Spomenici kulture iz osmanskog perioda, kao dio islamsko – orijentalne arhitekture, od neprocjenjivog su značaja za kulturu Bošnjaka uopće, pa tako i za kulturu Bošnjaka Sandžaka. Specifična osmanska arhitektura podrazumijevala je gradnju objekata tehnikama koje su kao rezultat, prije svega, imale nepromjenjivost forme i postojanost njihovog trajanja kroz stoljeća. Dinamični arhitektonski izražaji kroz izradu kupola, polukupola, lukova, stubova, činio je perfektnim sklad unutarnjeg i vanjskog prostora, kao i sklad svjetla i tame. Prekrasno stilizirani mihrabi ukrasima u vidu ornamenata ili arabeski, podovi zastrti raznobojnim ćilimima, levhe i islamska kaligrafija na zidovima, ostvarivali su tip dekoracije koji je bio u saglasnosti i sa estetikom i principima vjere.
Privlačnost islamsko – orijentalne arhitekture ogleda se u nastojanju da se objekat skladno uklopi u okolinu, stambeni objekti izlože suncu, maksimalno iskoristi tekuća voda izgradnjom česmi ili šadrvana u dvorištima džamija, a sve to u skladu sa odnosom koji vjernik ima prema Stvoritelju, stvorenjima, prirodi, zdravlju, radu i životu uopće, tumačeći islam kao – živu ( ne u zidine zatvorenu) vjeru.
Sandžački gradovi su veoma bogati znamenitostima iz ovog perioda. Uzećemo za primjer – Novi Pazar, čiji su gradski temelji udareni u periodu od 1459. do 1461. godine. Grad je dobio ime ‘Yeni Pazar’, što na turskom jeziku znači ‘Novi Pazar’. Utemeljitelj grada bio je turski namjesnik i upravnik Sandžaka Isa – beg Ishaković (sancakbey Isa bey Ishakoglu). Po zapisima putopisca Evlije Čelebije, grad je u to vrijeme imao 1.110 zanatskih radnji i dućana. Mnogi zapisi govore da je Yeni Pazar imao više stanovnika nego London u to vrijeme, ali je kasnije grad doživio velika stradanja, razaranja, paljenja (1689. godine od strane Austro – ugara), bombardiranja (u II svjetskom ratu), itd. Upkos svemu, ostali su očuvani mnogi spomenici kulture, starijeg i novijeg datuma, da svjedoče o vremenskim periodima u kojima je bošnjački narod ponosno i prkosno nastavljao svoju egzistenciju!
U Novom Pazaru se, kao i u svakoj drugoj tradicionalno islamskoj sredini, nalazi veliki broj džamija od kojih neke stoljećima odolijevaju vremenu. Prije svih, to je Altun – alemova džamija (džamija sa zlatnim alemom -dragim kamenom) koju je i putopisac Čelebija spominjao u svojim zapisima 60-tih godina XVII stoljeća: ,,Džamija koja se zove Altun (alemova) džamija stara je bogomolja. Nalazi se u Jeleč mahali na Carigradskom drumu…” U drugim se zapisima ova džamija spominje od 1528. godine. U skopskim rukopisima se navodi da je ona izuzetno građevinsko djelo i da joj se ravna mogla naći samo u Istanbulu, Edirne-u i Bursi, te da je na nju podsjećao Taš han (Kameni han) u Skoplju.
Značajne novopazarske džamije su i: Lejlek – džamija, Bor – džamija, Arap – džamija, Ahmed vojvodina, Berat, Chalap – Verdi, Gazi Sinan – begova, Iskender Čelebijina, Tabak Ishak, Murska, Hajrudin – džamija i mnoge druge.
Znamenitosti Novog Pazara su i stara turska tvrđava u gradskom parku, Amir – agin han ( imao je istu svrhu kao i karavansaraj, s tim da je karavansaraj bio ustanova humanitarnog tipa), Isa – begov stari hamam i druge stare znamenitosti koje, među ostalim znamenitostima, predstavljaju značajan turistički potencijal Sandžaka. http://www.yuheritage.com/npbanja.htm
Znamenitostima ovog grada s ponosom možemo priključiti i obrazovne institucije u kojima se posebno vodi računa o očuvanju kulturne baštine Bošnjaka, prije svih, vjerske obrazovne ustanove Gazi Isa – begovu medresu i Fakulet za islamske studije (FIS). Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, kao jedan od najprestižnijih univerziteta u regionu, posebno vodi računa o realizaciji studijskog programa multietničkog karaktera.
Bošnjačka omladina u Sandžaku je ponosna na svoju kulturnu baštinu i zainteresirana je za promociju njene vrijednosti. Veliki broj mladih Bošnjaka Sandžaka rado učestvuje na brojnim seminarima, promocijama, prezentacijama gdje se razmjenjuju znanja i iskustva, nakon kojih se mnogi mladi opredjeljuju da, između ostalog, budu i aktivni turistički animatori.
U nastupajućim danima godišnjih odmora čini se privlačnim posjetiti znamenitosti Sandžaka, ali turisti i drugi posjetioci bi mogli imati velikih problema da do njih dođu. Razlog tome je još jedan u nizu diskriminatorskih odnosa Srbije prema svojim građanima Bošnjacima.
Srbija, iz nepoznatih razloga, još uvijek Bošnjacima spočitava ‘tursku krivnju’, pa se znamenitosti kulturne baštine Bošnjaka iz osmanskog perioda uopće ne nalaze na turističkoj karti Srbije.
Bošnjaci će se, po svoj prilici, morati sami organizirati kako bi se pobrinuli za očuvanje i promociju svog kulturnog naslijeđa!
Islamska zajednica u Srbiji je, u više navrata, ukazivala na ovaj diskriminatorski odnos države prema svojim građanima, zahtijevala od nadležnih ustanova, prije svih gradske uprave u Novom Pazaru, da iznađe način kako bi se, ako ništa drugo, barem na saobraćajnim putevima postavili smjerovi prema starim znamenitostima grada. Do danas se gradska uprava, ni na jedan od ovih zahtijeva, nije odazvala.
Država se, međutim, pobrinula da se na saobraćajnim putevima u Novom Pazaru uredno postave table sa nazivima i smjerovima prema srednjovjekovnim pravoslavnim objektima, crkvama i manastirima.
Autor: Mersada Nuruddina Agović
