24. Januar 2020

Možete li nas  informisati o stanju među Bošnjacima u Njemačkoj? Kakva je atmosfera u džematima i nacionalnim organizacijama?

U Njemačkoj živi veliki broj Bošnjaka kako iz BiH tako i iz Sandžaka i drugih republika (sada država) bivše Jugoslavije. Bošnjaka iz Sandžaka ima širom Njemačke a najveća koncentracija je u Berlinu i Frankfurtu i njihovoj okolini. U ovoj državi živim skoro 30 godina i kada uporedim početno i sadašnje vrijeme moga boravka mogu zaključiti da postoji veliki skok u pogledu vjerskog i nacionalnog organizovanja. Devedesetih godina prošlog vijeka mogli su se na prste izbrojati džemati u Njemačkoj. Među prvima je formiran bošnjačko-albanski džemat na Galusu u Frankfurtu (1989) koji i danas postoji i on je jedinstven jer ga čine Bošnjaci iz BiH i Sandžaka i Albanci sa Kosova i Makedonije. Nakon uspješne odbrane naše matične države BiH, broj džemata je počeo rasti kao pečurke poslije kiše, tako da danas nema većeg grada u Njemačkoj koji nema jedan ili više džemata. Ovom prilikom akcenat ću staviti na organizaciju Bošnjaka iz Sandžaka. Tokom rata u Bosni mi smo se udruživali preko ferajna, odnosno udruženja Stranke Demokratske Akcije kojih je bilo desetak na području ove države. Vremenom oni počinju da se osipaju a od aprila mjeseca 2003. godine inicijativu organizovanja naših ljudi u Njemačkoj i šire preduzima Islamska zajednica Sandžaka na čelu sa muftijom Muamerom Zukorlićem. Formira se Zajednica sandžačke dijaspore kao krovna institucija koja u sebi inkorporira džemate i nacionalne institucije poput Bošnjačke kulturne zajednice i Stranke pravde i pomirenja (ranije Bošnjačke demokratske zajednice).

Ima li jedinstva među Sandžaklijama?

 Međuljudski odnosi u džematima su solidni, iako mogu biti mnogo bolji. Uvijek se može bolje. Zato trebamo više raditi na iskrenom i bratskom povezivanju sviju nas, kao imperativu koji nam naša vjera nalaže. Samo tako možemo opstati i sačuvati i nas i našu djecu od asimilacije koja predstavlja jedan od najvećih izazova za Bošnjake. Uspjeli smo da očuvamo Islamsku zajednicu u Srbiji, u teškim vremenima, nadam se da ćemo očuvati naše ovdašnje džemate koji predstavljaju stožer našeg bitisanja na ovim prostorima. Kroz njih, kroz škole Kuràna Časnog i kroz škole Bosanskog jezika i nacionalne historije,  još više jačamo našu vjersku i nacionalnu svijest. Ova  država nam garantuje sva prava i slobode.

Kako vidite djelovanje muftije Muamera Zukorlića?

 Gospodina Zukorlića lično poznajem od 2001. godine, iako njegov rad, kao historičar, pratim od njegovog dolaska na mjesto sandžačkog muftije 1993. godine do danas. Činjenica je da se radi o jednoj vanrednoj ličnosti koja u sebi sublimira veliko vjersko i svjetovno znanje nošeno jakom stvaralačkom energijom koja zaista plijeni. O njegovoj viziji, humanosti, hrabrosti i patriotizmu govore njegova djela, tako da je suvišno da ja bilo šta dodam.

Kakva su vaša iskustva u saradnji sa organizacijama i institucijama koje je osnovao muftija Zukorlić?

Od svih institucija koje je gospodin Zukorlić osnovao najbolju saradnju imam sa Internacionalnim univerzitetom i „Televizijom Sandžak“ koja se nalazi u njegovom sistemu. Na Pravnom fakultetu ovog  univerziteta doktorirao sam 2010. godine na smjeru međunarodno pravo i međunarodni odnosi, sa temom „Pravni status nepriznatih država“ pod mentorstvom uvaženog beogradskog profesora Filipa Turčinovića. Već punih deset godina imam odličnu saradnju sa osobljem navedene televizije sa kojim sam realizovao 13 dokumentarnih filmova iz oblasti  ratne historije Sandžaka, tj. od Balkanskih ratova (1912-1913) pa do 1966. godine kada je, nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme zloglasnog Titovog ministra policije Aleksandra Rankovića, došlo do ubistva najuglednijih Bošnjaka na Hadžetu u Novom Pazaru i nasilnog protjerivanja bošnjačkog, albanskog i turskog stanovništva  u Tursku. Odličnu saradnju imam i sa izdavačkom kućom „El-Kelimeh“ koju vodi uvaženi Malik ef. Nurović.

Kako komentarišete hajku koja se ovih dana vodi u bh. medijima u kojima je muftija Zukorlić prikazan kao čovjek koji teži razbiti Islamsku zajednicu i koji je pod kontrolom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića?

Situacija u kojoj se vodi orkestrirana medijska hajka protiv gospodina Zukorlića neodoljivo me podsjeća na davnu 1996. Godinu kada je tadašnji predsjednik Alija Izetbegović, pod uticajem spletkaroša iz svog najbližeg okruženja, sa položaja vrhovnog komandanta Armije BiH uklonio generala Sefera Halilovića (porijeklom iz Sandžaka). Sefer Halilović je bio na čelu Armije kada je Bosni bilo najteže, kada se vodila borba za goli opstanak. I taman kada je Armija razmahala krila i kada je trebalo da budu oslobođeni i Hercegovina i Istočna Bosna, predsjednik Izetbegović smjenjuje Halilovića i „na gotovu sofru“ dovodi anonimnog Rasima Delića. Nakon ovog slučaja, ređaju se i druge čistke uglednih i poštenih ljudi dirigovane preko ljudi iz sjenke. Nesposobni bošnjački političari na najvišim funkcijama u Sarajevu olahko dozvoljavaju, takoreći ćutke, hapšenje glavnih generala i gazija Armije BiH poput: Sefera Halilovića, Zulfikara-Zuke Ališpaga, Sakiba Mahmuljina, Atifa Dudakovića, Ramiza Drekovića kao i novooptuženog generala Ramiza Pljakića, komandanta 108. Brčanske brigade, koji je lavovski, zajedno sa HVO-om Posavine, branio i odbranio Koridor Brčko-žilu kucavicu bosanske države. Pod palicom, sada novih-starih spletkaroša iz navedenih  političko-obavještajnih krugova, plašeći se rastućeg Zukorlićevog uticaja na javni život BiH, vrše se medijski napadi na njega a sve u cilju odvajanja Sandžaka od BiH, te cijepanja bošnjačkog nacionalnog bića i bosanskog državnog teritorija.

Šta biste poručili Bošnjacima u Sandžaku a šta Bošnjacima u BiH?

Bošnjacima u Sandžaku bih poručio da i dalje Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom matičnom državom, da poštuju zakone država Srbije i Crne Gore u kojima žive, a da istovremeno gaje najbolje odnose sa albanskom braćom na Kosovu sa kojima smo takođe vezani kao nokat i meso.

Bošnjacima u BiH bih poručio da ne nasjedaju na spoljnu i unutrašnju neprijateljsku propagandu kada su u pitanju Bošnjaci iz Sandžaka, jer mi smo bili uvijek zu njih i sa njima, i u vrijeme Osmanlija i za vrijeme komunizma a i danas kada mnogi dušmani priželjkuju da naša ponosna Bosna i Hercegovina nestane. 

Mahsuz selam i pozdrav svim dobronamjernim ljudima u Sandžaku i Bosni.

Pripremio: Hamza Škrijelj

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles