Vlast treba nastojati da omogući svakom stanovniku ostvarenje što boljeg kvaliteta njegovog života. Bio on star, mlad, muškarac, žena, osoba sa invaliditetom, dijete, stanovnik sela ili grada, svaki pojedinac zaslužuje izradu programa i projekata kojim će se unaprijediti kvalitet njegovog života.
Do sad je bila praksa da su se mnogi projekti pokrenuti od strane vlasti u toku realizacije zaustavljali, trpjeli promjene, da su njihovi rezultati bili minimalni ili sasvim išli u minus i da će posljedice toga osjećati generacije poslije nas.
Kvalitet života svih kategorija društva je sve lošiji iz godine u godinu. Ne mislim samo na materijalnu stranu života, na tokakvu hranu jedemo, šta oblačimo, koliko plaćamo lijekove. Mislim i na osjećaj zapostavljenosti i izdaje od strane onih koji treba da vode brigu o članovima društvene zajednice, na osjećaj da niko ne brine o tome kako živimo, kako nas, kada odemo pred neki šalter i pred neka vrata da ostvarimo naše pravo, dočekaju smrknuta i neljubazna lica. Kao da ne znaju šta i je posao, kao da ih mi za to ne plaćamo. Za običnu potvrdu, moramo tražiti „vezu“ da je ne bismo morali čekati po dva – tri dana.
Pitam vas, jeste li sve ovo doživeli u vrijeme ove vlasti i stranaka koje je podržavaju?
Ako niste, onda ništa. Onda uživajte u dobro organiziranom životu, gdje nema veza i vezica, gdje nema nepravde, gdje nema siromaštva, gdje nema neravnopravnosti. Ali, ako jesmo doživjeli, onda moramo reći: ,,Dosta je bilo!“
Dosta su na ovakav način upravljali političkim, društvenim, duhovnim, kulturnim, pravnim i svim drugim vrijednostima naših života. Pa da su sve zlatili, dosta im je bilo!
25 godina je dug period šansi za ostvarenje uspjeha, a oni hoće još. Sve čega su se dohvatili, upropastili su. Državu su nam ugasili, ekonomiju uništili, kulturu upropastili, narod podijelili, Islamsku zajednicu rasparčali, bošnjačke političare hapsili, stanovnike nam „oćerali“, sela opustošili i naše krvnike nisu kaznili. Ako ova vlast za to nije odgovorna, onda ko je?
Kada se cijepala država – oni su aktivno učestvovali. Kada se vodio rat za mir – oni su aktivno učestvovali. Kada se događala deportacija, Bukovica, Štrpci, Kaluđerski Laz – oni su aktivno učestvovali. Kada nam se cijepala naša vjerska institucija (Islamska zajednica u SFRJ) – oni su aktivno učestvovali. Kada su fabrike upropašćavane – oni su aktivno učestvovali. Kada su te fabrike poslije prodavane – oni su aktivno učestvovali. Kada nam je narod išao u tuđinu – oni su aktivno učestvovali. A oni koji nisu aktivno učestvovali, onda su aktivno šutjeli. Onda su dozvolili da se sve ovo nama izdešava.
Stanje u Južnom Sandžaku ili Sjevernoj Crnoj Gori (kako ko voli) je rezultat loše namjere ili nebrige. Stalni atak ili zapostavljanje životnog prostora Bošnjaka doveli su do porazne statistike koja bi morala zabrinuti vlasti. Velika stopa nezaposlenosti, katastrofalno stanje u privredi, ogroman broj stanovnika koji je napustio rodni kraj, čine brojke koje se upoređuju sa kataklizmičnim scenarijima. Kao da je neko namjerno želio resetovati brojke koje se odnose na Bijelo Polje, Berane, Pljevlja, Rožaje, Plav, Gusinje, Petnjicu.
Pored svega ovoga, Bošnjaci se pokušavaju oduprijeti tihoj, a u nekim mjestima i nasilnoj asimilaciji i pocrnogorčavanju. Godine 2003., na primjer, Murat (ime sam upotrijebio kao ilustraciju) se izjasio kao Bošnjak. Godine 2011. Murat posta Crnogorac kome je maternji crnogorski. A Muratova majka niti je Crnogorka, niti je ikada govorila crnogorskim jezikom. Ovome se stidljivo, bez potrebne oštrine i zauzimanja odlučnog stava i garda, suprostavila naša važna institucija, Islamska zajednica u Crnoj Gori. S vremena na vrijeme oglašavala se stidljivo, po ovom pitanju, i politička stranka koja tvrdi da je jedini predstavnik Bošnjaka. Međutim, o aktivnostima ova dva subjekta najviše govore sami rezultati.
Pominjanjem Islamske zajednice i Bošnjačke stranke želio sam istaći da odgovornost za stanje bošnjačkog naroda, prije svih, leži na Bošnjacima. Institucije koje prestavljaju muslimane Bošnjake, i pojedinci koji ih vode odgovarat će narodu za svoja djela, i što je još važnije Allahu Svemogućem.
I ne samo vođe, svaki čovjek i žena snose odgovornost za stanje u kojem se nalazimo. U ovom vremenu, nesavršenom političkom sistemu i ovom prostoru svaki pojedinac danas ima mogućnost izbora. Birat ćemo onoga ko zna savjesno upravljati ljudima i resursima. Zaokruživanjem određenog broja glasač preuzima odgovornost za ono što taj, koga je zaokružio, učini ili propusti učiniti.
Stanje jednog naroda će se promijeniti onda kad on sam promijeni odnos prema sebi. Kur'anski ajet nam to potvrđuje. „Allah dž.š. neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni sebe.“
Zato, ako želimo poboljšati kvalitet naših života, stanje našeg naroda, zajednice, društva, svakog pojedinca, onda prvo moramo promijeniti sebe. Moramo konačno prestati glasati za one koji neće ili ne umiju da pravedno upravljaju ljudima i resursima. Ako ovako postupi svaki pojedinac, za očekivati je da će se i stanje cijelog naroda početi mijenjati na bolje.
Samir Guberinić,
Predsjednik Skupštine OO BDZ Bijelo Polje
