Dana 21. avgusta 1969. godine, ekstremni cionistički kršćanin iz Australije, Dennis Michael Rohan podmetnuo je požar u Mesdžidu-l-Aksi. Požar je izbio na minberi Salahuddina Ejubija, koja je izgrađena po naredbi Nuruddina Zenkija, a iz Damaska je donio Salahuddin Ejjubi nakon oslobađanja Kudsa.
Vatra je također zahvatila zidove džamije i namještaj, te se proširila na Omerovu musalu, Zakerijahov mihrab, Mekam el- Arba’in, tri džamijska hodnika sa stubovima i lukovima, pored pojedinih stubova koji nose kupolu Kibli musale. Također, krov džamije je pao, a veliki dio rijetkih mozaičkih panela, mermera, obojenih prozora i tepiha je uništen.
Vatra je zahvatila neke od najstarijih dijelova džamije, uništivši mihrab Omera ibn Hattaba, kao i miber Salahuddina Ejjubija.
Sultan Nuruddin Zenki, jedan od najvećih heroja u historiji islama, naredio je da se u Damasku izgradi poseban minber kako bi se postavio u Mesdžidu-l-Aksu kada bi se eventualno povratila od krstaša. Ovaj minber ne samo da je bio lijep, već je napravljen tako da u sebi nema niti jednog eksera niti kapi ljepila. Napravljen je od preko 10.000 komada cedrovog i drugog drveta, slonovače i sedefa. Nažalost, Nuruddin nije doživio da vidi pobjedu, ali je njegov štićenik Salahuddin ispunio želju svog učitelja i nakon što je oslobodio Kuds po drugi put u historiji islama, naredio je da se donese minber iz Damaska.
Događaji koji su uslijedili nakon požara pokazali su da su okupacione vlasti imale svog udio.
Nakon što je uočen požar muslimani i kršćani su požurili u džamiju kako bi ga ugasili, ali izraelske okupacione snage su spriječile njihov ulazak. Nakon kratkih ali žestokih sukoba, uspjeli su ući u Mesdžidu-l-Aksu međutim protivpožarni aparati nisu radili, a također je prekinut dotok vode u džamiju. Brzo su oformili ljudski lanac te koristili kante i druge posude kako bi ugasili požar.
Vatrogasne ekipe iz okolnih gradova Nabulusa, Ramallaha, El-Bire’, Betlehema, Hebron, Dženina i Tulkarima su stigli, ali im okupacione snage nisu dozvolile pristupe gašenju požara tvrdeći da je odgovornost općine Kuds da se pobrine za situaciju. Požar je trajao satima, a šest vatrogasnih vozila općine Kuds brzo je iscrpilo svoje zalihe vode.
Požar je naišao na međunarodnu osudu. Vijeće sigurnosti UN-a se sastao i usvojilo je rezoluciju 271 iz 1969. kojom se osuđuje Izrael i poziva na ukidanje svih mjera koje bi promijenile status Kudsa.
Vođe arapskih zemalja su se 25. septembra 1969. godine sastale u Rabatu, Maroko, i odlučile da osnuju Organizaciju islamske konferencije (sada poznate kao OIC, Organizacija islamske saradnje).
Počinitelj zločina je kasnije oslobođen nakon smiješnog suđenja. Okupacione vlasti su zaključile da nije krivično odgovoran jer je ‘mentalno bolestan’.
Iako se ovaj zločin, koji se smatra kritičnom tačkom u historiji Mesdžidu-l-Akse i palestinskog pitanja, dogodio davno, cionistička ideja preuzimanja islamskog svetog mjesta je prisutna sve do danas.
Islamski vakuf Kudsa godinama već upozorava da Izrael tajno izvodi iskopavanja ispod Islamskog muzeja, na zapadnoj strani kompleksa, s namjerom da poveže tunele ispod Starog grada u Kudsu i Mesdžidu-l-Akse.
Izrael radi na realizaciji planova o izgradnji cijelog jednog grada pod Kudsom, gdje bi se nalazilo sve ono što je ljudima neophodno da tu borave satima ili danima bez ikakvog kontakta sa Palestincima.
Pored toga Izrael uporno krši najosnovnija prava Palestinaca, uključujući i njihovo pravo na slobodan pristup islamskim svetim mjestima.
IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
