“Džamije su biljke koje plodove daju vani”

2
6

Makedonija – Prilikom nedavne posjete Bošnjacima u Makedoniji, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić održao je kraći ders vjernicima u džamiji.

Ders prenosimo u cijelosti:

„Allahovom dž.š. voljom danas smo ovdje. Jako je lijep osjećaj biti među svojima koje prvi puta vidiš, sa kojima se prvi puta upoznaješ, a pri prvom susretu osjećaš kao da si se mnogo puta vidio jer su oni tvoji i ti njihov. Ne može jedna majka sve da rodi i pored braće po krvi postoje braća po vjeri, po šehadetu, po islamu, a evo smo danas mi po toj osnovi zajedno. Da nam nije vjere, da nam nije šehadeta, da nam nije ove džamije vjerovatno se nikada ne bismo ni vidjeli. Ima li što ljepše od toga? Ono što ne biramo, ono što nas je zadesilo, pa smo rođeni od oca i majke koje nismo birali, u naciji koju nismo birali, na mjestu koje nismo birali, ima svoje vrijednosti, ali ne čini čovjeka čovjekom. Kvalitet čovjeka je onaj po čemu on sebe prepozna, onaj put kojeg on izabere i ono što on vjeruje i radi. To je, zapravo, naša vjera islam i ono čemu nas ona uči. Ono na čemu smo ponikli i ono na čemu postojimo. Baš zato jeste veličanstveno kada imamo snage, i zato je to velika čast, zadovoljstvo i veliki poklon Svevišnjega, kada možemo ostaviti svoje dnevne poslove, svoje porodice i biti zajedno, zijaretiti se, upoznavati se i potpomagati se na Allahovom dž.š. putu.

Iako znam da vi niste posebno željni dersova koje imate prilike od vašeg imama slušati, ali obzirom da sam tu želim podijeliti sa vama zajedno svoj osjećaj ponosa što pripadam vjeri u Jednog Jedinog i podijelit ću sa vama zajedno utisak i užitak kome sam se prepustio zbog te činjenice. Mi smo muslimani, pripadamo umetu Muhameda a.s. Zbog te pripadnosti očekujemo ono što nam je Allah dž.š. obećao, a to je dobro, uspjeh i sreća na ovome i budućem svijetu. Pripremamo se za budući svijet koji je vječan i bolji, ali isto tako nemamo prava zapostaviti ni ovaj svijet. Jer to je islam, za razliku od nekih drugih učenja, vjera i kultura, koji nas uči da damo pravo i hak budućem svijetu, ali isto tako i ovome svijetu.

Ako nam je Svevišnji obećao uspjeh i dobro na budućem svijetu – tome se nadamo, za to se borimo i u to čvrsto vjerujemo, ali ako kaže: ‘…i ne brinite i ne žalostite se, vi ćete biti gornji, vi ćete biti pobjednici, ako budete vjernici…’ No, ako pogledamo naše muslimansko stanje u porodici, u džematu, u naciji, u umetu, nekako ćemo osjetiti tegobu u svojim grudima, kao da nema te pobjede. Kao da nema tog obećanog gornjeg statusa. Allah dž.š. također kaže: ‘…Allah nikada ne krši Svoje obećanje…’ Njegovo obećanje ne može biti drugo osim istina. Gdje je onda problem? Zašto onda izostaje pobjeda za muslimane ako je obećana? Nije samo obećana u nekoj fikciji, već dokazana, vjekovima, od Bagdada do Andaluzije. Islamska civilizacija je ponudila svijetu ono što nijedna druga nije. Islamska civilizacija je bila dominirajuća, bila je gornja, tu se ostvarilo Allahovo dž.š. obećanje. I to ne mačem i silom, već istinom, argumentom. I tada kada je islamska kultura i civilizacija dominirala, kada je bila gornja, kada se pitala, kada je odlučivala, oni drugi koji joj nisu pripadali nisu bili ponižavani, nisu bili ubijani, nisu bili uništavani, nisu bili omalovažavani. Naprotiv. Mogli su u okrilju te kulture islama da razvijaju sve svoje vjerske i kulturne posebnosti.

Zato naš emanet vjere jeste radi nas, prije svega, ali isto tako islam je rahmet prema svim svjetovima, jer  dominacija islama donosi dobro za sve. I baš zato je naša obaveza da tu istinu, tu vrijednost, tu snagu podignemo iz blata u koje smo pustili da padne.

Kada tako kažem sada neko misli da treba oko nas da mijenjamo sistem, da osvajamo. Ne, to nije poziv na to. To je poziv na podizanje i spašavanje našega srca iz blata. Našega razuma iz blata. Kako to da musliman pet puta dolazi u džamiju, uči šehadet, Kur’an, staje u safove, uči red, trenira 1.400 godina red, a kada izađe iz džamije nigdje jedinstva, nigdje kible, nigdje reda. Zar je moguće da to ne daje rezultate. Nešto tu fali, nešto nije u redu. Takvi muslimani izgledaju kao loši učenici koji idu na sve časove, slušaju sva predavanja, a ne znaju ništa. Zato što dok nastavnik predaje oni tamo nešto škrabaju po papiru, rade nešto drugo i misle nešto treće. I kaže da svaki dan ide u školu, ali nešto mu ne ide. Naravno da mu ne ide, jer je njegov mozak i njegovo srce daleko od škole. Dokle god su naša srca daleko od džamije i naš razum daleko od namaza nama to ne ide.

Zato, braćo i sestre, islam nije vjera manastira. Čak nije ni vjera džamije. Islam nije vjera u kojoj će se izmjeriti naš iman samo u džamiji, pa ćemo izvagati koliko smo sati bili u džamiji i reći: ‘Ja sam dobar musliman.’ Ne, džamija je program, a rezultat se bere van džamije. Ne mjeri se koliki si musliman u džamiji, nego izvan džamije. Ti silni namazi i dove koje si proučio u džamiji je program, to je voćka, to je biljka, to je drvo, ali nije plod. Plod voćke se bere izvan džamije. U porodici, na poslu, u društvu, u komšiluku, u odnosu prema ljudima, bližnjim i daljnjim. Na tome se polaže islam. Ako vidimo kod jednog namazdžije nevaljale stvari: izašao iz džamije, još ni drugu cipelu nije obuo, a pustio jezik i ogovara, laže, petlja, onda se i pitamo šta je sa njegovim namazom. Ništa. Nema ga, nije ga ni klanjao. On se samo mehanički pokretao, a razum mu je ogovarao dok je bio još u džamiji. Jedva je čekao da izađe da to iz sebe istovari. Tu je, braćo i sestre, ključ. Tu je problem.

Vidite, musliman namazdžija nervozan, maltretira porodicu, galami na baba, majku, ženu, djecu, svi mu krivi. Tako se oni tjeraju od islama. Tako nas Resulullah nije učio. Poslanik a.s., kao najveći muderis, kao najveći predavač, nije mnogo dersio, nije mnogo pričao, a pogotovo nije galamio, već je svojim djelom, svojim ponašanjem, svojim kratkim porukama uvodio u islam.

To nama treba, muslimane i muslimanko. Kada dođeš iz džamije da se vidi da sijaš, da se razlikuješ od onih drugih. Da se vidi da si se napojio nura. Da tvoj govor, tvoje ponašanje budu drugačiji. Da svi oni kojima se obraćaš kažu: ‘Ovaj čovjek je bolji od mene zato što ide u džamiju.’ Allah dž.š. kad kaže: ‘…i ne brinite i ne žalostite se, vi ćete biti gornji, vi ćete biti pobjednici…’, ali postavlja jedan uslov:‘…ako budete vjernici…’ Pravi vjernici, oni koji nemaju raskoraka, licemjerstva između onoga što pričaju, onoga što rade i onoga što vjeruju. E, to vam je islam. Islam je vjera poslata kao sreća za sve sfere našega života. Zato musliman ne smije da se pomiri da bude donji. Mi nemamo pravo da kažemo: ‘Evo, ja živim, imam neku platicu, hranim sebe i porodicu. Šuti, dobro je.’ Nije dobro, Allah te stvorio slobodnim čovjekom, namjesnikom na Zemlji, moraš da se boriš za istinu, moraš da se boriš za slobodu. Nespojivo je biti musliman i biti rob nekom drugom. Ne može. Ili si rob Allahu dž.š. ili nekom drugom – biraj. Islam je baš zato poslat da nas oslobodi i pokornošću Stvoritelju jedino je to moguće uspjeti. Zato se ne smiješ pomiriti sa zulumom, sa nasiljem i sa strahovima.

Naravno, mi muslimani na Balkanu, općenito Bošnjaci, proganjani smo, preseljavani, iseljavani i čini ti se kad ne biju – dobro je. Nije dobro, mi smo ljudi, insani. Životinja je zadovoljna kada pase travu, napije se vode – maše repom. Insan hoće još nešto, nije mu to dovoljno. Ne može s time da se pomiri. Ima dušu, ima razum, treba da napoji dušu, da bude poštovan, slobodan, da bude obrazovan, da bude uspješan.

Naravno, ovih sto godina nam je bilo jako teško. Preživjeli smo kako smo preživjeli, ali evo dolaze vremena demokratije i ljudskih prava. Hajde da to iskoristimo. I ono što je nimet, šansa, jeste da Allah dž.š. onim generacijama koje su preskočile neke stvari u obrazovanju daje šansu da se iskupe preko svoje djece. Zato, braćo i sestre, ono što ste vi preskočili u vjeri, u obrazovanju, u odgoju, nadoknadite na svojoj djeci. I nemojte napraviti greške na svojoj djeci. Nemojte svoju djecu zapostavljati.

U prirodi čovjeka je da svojem djetetu ostavi što više, da mu zaradi neki dućan, ostavi neki posao… To je poriv preživljavanja. Ostavite vi njemu dućane, kuće, šta god, ali ako mu ne ostavite ljudskost, odgoj, zasramit će vas i ovoga i budućeg svijeta. Ako mu ne ostavite obrazovanje, ako ga ostavite neukim, on će biti rob drugim ljudima, jer neuki se porobljavaju, učeni se ne porobljavaju. Sa neznalicom se igraju kao sa onim bikovima u Španiji, sa onom crvenom krpom, hojs lijevo – hojs desno.

To je način kako su i nama muslimanima ovdje na Balkanu uzeli znanje, pismenost, prepustili nas neznanju, mraku i tako nas porobljavali. Zato, školujte svoju djecu što više, ali ih istovremeno i odgajajte da znaju ko su. Jer samo ako ih odgojite u onome što jesu i kome pripadaju, i po vjeri, i po kulturi i po naciji, onda će oni biti normalni ljudi. Nama trebaju školovana djeca koja će uspravne glave hodati. Koja će školu smatrati oružjem svoje slobode, a ne oružjem protiv svog naroda, jer su nam nametnuti standardi da što si više protiv svoje vjere to si napredniji. Malo ako se ponosi svojom vjerom – treba ga uništiti. To su bila crna i teška vremena i dabogda se ne ponovila. Ali ovo moramo popraviti, što možemo na sebi, a što ne možemo na svojoj djeci, jer nam je to šansa. Kada zna ko je, kada zna šta je, kada se odgaja u duhu svoje tradicije – vjerske, kulturne, porodične, onda će on imati čvrst karakter, imat će čvrstu konstrukciju ličnosti, gdje god da ode, gdje god da živi znat će ko je. Neće se stidjeti, a ovako ne zna da kaže, smije li da kaže, šta si, ko si, jesam, nisam, malo jesam, malo nisam. Jadi, trauma, cijeloga života.

Naravno, da smo u prednosti mi koji imamo islam i mi koji imamo džamiju, jer on nam pomaže da to iščistimo u svojim srcima. Jer kad iskreno sedždu Allahu dž.š. napraviš, svi se otrovi dekontaminiraju, počiste se. Zato i postoji džamija, zato i postoji vjera, zato i postoji ono čemu nas uči Kur’an i sunnet Poslanika a.s.“

Izvor: Mesihat.org


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

    • Allah te nagradio na ovom i onom svijetu, a nas je nagradio sto u ovim teskim vremenima za sve muslimane, je dao tebe, da se svi zajedno izborimo za nasa odavo ukradjena verska i nacionalna prava selamim vas puno sviju iz sandjaka a posebno muftiju Allah ga pozivio i nagradio!

      0

      0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.