Italija, BiH – Danas je reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa pročitao prijateljsko pismo u Rimu, koje je napisao povodom pedesete godišnjice od pisma koji su poljski biskupi napisali njemačkim biskupima 1965. godine pod naslovom: “Mi praštamo i molimo za oprost”. Pismo je imalo snažan utjecaj na proces postratnog oporavka i pomirenja između poljskog i njemačkog naroda, ali i poljske i njemačke crkve.
Prijateljsko pismo evropskim biskupima, koje je napisao dr. Mustafa Cerić, a potpisali nekoliko bosanskih muftija, imama i intelektualca bit će naknadno objavljeno na engleskom, njemačkom, arapskom i poljskom jeziku zajedno sa pismom poljskih biskupa i odgovor njemačkih biskupa na njemačkom jeziku sa bosanskim prijevodom.
Ovdje u cijelosti objavljujemo pismo na bosanskom jeziku.
Prijateljsko pismo bosanskog reisu-l-uleme i vrhovnog muftije (1993-2012) dr. Mustafe Cerića evropskim biskupima od 26. oktobra 2015. godine pročitano u Rimu povodom pedesete godišnjice slanja pastirskog pisma poljskih biskupa od 18. novembra 1965. godine njihovoj duhovnoj braći te odgovora njemačkih biskupa od 5. decembra 1965. godine:
“Mi prihvatamo vas i želimo da vi prihvatite nas”
“Europa je i vaš i naš dom,
u vašem i našem miru,
u vašoj i našoj sigurnosti,
u vašem i našem prijateljstvu”.
Poštovani prijatelji,
Počašćen sam pozivom Nj. E. ambasadora Piotra Nowina-Konopka da aktivno sudjelujem u činu sjećanja na povijesno pastirsko pismo koje su poljski biskupi uputili njemačkim biskupima i na njihov odgovor poljskim biskupima prije pedeset godina.
Pastirsko pismo biskupa u svakom čovjeku dobre volje budi danas osjećaj mira i prijateljstva. Zaista, ovo pismo pobuđuje iskrenu želju za pomirenjem među braćom.
Rim je pravo mjesto za ovo povijesno sjećanje.
Ali ovo nije samo pravo mjesto. Ovo je i pravo vrijeme za poticaj svima u svijetu da uzmu pouku i prime poruku iz ovog pastirskog pisma: pouku da je bolje srce koji voli nego ono koje mrzi; i poruku da je bolja ruka koja piše lijepu riječ nego ona koja ubija.
Cijenjeni biskupi,
Potaknut primjerom vaše bratske i pastirske ljubavi u Evropi, osjetio sam potrebu i slobodu da vama, evropskim biskupima, napišem pismo u ime moje vjere islama, moje kulture Bošnjaka i povijesnog iskustva moje zemlje Bosne. Ovo pismo je prijateljsko. Prvo ubistvo je bilo bratoubilačko. Kabil je ubio svog brata Habila. Isāa, a.s., su prihvatili i slijedili prijatelji, njegovi učenici, apostoli. Oni nisu bili njegova braća, već su bili njegovi prijatelji po ljubavi. Dakle, ljubav prijatelja može biti jača i od ljubavi braće po krvi.
Prve muslimane u Mekki progonila su njihova braća. Utočište i zaštitu pružio im je kršćanski kralj Abesinije Negus. On je bio i ostao povijesni simbol prijateljstva između muslimana i kršćana. U tome je, vjerovatno, primordijalna tajna kur'anske pouke i poruke muslimanima: – Zasigurno ćeš shvatiti da su (vam) najbliži prijatelji oni koji vjeruju i koji kažu: “Mi smo kršćani”, zato što među njima ima svećenika i monaha. I zato što nisu oholi. (Kur'an, 5:82).
Poštovani prijatelji,
Ovaj kur'anski opis vaše pastoralne skromnosti obavezuje me da vas poštujem i prihvatim kao prijatelje. Svjestan sam da je bilo i da će biti nekih koji čitaju Kur'an sa namjerom da se potakne na neprijateljsvo. Ja vam pišem ovo pismo u ime većine muslimana koji čitaju Kur'an i nalaze u njemu razloge za prijateljstvo. Razumjet ćete, stoga, da za mene nema snažnije motivacije od ove kur'anske da vam ponudim prijateljstvo, kao i da primim vaše.
Također, razumjet ćete da je za mene privilegija da vam se, kao jedan od onih koji su preživjeli genocid u zemlji Bosni, obraćam sa porukom prijateljstva i pozivom na etiku zajedništva. Prošlost, u kojoj je bilo grešaka, ne možemo promijeniti, ali možemo utjecati da nam budućnost bude bolja od prošlosti u duhu zajedništva na koje nas obavezuje Božja riječ od Adema, Nuha, Ibrahima, Musāa, Isāa i Muhmmeda, a.s.
Ako je u prošlosti i bilo moguće graditi i ograđivati zidovima ekskluzivne prostore poput krišćendoma i islamdoma, danas to više nije moguće. Ne samo u Evropi, već nigdje u svijetu nijedna vjera, nijedna kultura, nijedna nacija ne može biti u izolaciji. Sve vjere, kulture i nacije u svijetu su a priori upućene jedna na drugu i zato je nužno da se međusobno upoznaju. Tu istinu Kur'an Časni posebno naglašava: –O ljudi, Mi vas od jednog muškarca i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se međusobno upoznali. Najbolji među vama je onaj sa najdosljednijim moralom. Bog sve zna. (Kur'an, 49:13).
Cijenjeni biskupi,
Dopustite mi da kažem da naša Evropa danas nije niti na margini od središta Jerusalema i Svete Zemlje niti je Evropa centar svijeta. Evropa je danas u zajedništvu sa samom sobom i sa cijelim svijetom. Dakako, Evropa je u specifičnom zajedništvu sa islamskim svijetom prostorno, povijesno, kulturno i ekonomski. U stvari, evropska i islamska civilizacija su sudbinski spojene poput sijamskih blizanaca. Svaki pokušaj njihovog razdvajanja izaziva bol i patnju i kod jednog i kod drugog civilizacijskog kruga. Prema tome, svi postajemo svjesni da bi nasilno razdvajanje evropske i islamske civilizacije, kao sijamskih blizanaca, dovelo do instatne smrti obje ili samo jedne. Niko ne zna koje. Zbog toga, evropska i islamska civilizacija nemaju izbor već da se međusobno upoznaju i prihvate u duhu obostranog prijateljstva, utemeljenog na svijesti o pravu svakog čovjeka na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
Stoga, osjećam slobodu da vas pozovem da ne zatvaramo evropska vrata ispred onih koji traže utočište kod nas, niti da podižemo zidove protiv onih koji nam dolaze zato što su im uništili dom i domovinu. Evropa je preživjela sve što je živ čovjek mogao preživjeti: beskrajne podjele, dugotrajne ratove, nepodnošljive patnje, bespoštedne progone… Ali, Evropa se dizala iz pepela od Vestfalije (1648) do Maastrihta (1992) i pokazala cijelom svijetu da je sposobna za mir i suživot, da je spremna da usvoji etiku zajedništva.
Svakako, vaša pisma, poštovani biskupi, iz 1965. godine su uveliko pridonijeli da Evropa bude ono što danas jeste – kontinent mira, suživota, socijalne pravde i blagostanja za sve ljude dobre volje. Zato je neobjašnjivo zašto se potkraj dvadesetog stoljeća na tlu ove i ovakve Evrope u mojoj zemlji Bosni dogodio genocid protiv mog naroda, koji baštini hiljadugodišnju tradiciju vrijednosti na kojima počiva današnja Evropa, a to su vrijednosti ljudske časti i dostojanstva, ljudskog prava i slobode, ljudskog mira i suživota te vrijednost jedinstva u različitosti.
Ako je papa Franjo rekao da je Sarajevo Jerusalem Evrope, onda Evropa ima pravo da bude ponosna da ima Sarajevo, kao što je Sarajevo ponosno što pripada otvorenoj i slobodnoj Evropi, u kojoj se “nikad više” ne smije ponoviti ni holokaust ni genocid.
Poštovani evropski biskupi,
Očito, svi smo u strahu. Vi u Evropi ste u strahu od širenja straha od islama. A mi muslimani u Evropi smo u strahu od onih koji šire strah od nas ovdje i sada. Ako iko, onda Evropa ima iskustvo o lažnim strahovima od drugog i drukčijeg. O tome upravo govore vaša pisma, koja ste napisali da biste oslobodili sebe i druge od lažnog straha od samih sebe i od drugih i drukčijih. Zato vaša pisma imaju povijesnu važnost ne samo za vas biskupe, već za sve Evropljane, koji vjeruju da su istina, pravda, mir i pomirenje vrijednosti prvoga reda. Stoga se nadam, cijenjeni biskupi, da će te razumjeti ovo pismo, koje potpisuju ugledni muftije, imami i muslimanski intelektualci u Evropi, kao glas razuma i spoznaje da su nam Adem i Hava zajednički otac i majka. Nije moguće da svi sve znamo jedni o drugima, ali je moguće da jedni druge prihvatimo onakvim kakvi se sami jedni drugima predstavljamo bez predrasuda i bez straha.
Mi prihvatamo vas i želimo da vi prihvatite nas bez straha i bez predrasuda.
Nije samo znanje, potrebna i volja da prihvatimo jedni druge u duhu općeg dobra za sve nas ovdje i sada u Evropi, koja nema potrebe da bude u strahu od bilo koga i bilo čega, najmanje od islama i muslimana, koji u svom imenu nose značenje miroljubivog čovjeka.
Prije kraja ovoga pisma donosim vam nekoliko citata iz Kur'ana Časnog, koji govore o našem duhovnom zajedništvu i koji nas oslobađaju straha jednih od drugih:
– I Mi rekosmo: – O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete! (2:35).
– Recite: – Mi vjerujemo u Boga i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. (2:136).
– I kada meleki rekoše: – O Merjema, tebe je Bog odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. (3:42).
– A ona reče: – Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me nijedan muškarac nije ni dodirnuo? – Eto tako. Bog stvara što hoće. Kada nešto odluči, On samo zato rekne: “Budi!“- I ono bude. (3:47).
– A kada meleci rekoše: – O Merjema, Bog ti javlja radosnu vijest, Njegovom Riječju: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Bogu bliskih; (3:45).
Na kraju, poštovani biskupi, pozivam vas da mi se pridružite u ovoj molitvi, koju sam više puta izgovorio na kolektivnoj dženazi u Potočarima kod Srebrenice pred dušama žrtava genocida:
Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas;
Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;
Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;
Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;
Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;
Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;
Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.
U nadi da ćemo se susretati uvijek u miru i razumijevanju, primite iskrene izraze mojeg osobnog poštovanja.
(SBK)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
