Autor: Ekrem Tucaković
Petnaestog jula 2013. godine izašao je hiljaditi broj Preporoda, usto ovo je godina u kojoj se obilježava 80 godina Glasnika i 40 godina El-Kalema. Sva tri jubileja su važna za cijelu Islamsku zajednicu, i kao što reče reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u razgovoru za hiljaditi broj Preporoda: „Naši uspjesi i jubileji trebaju nam biti podsticaj kako bi Islamska zajednica i dalje odlučno nastavila jačati svoje medijske kapacitete na zadovoljstvo svih muslimana na ovim prostorima.“
Dakako, ovo prigodničarsko vrijeme jeste zgodna prilika da ozbiljno razmišljamo o našoj današnjoj medijskoj sceni i njenoj budućoj projekciji, na način da saberemo i analiziramo dosadašnja iskustva, razmišljamo o medijskim potrebama muslimana i karakteru poruka koje dominiraju u našim medijima, artikuliramo ono što želimo i trebamo biti kao rezultat naše svjesnosti, sposobnosti, posvećenosti i očekivanja muslimana. U promišljanju medijske scene Islamske zajednice bitno je učešće što šireg kruga muslimana različitih profila, ali isto tako važno je da o tome upravo sada raspravljamo. Naime, ovo je godina raznolike tranzicije u Islamskoj zajednici, godina potencijalnog okretanja novih stranica u, vjerovatno, mnogim segmentima. Jer, nakon personalne promjene na čelu Islamske zajednice odlaskom s dužnosti reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i stupanjem na dužnost reisu-l-uleme mr. Husein ef. Kavazovića i logičnog slijeda nekolicine drugih personalnih promjena, doduše značajan dio tih promjena bio je prirodni tok usljed odlaska u penziju službenika na čelnim pozicijama, ovo je godina promjene Ustava IZ i najavljenih bitnih i strukturalnih promjena u organizaciji i radu Rijaseta. To su dovoljni razlozi za aktivniji angažman svih odgovornih uposlenika i muslimana kako bi se iskoristilo sadašnje vrijeme tranzicije i prestrukturiranja za vođenje što kvalitetnijih i sadržajnijih rasprava o svim bitnim pitanjima u cilju održanja Islamske zajednice na kursu napretka i jačanja onoga što je bilo dobro i popravljanja slabosti u radu i njenoj organizaciji.
Pitanje medija u svakom sistemu i organizaciji je prevažno i preosjetljivo. Na njemu se nerijetko lome koplja, pokazuju sklonosti i senzibiliteti. Imajući u vidu da je trenutno medijski prostor IZ u fazi propitivanja i traganja za adekvatnim modelima organizacije i novim konceptima, ovim tekstom dajem lični prilog tim propitivanjima u formi svojih razmišljanja i pogleda u vidu sažetih načelnih stavova, odnosno teza, ne ulazeći u tehničke detalje i pitanja strukturalne i organizacijske naravi.
1. Razvoj medijske scene IZ je potreba, a ne izbor
Biti aktivan sudionik društvene medijske scene i kvalitetno organizirati svoju medijsku infrastrukturu za Islamsku zajednicu nije stvar volje i mogućnosti biranja, nego nužda i potreba. Ako svako vrijeme ima svoj duh, onda je duh ovog vremena (medijska) komunikacija. Jasno je da mediji danas nisu ti koji samo informiraju o događajima, nego su mediji proizvođači događaja i konstruktori našeg svijeta, oni konstruiraju istinu o svijetu i životu, grade nam vrijednosti, ukuse, navike i razmišljanja. Islamska zajednica ne smije ignorirati ili se povlačiti pred ovim činjenicama, nego im mora ići ususret. Islamska zajednica treba biti subjekt, a ne objekt ukupne medijske scene, osiguravati prostor za svoje vrijednosti i kreirati mogućnosti za artikulaciju interesa i volje muslimana.
2. Specijalizacija umjesto unifikacije
Islamska zajednica ima više vrsta medija. Umjesto njihove unifikacije i koncipiranja tako da liče jedan drugom „k’o jaje jajetu“, potrebno je da svaki medij razvija svoju prepoznatljivost, vlastiti identitet, da ide u pravcu specijalizacije za određene oblasti i teme ili razvija specifičnost svoga pristupa u obradi tema i egzistiranja na medijskoj sceni. To će osigurati veću prohodnost, raznolikost pristupa, snažniju cirkulaciju ideja i zadovoljiti veći krug stvarne i potencijalne javnosti Islamske zajednice.
 |
3. Kreativnost i radoznalost umjesto podobnosti i poslušnosti
Islamska zajednica u medijskom prostoru treba podsticati kreativnost i radoznalost. Mediji i novinari trebaju otvarati sva relevantna pitanja od interesa za islam i muslimane, ali ne radi kompromitacije i iznošenja mogućeg „prljavog veša“, nego radi afirmacije i traganja za rješenjima. Usko vezano s ovim je problematiziranje onoga što bi se moglo nazvati „javni interes muslimana i Islamske zajednice“, a što bi mediji i novinari trebali štititi. Istina je da se do sada nismo bavili definiranjem javnog interesa muslimana i Islamske zajednice, no za medijski rad je od značajne pomoći poznavanje obrisa javnog interesa. Inače, samo podobnost i slijepa poslušnost su rak-rana napretka.
4. Lojalnost vrijednostima i ciljevima umjesto ljudima
Na medijskoj sceni Islamske zajednice mora se razvijati i visoko cijeniti lojalnost vrijednostima i ciljevima, umjesto lojalnosti ljudima i jednom mišljenju. Takav odnos u svim prilikama osigurava kontinuitet, stabilnost, štiti od svake diktature i nepotizma te pomaže ljudima da čuvaju svoje ljudsko dostojanstvo i moralni integritet. Nadalje, takav ambijent je moćna brana licemjerju i u korijenu prži najveći broj biljki puzavica i povijuša.
5. Odgovornost umjesto cenzure
Mediji Islamske zajednice moraju se temeljiti na principu odgovornosti svakog medija ponaosob i individualno svakog medijskog uposlenika. Mediji i novinari moraju imati punu kreativnu i profesionalnu slobodu a princip odgovornosti regulirat će granična i kontroverzna pitanja slobode. Bilo kakva cenzura je destruktivna, destimulirajuća, ubija ličnu kreativnost a sva pitanja koja bi trebala riješiti cenzura mogu se elegantno rješavati na mnoge druge prihvatljive i konstruktivne načine. Mediji i novinari moraju biti oslobođeni ne samo cenzure, već i tereta moguće greške i pritiska autocenzure.
6. Izvještavanje organu umjesto pojedincu
Mediji Islamske zajednice trebaju izvještaje o svom radu podnositi organu Islamske zajednice, a ne pojedincu. To jača institucionalnost Islamske zajednice i subjektivitet medija i novinara. Nadležni organ Islamske zajednice treba raspravljati o cjelokupnoj medijskoj sceni, medijskim konceptima i odgovornostima, medijskim promašajima i neuspjesima i donositi potrebne smjernice i uspostavljati okvire medijskog djeovanja.
7. Umrežavanje umjesto samostalnih paralelnih života
Mediji Islamske zajednice moraju imati međusobnu prohodnost u smislu razmjene informacija, ideja i pristupa u obradi aktuelnih tema ili realizaciji određenih medijskih ciljeva i interesa Islamske zajednice. Svaki medij ima unekoliko svoj specifični karakter i shodno toj posebnosti jedna ista tema može se u različitim medijima različito obrađivati i biti svaka od tih obrada interesantna i doprinositi postizanju zajedničkog cilja. U umreženom sistemu raspoloživi medijski resursi se mogu kvalitetnije iskoristiti, za neke novinare može biti podsticaj i profesionalni izazov da rade za više medija.
8. Uključivanje umjesto isključivanja
Mediji Islamske zajednice moraju u sebe uključivati što više ljudi, pristupa i pogleda o temama koje su u njihovom fokusu. Isključivanje bilo koje relevantne grupe i pojedinca, a za Islamsku zajednicu svaki je musliman relevantan, reducira vlastiti kredibilitet i smanjuje povjerenje te daje alibi za uspostavljanje alternativnih medijskih kanala. Štaviše, bitna odlika medijske scene Islamske zajednice mora biti pružanje mogućnosti i afirmacija medija i pojedinaca, a ne ignoriranje, kažnjavanje ili zbrajanje grijeha. Ako novinar shvati medij kao ličnu mogućnost i priliku za afirmaciju onda će to za njega biti istinski izazov koji može osloboditi veliku produktivnu energiju i podstaći snažnu identifikaciju. A to je ono što nam, između ostalog, nedostaje.
9. Cjelovitost umjesto partikularnosti
Mediji Islamske zajednice moraju odražavati cjelovitost interesa Islamske zajednice i muslimana, umjesto partikularnog interesa pojedinca, grupe ili jednog organa Zajednice. Iz ovog načela mogu biti izuzeti specijalizirani mediji koji se bave određenim naučnim i stručnim oblastima ili neki interni bilteni.
10. Provokativnost umjesto sklerotičnosti, mladalački polet umjesto okova iskustva
Bitna odlika poželjne medijske scene Islamske zajednice treba biti provokativnost, mladalački polet i zanos umjesto sklerotičnosti. Mediji Islamske zajednice, ne uvijek i ne u svemu, ali trebaju dolaziti do ivice i kretati se ivicom provokativnosti umjesto kaskanja za ljudima i događajima. Često suština izlazi na vidjelo kroz provokativnost i pokazuje se stvarna težina i vrijednosti ljudi i događaja.
11. Biti stvarno ogledalo života umjesto apstraktnog presipanja „iz šupljeg u prazno“
Mediji Islamske zajednice moraju biti istinsko i stvarno ogledalo života muslimana, Islamske zajednice, konteksta tumačenja islama, mjesto gdje će se reflektirati sve vjerničke dileme i strahovi, umjesto dominantnog bavljenja apstraktnim i metafizičkim temama koje u realnom životu muslimana i Zajednice nemaju nikakvu praktičnu vrijednost i značaj. Ukoliko budu nijemi za stvarne potrebe muslimana, mediji Islamske zajednice bit će osuđeni na vegetiranje a imami će biti izloženi hijerarhijskom pritisku da se više trude u afirmaciji takvih medija i ubjede muslimane da postanu njihovi konzumenti, umjesto da mediji svojom atraktivnošću sebe promoviraju. Isto tako, mediji Islamske zajednice ne smiju ostati gluhi na pitanja nacionalnog identiteta Bošnjaka, afirmaciju njihovih nacionalnih prava, unapređenje njihovog statusa, posebno s težištem na pitanja obrazovanja, kulture, umjetnosti i sigurnosti. Herojska odbrana protiv agresije ne smije se zaboraviti, genocid ne smiju biti prešućivan. Muslimani imaju pravo da žive u miru i sigurnosti, da im se nacionalna i kulturna prava ne osporavaju a Islamska zajednica pokazujući senzibilitet i za te teme stječe potrebni kredibilitet i ispunjava svoju zadaću. Jer, koga je zmija ujedala i guštera se boji.
12. Razvijati internet umjesto fokusiranja isključivo na tradicionalne medije
Islamska zajednica, pored tradicionalnih medija, mora imati, makar jedan, kvalitetan internet medij. Internet mediji su mediji koji će u budućnosti imati ključni utjecaj i prevagu, oni su sukus tradicionalnih medija (nude sve u jednom: i tekst i sliku i glas). Neka svako za sebe analizira koji su mu izvori informiranja, koliko čita novine i gleda tv ili sluša radio, a koliko vremena provodi na internetu? Zato smatram da, prije realizacije nekih koncepcija koje idu u pravcu da se Rijasetov web portal www.rijaset.ba pretvori u prostor samo za zvanične objave Rijaseta, treba razviti i afirmirati internet medij Islamske zajednice koji bi mogao preuzeti ulogu koju je posljednjih godina imao Rijasetov portal. Bez toga, to bi bila suvišna avantura i korak unazad u odnosu na dostignuto. Ne treba zaboraviti efekat i iskustvo proizašlo iz vođenja nekih ranijih medijskih kampanja kada se rad s javnostima odvijao, skoro, iz minute u minutu, što se može ostvariti jedino putem interneta. To, po nekima herojsko razdoblje a po drugima konfliktno, ne treba tek tako gasiti i odustajati od važnog kanal komunikacije. Povlačenje radi eksperimenta bio bi poraz.