U posljednjih nekoliko dana, incident u kojem je stradao Mustafa Murić potresao je stanovnike Tutina, Rožaja i širu javnost Sandžaka. Redža Dedeić, penzioner i dugogodišnji stanovnik ovog grada, našao se u centru ove tragedije, nakon što je, prema vlastitim riječima, bio primoran da se brani od nasilnog napada. Dedeić je govorio o detaljima koji do sada nisu bili poznati javnosti.
Gospodine Dedeiću, hvala vam što ste pristali na ovaj intervju u ovim teškim okolnostima. Možete li nam ispričati šta se tačno dogodilo te kobne večeri?
Redža Dedeić: Hvala vama na prilici da iznesem svoju stranu priče. Kao prvo, želim da pojasnim da se incident nije dogodio zbog saobraćaja, kao što su neki mediji tvrdili. Nema to veze sa saobraćajem. Sve se desilo ispred moje kuće, kad sam se vraćao iz grada. Dok sam se okretao na putu ispred kuće, primijetio sam svjetla automobila, ali nisam obraćao pažnju da li taj auto stoji ili ide. Stao sam sa strane da mogu kamioni da prođu, kao što bi svaki normalan čovjek uradio.
Kako je došlo do sukoba između vas i Mustafe Murića?
Redža Dedeić: Kad sam izašao iz auta, vidio sam da su svjetla još uvijek upaljena. Prišao mi je čovjek, Mustafa Murić, kojeg prije toga nisam poznavao. Počeo je da se bahato ponaša, psuje, i čak pljuje u mom pravcu. Takvo ponašanje nikad u životu nisam vidio kod čovjeka. Nisam mu se zamjerio, niti sam ikad imao problem sa njim. Pokušao sam da smirim situaciju, ali on je nastavio da me vrijeđa i prijeti.
Da li je tačno da je Mustafa Murić napao prvi?
Redža Dedeić: Da, istina je. Tada je prišao moj komšija Sinanović iz Biševa i pokušao da smiri situaciju. Obratio se Mustafi i rekao mu da produži i ne nastavlja sa problemom. Međutim, Mustafa se poizmakao, a zatim se uhvatio za torbicu na svom ramenu. U tom trenutku sam reagovao, bio sam uvjeren da će izvaditi nešto iz torbice i uplašio sam se za svoj život. Udario sam ga dva puta, u samoodbrani. Sve se desilo jako brzo, to je bila refleksna reakcija. Nisam imao namjeru da ga povrijedim, već sam samo želio da se zaštitim.
Šta se desilo poslije tih udaraca?
Redža Dedeić: Nakon što sam ga udario, vidjelo se da je u teškom stanju. Sinanović je pritrčao i pokušao da mu pomogne. Otišao sam do auta da donesem vodu, ali sam ubrzo shvatio da situacija postaje sve ozbiljnija. Nisam znao šta dalje da radim, bio sam prestravljen. Mustafa je ležao, a ja sam pokušavao da shvatim šta se dogodilo.
Kako ste se odlučili da pobjegnete?
Redža Dedeić: Kada sam vidio da se situacija izmiče kontroli, u panici sam se odlučio da odem. Nisam htio dodatno da zakomplikujem stvari i samo sam želio da se udaljim iz te situacije. Znam da to možda nije bila najbolja odluka, ali sam se plašio za svoj život i nisam znao šta da radim.
Možete li nam reći nešto više o sebi, vašem životu prije ovog događaja?
Redža Dedeić: Živio sam dosta vremena u Njemačkoj, gdje sam radio i stvarao. Sada, u penzionerskim danima, vratio sam se u Tutin, gdje provodim većinu svog vremena. Kupio sam kuću u Ulcinju, gdje često odlazim. Uvijek sam se trudio da budem uzoran građanin i doprinosim zajednici. Najteže mi pada što u ovim godinama moram da ostavljam ovakav problem svojoj djeci. Ali moram da naglasim da je rahmetli Mustafa Murić više puta osuđivan za razne napade, što se može provjeriti na internetu.
Imate li neku poruku za javnost ili za porodicu Murić?
Redža Dedeić: Duboko žalim zbog onoga što se dogodilo i želim da naglasim da nikada nisam imao namjeru da povrijedim Mustafu. Osjećam ogromnu tugu i žaljenje zbog ove tragedije. Nadam se da će istina izaći na vidjelo i da će pravda biti zadovoljena. Također želim da izrazim saučešće porodici Murić i nadam se da će jednog dana shvatiti da ovo nije bila namjerna akcija s moje strane.
Izvor: Sandzak Danas
