Dačić – Država treba oštro da reaguje na kršenje ljudskih i manjinskih prava

47
240

hadzet-handzar-divizija-1409948114-562923

Novi Pazar, Srbija – Komentarišući defile centrom Novog Pazara, kojeg su srpski mediji doživjeli kao “skandlazoni”, kada su sljedbenici Islamske zajednice u Srbiji, uz podršku stranke SDA Sandžaka, u zelenim uniformama sa fesovima na glavama odali počast Aćifu efendiji, ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je da država treba oštro da reaguje na svako kršenje ljudskih i manjinskih prava, ali i na kršenje zakona.

“Izbori za nacionalne savjete pravi su put da se čuje glas manjina i dodatno reguliše odnos države prema njima. Ne smije se dozvoliti da se pitanje prava i zaštite nacionalnih manjina ispolitizuje”, rekao je Dačić za “Večernje novosti”.

(Novosti)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

47 KOMENTARI

  1. Ruku na srce, da vodimo poreklo od srba to je istina ali su nas oni i naterali da se osecamo kao drugi narod. Ja sam musliman i dalje cu biti ! Srbe ne mrzim ali ovo nikome neide u korist. Mrznja samo mrznju stvara. Pamet u glavu rata nam je preko glave. Vera nam je razlicita ali i jedna i druga u korenu su miroljubive i cene dobre osobine coveka. Vernika se neplasite da li je to musliman ili srbin sve jedno ali ima mnogo nevernika …… e, njih se plasite!!!!!
    Imam mnogo prijatelja medju srbima koji su me mnogo zaduzili i ne mogu ih grupno osudjivati.
    Moj savet
    Pricamo istim jezikom i dobro se razumemo
    Zivimo i pomazimo se

  2. Selam alejkum..ne boli njih toliko ta zelena uniforma koliko činjenica da su Bošnjaci pokazali jedinstvo-SDA I BDZ..a sad će njima gay parada pa će da oni zaborave na uniforme..more ako im baba Merkela naredi ima da im se šetaju manijaci i pedofili usred Beograda i nece sneti da pisnu

  3. ZA ISTINU; STA DA SE KAZE HALAL TI VERA ZA OVE INFORMACIJE O NASIM SANDZACKIM JUNACIMA I ISTORIJI.
    ALLAH DZEL. NEKA TE NAGRADI I TVOJ TRUD DA OTVORIS OCI ONA KOJI NEMAJU ZNANJA O SEBI.

  4. Acif Hadziahmetovic
    ——————————————————————————–
    Acif Hadziahmetovic, u narodu poznat kao Acif-efendija, jedan je od najuglednijih sandzackih politicara

    izmedju dva svjetska rata. To je covjek koji je bio najzasluzniji za odbranu sandzackog glavnog grada od

    cetnika.

    Acif-efendija je rodjen 1887. godine u Novom Pazaru gdje mu se otac Emin-aga Bljuta doselio iz

    Djakovice. Zavrsio je tursku Vojnu akademiju u Bitolju, istu onu na kojoj je studirao i turski predsjednik

    Mustafa Kemal Ataturk. Po zavrsetku akademije stice cin kapetana. U novoj drzavi, Kraljevini Jugoslaviji,

    Acif-efendija postaje jedan od inicijatora za formiranje bosnjacko-muslimanske stranke Dzemijet-el-islami.

    Ova stranka je okupljala Bosnjake i Albance – muslimane iz Sandzaka, Kosova i Makedonije. Posto nije

    htjela da se potcini diktaturi kralja Aleksandra i Nikole Pasica, Dzemijetu je 1924. godine zabranjen rad.

    Od tada, pa do pojave SDA (Stranke demokratske akcije) krajem 1990., Bosnjaci-muslimani sa ovih

    prostora nisu imali svoju stranku. Sandzacki narod mu je posebno zahvalan zbog njegovog angazovanja u

    zaustavljanju iseljavanja muslimanskog zivlja iz Sandzaka u Tursku. Rahmetli Acif-efendija, centralna

    figura muslimanskog politickog i vojnickog organizovanja u novopazarskom kraju, bio je meta tri neuspjela

    politicka atentata. Za prva dva neuspjela atentata odgovorni su velikosrpski nacionalisti iz Beograda, a za

    treci su odgovorni lokalni komunisti koji su za egzekutora bili odrijedili Hasa Rozajca, ali se na kraju od

    toga odustalo. Krajem 1941. Acif-efendija organizuje odbranu Pazara od napada cetnika koji su krenuli iz

    pravca grada Raske. Cetnicka taktika je bila da Sandzak pritisnu sa svih strana, prvo iz pravca istocne

    Bosne, zatim pravca Crne Gore, a sa srbijanske strane iz pravca Ivanjice i Raske. Cilj cetnickih

    komandanata bio je zauzeti Novi Pazar, a njegovo stanovnistvo pobiti i protjerati. Medjutim, dogadjaji su

    pokazali da je najzesci otpor cetnickim bandama pruzilo bas stanovnistvo Novog Pazara, potpomognuto

    jedinicama sa Pesteri i jedinicama kosovskih Albanaca koje je predvodio legendarni Saban Poluza. Na

    planinama koje okruzuju Novi Pazar polovinom 1941. se formiraju cetnicki odredi sastavljeni od Srba iz

    dezevskog i moravickog sreza. Planine Kopaonik, Rogozna, Golija, Javor kao i dolina rijeke Ibra u pravcu

    Raske i Kraljeva, vrvjeli su od bradatih zlocinaca. Istog dana kada je kapitulirala Kraljevina Jugoslavija,

    17. aprila 1941., njemacka vojska je usla u Novi Pazar. Stanovnici Pazara nisu skrivali zadovoljstvo zbog

    dolaska Nijemaca, jer su se nadali da ce u okviru nove vlasti vratiti autonomiju Sandzaku koju su dobili

    Berlinskim kongresom 1878., a koja im je ukinuta srpsko-crnogorskom okupacijom u novembru 1912.

    godine. Postujuci historijsko pravo na autonomnost ove regije, njemacka Komanda je dozvolila i

    omogucila sandzackim prvacima da povrate vlast koja im je oduzeta nakon Prvog balkanskog rata. Na

    savjetovanju u Kosovskoj Mitrovici, koje je njemacka Krajs komanda organizovala 19. aprila 1941.,

    politicka vlast i upravljanje se predaje sandzackim Muslimanima. Na ovom savjetovanju ucestvuje i Acif-

    efendija i Ahmet Daca. Kljucne funkcije u glavnom gradu Sandzaka – Novom Pazaru preuzimaju Acif-

    efendija, Ahmet Daca i Behrija Abdurahmanovic. Sve vazne polozaje koje su ranije drzali Srbi preuzeli su

    Bosnjaci, a iz zandarmerije su izbaceni svi Srbi i Crnogorci jer – Acif nije imao povjerenja u njih. Ta

    njegova dalekovidnost i preventiva pokazale su u kasnijim dogadjajima kao potez koji je spasio Novi

    Pazar, a time i cijeli Sandzak, jer kljuc odbrane nalazio se u ovom gradu. Za komandanta zandarmerije

    postavljen je Azem Hadzovic. U red najuglednijih Pazaraca tog vremena, pored Acif-efendije ulazili su

    slijedeci prvaci:

    – Ahmet Daca, sreski nacelnik i predsjednik opcine Novi Pazar,

    – Ejup-aga Ljajic,

    – Hafiz Ibrahim Ridjanovic, serijatski sudija,

    – Murat-efendija Sukic, muftija,

    – Dzemail-aga Bosnjovic,

    – Mahmut-efendija Elfic.

    Cetnicke zvijeri neprestajno su kidisale ne bi li rastrgale srce sandzakog otpora – Novi Pazar. Tada se na

    celu Odbora za odbranu Pazara nalazio Acif-efendija. Ovakvi odbori formirani su u vecini sandzackih

    gradova. Acif je potpuno kontrolisao situaciju u gradu i okolini. Odmah je mobilisao cjelokupno vojno

    sposobno stanovnistvo i podijelio mu oruzije i municiju i istovremeno poslao tri delegacije da u pomoc

    pozovu albansku bracu s Kosova i Muslimane sa Pesteri i drugih srezova. Delegaciju, koja je krenula

    traziti pomoc od kosovskih Albanaca, cinili su ugledni Pazarci:

    – Hanefija Ljajic,

    – Rasim-aga Nislija,

    – Hazir-aga Krljes i

    – Fehim-aga Hocanin

    Ovaj rodjeni Pazarac, koji je u svojim venama imao albanske krvi (otac mu je bio Albanac) imao je

    odlicne veze s kosovskim Albancima koji su drzali skoro svu vlast na Kosovu. Zahvaljujuci svom utijecaju

    kod albanskih prvaka kao sto su bili Dzafer Deva, Bujazit Boljetinac (sin cuvenog Isa Boljetinca, koji je

    bio dobar prijatelj Jusufa Mehonjica), Adem Voca i drugi. Acif-efendija je na vrijeme naoruzao Pazarce.

    Po dobijenom pozivu 3.200 kosovskih Albanaca, nevidjenom brzinom preko planine Rogozne stize u Novi

    Pazar. Jake cetnicke snage samouvjerno su nadirale i vec pocele ulaziti u pazarska naselja. Odjednom su

    se sa brda okolo Pazara prolomili gromoglasni povici: “Mulje, mulje!” (na albanskom znaci “juris,

    naprijed”) Istovremeno, iz pravca Dohovica (danas prekrsteno u Dojevice) i Ribarica pristizu Pesterci,

    Bisevci i borci Dzemaila Konicanina. Cetnici su se dali u panicno bjekstvo u pravcu Raske, odakle su i

    dosli. Medjutim, njih su u povlacenju docekali tek pristigli Albanci i kod Novopazarske Banje ih potpuno

    razbili. Kod ubijenih zlocinaca su u njihovim “jandjicima” (torbama) nalazili velike eksere “cuprijase” kojim

    su htjeli da Muslimane zakivaju na krstove kada osvoje grad. Pesterci, koji su dosli iz pravca Jasenovka,

    Pozege i Vareva su protjerali cetnike preko sela Vojnica i Vidova u pravcu Raske. Hrabre Albance je tada

    predvodio legendarni Saban Poluza koji je sa svojim ljudima zaduzio Muslimane ovog kraja za sva

    vremena. Na zalost, o ovome covjeku se danas u Pazaru malo zna, izuzimajuci starije Pazarce koji se

    sjecaju tog vakta. U bici za slobodu Novog Pazara pala su 144 Albanca. Mezarevi ovih sehida i gazija

    nalaze se na najvecem pazarskom mezarju Gazilaru. Sa junacke Pesteri stiglo je oko 2.000 naoruzanih

    Muslimana koje je predvodio cuveni Mula-Jakub iz junackog Biseva. Cetnici su u toku ovih 65 dana (od 2

    . oktobra do 7. decembra 1941.) organizovali tri napada na Pazar, a Muslimanska milicija, na celu sa Acif-

    efendijom, izvela je jedan jak kontranapad na grad Rasku. Tada se u bitkama kod Raske istakao “junak na

    bijelom konju”, Dzemail Konicanin koji je predvodio borce tutinskog kraja. E. Musovic u knjizi “Novi

    Pazar i okolina” navodi: “Prvi napad na Novi Pazar je bio 4. novembra 1941. Cilj napada je bio

    zauzimanje grada i likvidacija Muslimana. …Napad je trajao od cetiri do 10 casova. Nije uspio. Poslije

    ovog napada Acif je doveo u grad nove snage i kao odmazdu organizovao napad na Rasku. Ovaj napad

    poceo je 16. novembra u 10 casova, a zavrsio se 17. novembra oko 16 casova. U ovom napadu

    ucestvovalo je 2.600 sada bolje naoruzanih Albanaca i Bosnjaka. Drugi napad cetnika na Novi Pazar

    izvrsen je 21. novembra sa jacim snagama nego u prvom napadu. Trajao je samo jedan dan. Za vrijeme

    ovog napada spaljena su sva muslimanska sela od Pozege do Vucinica. I ovaj put Novi Pazar je uspjesno

    odbranjen. Treci napad na Novi Pazar je bio specifican. U njemu su ucestvovali i Njemci, koje su cetnici

    prevarili jer su ih obavijestili da grad drze komunisti. Cim je napad poceo, oko devet casova 4. decembra,

    Njemci su otkrili prevaru i vratili se u Rasku zajedno s cetnicima.”

    Nakon prvog cetnickog napada na Pazar, Acif-efendija organizuje kontranapad kako bi cetnicima zadao

    zestok udarac koji bi ih opametio. Bio je potpomognut komandantom tutinske Milicije rahmetli Dzemailom

    Konicaninom i bracom Bikom i Dekom Dresevicem. Bili su dovoljno jaki da zauzmu grad Rasku ali su

    dobili upozorenje od Njemaca da ne idu dalje. U drugom napadu na Pazar, cetnicima je pristiglo pojacanje

    iz Srbije u ljudstvu i naoruzanju. Misleci da ce sada bolje proci nego prvi put, a ujedno kivni zbog

    prethodnog poraza, cetnici su pokazali izuzetnu svirepost i brutalnost, popalivsi sva muslimanska sela od

    Pozege do Vucinica. Tada su mjestani Pozege bukvalno masakrirani. Stariji ljudi koji su prezivjeli ovaj

    strasni dogadjaj pricaju da su “cetnici klali starce, zene i djecu i bacali ih u volujska kola, a zatim pustali da

    sama dodju natovarena sa masakriranim tijelima u Pazar.” Nakon sto su prestali cetnicki napadi na Pazar,

    Sandzak i njegov glavni grad postaju podrucije vece aktivnosti srpskih i crnogorskih komunista koji za

    partijskog sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Sandzak postavljaju cuvenog Rifata Burdzevica Trsa koji

    je uzivao povjerenje partijskog rukovodstva iz Beograda. Medjutim, protiv njega su bili crnogorski

    komunisti kojima nije odgovarala Rifatova borba za bolji polozaj Bosnjaka-muslimana u poslijeratnoj

    Jugoslaviji. Bio je jedan od glavnih zagovornika autonomije Sandzaka. Crnogorski komunisti ga

    proglasavaju “Turcinom, izdajnikom revolucije”. Oni su se plasili da bi Trso svojim uticajem mogao

    stvoriti pokrajinu Sandzak nakon rata, sto njima nije nikako odgovaralo, pa su ga u saradnji sa cetnicima

    likvidirali zajedno sa Vladimirom Knezevicem Volodjom i Tomasem Zizicem 2. oktobra 1942. godine u

    selu Trnovu kod Mrkonjic-Grada. Iako je Trso svojim dolaskom u Pazar 10. aprila 1941. godine pokusao

    motivisati narod i uglednije ljude za ustanak, nije u tome uspio, tako da u ovom gradu komunisti, sve do

    pred kraj rata, nisu predstavljali znacajnu snagu. Acif-efendija i braca Dresevic su suvereno kontrolisali

    situaciju u gradu. Misleci da ce likvidacijom Acifa-efendije preokrenuti stanovnistvo Pazara na svoju

    stranu, lokalni komunisti na celu sa Ramizom Kocom planiraju njegovo ubistvo.

    Dogovor je bio da ce se svi Bosnjaci nakon zavrsne obuke u Njemackoj i juznoj Francuskoj vratiti da

    brane Bosnu i Sandzak. U Pazaru su izvrsene dvije mobilizacije, prva – 10. aprila 1943. godine, kada je

    mobilisano 600 ljudi. Oni su kamionima prebaceni u grad Rasku, a zatim u Zemun gdje su se zadrzali 15

    dana da bi na kraju bili transportovani u Njemacku i juznu Francusku. Druga mobilizacija izvrsena je 12.

    juna 1943. Nakon cetiri mjeseca obuke, Pazarci su se vratili na teritoriju Bosne i Hercegovine. Bosnjaci i

    Albanci su se borili u dvije divizije koje su ulazile u sastav njemacke vojske: prva je bila “Handzar divizija”

    i cinili su je bosanski Bosnjaci, a druga je bila “Skender-beg divizija” i bila je sastavljena od kosovskih

    Albanaca i Sandzaklija. Medjutim, Bosnjaci i Albanci koji su mobilisani u ove dvije divizije nisu mogli dati

    odgovarajucu zastitu svom narodu od cetnika zbog konflikta koji je izbio izmedju njemackih vlasti i

    muslimaskih oficira koji su komandovali ovim divizijama. Na drugoj strani, ni ustasama nije odgovaralo da

    Bosnjaci imaju svoju vojsku. U to vrijeme, u gradu Raski, njemacke vlasti su krajem 1943. stvorile tzv.

    Suc-policiju koja je brojala 120 ljudi. Komandant je bio Biko Dresevic. Ona je bila izuzetno mobilna i sem

    sto je branila Pazar, stitila je dobar dio Pesteri. Bikovi borci su se posebno istakli kada je branjen Pazar od

    cetnika 1941. godine. Medjutim, kako se rat priblizavao kraju, a njemacka vojska dozivljavala poraze na

    svim frontovima, tako i Muslimanska milicija u Sandzaku dozivljava kraj. Ali, treba istaci da dok su

    postojale ikakve sanse i mogucnosti da se brani Sandzak, njeni pripadnici su pruzali otpor. Krajem 1944.

    vodjene su zestoke borbe sa partizanima koji su ojacani krenuli da definitivno slome otpor sandzacke

    Milicije. Partizanske divizije prodiru krajem 1944. dublje u Sandzak i uspijevaju poraziti pripadnike

    Milicije u svim vecim gradovima: N. Pazaru, Sjenici, Tutinu, Prijepolju, Bijelom Polju, Priboju. Prvih

    dana avgusta 1944. godine, partizani Peka Dapcevica prelaze iz Crne Gore u Sandzak i u selu Lukare i na

    planini Rogozni ubijaju 200 albanskih vojnika (zandara). Zbog velike koncentracije njemacke vojske u

    Novom Pazaru krajem rata (masovno su se povlacili iz Grcke), saveznici ga bombarduju tri puta. Tada je

    poginulo preko 600 Nijemaca i preko 200 Muslimana. Istovremeno, potpomognuta saveznickom

    avijacijom, Pazar napada i II proleterska, V, XII i XXII divizija NOVJ. Nakon zestokih borbi partizani

    Ibarskog odreda (u cijim redovima je bilo mnogo cetnika-pokajnika) i Golijske cete napadaju Nijemce kod

    sela Prcenove, i sutradan, 28. novembra, Pazar je bio opkoljen, a Nijemci se, zajedno sa pripadnicima

    Muslimanske milicije, povlace u pravcu sela Vidovo, jedinim slobodnim putem koji vodi ka Sjenici. Na

    putu od Pazara ka Sjenici, neki borci su se izdvajali i odlazili u pravcu Kosova, Grcke i Albanije. Poslije

    1.290 dana partizani su usli u grad. Ovim putem su se povukli braca Biko i Deko Dresevic i Hasan-aga

    Zvizdic, prvak iz Sjenice. Sa bracom Dresevic je posao i Acif-efendija, ali je prema prici prezivjelih

    ocevidaca, promijenio odluku i u zednjem trenutku rijesio da se vrati u Pazar. Tada se Acif obratio Biku

    rijecima:

    “Ja se u Pazar vracam, pa nek bude sta ce biti.”

    “Nemoj Acife, ubice te komunisti!” upozorivao ga je Biko.

    “Ako sam kriv, nek me ubiju, ali ja se ne osjecam krivim,

    ni pred Allahom dz. s., ni pred narodom,”

    bile su Acifove zadnje rijeci pred rastanak sa svojim borcima koji su krenuli ka Grckoj. U Djakovici se

    predao partizanima, odakle su ga sproveli u Pazar. Acif-efendija, sandzacka legenda, strijeljan je 1945. na

    Hadzetu, mjestu gdje je pogubljeno preko 1.500 uglednih i uglavnom nevinih Muslimana. Sa Acif-

    efendijom je strijeljan i Ahmet Daca, predsjednik pazarske opcine. Acif-efendija Hadziahmetovic nije iza

    sebe ostavio potomstvo. U braku sa Mahijom-hanumom nije imao djece, pa su usvojili malog Camila i

    Mejremu iz Djakovice. Partizani su strijeljali sve najuglednije Pazarce toga vremena i mnoge Muslimane iz

    drugih sandzackih gradova koje su dovodili u Pazar. Medju nevino ubijenim Sandzaklijama nalazio se i

    rahmetli Osman Zvizdic. Ovaj covjek se nikada nije bavio politikom, svi su to znali u Sjenici. Medjutim,

    partizani su ga ubili jer je Osman posjedovao veliku imovinu, a nije im odgovarala ni cinjenica sto je

    upravo Osman bio rodjeni brat cuvenom Hasanu Zvizdicu, koji im je toliko muke nanio tokom rata.

    Njegov sin, Husein Zvizdic, danas ugledni biznismen u Njemackoj, sjeca se tog vakta i prica kako su

    partizani vrsili masovne likvidacije na Hadzetu: “Tijela obesenih i strijeljanih Muslimana partizani su bacali

    u velike rupe na Hadzetu koje su nastale nakon saveznickih bombardovanja krajem rata. Sutradan bi u

    carsiji istakli spisak ubijenih koje su partizani nazivali “narodnim izdajicama.” Stari Pazarci, ocevici ovih

    masovnih pogubljenja, tvrde da se na Hadzetu nalazi nekoliko masovnih grobnica u koje su bacani ubijeni

    Muslimani. Da bi prekrili ovaj strasni zlocin pocinjen nad muslimanskim narodom, komunisti su nakon rata

    na Hadzetu podigli stambeno naselje. Medjutim, ovaj zlocin genocida Sandzaklije nisu nikada zaboravili. O

    nedjelima koje su partizani pocinili poslije 1945., kada je zavrsen rat u Sandzaku, pisao je H. Cengic u

    “Muslimanskom glasu” 5. jula 1991. godine: “…Kada su cetnici prestali sa klanjem, zapoceli su partizani da

    se obracunavaju sa Muslimanima. Oni su ubijali samo odrasle, umne, vidjene ljude, one koji se nisu slagali

    sa komunistickom ideologijom. Njih su ubijali po jednostavnom postupku. Odvodili su ih iza kuce, hapsili

    na brzinu, saslusavali “sudili”, osudili i strijeljali… Ovaj komunisticki genocid je znatno manjeg obima, ali

    po kvalitetu daleko tezi. Tako je na Hadzetu u Novom Pazaru ubijen veliki broj sehida, ljudi koji su

    neduzno platili ceh zato sto su se borili protiv cetnika… Cetnike su hvatali, iz sume dovodili, saslusavali i

    dobro im prstom priprijetili da se ne sale i ne vracaju u cetnike. Njima je bio oprosten svaki grijeh! Jer,

    novembra 1944. godine su amnestirani cetnici, ali ne i Muslimani…” Pazarcima je trebalo skoro 50 godina

    da smognu snage i rehabilituju Acifa-efendiju koji predstavlja jedan od najsvjetlijih likova novopazarskog

    kraja. Muslimanski narod je to ucinio preko svojih predstavnika u MNVS, 11. maja 1991. godine. Jedan

    od casnih izuzetaka je historicar Esad Rahic koji se s pravom pita: “Da li su lokalni “kvislinzi” poput Acifa-

    efendije Hadziahmetovica, Bika i Deka Dresevica zaista bili izdajnici, ili obratno, vrlo hrabri ljudi koji su

    zitelje nasega grada i okoline spasili od potpunog genocida? Ova i mnoga druga pitanja i dileme moze

    razrijesiti samo jedna cjelovita, jezgrovita i na kriterijima historijske istine zasnovana

    • Svaka cast ovom gore napisanom tekstopiscu. Ovo je jako bitno da znaju gradjani Sandzaka, Bosnjaci i Muslimani. zaista ko ja bio Efenfija Acif, i sto je zista jos jako bitno, tj. ta cijela borba Pazarskih, i Sandzackih Bosnjaka, posebno od 1941. do 1945.god. U ovom tekstu se primjecuje, da ne samo cetnici, vec i partizani rade ogromna zlodjela, nad Sandzackim narodom.

    • Zašto me biografija Aćif efendije asocira na Nasera Tačija? Da nije on možda inkarnacija pomenutog? Evo ovim pitanjima sam mu ustvari udelila kompliment, nadam se da me neće psovati, već mi zahvaliti na pronicljivosti.

      • Bravo Samire. Nije bilo teško. Ako nije Bijelo Polje, Berane, Rozaje, Plav, Gusinje, šta još može biti a da je u CG? Pa naravno, Pljevlja.

      • Imam i ja intuiciju…ne bas kao ti ali osjecam puno sevdaha u tebi, samo da nisi sariceva rodjaka ili kuma?
        Odkud Pljevljanka u Beogradu? Dobar si administrator…imas sve kvalitete za sekretaricu…neznam samo iz kojeg fonda da ti isplacujem platu?
        Moracu da se dogovorim sa Muftijom…

      • Ne treba da se plašiš , jer tvoja buduća sekretarica nema nikakve veze sa bilo kojim kontroverznim biznismenom. Isto tako ja nisam Pljevljanka, rođena sam u Srbiji, dok mi je otac rođen u CG. Nešto mi govori da i ti imaš veze sa Crnom Gorom. Sklonost ka društvenim naukama, retorika, isticanje… sve su to osobine ljudi sa crnogorskog krša.
        Oko moje plate se ne moraš dogovarati sa Muftijom, iz razloga što ćemo mi biti svetovna vlast, koja će biti odvojena od duhovne. Sandžak će biti sekularan, tako sam bar ja tebe shvatila.

    • Puno Ti hvala na ovim iscrpnim informacijama koje su za mene potpuno nove I koje mi puno znače. Moram priznati da nisam imao neki pozitivan stav spram Albanaca I njihovih namjera u pogledu Bosanskog Sandžaka, ali Tvoja informacija o pogibiji 144 Albanska borca u odbrani N.Pazara potpuno su mi promijenila mišljenje. U potpunosti prihvatam I podržavam pravedne zahtjeve da se utvrde sve historijske činjenice vezane za komunističke zločine nad Bošnjacima Bosanskog Sandžaka. Posebno se mora imati na umu da je u Srbiji u to doba bilo veoma malo partizana, a da su 45. godine masovno kokarde zamijenili petokrakama I ono što nisu uspjeli “odraditi” kao četnici odradilui su kao “partizani”. Njihovom kameleonstvu nema kraja. Brate hvala Ti još jednom.

  5. Ja po ovom nevidim nista sporno u izjavi gosp.Dacica, niti je ista rekao protiv ove manifestacije. Cak sta vise, on usaglasa da sve treba da se radi po zakonu nacinalnih manjina. I radilo se po zakonu, i oni to znaju. Drugo je to da li se nekom svidja ili ne, o ukusima se ne rasravlja. Smatram da je bespotrebno trosenje rijeci jednog naroda protiv drugog, sa nekim cemo se voljeti a sa nekim cemo se manje voljeti.

    • On nista nije lose rekao, vec on stiti nas, mi smo za njih nacionalna manjina. On kaze niko nesmije ugroziti prava nacionalnih manjina. tj. Muslimana i Bosnjaka.

      • Mora da je familija iz Crnogorskog Sandzaka…predpostavljam Rasovo BP ili tako nesto.
        Jesi umjesila pitu? Baklavu?

      • Nije ni Rastovo, čak ni opština Bijelo Polje, mada i tamo imam prezimenjaka. Da li ti ličim na nekog ko je poreklom iz Rastova?

      • Ne…mislim da si iz Ivangrada…Berana? Neznam od Cegovica? Ali divanis na SP mashalla ko da imas dimije na sebi.
        Iz Rozaja sigurno nisi…

      • Eto vidiš da se polako uklapam u tvoju sliku o savršenoj sekretarici. Da sam iz Rožaja, već odavno bi me otkrio RO, da sam iz Plava to bi učinio Denny, da sam iz Gusinja već bih odavno popila kahvu sa Adnanom Alienom. Ali nisam od tih Čegovića. Niti mi je poreklo iz Berana. Velika je Crna Gora, Samire. Imam utisak da si i ti odatle, čim si zaintrigiran mojim crnogorskim poreklom.

  6. Molim Ervine,Benjamine,Davide,Isake,Ariele,Melvine,Sharone,Avrame i ostale otpadnike jevrejskih imena da se ne mesaju u materiju koja je za njih isto sto i atomska fizika, oni su samimtim sto se zovu kao zidovski sinovi nasi neistomisljenici ok?
    Sta ce ovo malo svinjoliko napuhano govance
    Skandalozno je sto se ti kepecu fizicki i moralni sastajes sa zemuncima i zgrces bogatstvo na ledjima sirotinje , skandalozno je sto si se druzio i opijao sa ratnim zlocincima i sto si pripadnik genocidnog kolajckog naroda

  7. PODHITNO KAZNITI SRPSKE TERORISTE KOJI SU SE VRATILI SA STRANOG RATISTA,PITANJE ZA DACICA I PRASIMA,JEL SE CEKALO DA SE ONI VRATE PA DA DONESETE ZAKON KAKO BI GA STO MANJE PRIMJENJIVALI PREMA OVIM SPODOBAMA???ZNAMO MI VASU POLITIKU GENOCIDASKU ZATO SMO SE OPRIJEDIJELILI ZA PUT OSVJESCAVANJA JEDINSTVA I OPREZA

  8. Za vreme vladavine tvoje partije izubili ste Kosovo zato sto niste hteli pregovarati sa stvarnim predstavnicima naroda Kosova vec ste imali Morinu i ostale tako danas imate ljajica,omerovica i ostale vase sluge eto nista niste naucili iz proslosti i zato ce te dobit i od Sandzaka isti odgovor

  9. Dacic je kao Ministar diplomatije veoma informisan o reakcijama zapadne diplomatije na stanje u Sandzaku i ima kapacitet da predvidi buducnost. Naravno da je svjestan da su Boshnjaci u Sandzaku obezpravljeni i nakon signala iz Diplomatskih krugova verovatno i shvata da je za Srbiju korisnije i pametnije da sada uspostavi dijalog sa autenticnim predstavnicima Sandzaka i u ambijentu zajednicke buducnosti u srbiji i Balkanu napravi politicki konsenzus za Autonomiju Sandzaka, nego da nastavi represiju koja bi u krajnjoj liniji bila prepreka za sve pozitivne procese na Balkanu. Samo realna demokratija i Autonomija Sandzaka moze Srbiji da omoguci uclanjenje u EU i dalji prosperitet u Evropi.
    Ruska retorika i despotizam Putina definitivno nema buducnost na Balkanu i toga je dacic duboko svjestan, pa se i ponasa u skladu sa novim trendovima na Balkanu. Usput Rama dolazi u Beograd nakon 70 godina tisine i tu ce se dogovarat i o Erdogenovoj inicijativi za reciprocitet medju Balkanskim narodima sto podrazumeva i definisanje Autonomije za Sandzak i Presevsku dolinu po uzoru na Srpsku Autonomiju na severu kosova i Republiku srpsku u BIH. Veoma efikasan recept za stabilniju buducnost na Balkanu.

  10. Nek ovo prodje na dobro , od Muftije dosta hrabro svaka část jedan je jedini koi ne mari za fotelju ni za licnu privilegiju . Odusevljen sam hrabrost i pamet Muftije je grandiozna . On jedini moze nesta uradit za Muslimane Sandzaka .

  11. Cetnici dobrovoljci se vratili u srbiju nekaznjeni.cetnici e okupjaju I BIH, Srbije iz svih nests, pevsju se provokstorske pesme ..Oj Pazaru drug I Vukovaru oj Sjenice drugs Srebrenice..,salju se svakodnevno pretnje I reci isteravanja Muslimans.Izgradjuju se ..verski.. drciji kampovi u kojem uce decu pravim oruzjem da barataju I ratnim vestinama……… To nije zastrasujuce .To niko nece da vidi, da reaguje, to nisu Muslimani I to je normalno za njih.TO NE KRSI LJUDSKA.PRAVA.
    .

    • Pogledaj te mu sliku samo, on niije ni turskih ni srpskih korena, ja bi najpre reko da mu je krmak mamu j… , krmskih cetnickih korena, ,. Trazice oni dozvolu da prodju kroz sandzak isto ko i sto su kroz kosovo trazili, .

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.