Na prvi pogled, Labubu izgleda kao još jedna plišana igračka, sa širokim očima i krivim zubima, koja djecu oduševljava. Ali iza te šarmantne maske krije se fenomen koji izaziva sve više zabrinutost kod roditelja, pedagoga i psihijatara.
Jedanaestogodišnja djevojčica govori da joj je ona bila najbolji prijatelj, ali i priznaje da je ubrzo zamijenila sa drugog igračkom.
“Ja imam Labubu lutku koju sam dobila od svojih roditelja i sa njom sam se igrala, skoro, svakog dana, bila mi je zanimljiva a postala i moja mala drugarica. Međutim, roditelji su mi pričali koliko je ona štetna i da je trebam zamijeniti sa drugim igračkama. Pokušala sam i uspjela sam da je uklonim. Mislim da možemo imati Labubu lutke, ali da se sa njima ne igramo mnogo”, rekla je ona.
Ovakve izjave pokreću ozbiljna pitanja o emocionalnoj vezi koju djeca razvijaju prema savremenim igračkama koje sve češće imaju tamniji estetski prizvuk. Dok su nekada plišani medvedi donosili osjećaj utehe i sigurnosti, Labubu igračka balansira na granici između slatkog i uznemirujućeg, poručio je psihijatar dr Rešad Hazirović.
Dr Rešad Hazirović, psihijatar
“Ima podatak da je Labubu igračka veličine odrasle osobe prodata za 130.000 eura. Sa jedne strane nešto što može biti simpatično dok sa druge strane može djelovati opasno ili zlokobno”, kaže on.
Kada dijete razvije snažnu emocionalnu vezu s igračkom, koliko njen izgled bio neobičan ili uznemirujuć, psihijatar upozorava da nije uputno takvu igračku nasilno oduzimati.
“Dijete u tom slučaju može da doživi sve što može doživeti u situaciji realnog gubitka objekta ljubavi, a to je usamljenost, tuga i strah”, dodao je on.
DR HAZIROVIĆ: LABUBU NIJE IGRAČKA KOJA RAZVIJA, VEĆ VEZUJE
Psihijatar, dr Resad Hazirović, upozorava da Labubu nije igračka koja podstiče razvoj djeteta, već stvara jaku emocionalnu vezanost. Umjesto da inspiriše maštu i učenje, ona često postaje predmet opsesije.
“Tu može da se isprojektuje loša maštanja koja sadrže strah od takve igračke što može dalje uzrokovati porast napetosti kod djeteta kao i igračke asociraju na toplinu, sigurnost, dobroćudnost u nekom smislu mogu biti umirujuće za dijete”, poručio je on.
Gdje je granica? Kada igračka prestaje da bude samo igračka i postaje simbol, opsesija ili sredstvo emotivne zavisnosti?
“To je pitanje na koje se ne može jasno odgovoriti. Igračka i simbol je stvar koja je, donekle, pomešana. Igračka Labubu je između igračke i modnog detalja, te ako bi se ja pitao za svoje dijete ne bih mu kupio”, podvukao je dr Hazirović.
Dok trgovci bilježe rekordnu prodaju, stručnjaci apeluju na roditelje da posmatraju ponašanje djece i, kako kaže dr Hazirović, ne banalizuju znakove emocionalne nestabilnosti koje igračke ovog tipa mogu potencijalno pojačati.
