Plav, Gusinje – Više desetina hiljada ljudi sa područja Plava i Gusinja koji žive i rade u Americi, Kanadi, Njemačkoj, Švajcarskoj, ali i iz regiona, svake godine na Ilindan, kada se slavi Dan oslobođenja Gusinja, okupe se na Alipašinim izvorima. To je dan porodičnih okupljanja, planiranja, kako da se zavičaju pomogne i da momci potraže životnu saputnicu iz zavičaja.
– Nostalgija za zavičajem, za Crnom Gorom najljepšom državom na svijetu, želja da se sretnemo sa rođacima i prijateljima, potreba da nam djeca ne zaborave maternji jezik, da održe i produže vezu sa zavičajem, povuče nas da svake godine sa prodicama dođemo iz Njujorka ovdje, gdje caruje ljepota netaknute prirode, priča nam grupa Gusinjana koja se razgaljuje pivom na obalama Alipašinih izvora.
– Ko nije osjetio čežnju za zavičajem i njegovim ljudima teško može shvatiti kako su nam hiljade kilometara puta kratke kada idemo ovamo. Znate, imamo tamo dosta para. Zaradimo ih teško. Nema vremena za bilo šta drugo osim za posao. Imaš sve, a nemaš druga, nemaš prijatelja i komšije da sa njim podijeliš i radosti i tugu. Mi smo tamo u tuđini, a ona je ledena. I ovdje se može živjeti isto tako bogato kao u razvijenom svijetu, samo nam treba drugačiji odnos prema radu i više poštovanja prema bogatstvu koje nam je priroda nesebično podarila – kaže Šaćir Vukelj, koji sa porodicom i svojom braćom živi više od 40 godina u Njujorku.
– Nigdje se ne spava lijepo kao ovdje. Vazduh je kristalno čist. Okolo tišina koja se čuje. Ovdje se osjeti bezgranična sloboda i radost.Više osmjeha vidim ovdje za jedan dan nego tamo za godinu – uključuje se u razgovor studentkinja Ismeta Radončić iz Njujorka.
– Samo da na Alipašinim izvorima ima jedan atraktivan motel kako bi se ovaj dragulj turistički valorizovao. Ako se realizuje ideja o gradnji puta od Podgorice do Gusinja, a kako čujem već su počeli građevinski radovi kroz teritoriju Albanije, onda bi se sa primorja ovdje stizalo za sat vožnje. Bila bi to idealna kombinacija primorskog i planinskog turizma. Kada bi turistički radnici Crne Gore na pravi način animirali samo ljude koji su iz Crne Gore, a rade u zemljama zapadne Evrope i SAD, bio bi to veliki devizni priliv koji bi značajno pokrenuo razvojni zamajac ove siromašne općine. Mnogo bismo mi radije svoj novac trošili ovdje nego na plažama u Španiji ili Grčkoj, samo kada bismo mogli da dobijemo malo od komfora koji se tamo nudi. Da su Alipašini izvori ili Plavsko jezero u Austriji ili Sloveniji, bilo bi to mjesto prepoznatljivo na evropskoj turističkoj karti. Ja ovdje napravim video-zapis i pokažem ga prijateljima u Njurorku. Njihovom divljenju nema kraja – kaže Radončić.
Nemanja Bulatović iz Kule, čiji su roditelji iz Gusinja, prosto je zadivljen Alipašinim izvorima i drugim prirodnim biserima ovog kraja.
– Trebalo bi država Crna Gora i druge nadležne institucije da osmisle projekat turističkog uređenja Alipašinih izvora, što bi bilo od velikog značaja za ovaj kraj. Gusinju se ovih sparnih ljetnjih dana, a posebno juče na Alipašinim izvorima ponovo vratio stari sjaj. Prostor na Alipašinim izvorima bio je dosta skučen, ali gdje je stalo više od 30.000 gostiju. Livada gdje su se prije okupljali bila je ograđena, a restoran „Vodenica“ je odavno zatvoren. Nekome je izgleda stalo da se ovaj najveći skup u Crnoj Gori premjesti na neko drugo mjesto. Ali, neće moći. Alipašini izvori su zaštitni znak Gusinja. Ako njih ne bude, neće biti ni ovog mjesta – poručuje ljutito grupa Gusinjana iz Njemačke.
I pored ovih problema, bilo je puno svijeta, ponajviše mladih. Kolone automobila, čije su tablice mahom iz inostranstva, cijelog dana su se kretale ka izvorima, pa je u jednom trenutku došlo do kolapsa saobraćaja. Za to vrijeme na prostoru ispred Alipašinih izvora ljudi nijesu žalili novac da se samo za njih sviraju tradicionalna gusinjska kola i pjesme. Osim Gusinjskih starih pjesama i kola samo za goste iz Peći koji su ovog dana došli u Gusinje nekoliko puta se pjevala pjesma „Čov mori Redžo“ i igrala albanska šota.
Na vašaru se nudila i vašarska hrana – ćevapi, pljeskavice, jagnjetina sa roštilja, a duž staze za šetnju na nekoliko mjesta za djecu su se pravili štapići sa šećernom vunom, ušećerene crvene jabuke i čuvene borovnice iz tog kraja. Prodavani su slatkiši i sokovi, a i alkoholno piće. U večernjim satima ulice su bile prepune šetača. Korzo je ponovo „prodadilo“, kafići Njujork, Galaksija, Santea, Koloseum, Relaks, Gusinjska kula, restoran Napolis i hotel Rosi bili su mali da prime sve goste koji su željeli da proćaskaju i razonode se.
Izvor: Pobjeda.Co.me
