Na munari prelijepe Husein-pašine dzamije u Pljevljima ostalo je zapisano –Dok postoji ona će biti očiti znak postojanja pravde, Dok je uspravna jamac je Božijeg Šerijata.
Sedmog maja Bošnjaci- muslimani obilježavaju dan džamija.Dan džamija nas opominje na značaj džamija i na njihovo masovno rušenje posebno u zadnjoj agresiji na Bosnu. Sedmi maj je odabran jer je sedmog maja 1993. godine srušena Ferhadija džamija u Banjaluci koja je bila svjetski biser kulture.U toku agresije na Bosnu od 1992-95.godine srušeno je više hiljada džamija, mesdžida, mekteba kao i velik broj drugih građevina koje su bile svjedok vjekovnog prisustva muslimana.
Ako bismo u pojavnom svijetu tražili simbole muslimanske vjere i kulture džamije bi sigurno zauzele najznačajnije mjesto. Džamija je od početka islama predstavljala utočište i znak sigurnosti muslimana. Džamija je bila noslilac vjerskog,obrazovnog,kulturnog ali i svakog drugog organizovanja muslimanskog života. Džamija je nadalje znak slobode i napretka muslimanske zajednice. Sama riječ džamija znači mjesto okupljanja, pa je to znak međusobne muslimanske solidarnosti i ljubavi.
Prve džamije u našim krajevima grade se u XV vijeku, najviše u periodu vladavine sretnog emira sultana Mehmeda Fatiha. One su bile svetionici koji su pozivali u novo doba sreće i duhovne radosti.U daljnem periodu podignut je veoma velik broj džamija.Da bi neko naselje bilo grad moralo je imati bar jednu dažmiju, a u većem gradu po jednu u svakoj mahali. Džamije su u većini slučajeva bile i začetnici razvoja tih gradova i mahala.
Oplemenjeni novom snagom islama naši preci su neumormo gradili. Tom graditeljstvu smisao je bio postizanje i širenje pobožnosti i čestitosti.Biti graditelj je bilo znak slijeđenja istine.Vitka minareta postala su zanak želje prema Uzvišenom i znak duhovnog rasta.Riječ munara dolazi od arapskog nur što znači svijetlost i prosvijetljenje. Sagrađeno i postignuto je bilo neophodno njegovati i čuvati te prenositi potomcima kako bi ih se sačuvalo od lutanja.Riječ mihrab je od arapskog harb što znači čuvati ili bdjeti.Harb znači i ulaganje napora,dok niša mihraba simboliše prolazak ka novom dobu i pronalasku istine i smisla. Mihrab je i pravac koju nas ujedinjije u toj zajedničkoj istini.Dok minber ukazuje na uzvišenost i čestitost. Minber je i spas od zaborava i pospanosti te opominje na ozbiljnost i neophodnost stalne brige o dobru.
Istorija je zapamtila časne primjere graditelja i neimara, vakifa i čuvara džamija. Ali istorija opominje i na one kojim svjetlo,čast,čestitost i poštenje nikada nisu bili u duši. Ovi sljedbenici đavola i vatre uništavali su džamije nadajući se uzalud da će tako uništiti i ono što one predstavljaju.Obarane su munare da bi se utrnulo svjetlo,razbijami mihrabi i minberi da bi se razbila čestitost i budnost.Ali zlo nemože nikada nauditi istini.Minaret koji iskreni Allahov rob nosi u srcu svjetliće do Sudnjeg dana ,a čestitotst i budnost mumniske duše uvjek će poražavati zlo.Stoga ako se i desi da neka džamija bude uništena kao građevina nikada se nesmije desiti da bude poljuljano i uništeno ono što je preko te džamije Allahovim rahmetom upisano u našim srcima i duši.Tako se pobijeđuje svako zlo i ostaje vjeran istini i pravdi.
Izvor: SandzakNews.info
