako toga čovjeka šehidske odvažnosti raznosi kuršum izbijajući mu na leđima i razvaljujući mu velik dio tijela… U toj slici je sadržano sve što se danas zbiva u Egiptu. To Armija vraća demokratiju!)

Dok Armija ne može natrag, niti je opozivaju oni koji su joj dali signal za smrtonosnu akciju, na drugoj strani Muslimanska braća imaju nedostižan motiv koji se zove legitimnost. To je ono što ih nosi. Govorim nenavijački, analitički, govorim samo o činjenicama. Jer, nakon mnoštva decenija koje su proveli u političkoj ilegali i u golemoj represiji, progonjeni od iste te Armije, oni su demokratskim izborima došli na poziciju, što znači voljom većine Egipćana. Iluzorno je misliti da oni nemaju punu svijest o historijskom značaju vlastitog legitimnog izlaska, prvi put, na političku pozornicu kao dominantan politički faktor. Istovremeno, oni znaju da – ukoliko bi se povukli i bili potisnuti u ilegalu – mogu očekivati od te Armije i njenih marioneta nezamisliv politički i fizički teror i progon… Oni su svjesni toga da ne smiju ustuknuti. Već sada je Sila sa zatamnjenim naočalama organizirala lov na njih širom zemlje, a podmeću im i napade na koptsku kršćansku zajednicu kako bi ih optimalno satanizirali pred javnošću Zapada (ako tako nešto uopće više postoji u smislu pune osviještenosti, nemanipulativnosti) i kako bi ideološko-političkim krivotvorenjima opravdali njihov progon. Budu li Muslimanska braća ipak prognana u ilegalu, onda u Egiptu predstoji terorizam gori nego što je danas u Iraku, a nikada ne treba smetnuti s uma činjenicu da je to najvažnije arapska zemlja, što znači da će zbivanja u njoj imati mnogostrukog odjeka u regionu. U svakom slučaju, prognoze su vrlo loše, ishod je potpuno neizvjestan. Izvjesno je samo to da je glavna arapska zemlja planerski destabilizirana na zaista dramatičan način i za neznano dug period. Nije teško pogoditi kome odgovara takva situacija.

Kada već govorim o kontekstualiziranju velikih, važnih zbivanja – a jedino na taj način mogu se pravilno sagledati – nužno je ukazati, kao na poantu, na nešto što ima naročit značaj a uočava se u vezi sa zbivanjima u arapskom svijetu. To je sama bit zbivanja. Naime, egipatska Armija dugo već prima ogromnu novčanu pomoć od SAD-a, što znači da ona nije mogla izvršiti vojni udar i kasniji masakr svojih građana civila bez znanja i odobrenja upravo od tih koji im daju novac. To nije moguće. Štaviše, mogli smo čuti od američkih zvaničnika nešto što je naprosto nevjerovatno i neprimjereno Americi kakvu znamo i u kakvu vjerujemo: Armija u Egiptu vraća demokratiju! Dakle, hunta uhapsi demokratski izabranog Predsjednika, zavede u zemlji vojni teror nad civilima (Armija koristi i policiju i vojsku, što je po sebi indikativno!), ali se kaže – Armija vraća demokratiju u zemlju. Kada su Palestinci demokratski podržali Hamas, taj čin demokratije nije priznat. U Alžiru je nakon demokratskih izbora izvršen jedan od najsurovijih prevrata u povijesti toga svijeta – kada su preko noći masakrirana i bukvalno preklana čitava sela. Pod “motivom” uvođenja demokratije, ogromna strana vojna sila je potpuno razorila Irak, pobila milione ljudi i oduzela je budućnost zemlji koja danas nije u demokratiji, već u totalnom haosu… Drugim riječima, mi danas svjedočimo kako se u svijetu strašno zloupotrebljava pojam demokratije. Kako ćemo razumijevati taj pojam, ili tu vrijednost, nakon Alžira, Iraka, Libije, nakon divljanja onog tamo egipatskog generala pod glamuroznom šapkom i nezaboravnim, mračnim sunčanim naočalama?!

Da zaključim ovaj veliki kontekst: Glavna nevolja je u tome što najmoćnija zemlja svijeta danas iznevjerava naša očekivanja da bude pravičan vođa u tome svijetu, neprikosnoven i dosljedan moralni autoritet. Ona je danas, nažalost, nešto sasvim drukčije. Eto, zbog toga svijet ima krajnje ozbiljan razlog da bude i zabrinut i nesretan. Danas je Egipat unesrećen, i on je tek jedna epizoda, jer sutra će biti drugih protagonista tragedije…

oslobodjenje.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.