Sarajevo – U Komentaru dana objavljujemo reakciju predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-uleme emeritusa dr. Mustafe Cerića povodom oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom.
JAHAČI APOKALIPSE
Osamdeset i drugi dio
“NISAM ŠOKIRAN”
A zašto bih bio šokiran? Na zapadu ništa novo. Sudija Haškog tribunala francuz Jean-Claude Antonatti nije pogriješio. On je samo slijedio ono što je naslijedio od francuskog predsjednika François Mitterranda, koji je govorio: “Bosnia did not belong” (“Bosna nije pripadala”) [Taylor Branch, The Clinton Tapes, str. 10. ]. Od početka agresije na Bosnu pa sve do kraja genocida nad Bošnjacima bilo je jasno, bar nama ovdje, da je u Hrvatskoj i u Bosni na djelu bila Vartolomejska noć. Koja je dugo trajala i još traje sve dok Šešelj, i njemu slični, imaju riječ na jeziku i pušku u ruci da progone i ubijaju hugenote po Hrvatskoj i po Bosni.
Naivni su očekivali da će Šešelju u Haagu sudija Antonetti oduzeti riječ i oteti pušku. Naivni su bili i hugoneti pa su povjerovali da ih neće pobiti u Vartolomejskoj svetoj noći u avgustu 1572. god. Nisu hugoneti znali ili nisu vjerovali da Catarina de Medici ima toliku moć utjecaja na ubice sa ideiloškim predomišljajem. Nismo ni mi znali ili nismo vjerovali da François Mitterrand ima toliki utjecaj na sudiju Jean-Claude Antonattija. Danas smo to saznali. Sudija Antonetti rekao je svoju riječ da Šešelj nije kriv za ratnu retoriku, niti ga se može osuditi za ratnu pušku. On je samo govorio, dovodio, navodio i puškom rukovodio ratna dejstva. On se samo ranički zamarao. Krivi su oni što su mu na meti stajali.
To je pravilo što ga je iz svog subjektivnog uma izveo njemački filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel. Koji je učio svoje studente da država ne nastaje na pravu nego na sili rata. Poput države Pruske. Dakle, za hegelijansku logiku nasilje u ime države je opravdano. Tako bi bilo da je u Drugom svjetskom ratu pobijedila nacistička Njemačka. Tada ne bi bilo ni Nirnberškog suda. Bila bi samo pusta priča o ratnim zločinima. Bez ikakve kazne. Pričalo bi se o zločinu, ali ne i o kazni. Zločinci ne bi dobili pravo na kaznu. O Holokaustu bi se govorilo, ali bez povijesne opmene.
Ali, u Drugom svjetskom ratu nije pobjedilo Hegelovo pravo nasilne filozofije i logike. Pobijedila je Kantova filozofija i logika univerzalnog ili međunarodnog prava; pobijedila je Benthamova humanistička etika; pobjedila je Wilsonova miroljubiva logika (1918); pobjedila je Roosveltova razumna politika (1945) [Philip Bobbitt, The Shield of Achilles, str. xvi. ]
Ne znam da li je sudija francuski Antonatti svjestan, ali danas je u Haagu pobijedila fašistička retorika; pobjedio je govor mržnje (hate crime); pobijedilo je ratno huškačka propovijed. Neka se sudija Antonatti ne sikira za nas u Bosni. Mi smo živjeli i preživjeli Šešelja. Živjet ćemo ga i dalje. I preživjeti, ako Bog da. Ali, razumni i moralno osjetljivi ljudi se pitaju nije li današnja presuda haškog tribunla u riječi i djelu francuskog sudije Antonattija znak sunovrata međunarodnog prava i pravde?
Ko je taj koji može nakon današnje presude zaustaviti fašističku retoriku, govor mržnje i ratno huškačku propovijed?
Zabrinut sam kao nikad dosada kamo ide ovaj svijet?
Vjerovao sam da hegelijanska subjekvitna nasilnička logika neće nikad nadvladati kantovski objektivni moralni imperativ. Sudija Antonatti je danas ubio u meni tu vjeru, ali nije mi ubio nadu da ovo meže biti i znak uzbune za sve zdrave umove koji su se bili uspavali. Koji su mislili i vjerovali da su međunarodno pravo i pravda zaštičeni od virusa fašizma. Kao što sada svi zdravi umovi vide nisu zaštičeni od fašističke pameti ni pravo ni pravda.
Dakako, i mi smo svi danas u Bosni progledali i spoznali da se u međunarodnim odnosima ništa ne podrazumIjeva. Sve što se događa ima svoju cijenu. Sve ima svoju vrijednost. Ništa se ne događa samo od sebe. Pa ni onda kada mislimo da je kod nas nepobitna istina i neporeciva pravda ništa to ne znači ako se mi ne postaramo da to svijetu objasnimo.
Ali, svijet nije od Baščaršije do Marin Dvora. Svijet je mnog veći i mnogo dalji od naše uske avlije u Sarajevu. Treba znati i moći dohvatiti svjetske visine. Treba htjeti i ustati pa savladati svjetske daljine. Treba biti na pravom mjestu i u pravo vrijeme i svoju istinu na pravi način kazati onima koji to treba da znaju.
Naravno, oni koji sjede na minderu i viću ovako se više ne mere, nemaju šta tražiti. Njihova istina ma koliko bila velika, ostat će ne primjećena ako ne znaju kako i kome da je kažu. Njihova pravada ma koliko bila jasna, bit će zaboravljena ako ne znaju na koja svjetka vrata se ulazi pod uvjetom da su otvorena.
Današnji dan je za nas Bošnjake velika opomena. Snažan zvuk zvona da se probudimo iz sna sujete i unutarnjeg nepodnošenja.
Današnji dan je velika opomena za one koji imaju razum da se urazume.
Pametnima je dovoljan išaret!
(SBK)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Dr. Cerić: Oslobađajuća presuda Šešelju je za nas Bošnjake velika opomena
A da vi efemerituse objasnite Bošnjacima vašu ulogu u slučaju Markale. Bilo bi krajnje vreme.
Oslobaduca presuda Oricu velika opimena za Srpski narod ? ajd lopove jedan kako ti nisi u Hag, eh nije ti ovo 1941.
Nikada vise ni 41 ni 91 bagro Srpska! Oric jebranijo svoju zemljo od cetnickih koljaca i nije nikog napadao. A sad slobodno da vas ima 50 milijona mi vas vise nevidimo jer vi ste najvise kukavice na svijetu.