15. Decembar 2012

Švicarska, BIH – Završne promocije knjige «Moji zatvorski dani u Egiptu» autorice Zejneb Gazali održane u BH gradovima Bugojnu i Travniku, te Švicarskim gradovima Aarau i Bernu.

U proteklim danima zahvaljujući angažmanu prof. Vehida ef. Arnauta, glavnog imama medžlisa IZ Bugojno, te Travničkog muftije mr. Nusret ef. Avdibegovića, direktora Elči-Ibrahim pašine medrese u Travniku mr. Dževdeta Šošića, te dr. Murisa Purića, glavnog imama i predsjednika Mešihata IZ Bošnjaka u Šviraskoj, u spomenutim gradovima sam u ulozi prevodioca i promotora uz ostale učesnike govorio o knjizi “Moji zatvorski dani u Egiptu.”
Bugojnu promocija je održana u Sultan Ahmedovoj džamiji a promotori su bili dr. Zuhdija Adilović, prof. Vehid Arnaut, glavni imam medžlisa Bugojno i ja kao prevodilac djela s arapskog jezika. Promocija je uprilićena poslije jacije namaza. Ono što je bilo primjetno na promociji je prisustvovao i lijep broj sestara. Dr. Adilović Zuhdija je u svome obraćanju naglasio važnost i potrebu čitanja štiva kao što je zatvorska monografija r. Zejneb Gazali, jer se preko tih štiva upoznajemo sa prilikama i okolnostima koje su bile u to doba u egipatskom društvu a koje su bitan faktor za razumijevanje aktualnog momenta u islamskom svijetu. Dalje je govorio o humanoj strani islamskih pokreta općenito a pokreta Muslimanska braća posebno te naglasio neke okolnosti i faktore koji su direktno ili indirektno utjecali da je pojava ovih pokreta bila neminovnost. Također je na izvrstan način napravio vezu organizacije Mladih muslimana koja je djelovala na Balkanu i poredio s teškoćama na koje je nailaziila u svome plemenitom radu s organizacijom Muslimanske braće u Egiptu. A Zejneb Gazali je ilustrativan primjer i uzor takvog rada. Domaćin Vehid ef. također govorio o ličnim utiscima i dojmovima koje mu je izazvala ova knjiga i istovremeno postavila pred njega mnoštvo pitanja. Je li moguće da se tako ophodilo prema islamskim daijama u Egipatskom društvu? Srdačno je preporučio knjigu i interes za knjigom je bio dobar. Promocija knjige je po prvom planu trebala biti organizirana u novom Centru saudijske princeze Dževahire ali su odgovorni odbili tu ideju…! I naumpala mi je r. Zejneb s predavanja u Jordanu kada je upravo govorila i spominjala žene iz Saudije savjetujući ih da manje troše na zinete hajati ddunja «ovosvjeteske ukrase» i da manje traže mehrove od svojih muževa a bodrila ih da ulažu u prosvjetni rad…i rekoh u sebi: »Subhanallahi, ogromni centri, koji zrače sivilom i hladnoćom u koje je uloženo mnogo novca, ali se aktivnosti selektiraju i da se ne dozvoli u takvom jednom centru spomen žene koja je bila žrtva zbog islama?! Ali zato je u džamiji sultana Ahmeda u Bogojnu, spominjana z. Zejneb i njezina sudbina, u toj lijepo staroj građevini koja zrači nurom i bereketom i koja već stoljećima služi potrebama vjernika.

U Travniku, gradu Ilhamije
Dan poslije promocije u Bugojnu u dogovoru s travničkim muftijom mr. Nusret ef. Avdbegovićem i direktorom medrese mr. Dževdetom Šošićem, upriličena je promocija Zejnebine knjige u prostorijama Elči Ibrahim pašine medrese. Promotori su bili muftija travnički Nusret ef., dr. Ahmed Adilović, profesor u medresi i prevodilac. Ovo je jedna od posebnih promocija jer je većinska publika bila od učenika i učenica medrese. Program je počeo učenjem ilahije koju je izveo medresanski hor. Moderatror promocije je bio mr. Nermin Sušić a prvi je o knjizi govorio muftija. On je jednim posebnim umijećem i stilom dešifrirao simboliku naslovnice Zejnebine knjige, simbol piramida koje govore o moći prethodnih faraonskih diktatora, zatvorskih rešetaka s ispruženim rukama simbol vapaja za slobodom i let bijelog galeba koji simbolizira poruku mira. Iskazane su čestitke prevodiocu na odabiru knjige i pitkosti prijevoda. Dr. Adilović Ahmed je napravio širu analizu knjige s citiranjem mnogih primjera iz knjige koji su pomno slušani i praćeni. Spomenut je i web.magazin Bošnjaci.net i naglašena njegova uloga u afirmiranju vrijednosti koji se tiču Bošnjaka u svijetu. Promociji je prisustvovao i predsjednik RVI SB kantona g. Ekrem Julardžija koji je kupio nekoliko primjeraka knjige za potrebe njihove biblioteke. Učenici i učenice su s nevjericom slušali o kušnji i patnjama kojima je bila izložena r. Zejneb Gazali i to u državi s većinskim muslimanskim življem. Ja sam u ulozi prevodioca knjige spomenuo moje lično iskustvo iz susreta s autoricom r. Zejneb na Jordanskom univerzitetu i prenio im neke detalje o kojima je Zejneb tada govorila. Nakon promocije uslijedilo je druženje s profesorima medrese i uvaženim muftijom na kome se razgovaralo o aktivnostima i uspjesima medrese. Za mene je npr. bio intersantan podatak da su u zahtjevu koji je rukovodstvo medrese uputilo zajedno s katoličkom gimnazijom da se ove dvije vjersko-prosvjetne ustanove djelimično stave na kantonalni budžet, zašto se trebala izjašnjavati kantonalna skupština, jedino delegat SDP- glasao protiv toga te da se isti delegat nije odazvao na zajednički doručak koje je rukovodstvo medrese priredilo za zvaničnike vjerskih i partijskih predstavnika. Bezbeli ga bilo stid.

U Švicarskom gradu Aarau na džumi namazu
Na poziv imama u gradu Aarau dr. Muris ef. Purića na džumi namazu u prisustvu nekoliko stotina Bošnjaka promovirali smo knjigu Moji zatvorski dani u Egiptu. U ovom gradu su Bošnjaci postigli jedan uspjeh koji zaslužuje da se istakne kao pozitivan primjer. U proteklih nekoliko godina došlo je do ujedinjenja 4 postojeća džemata koji su imali iznajmljene prostorije u različitim krajevima grada i kupili su jedan hotel koji su preuredili za potrebe džematskih aktivnosti. Prostor je predivno uređen i u svakom enterijerskom detalju primjetna je vješta arhitetska ruka. Ako se spomene samo podatak da je u unutarnji enterijer za izradu mihraba, minbera, mahfila i ostalog investirano oko 60 hiljada franaka onda to nešto govori. A s druge strane, još uvijek imamo u mnogim džematima bošnjačke dijaspore tako neukusno i nestručno urađene džematske prostorije a nije ni čudo kada se dešava da pojedinci donose u džemate i prostorije od inventara ono što njima smeta u stanovima i darivaju džamijama. Sjetio sam se jednog našeg imama koji mi je ispričao primjer kada su počinjali sa formiranjem džemata i kada su se na prvim okupljanjima anketirali koliko je i šta je neko spreman da za početak donira za džemat, te se javila jedna gospođa i donijela stari telefon sa onim okruglim brojčanikom i rekla da ona to donira imamu za džemat. Naravno da se takvi telefoni više ne koriste. A rukovodtsvo je očekivalo nešto drugo jer se radilo o ženi koja je već dugo živjela u tom gradu i o njoj se znalo da je dobrog materijalnog stanja. Tako da je jedna atrakcija i lijep osjećaj kada se nađete u jednom lijepo i skladno opremljenom prostoru. A takvih prostora je malo u dijaspori. Ja sam prisutnima govorio o kerametima-počastima koje je doživjela Zejneb Gazali kao nagradu od Allaha dž.š. za iman koji je imala. “Allah štiti vjernike i On je sa onima koji su dobri.” Ljudi vole slušati o takvim primjerima. Primjetio sam također da vole slušati o snovima koje je u zatvoru imala Zejneb posebno one u kojima joj se na san pojavljivao Muhammed a.s. te kako se nakon tih snova Zejneb osjećala preporođenom. Ljudi bi su uživljavali u ta kazivanja i navijali bi za Zejneb a prezirali progonitelje. U našem putu od Minhena do Aarau cijelo vrijeme pratio nas je snijeg. Sjećao sam se Zejnebinih riječi napisanih u uvodniku njezine knjige “Svakom ko bude u svome srcu imao i trun dobra, možda će mu koristiti ova iksustva” … i sretao sam u svim pobrojanim mjestima i gradovima ljude koji imaju dobra u svojim srcima i koji su pomogli da Zejnebina iskustva dostignu do onih u čijim srcima ima dobra. Nakon promocije družio sam se s Muris ef.Purićem. Iz njega zrači snaga perspektivnog i čestitog imama. Imama entuzijaziste, koji nagovještava nove projekte i koji se ne zadovoljava s postojećim. Baš su takvi imami potrebni dijaspori. Dok razgovaramo i sjećamo se medresanskih dana i raznih lijepih zgoda često ga prekida telefon i on odgovara i dogovara i obećava i zakazuje termine. Gledam ga i usebi govorim “koja je blagodat za islam kada imaš pravog čovjeka na pravom mjestu.” Priča mi o temi jednog telefonskog razgovora. Riječ je o imamu r. Faruku Demić, prvom imamu koji je došao na područje Švicarske. Spominje njegov imamski angažman. Govori o njegovim učenicima koji su sada odrasli ljudi i koji ne zaboravljaju svoga imama. R. Faruk Demić je na jednom od svojih posljednih putovanja na odmor uz Švicarske poginuo u saobraćajnoj nezgodi kada je auto sletjelo s puta u jezero. Ovih dana IZB u Švicarskoj vodi akciju kako bi se lik i djelo ovoga čestitog prvog bošnjačkog imama sačuvao od zaborava. Onda mi spominje neke primjere imama koji nisu iskazali spremnost da se u njihovim džematima promovira knjiga Zejneb Gazali, pa se pita:”Kako mogu biti takvi?” A ja mu dodajem kako sam čuo od jednog hafiza da se neda svakome da učestvuje u promicanju ovakvih vrijednosti. Bezbeli da imaju nešto kod sebe što ih koči da bi mogli dati od sebe doprinos koji se satoji samo da omoguće da se njihovim džematlijama govori o ideji koju je zastupala Z. Gazali. I ništa više. Onda me izvještava da je dogovorio sa aktivistima u gradu Bern da se na jaciji namazu održi promocija.

U Bernu, gdje se Bošnjaci spremaju da kupuju vlastiti džamijski prostor
Nakon akšam namaza dok snijeg još uvijek pada i zatrpava puteve mi se polahko zapućujemo prema Bernu. Na Švicarskim autoputevima se vozi po propisu o ograničenjima. Kazne za prekoraćenje ograničenja su ogromne. Kazne se i po nekoliko hiljada franaka. O tome svi pričaju i međusobno se upozoravaju. Zatičemo imam Emir ef. i nekoliko džematlija koji čekaju jaciju namaz. Do jacije namaza pristigli su oni koji su bili zainteresirani da slušaju promociju knjige. Neki su nama rekli da su se bojali da nećemo doći zbog snijegova. Dok smo putovali vidjevši putokaze prema gradu Baselu i sjetio sam se studenskih dana i profesora dr. Gazi Rebabea, palestinca koji nam je predavao predmet “Kadijjetun falestinijjetun” “Palestinsko pitanje” i svjetskog kongresa Cionističkog pokreta kojim je tada predsjedavao Theodor Herzl u švicarskom gradu Baselu, koji je tada novinarima na press konferenciji izjavio da je glavni zaključak toga kongresa bio da će “Međunarodna zajednica nakon 50-godina svjedočiti postojanje države Izrael na obalama rijeke Jordana.” I njegovo “proročanstvo” se ispunilo. 1949 g. UN su priznale Izrael kao legalnu državu jevrejskom narodu na tuđoj teritoriji. Sve mi je to vratilo sjećanje na studenske dane i mnoge kolege palestince i njihove roditelje koji još uvijek čuvaju ključeve svojih napuštenih domova iz kojih su protjerani 1948 g. Ili 1967 g. …I onda mi naumpade i skorašnje primanje Palestine u članicu UN kao državu posmatrača i radost Palestinskog naroda i onda muk i osjećaj stida što se moja država Bosna i Hercegovina svrstala u države koje nisu digle ruku u UN za primanje Palestine…

Tako da se nisam mogao otrgnuti uspomenama a da dio toga ne spomenem našim dobrim ljudima koji su došli na promociju knjige “Moji zatvorski dani u Egiptu” u mome pojašnjavanju zašto bi trebali pročitati ovo Zejnebino svjedočanstvo. Zejneba je o svome msionarskom radu zapisala: “Mi ne žurimo. Niti ćemo požurivati vrijeme. Godine. Desetine godina. Stotine godina. Godine same po sebi ne predstavljaju ništa u životu misionarstva jednog umeta. Naša poruka je da ćemo biti istrajni na vjerničkom putu…Odlučial sam zapisati sve što sam proživjela u misiji Muslimanske braće. Nakon konsultacija i razgovora sa iskrenim članovima našeg pokreta, braćom i sestrama. I istihare i traženjem pomoći od Allaha da mi pomogne, da se prisjetim svega što sam preživjela u vlastitom iskustvu. Iako je i samo sjećanje na te dane veoam teško i stravično, odlučila sam zapisati sve čega se sjećam.” Druženje s Bošnjacima u Bernu je bilo lijepo i osjećajno.

Tu je za mene zadnja stanica s promocijom prvog izdanja ove “strašne” i “lijepe” knjige (Muhić) koja je počela u Hamburgu u aprilu o.g. pa nastavljena u njemačkim gradovima Offenbach, Hananu, Minhen, Ingolstadt, Augsburg, te bosanskim gradovima Tešnju, Mostaru, Bihaću, Zenici, Maglaju, Tesliću, Bugojnu i Travniku, te u Austrijskim gradovima Lincu, Dorbinu i Insbrucku, da bi završetak bio u švicarskom gradu Bernu. Tu sam zadnji exemplar knjige poklonio čestitom i perspektivnom mladom predsjedniku džemata g. Mirzetu Hasanbašiću poželivši da mu Allah bude na pomoći u ostvarenju njihovog nijeta o kupovini vlastitog džamijskog prostora. Na svim dosadašnjim promocijama u mojim porukama prisutnima spomenuo sam web magazin Bošnjaci.net kao izdavača ovoga poduhvata i ove prilike im se zahvaljuejm na smjelom poduhvatu, kao i recenzentu dr.Feridu Muhiću i zahvaljuem se svakom imamu i predsjedniku odbora koji su mi omogućili govor o ideji i djelu Zejneb Gazali, moleći dragog Allaha da ih nagradi za to.

Zahvaljujem se i mojim saradnicima u džematu Sabur u Minhenu koji su imali razumjevanja u mojim čestim odlascima na promocije i odsutvo iz džemata kao i mojoj hanumi Nermini koja me cijelo vrijeme podržavala u ovome projektu. Zahvalan sam Allahu što mi je omogućio da ovo djelo prevedem našoj čitalačkoj populaciji i cijelo vrijeme u mojim dalekim putovanjima koja sam lično podnosio i financirao pratio me je jedan lijep osjećaj da učestvujem u gradnji nečega lijepog i plemenitog.

A nagrada su mi mnoge lijepe riječi zahvale i čestitke od onih koji su slušali promocije i koji su knjigu pročitali. A počaščen sam jednim lijepim snom nakon promocije u Zenici na čemu sam puno zahvalan Milostivom Gospodaru svjetova. Nadam se da će biti potreba za štampanjem i drugog izdanja ovoga djela i da će za ovim Zejnebinim svjedočenjem biti interesa od strane onih koji u svojim srcima imaju dobra te da će im ova iskustva biti od koristi.

(Bosnjaci)

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles