Duljević: ‘Bošnjački narod je u kandžama zlih ljudi’

Bošnjaci.Net: Gospodine Duljeviću, povod ovog razovora je Bošnjačka nacionalna fondacija, ali krenut ćemo sa pitanjem o bivšoj zajedničkoj državi, kako se sjećate i koliko pamtite Titovu Jugoslaviju?
DULJEVIĆ: Rođen sam na Pešteru, rastao u patrijarhalnoj porodici i u tom duhu sam odgojen. Volio sam cijeli svijet i dugo mislio „da me cijeli svijet voli“, odrastao uz himnu „Hej Sloveni“, a pod Titovom trobojkom i petokrakom 1988/89. odslužio sam vojni rok u JNA. Sve do tada živio sam u nekoj vrsti zablude i zanosa pod parolom „bratstva i jedinstva“. U toku odsluženja vojnog roka sam po prvi put osjetio stvarnu dimenziju tadašnje jugoslovenske zajednice, i uvidio „kuda voda stvarno teče“. Nakon toga, bez imalo dileme, odbio sam ponuđeni mi čin desetara i članstvo u Savez komunista jugoslavije (SKJ). Bivšu Jugoslaviju doživljavam kao jedan zajednički brod, na kojem smo svi plovili. Za razliku od nas, nacionalno svjesniji narodi, na tom istom brodu, na vrijeme su sebi obezbijedili „lađu spasa“, odnosno vlastite „nacionalne spasonosne čamce“. Nakon što je zajednički brod počeo tonuti, svi drugi su se praktično preko noći ukrcali u svoje lađe, dok je moj narod bio prinuđen da se snalazi. Jedini zračak nade, vidjeli smo u očuvanju Bosne i Hercegovine, odnosno njezinom međunarodnom priznanju. Organiziran je referendum, i vidjeli smo šta se nakon toga desilo, agresija, genocid, progon, silovanja, pljačke… Sve ono što sam tada vidio, osjetio i proživio dijeli moj život na „do tada i od tada“.

Prosula se šehidska krv, a slobodu još uvijek nismo ostvarili
Bošnjaci.Net: Nakon trodržavne agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima, kako kao Bošnjak vidite državu BiH i posebno svoje sunarodnike Bošnjake u tom postdaytonskom periodu?
DULJEVIĆ: Definitivno, Bošnjaci su preživjeli jedan od najtežih talasa, jednog te istog genocida koji permanentno traje više od sto godina – ali su preživjeli. Bosna je i nakon svega ipak opstala. Kao i ranije, i ovaj put smo platili previsoku cijenu. Prosula se šehidska krv, a slobodu još uvijek nismo ostvarili. I dalje nam je Bosna i svačija i ničija, što u svakom slučaju i dalje predstavlja svojevrsnu opasnost po njen opstanak. Bošnjaci su i dan-danas, nesigurni i najraseljeniji narod u Evropi, možda i u svijetu. Polovina BiH je i u naslovu i tekstu srpska, povratak na svoja ognjišta za sada nije valjano uspio, a povratnici u našem manjem bh. entitetu nemaju ostvarena opća ljudska prava, zaštitu i sigurnost na tom prostoru. Djelovanje zajedničkih institucija se otvoreno i ciljano koči. U zajedničkim institucijama države BiH rade i ljudi koji negiraju istu tu državu od koje primaju plaću. Entitet Federacije je također ortački, a državne i entitetske penzije ostvaruju i oni koji su palili Bosnu. Javna preduzeća i mediji su u rukama vladajućih političkih elita. Finansijski sektor su u potpunosti preuzele strane banke, koje raznim trikovima zadužuju državne institucije i javna preduzeća do zastrašujućih dimenzija. Privatna preduzeća su izložena raznim pritiscima i plaćanju reketa partijskim mešetarima. Javni tenderi se dodjeljuju isključivo političko podobnim preduzećima. Nevladin sektor je u rukama vlade. Prirodni resursi su nedovoljno ili nikako iskorišteni. Domaća proizvodnja je na nezavidnom nivou, a naša realna izvozna sposobnost je davna prošlost. Strani faktor je jako prisutan, umjesto susreta, prisutan je stalni sudar raznih interesnih grupa ili vjetrova sa istoka, sjevera i zapada. Sarajevo je već odavno postalo leglo raznih špijunsko-obavještajnih krugova iz inostranstva. Centralnog komitata više nema, Tito je sigurno umro, a neki Bošnjaci u to još uvijek ne mogu povjerovati. Sve ovo dokazuje moju tvrdnju da je moj narod još uvijek u kandžama zlih ljudi. Bošnjacima se u miru otima ono što su odbranili u ratu, a za sve to odgovorni su bošnjački politički predstavnici kojima očito nedostaje zrelosti, spremnosti i vizije.

ŠEHIDSKA KRV: Prosula se šehidska krv, a slobodu još uvijek nismo ostvarili. I dalje nam je Bosna i svačija i ničija, što u svakom slučaju i dalje predstavlja svojevrsnu opasnost po njen opstanak. Bošnjaci su i dan-danas, nesigurni i najraseljeniji narod u Evropi, možda i u svijetu. Polovina BiH je i u naslovu i tekstu srpska, povratak na svoja ognjišta za sada nije valjano uspio, a povratnici u našem manjem bh. entitetu nemaju ostvarena opća ljudska prava, zaštitu i sigurnost na tom prostoru. Djelovanje zajedničkih institucija se otvoreno i ciljano koči. U zajedničkim institucijama države BiH rade i ljudi koji negiraju istu tu državu od koje primaju plaću. Entitet Federacije je također ortački, a državne i entitetske penzije ostvaruju i oni koji su palili Bosnu. PLAĆANJE REKETA: Privatna preduzeća su izložena raznim pritiscima i plaćanju reketa partijskim mešetarima. Javni tenderi se dodjeljuju isključivo političko podobnim preduzećima. Nevladin sektor je u rukama vlade. Prirodni resursi su nedovoljno ili nikako iskorišteni. ŠPIJUNSKO-OBAVJEŠTAJNI KRUGOVI:Sarajevo je već odavno postalo leglo raznih špijunsko-obavještajnih krugova iz inostranstva. Centralnog komitata više nema, Tito je sigurno umro, a neki Bošnjaci u to još uvijek ne mogu povjerovati. Sve ovo dokazuje moju tvrdnju da je moj narod još uvijek u kandžama zlih ljudi. POVLASTICE I OLAKŠICE: Bošnjaci u Sandžaku, Srbiji i Crnoj Gori nisu u dovoljnoj mjeri slobodni ljudi. Postoji jedno pravilo koje glasi „zadovoljan rob je najljući protivnik slobode“. Nezaposlenost, ekonomska kriza je zahvatila sve slojeve društva. Ljudi su egzistencijalno u teškome stanju, a sa takvima je lahko manipulirati. Nude im se razne povlastice ili olakšice, koje im privremeno možda nešto i znače, ali dugoročno gledano, time ga više podjarmljuju i dovode u još teži položaj. BIOLOŠKI OPSTANAK: Naš životni prostor je iscjepkan, a time i prestalo naše zajedničko djelovanje u bilo kojem pogledu. Ugrožen je naš identitet, pa možemo reći i biološki opstanak. Tako rascjepkani, živimo u nekoliko različitih država, pod tuđom upravom, kontrolom, simbolima i pravilima. Okupirani smo. U svojoj kući, proglašeni smo manjinom, gdje su nam dodijeljena sva manjinska prava, ali samo na papiru. INSTITUCIJE: Imamo državu BiH, koju svi svojom jedinom maticom doživljavamo, ali to se ogleda uglavnom samo kroz naše emocije ili naš personalni dojam. Ona, uređena ovako kako jeste, nije u mogućnosti Bošnjacima u BiH osigurati adekvatan status i sigurnost, a posebno Bošnjacima izvan BiH, u Sandžaku, regionu i svijetu. Predugo smo ostali bez važnih institucija, odnosno svedeni samo na Islamsku zajednicu koja u svakom pogledu nama pripada, ali smo time po automatizmu svedeni na samo vjersku skupinu. OKUPLJANJE OKO IDEJE I PROJEKTA:Nakon svega što nam se kroz našu historiju izdešavalo, sretan sam kada vidim da se ponovo oko jedne ideje, institucije, projekta okupljaju Bošnjaci sa prostora Krajine, Podrinja, Sandžaka, Posavine, Hercegovine, Kosova, naše dijaspore, a u ovom slučaju se baš to i desilo. 29.DECEMBRA SVEČANO OTVARANJE SJEDIŠTA: Sjedište je već opremljeno, svečano otvaranje se planira održati 29. decembra ove godine. Taj prostor će pružati kvalitetne uvjete za rad ovih institucija, a paralelno sa tim radimo na dugoročnom rješenju po tom pitanju. U skorijoj budućnosti planiramo pokrenuti jedan veći projekat, a radi se o izgradnji jednog velikog centra u Sarajevu unutar kojeg će biti smješteno svo nacionalno blago Bošnjaka, sve naše nacionalne institucije, uključujući velike dvorane, sportske i biznis centre, izložbene prostore, naučno istraživačke centre i Univerzitet.

Bošnjaci.Net: Spomenuli ste genocid, kao srpsko-crnogorski-hrvatski plan potpunog uništenja Bošnjaka i islama na prostoru BiH. Postoje brojni dokazi o tim namjerama; od ubijanja, logora, silovanja, zlostavljanja, progona, istrebljenja, rušenja islamskih vjerskih objekata – džamija, kulturno-historijskih objekata… preciznije sve što je u Bosni podsjećalo na Bosnu, Bošnjake, islam… u kontaktima koje imate, održavate, koliko su Bošnjaci svjesni svega toga što je izvršeno nad njima?
DULJEVIĆ: Nažalost, jos uvijek ima i loših primjera. Moj narod je u više navrata stradao, niko to nije valjano procesuirao, niti je bilo ko adekvatno kažnjen zbog toga, ali nakon ‘92-95. svijest bošnjačkog naroda je, u tom pogledu, ipak prilično porasla. Možda ne u nekoj potpuno zadovoljavajućoj mjeri, ali zasigurno postoji kritična masa unutar Bošnjaka, a posebno u redovima mladih ljudi, koja dobro zna šta se desilo i po čijem nalogu.

Bošnjaci u Sandžaku, Srbiji i Crnoj Gori nisu u slobodni ljudi
Bošnjaci.Net: Kroz poslove i kontakte koje imate sa nebošnjacima, da li ste osjetili neku dozu pokajanja šta su njihovi politički, vojni, policijski i paravojni, kao i vjerski i kulturni čelnici planirali i naredili da se izvrši agresija i genocid nad Bošnjacima?
DULJEVIĆ: Ne, nisam naišao na takav slučaj. Vjerujem da ima takvih, ili onih koji imaju grižu savjesti zbog svega toga, no oni su još uvijek manjina koja se možda i ne smije tako izjasniti. Mnogi od njih su ipak podlegli tadašnjoj zlikovačkoj propagandnoj mašineriji, pa tako i danas imaju krivu sliku o svemu tome.

Bošnjaci.Net: U vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu, i Bošnjaci u Sandžaku su također prošli trnovit put, hapšenja, ubistva, političke procese, deportacije i druga zlostavljanja. Mnogi zločinci nisu uhapšeni, ali i oni koji jesu dobili su mizerne kazne, dok je jedan broj još uvijek u politici, posebno u Crnoj Gori, štaviše Bošnjaci glasaju za njih i podanički služe čelnicima takvog režima. Kako to tumačite?
DULJEVIĆ: Najprije treba imati u vidu da je sve to što ste nabrojali dalo neki rezultat, nažalost na štetu Bošnjaka. Činjenica jeste da bošnjački narod posjeduje kvalitet, ali zamislite kako izgleda pšenica nakon gràda ili neke druge prirodne nepogode, pa taman se radilo i o visokokaloričnom klasju pšenice – ojađeno, povaljano, poharano. Drugo, Bošnjaci u Sandžaku, Srbiji i Crnoj Gori nisu u dovoljnoj mjeri slobodni ljudi. Postoji jedno pravilo koje glasi „zadovoljan rob je najljući protivnik slobode“. Nezaposlenost, ekonomska kriza je zahvatila sve slojeve društva. Ljudi su egzistencijalno u teškome stanju, a sa takvima je lahko manipulirati. Nude im se razne povlastice ili olakšice, koje im privremeno možda nešto i znače, ali dugoročno gledano, time ga više podjarmljuju i dovode u još teži položaj. Treće, nije tačno da njima Bošnjaci u toj mjeri daju povjerenje, jer zahvaljujući naklonosti centara moći iz Beograda i Podgorice, bošnjački poltičari imaju legalitet, ali suštinski legitimitet nemaju, jer izborni rezultat namještaju, kradu ili otimaju, a samim tim ne mogu predstavljati politički faktor. Njihov legitimitet je vještački, a oni svjesni toga i tako nemoćni, na sve ono što im servira zvanični Beograd ili Podgorica, klimaju glavom ili šute radi vlasite funkcije i sitnog šićara. Samo one političke snage koje imaju stvarnu podršku naroda, mogu činiti orginalan i ozbiljan politički faktor, i ostvarivati boljitak u svim sferama života na tom prostoru.

Bošnjaci u svojoj kući proglašeni su manjinom
Bošnjaci.Net: Gospodine Duljeviću, saznajemo da vodite uspješan biznis u BiH, ali ste uz sve obaveze u užem krugu onih Bošnjaka koji u zadnjih nekoliko godina vode, ako možemo reći, institucionalnu bošnjačku revoluciju. Možete li za naše čitatelje reći nešto više o osnivanju tih bošnjačkih organizacija, koje su, gdje i na kojim poljima djeluju?
DULJEVIĆ: Nedostaje nam sloboda, ali ona istinska sloboda koja sama po sebi donosi istinu, jedinstvo, stvaralaštvo, izbor, volju, jednakost i mogućnost, ali podrazumijeva obavezu i odgovornost. Takva sloboda se ostvaruje samo vlastitim radom i trudom. Za razliku od drugih naroda, mi nemamo vlastitu nacionalnu državu. Naš životni prostor je iscjepkan, a time i prestalo naše zajedničko djelovanje u bilo kojem pogledu. Ugrožen je naš identitet, pa možemo reći i biološki opstanak. Tako rascjepkani, živimo u nekoliko različitih država, pod tuđom upravom, kontrolom, simbolima i pravilima. Okupirani smo. U svojoj kući, proglašeni smo manjinom, gdje su nam dodijeljena sva manjinska prava, ali samo na papiru. Sa druge strane, u Bosni smo većina, pa opet slobode ni na vidiku. Ipak, Bošnjaci imaju zajedničke probleme, teme, želje i potrebe. Ili će ih riješiti zajednički, ili ih neće riješiti nikako. Imamo državu BiH, koju svi svojom jedinom maticom doživljavamo, ali to se ogleda uglavnom samo kroz naše emocije ili naš personalni dojam. Ona, uređena ovako kako jeste, nije u mogućnosti Bošnjacima u BiH osigurati adekvatan status i sigurnost, a posebno Bošnjacima izvan BiH, u Sandžaku, regionu i svijetu. Predugo smo ostali bez važnih institucija, odnosno svedeni samo na Islamsku zajednicu koja u svakom pogledu nama pripada, ali smo time po automatizmu svedeni na samo vjersku skupinu. Ipak, ona i da je najbolje organizirana institucija na svijetu, nije u stanju po mnogo čemu, servisirati sve naše potrebe. I šta nam je preostalo? Da sagnemo glavu i šutimo? Da nas ponižavaju, progone i ubijaju? Šta nam je garancija da nam se neće ponovo desiti genocid ili neki možda završni udarac? Postoji li neki drugi mehanizam zaštite? Mi moramo uzeti svoju sudbinu u svoje ruke, ma šta to u ovom momentu značilo u smislu truda, napora i žrtve. Sasvim realan, logičan i nužan je put organiziranja svih Bošnjaka i kroz nacionalne institucije. Ali nacionalne institucije koje ničim ne derogiraju državne nivoe, IZ kao instituciju, već naprotiv, na način da jedne druge nadopunjuju, podupiru i jačaju u cilju našeg napretka na svim poljima, a što nikako ne znači na štetu drugih naroda. I kroz jedne, druge i treće mi moramo djelovati u pravcu očuvanja Bosne i našeg ukupnog životnog prostora, očuvanja našeg ukupnog identiteta, vraćanju našeg jedinstva. U tom smislu, nacionalne institucije su najbolji način da, ne robujući granicama BiH, uključujući sve Bošnjake, definiramo prioritete i zajedničkim naporom krenemo u njihovu realizaciju. Potreban nam je Svjetski bošnjački kongres (SBK) kao jedna stožerna organizacija, koja će držati kontinuitet, biti osovina, orijentir, okupiti bošnjačku pozitivnu energiju, intelektualnu snagu i sve ostale resurse kojima raspolažemo, a koji mogu biti od koristi za sve nas. Bošnjačka Akademija Nauka i Umjetnosti (BANU) je naša zajednička institucija koja okuplja našu misleću elitu i suštinski predstavlja mozak naše nacije. Motor ili finansijska pokretačka snaga svim institucijama, organizacijama, ustanovama, programima i projektima je snaga Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF). Na polju kulture, afirmacije i očuvanja našeg identiteta najznačajniju ulogu ima (u više država) već osnovana Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ). A, osnivanje Matice Bošnjaka i Bošnjačkog nacionalnog Univerziteta su također pred nama.

ARHIVA: Prezentacije Bošnjačke nacionalne fondacije Malme – Švedska Beč – Austrija Frankfurt – Njemačka Prizren – Kosovo Švicarska Duljević potpisuje nacionalnu vakufnamu

Bošnjaci.Net: Mnoge organizacije do sada su bile pokrenute ali nakon izvjesnog vremena su prestale sa radom, ugasile se. Za razliku od tih koje su nestale, da li će se ove sada novoformirane uspjeti održati na bošnjačkoj, odnosno bosanskoj i sandžačkoj sceni?
DULJEVIĆ: Ovo je dug i težak put, ali mi drugog puta nemamo. Panbošnjački pokret je višegeneracijski projekat. Svejedno, hoće li i koliko biti teško sve to podići i očuvati, mi ne smijemo odustati „od sebe“. Mnogo je onih koji su nam ciljano ukidali institucije, i još uvijek su aktivni u tome. Institucije koje zadobiju podršku naroda, sigurno neće nestati a ove o kojima govorim su to već dobile u značajnoj mjeri. Evidentno je da podršku ovim institucijama pružaju slobodni i svjesni, patriotski orijentirani, nacionalno i vjerski osviješćeni ljudi što me ohrabruje, raduje i ne ostavlja prostor sumnji.

Bošnjačka nacionalna fondacija će tretirati ukupni bošnjački korpus
Bošnjaci.Net: Smarate li da će te organizacije biti sposobne pomoći u jačanju bošnjačkog nacionalnog, kulturnog i vjerskog bića, na polju kulture, umjetnosti, sporta, a posebno u edukaciji i ekonomskom razvoju?
DULJEVIĆ: Da je kojim slučajem stanje u našem narodu onako kako bi trebalo biti, onda mi ne bismo morali raditi sve ovo što radimo. To što je naš narod sada u ovakvom stanju, nije pokazatelj da mi nemamo snage, pameti, resursa, već u prvom redu to znači da ukupna bošnjačka pozitivna energija nije objedinjena, usmjerena i organizirana. Siguran sam da mi posjedujemo svaki vid energije, imamo kapaciteta, a bolje će nam biti u onoj mjeri, u kojoj se uspijemo što prije i kvalitetnije organizirati na polju kulture, umjetnosti i sporta, a posebno na polju edukacije i ekonomije.

Bošnjaci.Net: Kažu, lijep glas daleko se čuje, tako do nas dolazi haber da se zahuktala mašina BNF, održane su Osnivačke skupštine BNF-a u nekoliko država Evrope (Kosovu, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Švicarskoj). Kako su Bošanjaci u BiH ali i u Evropi prihvatili ideju BNF time i osnivanje u spomenutim državama? Možete li nam opisati najzanimljivije detalje sa tih skupova?
DULJEVIĆ:Svakako, ne mogu u par rečenica odgovoriti u dovoljnoj mjeri, ali ću istaći samo nekoliko detalja. Samim tim da smo razasuti po svijetu, imamo zajedničke probleme i potrebe, punimo budžete brojnih država u svijetu, a da iz istih nemamo u povratu ništa za svoj narod, za očuvanje našeg identiteta. Nužno je bilo osnovati jednu zajedničku nacionalnu instituciju ove vrste. Sjedište Fondacije se nalazi u Sarajevu. U skladu sa zacrtanom misijom i ciljem Fondacija će tretirati ukupni bošnjački korpus, dakle djelovat će i izvan BiH. Na tom planu smo u toku 2013. godine već održali izborne Skupštine na Kosovu, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i Švicarskoj. Formirali smo odbore, a unutar tih odbora BNF-a izabrani su časni i vrijedni ljudi. Svi članovi odbora činit će Savjet Fondacije, a sam Savjet će predstavljati mozak Fondacije u pogledu planiranja i djelovanja u svakom pogledu. Kroz narednu godinu ćemo pokušati obići i ostale države, regije ili gradove u kojima Bošnjaci žive u značajnijem broju. Važno je da okupljamo naš narod, širimo ideju, uključimo što više kvalitetnih mladih ljudi, vodimo dijalog o važnim pitanjima, razmjenjujemo informacije i pravimo planove, određujemo prioritete i zajednički pristupamo njihovoj realizaciji. Napredak je osjetan, i on će biti sve osjetniji. Energiju BNF-a čini dio naše pojedinačne energije, koju smo kadri udružiti na svim poljima. Prioritet našeg finansiranja jesu institucije, ustanove, programi i projekti od nacionalnog značaja. Povukli smo taj prvi korak, prezentirali ljudima iz prve ruke šta je to cilj ove institucije. Mogu reći da je velika odgovornost, ali i čast biti dijelom toga, družiti se i upoznati toliko dobrih ljudi. Sve ono što sam vidio tokom našeg obilaska, zaista je ohrabrujuće. Naravno, postoje, i oni koji još uvijek ne mogu, ne žele ili ne smiju javno stati uz svoj narod, ali sve ovo je proces, a nama valja uložiti još mnogo truda. Najvažnije od svega u ovom trenutku je činjenica da ima dovoljno jakih, voljnih i umno slobodnih ljudi koji razumiju o čemu se radi i daju svoj puni doprinos. Otežavajuća okolnost je u tome da naš narod nije navikao imati jednu organizaciju ove vrste. Nakon svega što nam se kroz našu historiju izdešavalo, sretan sam kada vidim da se ponovo oko jedne ideje, institucije, projekta okupljaju Bošnjaci sa prostora Krajine, Podrinja, Sandžaka, Posavine, Hercegovine, Kosova, naše dijaspore, a u ovom slučaju se baš to i desilo.

Projekti BNF
Bošnjaci.Net: Od razvoja BNF i samog uključivanja Bošnjaka i naših prijatelja, zavisit će napredak spomenutih organizacija i projekti koji su planirani. Možete li nam predstaviti neke od započetih projekata BNF-a?
DULJEVIĆ: Finansirali smo projekat „Ponosni na domovinu“. Imali smo aktivnu ulogu kroz kampanju prije Popisa stanovnistva u BiH. U toku je izgradnja Bošnjačkog kulturnog centra u Srebrenici. Do proljeća ćemo započeti izgradnju Islamskog kulturnog centra Kapija Peštera u Dugoj Poljani. Finansirali smo opremanje Sjedište Bošnjačke Akademije Nauka i Umjetnosti u Sarajevu. Uzeli smo aktivnu ulogu u obezbjeđivanju sredstava za kupovinu objekta i dovršetak radova na objektu u kojem će biti smješten Naučni centar BANU u Novom Pazaru. Obezbijedili smo i potrebna sredstva za izradu idejnog rješenja za izgradnju autoputa Bihać – Sarajevo – Novi Pazar. Angažirali smo ekspertni tim za pripremu i osnivanje Bošnjačke Biznis Mreže i još nekoliko važnih projekata o kojima će naša javnost biti blagovremeno informirana.

Bošnjaci.Net: Dobili smo informaciju da se uskoro u Sarajevu otvara moderno opremljeno sjedište BANU, SBK, BNF…?
DULJEVIĆ: Sjedište je već opremljeno, svečano otvaranje se planira održati 29. decembra ove godine. Taj prostor će pružati kvalitetne uvjete za rad ovih institucija, a paralelno sa tim radimo na dugoročnom rješenju po tom pitanju. U skorijoj budućnosti planiramo pokrenuti jedan veći projekat, a radi se o izgradnji jednog velikog centra u Sarajevu unutar kojeg će biti smješteno svo nacionalno blago Bošnjaka, sve naše nacionalne institucije, uključujući velike dvorane, sportske i biznis centre, izložbene prostore, naučno istraživačke centre i Univerzitet. Bošnjaci zaslužuju da imaju jedan zajednički centar te vrste.

Kada god smo najavili održavanje manifestacije ili nekog donatorskog skupa, proradi obavještajno propagandna mašinerija Beograda, Podgorice, Sarajeva, Novi Pazar…
Bošnjaci.Net: Ne možemo a da na spomenemo brojne napade beogradskih i podgoričkih medija i nekih promašenih intelektualaca na osnivače spomenutih organizacija. Kako vi komentirate pisanje tih medija i koliko mogu poljuljati temelje ovih mladih organizacija?
DULJEVIĆ: To nije novost. Možete rušiti šta god hoćete, biti bolesni, nemoćni, nesretni, i niko o vama pisati neće, međutim, postanete li graditelj, krenete nešto uspravljati, ispravljati, eto njih. Mi znamo šta hoćemo, javno o tome govorimo, a sve to što mi hoćemo nije više od onoga što drugi narodi imaju. No to njihovo pisanje nam samo olakšava posao, jer su brojni Bošnjaci shvatili da je prava istina upravo suprotno od pisanja tih medija.

Bošnjaci.Net: Neki sarajevski mediji su sa objavom zlobnih tekstova su velikom dozom govorom mržnje oklevetali predsjednika SBK dr. Mustafu ef. Cerića, gl. muftiju Zukorlića. Da li vas je iznenadilo pisanje tih sarajevskih medija, kao i pojedinaca koji su iskoristili stranice tih medija?
DULJEVIĆ: Ne, nije me iznenadilo. Skoro pa unaprijed znam kada i šta će pisati jer kada god smo najavili održavanje manifestacije ili nekog donatorskog skupa, prvi dan se ništa ne dogodi, dok obavještajni krugovi rade procjenu i odlučuju o strategiji opstrukcije, nakon toga daju nalog za napad, a drugog ili trećeg dana (dirigiran iz jednog centra) proradi obavještajno propagandna mašinerija Beograda, Podgorice, Sarajeva, Novi Pazar, po potrebi dopunjen uz Zagreb i Ankaru. Bošnjaci, sve više pokazuju da su spremni okupiti se, organizirati se oko jednog cilja – sloboda. Svako naše buđenje, organiziranje izaziva paniku u redovima onih koji bi da nas i dalje drže u logoru, tami, strahu, neizvjesnosti. Sa tim u vezi, personalno reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić i muftija Muamer Zukorlić uživaju podršku većine Bošnjaka. Ličnosti, njih dvojice pojedinačno, a posebno udruženi imaju specifičnu težinu kojom mogu pokrenuti šire mase u Bošnjaka, pa u tome i jeste njihova „krivica“. U pogledu unutar bošnjačkih previranja, ta ista specifična težina prozvodi strah kod brojnih političkih snaga unutar bošnjačkog korpusa – kako u Srbiji i Crnoj Gori, tako i unutar BiH. A kada se tiče pojedinaca i njhovog pisanja – ono samo potvrđuje da još uvijek imamo aktivnih rana na kojim krvarimo. Bošnjački narod je mnogo puta krvario i još krvari. Znate, i Rizvanbegović je aktivno učestvovao u rušenju Gradaščevića i bio protiv uspravljanja Bošnjaka, a završio je zavezan na magarcu i to glavom prema repu okrenut…a to nije baš tako davno bilo.
Svakako da retrogradno pisanje i beskorisne prepiske u kojima se sije fitna, podvaljuje, pravi razdor i sl. ne mogu niti će skrenuti našu pažnju sa krucijalnih bošnjačkih pitanja i ciljeva a u tome nam pomažu istinski podržavaoci ideje o bošnjačkom buđenju, iskreni, vrijedni, uspješni, obrazovani, stručni Bošnjaci i Bošnjakinje koji iznalaze metode za razmjenjivanje korisnih informacija, praktičnih iskustava, ideja, konkretnih projekata i programa od kojih višestruku korist mogu imati oni sami, njihove porodice, naš narod i okruženje.
Vjerujem da će unatoč brojnim opstrukcijama, strpljivost našeg naroda imati pozitivan rezultat, jer su čistota, kvalitet, poštenje, ideja, istrajnost. upornost, dostojanstvo, znanje, ponos i istina naše najjače oružje.

Bošnjaci.Net: Na kraju, kada planirate posjetiti Bošanjake na sjevernoameričkom kontinetu i podijeliti ideje BNF?
DULJEVIĆ: Svakako da će nam biti čast, posjetiti i Bošnjake u Americi. Za sada termin nije preciziran, ali se nadam da će se to desiti u toku 2014.