Državu godišnje najmanje košta osnovac u Novom Pazaru

0
16

Novi Pazar – Državu najviše košta školovanje osnovaca u opustelim gradovima i selima. Zavisno od općine, po učeniku od 61 do 416 miliona dinara godišnje

SRBIJA na osnovno obrazovanje godišnje troši najmanje 65 milijardi dinara. Ali, cijena školovanja đaka u Gadžinom Hanu, Subotici, Užicu ili nekom drugom gradu drastično se razlikuju. Državu godišnje najmanje košta osnovac u Novom Pazaru – 61 milion, a najviše u Crnoj Travi – 416 miliona dinara, jer tamo uči nešto više od 50 osnovaca!

MERENO po oblastima, obrazovanje osnovaca najviše košta u severnobanatskoj oblasti – 126 miliona dinara. Slede srednjobanatska, borska, bačka, zaječarska oblast…
U Beogradu i Vojvodini, u prosjeku, jedan đak košta 112 miliona, a u Šumadiji, južnoj i istočnoj Srbiji oko sto miliona dinara.

Ovo su rezultati istraživanja Svjetskog ekonomskog foruma o konkurentnosti zemalja, u kome se jasno vidi da sve manje djece u određenim krajevima Srbije drastično poskupljuje njihovo školovanje.

Tako se, recimo, i u samom Beogradu, zavisno od općine, razlikuju iznosi koji se iz budžeta troše za svakog pojedinačnog učenika. Najskuplje je na Savskom vencu, gde 265 miliona dinara košta školovanje svakog osnovca, a najjeftinije u Grockoj – 88 miliona dinara.

Na vrhu liste su uglavnom općine sa niskim prirodnim priraštajem, pa onda i malim brojem đaka – Medveđa, Bosilegrad, Gadžin Han, Rekovac, Sečanj, Babušnica, Trgovište… A najmanje se, prema broju đaka, izdvaja u Novom Pazaru, Preševu, Beočinu, Sremskim Karlovcima, Bogatiću, Bujanovcu, Leskovcu i Vranju.

Računica je izdvedena tako što su izdvajanja za sve troškove – plate, investicije, komunalije – podeljena sa brojem učenika. Kada se odbiju komunalije, najveći dio ovih sredstava, veći od 95 odsto, odlazi upravo na plate.

– Tamo gdje učiteljica uči tri đaka, izdvajanje mora da bude osam puta veće nego u općini gdje je zadužena za obrazovanje 25 učenika – pojašnjava Vladimir Adžić, koji je u Uniji sindikata prosvjetnih radnika zadužen za finansijska pitanja u prosvjeti. – Ovi troškovi mogu da se smanje ili ujednače ukoliko značajno racionalizujemo mrežu škola. Mnogo je jeftinije popraviti puteve, kupiti školske autobuse, nego održavati tolike seoske škole. Ali, sa druge strane, kada se zatvori neka škola, to može da ugrozi i opstanak cijelog sela. Zato država mora da procjeni gdje vrijedi ulagati, gdje će biti djece, a gdje je to samo bacanje para.

Po Adžićevim riječima, država hitno mora da nađe i rešenje za smanjenje broja zaposlenih u prosvjeti. Jer, kada bi bilo novca za otpremnine, mnogi koji su na kraju radnog vijeka otišli bi u penziju. To bi takođe smanjilo troškove po svakom učeniku.

(Sandzak)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.