Dolijali medijski lešinar Boris Dežulović

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Neka su mir i spas najboljem robu Allahovom i poslaniku odabranom, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

Nakon oružanog napada na redakciju magazina “Charlie Hebdo”, u francuskoj su prijestolnici mnoge medijske kuće te “ambiciozni” pojedinci potražili svoj lešinarski udio u zbivanjima koja su obilježila prethodnu sedmicu. Uglavnom se radi o nastranim željama za reklamiranjem sebe i dokazivanjem da je napadom na spomenuti magazin ugrožena sloboda govora, što se, opet, može iskoristiti kao svojevrsna uvertira za sljedeće (gnusnije) napade na ličnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i islam. A to se upravo i dogodilo. Naime, u ovom košmaru okorjeli antiislamist Boris Dežulović iskoristio je audiozapis u kojem sam spomenuo islamski propis u vezi s osobom koja uvrijedi ličnost poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Da bi uspio u ovom nadasve zlonamjernom poduhvatu, a prema djelotvornom receptu, Dežulović je upotrijebio vrlo opasnu metodu istrgnutih citata.

Evo o čemu se radi. Prije sedam-osam godina spomenuo sam problem karikiranja u Egiptu, gdje djelomično vlada šerijatski zakon – a prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, za skrnavljenje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ličnosti, šerijatom je predviđena smrtna kazna koju može donijeti isključivo islamsko sudstvo, a izvršiti državna vlast, nikako pojedinci niti skupine, ma o kome se radilo. Potom sam spomenuo da se zanemarivanje skrnavljenja Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ličnosti pravda jedinstvom muslimana i slobodom govora, a kad je riječ o pisanju protiv zabludjelih sekti, kao što su, naprimjer, šiije i sufije, tada se ipak treba sustegnuti, zarad jedinstva muslimanā. Dakle, govorio sam o problemu koji se tiče muslimanā (konkretno u Egiptu), a ne o problemu koji je nekoliko godina kasnije izavao magazin “Charlie Hebdo”, niti sam tada govorio o nesebičnim zlonamjernim naporima islamofobične Evrope. Međutim, Dežulović je istraživao po Safetovim predavanjima, ne bi li iščeprkao nešto što se sasvim uklapa u kontekst proteklih zbivanja u Parizu. Dakako, Dežulović ima brojna “opravdanja” za proglašavanje islamskih misionara u BiH i svijetu teroristima. Svaki propis iz kaznene oblasti o kojem se bude govorilo, bilo da se radi o egzekuciji, kamenovanju, odsijecanju ruke, bičevanju, i tako redom, vješti antiislamista može staviti u kontekst koji odgovara aktuelnim događajima i na taj način pozvati na linčovanje svih onih što govore o “nepoželjnim” temama i podstiču ljude na “ekstremizam”.
Tako je Dežulović, koristeći se usijanim evropskim antiislamskim raspoloženjem, svjesno i zlonamjerno, Safeta Kuduzovića nastojao prikazati kao ekstremnog misionara i terorista koji podržava napade na žurnaliste (čitaj: prezrene zločince i pokvarenjake koji karikaturalnim crtežima predstavljaju Poslanika islama, sallallahu alejhi ve sellem). Premda je Dežulović iznio golemu laž, neću mu uskratiti pravo na lično mišljenje, jer je to njegovo osnovno ljudsko pravo i sastavni dio njegove huškačke profesije, a pružit ću mu priliku da svoje laži odbrani i opravda na sudu, budući da je nazivanje muslimanā teroristima zlonamjernicima postao omiljen hobi, a to se ne smije dozvoliti.

Pored toga što su mi karikatursti koji su podrugljivo predstavili lik dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najmrža bića na Zemlji, ne dozvoljavam, niti podržavam to da se individue samovoljno obračunavaju s novinskim kućama i njihovim uposlenicima. Pozivam sve muslimane, a posebno omladinu, da se sustengu i sustežu od reakcija koje mogu doprinijeti pogoršavanju ove, ionako složene, situacije. Musliman je dužan jasno i glasno iskazati svoje mišljenje, te, na sve moguće načine, osuditi gnusne karikature (o kojima ovdje govorimo) i njihove inicijatore, ali nema pravo fizički napadati pokvarenjake i svetiti im se zbog zločina koji su počinili predstavljajući ličnost našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na krajnje podrugljiv način. Ponavljam: muslimani su obavezni da se oglase, usprotive i bojkotiraju sve institucije koje su objavile spomenute karikature, ali niko ne polaže pravo na to da fizički ili oružano nasrne na šejtanske minbere s kojih bezvrijedni podlaci i ništarije vrijeđaju Poslanika islama, sallallahu alejhi ve sellem, najboljeg čovjeka.
Pa ipak, zagriženom antiislamistu nije jedini problem moja izjava, već mu smetaju islam i muslimani, što je on dokazao svojim brojnim pisarijama. Boris se okomio na propis putovanja žene bez pratioca od Sarajeva do Zenice! Dežuloviću, tvoja je misija itekako “veća” i “ozbiljnija” od toga da se baviš islamskim propisima! Tebi je u obavezu stavljena mnogo ozbiljnija misija koju ćeš realizirati tek onda kada muslimane etiketiraš kao vehabije, teroriste, radikaliste, ekstremiste, i tako redom! Sustegni se od bavljenja pravnim pitanjima jer ti to neće osigurati slavu kojoj stremiš; bavi se pitanjima koja su od ključne važnosti u vezi s misijom koju izvršavaš, opet ti kažem.

Izrazio si veliko žaljenje što Safet Kuduzović nije iza rešetaka! Ako se dogodi da budem lišen slobode, tada ćeš imati historijsku priliku da muslimankama dadneš olakšicu i dozvoliš im da same, bez pratnje, putuju kamo žele. Naravno, Boris Dežulović jest samo jedan od brojnih dželata koji nastoje ugasiti Allahovo svjetlo u napaćenoj Bosni, a brojne muslimane poslati u tamnicu, upravo onako kako je to učinio njegov djed-uzor Josip Broz Tito s pripadnicima pokreta Mladi muslimani, eda se može, mirno i slobodno, šetati ovom zemljom. Boris, ustvari, želi da u mirnodopskim uslovima ostvari ono što njegova braća nisu uspjeli za vrijeme agresije na BiH.

U dosadašnjem davetskom radu nastojao sam pozivati ljude u činjenje dobra i braniti našu domovinu od svih zlonamjernika i ekstremista, čemu svjedoče stotine mojih predavanja, a najgora i najopasnija kategorija neprijatelja našeg naroda i domovine jest upravo ona kojoj pripada Dežulović. Čovjek koji uživa sva građanska prava u našoj zemlji, danonoćno iznosi neumjesne kritike i potvore na muslimane želeći ih predstaviti kao škart kojem nema mjesta u Evropi. Sloboda govora, pogano pero, širok medijski djelokrug i nečasni ciljevi kojim se služe neprijatelji naše domovine – sve to ograničava vjernika u tome da se suprotstavi zlu koje zli ljudi žele posijati u zemlji koju su prethodno nastojali pokoriti!

Dežuloviću, ljudi koji slušaju moja predavanja i pozivaju se na moje ime nisu nikome učinili nepravdu, niti su procesuirani kao ekstremni muslimani; a učestalo etiketiranje muslimanā kao ekstremista naručeno je od više instance, i, takvo, nije mjerodavno. Borise, uputnije je da pišeš i analiziraš postupke svojih sunarodnika koji su prije dvadesetak godina pekli živu muslimansku djecu u pećima, silovali djevojčice, ubijali bespomoćne starce, i tako dalje. Dežuloviću, ni ovo nije radio Ebu Bekr el-Bagdadi, kojeg spominješ u svom tekstu, nego upravo tvoji sunarodnici, zar ne?!

Na kraju, Borisu poručujem sljedeće: ti ne možeš zaustaviti Kuduzovića na putu koji je izabrao, a ni oni koji su te odabrali za poslušnog podanika! Ako se osjećaš nelagodno među muslimanima, možeš se slobodno vratiti onamo odakle si i došao. Tvojim odlaskom Sarajevo će biti neizostavno počašćeno, a neće biti nimalo oštećeno! Put kojim idemo jest put istine i na njemu želimo sresti svoga Gospodara, premda čovjek može uvijek biti bolji i primjerniji vjernik nego što jest! Jamačno znaj da nas neće obeshrabriti i zaplašiti pogani jezici, psihopate i islamofobični novinari!

Autor: Safet Kuduzović